Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-380/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆB, zbog kaznenog djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje u tekstu: OKDO u Zagrebu), podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-1751/2023-22 od 19. ožujka 2024., na sjednici 9. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba OKDO u Zagrebu kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1. Općinski kazneni sud u Zagrebu presudom poslovni broj: K-1751/2023-22 od 19. ožujka 2024. na temelju čl. 453. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08-22) oslobodio je optužbe optuženika ĆB zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, nasiljem u obitelji iz čl. 179.a KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08-22 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08-22 padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žali se OKDO u Zagrebu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da županijski sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj:

152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024, dalje: ZKP/08-24) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-531/2024-3 od 2. srpnja vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ostvarenje žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetnik u bitnome nalazi u tome da prvostupanjski sud, premda pravilno uočava da žrtva minorizira inkriminirane događaje, pritom ne cijeni u dovoljnoj mjeri iskaze ostalih svjedoka, naročito kada se ima na umu da je žrtva majka optuženika koja po prirodi stvari želi u najvećoj mogućoj mjeri zaštiti svoga sina i umanjiti njegovu krivnju.

6.1. Ć u žalbi pritom posebno apostrofira dijelove iskaza ispitanih svjedokinja HB i SB, koji dokazi, po njegovom mišljenju, upućuju na izvjestan zaključak da je žrtva kroz dulje razdoblje bila izložena verbalnom i fizičkom nasilju od strane sina, pri čemu naročito upire na iskaz svjedokinje HB, sestre optuženika, koja doduše nije bila neposredni očevidac inkriminiranih događaja, međutim, svoja saznanja o istima crpi upravo iz onoga što joj je o istima ispričala majka

– žrtva ČB.

6.2. Pored toga, državni odvjetnik smatra da bi se čak i pod pretpostavkom prihvaćanja zaključka prvostupanjskog suda radilo o samo dva izdvojena događaja kada je optuženik žrtvi nanio ozljede, a imajući na umu činjenicu da je isti unazad više godina prema žrtvi ispoljavao i verbalnu agresiju kada bi od njega tražila da nešto napravi, radilo o takvom ponašanju koje se podvodi pod biće predmetnog kaznenog djela, u svezi čega posebno ističe da bacanje letve u pravcu žrtve te opetovano udaranje čašom o glavu već sam po sebi ukazuje na takav intenzitet nasilja koji ulazi u kaznenu sferu, te se nipošto ne može označiti kao prekršaj.

7. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je na temelju sveobuhvatne, kritičke te pažljive analize svih izvedenih dokaza, i to kako samih za sebe tako i u međusobnoj povezanosti, izveo pravilan zaključak da u ovom slučaju nije na izvjestan način dokazano da bi optuženik počinio terećeno kazneno djelo.

7.1. Pritom je sud prvog stupnja, a suprotno tvrdnjama žalitelja, s pravom posebnu pažnju posvetio analizi iskaza same žrtve, budući da ona, za razliku od ostalih ispitanih svjedokinja, jedina raspolaže sa neposrednim saznanjima o odlučnim činjenicama u ovom predmetu.

7.2. Analizirajući njezin iskaz, prvostupanjski sud prije svega pravilno uočava da je ista, između ostalog, izrijekom navela da optuženik nije bio nasilan prema njoj, već bi jedino u situacijama kada bi od njega zatražila da očisti sobu reagirao riječima: " Odi se liječi, ti si glupa", a što ona, međutim, nije doživljavala kao verbalnu agresiju već kao njegove uobičajene poštapalice u takvim situacijama.

7.3. Nadalje, žrtva je izrijekom navela i da optuženik tijekom inkriminiranog razdoblja, osim u dva slučaja koji se opisuju u činjeničnom opisu djela (riječ je o događajima od 29. veljače 2020. i 6. lipnja iste godine), nije bio fizički agresivan prema njoj, s time da ni tada kao i ni danas prema njemu ne osjeća strah.

7.4. Naposljetku, prvostupanjski sud pravilno uočava da je žrtva na upit braniteljice optuženika zašto je onda uopće podnijela kaznenu prijavu protiv žalitelja, navela da je to učinila nakon konzultacije s psihijatrijskom bolnicom kojom prilikom joj je rečeno da bi isti mogao završiti na liječenju samo ako bi nešto napravio, a kako mu ona prvenstveno želi pomoći, to je odlučila protiv njega podnijeti ovu kaznenu prijavu.

7.5 Polazeći od takvog iskaza žrtve, a imajući pritom na umu njegovu dokaznu snagu i vrijednost u odnosu na iskaze svjedokinja HB i SB na koje u žalbi upire državni odvjetnik, budući da žrtva, za razliku od svjedokinja, raspolaže sa neposrednim saznanjima o odlučnim činjenicama u ovom predmetu, prvostupanjski sud je, a suprotno žalitelju, izveo pravilan zaključak da u konkretnom slučaju nije na izvjestan način dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku.

7.6. Naime, iz iskaza žrtve proizlazi da je optuženik prema njoj verbalno atakirao jedino u situacijama kada bi od njega zatražila da očisti sobu, i to riječima: "Odi se liječi, ti si glupa", a što ona, međutim, nije doživljavala kao verbalnu agresiju već kao njegove poštapalice, te da tijekom inkriminiranog razdoblja, osim u dva slučaja koja se opisuju u činjeničnom opisu djela (riječ je o događajima od 29. veljače 2020. i 6. lipnja iste godine), nije bio fizički agresivan prema njoj, s time da ni tada kao i ni danas prema njemu ne osjeća strah.

7.7. Imajući u vidu da se optuženik tereti za modalitet počinjenja kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 koji ostvaruje onaj tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazove strah za njegovu sigurnost i dovede ga u ponižavajući položaj, a koje posljedice, međutim, ne proizlaze iz iskaza žrtve, kao niti da bi optuženik u inkriminiranom razdoblju, osim u navedena dva vremenski odvojena događaja, učestalo fizički nasrtao na nju, a kako se to tvrdilo u optužnici, s time da ni tada kao i ni danas prema njemu ne osjeća strah, te sve to još i u povezanosti s iskazom žrtve da je kaznenu prijavu protiv optuženika podnijela kako bi mu pomogla, i to nakon konzultacije s psihijatrijskom bolnicom kojom prilikom joj je rečeno da bi isti mogao završiti na liječenju samo ako bi nešto napravio, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nije dokazano da bi optuženik ostvario bitna obilježja terećenog kaznenog djela.

7.8. Pritom, prvostupanjski sud pravilno primjećuje da se razgraničenje između kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11 i prekršaja iz čl. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji očituje u težini ugrožavanja zaštićenog dobra, s time da se objektivno poimanje težine kršenja propisa o zaštiti od nasilja u obitelji ogleda kroz visok stupanj nasilja, surovosti ili bešćutnosti, te posebno izraženom poniženju ili patnji žrtve i tek tada će se raditi o kaznenom djelu, a ne o prekršaju, a kakav visok stupanj nasilja, surovosti ili bešćutnosti, te izraženog poniženja ili patnje žrtve u ovom slučaju, naročito kada se ima u vidu sadržaj iskaza same žrtve, nije dokazan na izvjestan način.

8. Stoga žalba OKDO-a nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP/08-25) na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08-25 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 9. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko