REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: Us I-588/2024-10

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga Suda Meri Dominis Herman, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice LIO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grad Zagreb, Gradonačelnik, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, nakon objave presude, 9. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2691, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 14. prosinca 2023.

II Odbija se zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-014/3024, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-03 od 8. studenoga 2023., određeno je da tužiteljici s danom 30. rujna 2023., prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja.

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-551-06/23-014/2691, URBROJ: 251-02- 01/001-23-3 od 14. prosinca 2023., odbio prigovor izjavljen protiv uvodno označenog prvostupanjskog rješenja kao i zahtjev za naknadu troška.

3. Tužiteljica osporava zakonitost pobijane odluke i poziva se na odredbu članka 13. Zakona o općem u pravnom postupku te odredbu članka 6. Odluke o novčanoj pomoći za roditelje odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba 25/22.). Ističe kako iz citiranih odredbi proizlazi da odluka nije "zakon" te da Zakon o općem upravnom postupku propisuje mogućnost "poništaja, ukidanja ili izmjene" pravomoćnog upravnog akta isključivo putem izvanrednih pravnih lijekova iz članka 1213. do 132. ZUP-a. Navod kako je protiv Odluke podnijela zahtjev za ocjenu zakonitosti Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske kao i tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske o kojoj odluci i ovisi zakonitost osporenoga rješenja. Smatra također da je i rješenje ništavo i da je njegovo izvršenje pravno i stvarno nemoguće, jer datum donošenja rješenja kronološki slijedi datumu za koji se osporenom rješenjem određuje da prestaje novčana pomoć. Poziva se na odredbe članka 122. ZUP-a i ističe da je protiv odluke o prigovoru trebala biti dopuštena žalba nadležnom Ministarstvu, a koja uputa izostaje u osporavanom rješenju.

4. Predlaže da Sud poništi osporeno rješenje te potražuje troškove upravnog spora zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Ističe kako je rješenje prvog stupnja doneseno sukladno ovlasti iz Odluke koju je Visoki upravni sud Republike Hrvatske ocijenio zakonitom. Navodi kako je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023., ponovio kao i u ranijoj presudi Usoz- 8/22 od 5. srpnja 2022., da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj. Ističe da je taj sud ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, te da je prvostupanjsko rješenje donijeto upravo na temelju Odluke kojom se uređuje odnosno modificira predmetna novčana pomoć, a odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023. u cijelosti potvrđuje prethodno iznesene stavove. Ističe da je u navedenoj presudi sud iznio stav da pravni lijek iz ove odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom RH. Osim toga, da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Navodi i kako je u potpunosti i pravilno primijenjena odredba članka 10. Odluke te da je i uputa o pravnom lijeku dana u rješenju prvog stupanja u cijelosti osnovana.

6. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

7. U odnosu na navode tuženika tužiteljica se očitovala podneskom zaprimljenim na ovome sudu 8. travnja 2024. i u bitnome je navela kako Odlukom nije uređena mogućnost izmjene ranijih upravnih akata te da također ne proizlazi da je rok instruktivan. Smatra kako je tuženik bio u obvezi do 31. prosinca 2022., donijeti pojedinačne akte.

8. Sud je 5. rujna 2025., održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i tuženika čime je u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Prema podacima spisa proizlazi da je tužiteljica zaključkom Grada Zagreba,

Ureda za demografiju, KLASA: 551-06/19-013/265, URBROJ: 251-21-21-1/009-19-2 od 15. travnja 2019., ostvarila pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja. Predmetnim prvostupanjskim rješenjem utvrđen je prestanak priznatog prava, a sve sukladno odredbi članka 7. st. 1. al. 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 10/18., 20/21. i 25/22., dalje u tekstu: Odluka), jer je dijete 14. rujna 2023., navršilo sedam godina života. Navedena je Odluka i bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i koja je odlukom toga suda Usoz-143/22 od 27. veljače 2023., ocijenjena zakonitom.

11. Tuženik obrazlaže da je u navedenoj presudi, ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022., sud zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj. Također je naveo da je sud ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, te da je prvostupanjsko rješenje donijeto upravo na temelju Odluke kojom se uređuje odnosno modificira predmetna novčana pomoć, a navedena pravna stajališta potvrđena su Odlukom i rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023. U odnosu na troškove tuženik je naveo kako se radi o upravnom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti koji nije okončan povoljno za stranku, pa tužiteljica ne ostvaruje pravo na trošak postupka sukladno članku 161. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09. i 110/21.).

12. Prema ocjeni ovoga suda, osporavano rješenje tuženika doneseno je u skladu sa zakonskim ovlaštenjima tuženika i činjeničnom stanju potpuno i pravilno utvrđenom u upravnom postupku. Sud u cijelosti kao pravilno prihvaća prethodno izneseno obrazloženje tuženika da se radi o financijskoj pomoći koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj, kao i da se radi o deklaratornom aktu o prestanku prava sukladno uvjetima iz Odluke sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, u odnosu na koje rješenje tužiteljica nije dokazala da bi bilo pravno i stvarno nemoguće izvršiti. Stoga nema razloga za oglašavanje rješenja ništavim iz članka 128. Zakona o općem upravnom postupku, te tuženik pravilno ističe da se radi o upravnom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti koji nije okončan povoljno za stranku, pa tužiteljica ne ostvaruje pravo na trošak postupka sukladno članku 161. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku.

13. Nadalje, odredbom članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 10/18., 20/21. i 25/22.), propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnog tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna. Navedena odredba bila je predmetom ocjene zakonitosti u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, povodom čega je donesena pravomoćna presuda poslovni broj Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023., kojom su odbijeni zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba,10/18., 20/21., 29/21. i 25/22.). U toj presudi je sud iznio stav da pravni lijek iz ove odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom RH. Osim toga, da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Dakle, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je spornu odredbu ocijenio zakonitom.

14. Stoga je i prema ocjeni ovoga suda za odlučivanje o prigovoru protiv predmetnog prvostupanjskog rješenja, sukladno citiranoj odredbi, koja je u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske ocijenjena zakonitom, nadležan gradonačelnik Grada Zagreba. Naime, potrebno je napomenuti da nije postojala obveza donošenja odluka o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Polazeći od navedenoga kao i neupitne ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga, prema mišljenju ovog suda nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave. Time što je člankom 10. navedene Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.

15. Neosnovan je i prigovor tužiteljice da su predmetna prvostupanjska rješenja trebala biti donesena do 31. prosinca 2022., a sukladno odredbi članka 6. Odluke/22. Ovo stoga što se prema mišljenju ovog suda radi o procesnom, a ne materijalnom roku, budući se radi o roku u kojem je upravno tijelo dužno donijeti određenu odluku, te da se radi o instruktivnom roku, budući da nisu propisane posljedice ne postupanja u navedenom roku. Nadalje, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je dana 12. prosinca 2022. obustavio je od izvršenja Odluku/22 do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta, a koja odluka je donesena 27.veljače 2023. Dakle, za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22., nadležno gradsko upravno tijelo nije smjelo postupati po istoj odnosno nije smjelo donositi pojedinačne akte.

16. Nadalje, Sud je raspravnim rješenjem odbio prijedlog tužiteljice za prekid upravnog spora, budući da je o zakonitosti Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 10/18, 20/21 i 25/22. - 25/22) već pravomoćno odlučeno te stoga ne postoji obveza suda da utvrdi prekid u slučaju podnošenja ustavne tužbe ili zahtjeva Europskom sudu za ljudska prava, niti bi to bio razlog za prekid upravnog spora propisan odredbom članka 105. ZUS-a. Osim toga odredbom članka 10. stavak 2. ZUS-a, propisana je za sve obveznost pravomoćne presude o zakonitosti općeg akta.

17. U svezi navoda iznesenih na raspravi, a koji se odnose na nedostavljanje upravnog spisa na uvid tužiteljici, valja naglasiti da su u spisu tuženika isprava koje je sama tužiteljica dostavila i akti koji su joj dostavljeni od strane tuženika, da je od dana podnošenja tužbe kao i u toku cijelog upravnog postupka tužiteljica imala mogućnosti izvršiti uvid u iste, a što joj je ovaj sud i omogućio na ročištu kada je izvršen uvid u spis tuženika.

18. Nadalje, u nedostatku konkretnih i osnovanih prigovora tužiteljice u predmetnoj upravnoj stvari, osporavanje potpisa od strane gradonačelnika na osporenom rješenju je prema ocjeni ovoga suda samo usmjereno na odugovlačenje upravnih sporova i upravnih postupaka podnesenih u velikom broju od strane opunomoćenika tužiteljice pred ovim sudom i isto predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja (članak 8. ZUS-a). Naime, prema ocjeni Suda navedeni prigovor tužiteljice je neosnovan i nije doveo u pitanje zakonitost osporenoga rješenja koje je prema ocjeni ovoga potpisano od za to ovlaštene osobe i na način koji prihvaća ovaj sud, zbog čega je Sud i odbio dokazni prijedlog tužiteljice za grafološkim vještačenjem.

19. Kako tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, Sud nije našao osnove za uvažavanje tužbenog zahtjeva.

20. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke.

21. Odluka o troškovima utemeljena je na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a (točka II izreke).

U Zagrebu 9. rujna 2025.

Sutkinja

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Karlo Novosel, [adresa] Zagreb, Radnička 32

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1

3. U spis