Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-413/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženih MĆ i HĆ, zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a) i dr., odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zadru (dalje: ODO) protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: K-601/2018 od 31. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ODO-a i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja su na temelju čl. 453. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. , 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-24) optuženi MĆ i HĆ oslobođeni optužbe da bi počinili kazneno djelo i to optuženi MĆ iz čl. 278. st. 1. i 3. KZ-a (sud prvog stupnja je očitom omaškom u pisanju pogrešno naveo broj „Narodnih novina“ 11/17., umjesto ispravno 101/17., a budući da je riječ o oslobađajućoj presudi propustio je navesti brojeve „Narodnih novina“ 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.), a optuženi HĆ iz čl. 278. st. 1. i 3. u svezi s čl. 38. KZ-a na način i pod okolnostima opisanim u točki I izreke te presude, slijedom čega je na temelju čl. 149. st. 1. ZKP-24 odlučeno da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. – 5. ZKP- 24 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude je ODO pravovremeno podnijelo žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom nadležnom županijskom sudu da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3.Optuženi MĆ je putem branitelja Trpimira Kučine, odvjetnika, podnio odgovor na žalbu i njegovu dopunu u kojima je osporio žalbenu argumentaciju državnog odvjetnika i istodobno podnio prigovor nepravovremenosti te žalbe, uz prijedlog da se ista kao nepravodobna odbaci odnosno kao neosnovana odbije.
3.1. Optuženi HĆ nije odgovorio na žalbu ODO-a.
4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:
152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-25) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-478/2025 od 11. srpnja 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.
5. U skladu s čl. 475. st. 1. ZKP-25 o sjednici vijeća drugostupanjskog suda izvijestit će se stranke ako je neka od stranaka u roku predviđenom za žalbu ili u odgovoru na žalbu zahtijevala da bude izviještena o sjednici. Optuženi MĆ taj je zahtjev postavio u dopuni odgovora na žalbu koji je podnesen 20. lipnja 2025., odnosno izvan roka od osam dana u kojem se prema čl. 473. ZKP-25 on može uložiti, s time da ta dopuna nije podnesena iz istih razloga kao i sam odgovor na žalbu, slijedom čega tom zahtjevu nije udovoljeno, dok ovaj žalbeni sud nije našao da bi prisutnost stranaka na njegovoj sjednici vijeća bila korisna za razjašnjenje stvari.
6. Na ovome mjestu valja se ponajprije osvrnuti na prigovor nepravovremenosti žalbe državnog odvjetnika koji je optuženi MĆ istaknuo u svom odgovoru na predmetnu žalbu.
6.1. Naime, imenovani optuženik smatra da ODO nije pravodobno uložilo žalbu, budući da iz podataka naznačenih u e-Spisu proizlazi da je ovlašteni tužitelj prvostupanjsku presudu primio 8. svibnja 2025., dok je žalbu podnio 26. svibnja 2025., dakle, izvan prekluzivnog roka od 15 dana koji je u konkretnom slučaju istekao s danom 23. svibnja 2025. (petak).
6.2. Iz stanja prvostupanjskog kaznenog spisa razvidno je da je ODO prvostupanjsku presudu doista zaprimilo 8. svibnja 2025. (list 270), a da je predmetnu žalbu uložilo 22. svibnja 2025., što posve jasno i nedvosmisleno proizlazi iz prijamnog službenog pečata suda prvog stupnja (list 302). Prema tome državni odvjetnik je svoju žalbu podnio u roku, a to što je voditelj upisnika tek naknadno, tj. 26. svibnja 2025., izvršio upis žalbe u e-Spisu ne može i ne smije imati nikakav utjecaj na ocjenu njene pravovremenosti. To poradi toga što je za tu ocjenu od bitnog značaja isključivo činjenica kada je žalba stvarno fizički zaprimljena u sudu prvog stupnja, a to je bez ikakve sumnje bilo 22. svibnja 2025., kako je nedvojbeno vidljivo iz spomenutog službenog pečata o prijmu pravnog lijeka. Stoga ovaj prigovor optuženog MĆ iz odgovora na žalbu nije uvažen.
7. Žalba nije osnovana.
8. S obzirom na istaknutu žalbenu osnovu ovaj je drugostupanjski sud pobijanu presudu najprije ispitao u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP-25, pri čemu nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.
9. Osporavajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ODO se u bitnome poziva na obrane obojice optuženika iz kojih, kako navodi, proizlazi da su oni priznali što im se izmijenjenom optužnicom stavlja na teret, te prigovara sudu prvog stupnja što je zanemario iskaz svjedoka NĆ koji je negirao da je potpisao predmetne bjanko punomoći.
10. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je na temelju valjane ocjene svih izvedenih dokaza pravilno i zakonito postupio kada je na temelju čl. 453. t. 3. ZKP- 24 donio pobijanu oslobađajuću presudu. Prema činjeničnom i pravnom opisu djela optuženog MĆ tereti se za kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 278. KZ-a, a optuženog HĆ za pomaganje u počinjenju kaznenog djela iz naznačene zakonske odredbe. Sud prvog stupnja je u točki 12. obrazloženja osporene presude pravilno zaključio da je lažnoj ispravi svojstveno da ne potječe od osobe koja je u njoj označena kao izdavatelj. Dakle, lažnom ispravom je čini činjenica da se ona pripisuje osobi koja je nije izdala. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja doista nije mogao na izvjestan i posve siguran način utvrditi tko je stvarni potpisnik predmetnih dviju punomoći koje postoje samo u obliku fotokopija. Naime, i nakon savjesne, brižljive i sveobuhvatne ocjene izvedenih dokaza ostala je stvarna dvojba oko osobe izdavatelja punomoći koje se spominju u činjeničnom opisu djela. Prema opravdano prihvaćenom nalazu i mišljenju angažiranog grafološkog vještaka fotokopija kao materijal vještačenja, prema pravilima struke, nije odgovarajući materijal, jer onemogućava provedbu sigurne identifikacije odnosno stereomikroskopske analize neophodne za ispitivanje dinamike i ritma pisanja, načina oblikovanja grafema i nastanka spornog potpisa i otiska pečata, dok u spisu ne postoji izvornik. Prema stručnom mišljenju grafološkog vještaka sporni potpis na punomoći pisan je kao izrazito jednostavni oblik parafne forme bez jasno izražene definicije grafema, nalik na valovitu liniju, što ne omogućava provedbu kvalitetne analize ni identifikacije skriptora. Takav oblik potpisa je prema ocjeni vještaka mogao ispisati veći broj osoba bez osobito razvijenih rukopisnih mogućnosti izražavanja, a uvidom u dostavljene potpise osoba, taj vještak nije našao potpis koji bi po svojim općim i posebnim značajkama sličio spornom potpisu. Što pak se tiče pečata vještak je zaključio da su oni također dostavljeni u obliku fotokopije, a bez izvornika pečata nije moguće nedvojbeno zaključiti je li predmetni pečat nastao uporabom originala tog pečata.
10.1. U situaciji pak kada je stvarni izdavatelj isprave nepoznat ili neodređen ne može se s izvjesnošću govoriti o lažnoj ispravi u smislu čl. 278. KZ-a, neovisno o tome što ta isprava sadrži neistiniti sadržaj. To poradi toga što je za pojam lažne isprave irelevantno pitanje istinitosti njenog sadržaja, pa u tom smislu uporaba prave isprave s neistinitim sadržajem ni ne predstavlja kazneno djelo iz naprijed navedene zakonske odredbe. Drugim riječima, isprava s neistinitim sadržajem ima svojstvo prave, a ne lažne isprave, pod uvjetom da je izdana od strane osobe koja je na njoj označena kao izdavatelj. U kontekstu izloženog, budući da je u konkretnom slučaju ostala nedokazana bitna okolnost stvarnog potpisnika predmetnih preslika punomoći, sud prvog stupnja nije mogao objektivno utvrditi odlučnu činjenicu radi li se u ovom slučaju uistinu o lažnim ispravama u smislu zakonskog opisa inkriminiranog kaznenog djela, slijedom čega se pobijana oslobađajuća presuda ukazuje pravilnom i u skladu sa zakonom.
10.2. To što je svjedok NĆ osporio da je izdavatelj predmetnih punomoći ne znači samo po sebi da ih je potpisao optuženi MĆ, koji tu relevantnu činjenicu također osporava, dok grafološkim vještačenjem nije bilo moguće na izvjestan način utvrditi osobu potpisnika, a posljedično tome ni je li ovdje zaista riječ o krivotvorenim ispravama.
10.3. Vezano pak za optuženog HĆ koji se tereti za kazneno djelo krivotvorenja isprave u pomaganju, valja reći da ono po načelu akcesornosti otpada, s obzirom na činjenicu da nije dokazano počinjenje glavnog kaznenog djela.
11. Slijedom naprijed iznijetih razloga valjalo je na temelju čl. 482. ZKP-25 donijeti odluku kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 9. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Tomislav Brđanović
