K-18/2025-13

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu Mariji Kurtović kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Kristine Goreta, u kaznenom predmetu protiv optuženice MŽ zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda – uvreda iz članka 147. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024. - dalje: KZ/11), povodom privatne tužbe privatne tužiteljice SŽ podnesene po opunomoćenici, odvjetnici Ireni Kršul, od 5. veljače 2025., nakon održane i zaključene rasprave 5. rujna 2025., dana 9. rujna 2025., u prisutnosti opunomoćenice privatne tužiteljice, objavio je i

p r e s u d i o  j e

optuženica MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena u [adresa], BiH, kćer M i S, s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, sa završenom srednjom stručnom spremom, po zanimanju trgovac, umirovljenica s mjesečnim primanjima na ime mirovine 200,00 do 250,00 eura, neudana, bez djece, vlasnica kuće u [adresa] na adresi prebivališta, neosuđivana

k r i v a j e

I. što je

dana 6. siječnja 2025. oko 14,30 sati, u Borovu, ispred obiteljske kuće na adresi [adresa] parkirala automobil, izišla iz automobila, stala ispred kuće SŽ na navedenoj adresi i počela vikati: " Izađi kurvo, šta se bojiš i treba da se bojiš" Koji sud? Ja sam sud! Znam ja što ću! Spremna sam na sve! Ja ću suditi, ovo je Vukovar, tu se može raditi što hoće! Došlo je do kraja, ja sud neću plaćati! Kurvo, izlazi iz moje kuće!"

dakle, drugoga uvrijedila,

čime je počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda –uvreda iz članka 147. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024.- dalje: KZ/11)

II. te se optuženica MŽ, na osnovi članka 147. stavak 1. KZ/11 u vezi s člankom 42. stavak 1. 2., 4. i 5. KZ/11

o s u đ u j e

na NOVČANU KAZNU u visini od 20 (dvadeset) dnevnih iznosa, a visina dnevnog iznosa optuženice je 10,00 (deset) eura, što iznosi 200,00 (dvjesto) eura,

a uz daljnju primjenu članka 56. stavak 1. i 2. KZ/11, optuženici se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

na način da se izrečena novčana kazna neće izvršiti ako optuženica u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Na osnovi članka 148. stavak 1. u vezi s članka 145. stavak 2. točka 6. i 7 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025. – dalje: ZKP/08) optuženica je dužna nadoknaditi troškove kaznenog postupka, i to na ime sudskog paušala iznos od 50,00 eura (pedeset eura), na ime sudskih pristojbi, na osnovi Tar. br. 19. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 37/2023.) iznos od 33,18 eura (trideset tri eura osamnaest centi) za privatnu tužbu i na temelju Tar. br. 20. Zakona o sudskim pristojbama iznos od 66,36 eura (šezdeset šest eura trideset šest centi) za prvostupanjsku presudu, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, kao i troškove opunomoćenice privatne tužiteljice u iznosu od 1.125,00 eura (tisuću sto dvadeset pet eura).

Obrazloženje

1. Privatna tužiteljica SŽ, putem opunomoćenice, odvjetnice Irene Kršul, podnijela je ovom sudu uvodno citiranu privatnu tužbu protiv MŽ zbog počinjenja kaznenog djela uvrede iz članka 147. stavak 1. KZ/11.

2. Prije početka rasprave stranke su pozvane, u smislu odredbe članka 527. stavak 2. i 3. ZKP/08, izjasniti se o mogućnosti mirnog rješenja te je privatna tužiteljica navela da je spremna odustati od privatne tužbe ukoliko bi joj se optuženica ispričala i nadoknadila joj nastale troškove te uz obećanje da će se u budućnosti suzdržati od sličnog ponašanja, dok je optuženica navela da se nije spremna ispričati privatnoj tužiteljici.

3. Optuženica se očitovala da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj je privatnom tužbom stavljeno na teret.

4. Tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženica 6. siječnja 2025. došla pred obiteljsku kuću u [adresa] u kojoj stanuje privatna tužiteljica gdje je izvikivala različite riječi upućene (i) privatnoj tužiteljici.

5. Sporno je da li je optuženica izvikivala riječi kojima je uvrijedila privatnu tužiteljicu čime da je ostvarila obilježja kaznenog djela uvrede iz članka 147. stavak 1. KZ/11.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao izvješće Policijske postaje Vukovar od 27. svibnja 2025., reproducirana je snimka koju je dostavila optuženica, a nalazi se pohranjena na memorijskom sticku, saslušan je svjedok LŽ, saslušana je privatna tužiteljica, a optuženica je iznijela svoju obranu te je izvršen uvid u ispis poruka s facebooka.

6. U svojoj obrani optuženica je navela da se predmetni događaj nije odvio na način opisan u privatnoj tužbi. Ona je prije rata živjela sa LŽ, s kojim je bila u vezi, u [adresa] na adresi [adresa] i tu su kuću njih dvoje kupili "pola-pola" te su tako bili upisani i u zemljišnim knjigama, no ne zna kako, ali kada je 1997. tražila da se vrati u tu kuću, ispalo je da je vlasnica privatna tužiteljica. Smatra da su oni nešto "smućkali" i ona je prenijela vlasništvo na sebe. Ona samo traži da joj se vrati ono što je njezino. Toga dana došla je pred kuću u [adresa], ali nije govorila riječi uz privatne tužbe, došla je kao čovjek i rekla: " L, molim te izađi da razgovaramo kao ljudi". Naime, njoj su trebali dokumenti koji su ostali u toj kući, koji su dokaz da su kuću otplatili, a u kući su ostale i njezine stvari. U toj kući živjela je do 1991. kada su se LŽ i ona razišli, a 1997. je počela s pokušajima da vrati vlasništvo, vodio se i sudski postupak, međutim, taj postupak je okončan na način da je ispalo da ona više nije vlasnica te kuće. I u tom postupku je sve nešto napravljeno mimo zakona pa je to prijavila DORH-u, ali misli da svi nešto kriju i nije zadovoljna načinom na koji funkcionira pravna država.

6.1 Prije ovog događaja nije nikada dolazila pred kuću u [adresa] te je dodala da je za sve kriva privatna tužiteljica, a ne LŽ i sumnja da ona njega drži nekakvim "magijama", pali nekakve vatre ispred kuće i slično te se ona nje (privatne tužiteljice) boji.

6.2 U kući u [adresa] živjela je od 1987. do 1991., a misli da su se LŽ i privatna tužiteljica upoznali krajem 1991. Poznato joj je da su se vodili parnični postupci pa i da je jedan postupak pokrenuo LŽ radi naknade ulaganja koja je izvršio u kuću koja je bila u njihovom suvlasništvu, ali joj nisu poznati ishodi tih parničnih postupaka jer je to prepustila svojim odvjetnicima. Odvjetnici ju nisu upoznali s time da su još 2009. pravomoćno okončani svi parnični postupci u kojima je utvrđeno da je LŽ vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti, a nikada nije izvršila uvid u zemljišne knjige kako bi provjerila stanje predmetne nekretnine. Nikada nije sama dolazila, osim ovog događaja u siječnju 2025., u tu kuću, a sjeća se da su jednom bili svi zajedno sa sucem dok je još trajao parnični postupak. U državnom odvjetništvu prijavila je kazneno djelo prijevare jer joj nije jasno kako je kuća postala vlasništvo privatne tužiteljice. Zvala je Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru kako bi se interesirala o statusu prijave koju je podnijela, ali joj je u telefonskom razgovoru zamjenica rekla da su joj "valjali četnici", a svoja saznanja dostavila je i Državnom odvjetništvu RH u Zagrebu. U toj kući sada, prema njenim saznanjima, živi privatna tužiteljica i LŽ, a koliko joj je poznato, s njima ne živi nitko drugi. Kćer privatne tužiteljice živi u nekoj drugoj kući. O tome saznanja dobije od ljudi iz [adresa] jer je ona dugo živjela na tom području i razgovara s ljudima.

7. U svom iskazu privatna tužiteljica je navela da je predmetnog dana nakon ručka vidjela da pred njihovom kućom stoji automobil udaljen oko dva metra od balkona i kada je shvatila da je u automobilu optuženica, rekla je suprugu da ode provjeriti jesu li vrata zaključana. Naime, optuženica je počela vikati i urlati i nije se ponašala "normalno", a vidjeli su da u ruci drži telefon. Riječi navedene u privatnoj tužbi vikala je njoj, a kako je i ranije bilo njezinih ponašanja koja bi ocijenila neprimjerenima, bili su zabrinuti zbog ove situacije. Sedam ili osam mjeseci ranije je optuženica također vikala pred njihovom kućom, a u dva navrata je u njihovo dvorište ubacila neke papire, jednom dokumente sa suđenja, a drugi puta presliku njezine osobne iskaznice izdane u BiH. Nju je ova situacija iznimno uznemirila, čak u dva navrata je slučajno umjesto policije nazvala hitnu jer je bila izvan sebe, budući da nikada tijekom dugogodišnjeg radnog staža sa djecom i njihovim roditeljima nije doživjela ovakvo ponašanje, da bi joj tko upućivao prijetnje i uvrede. Sve je pojačano time što joj je odvjetnica Marija Cindrić Bojmić rekla da se obrati policiji jer je optuženica njoj izrekla brojne neprimjerene riječi i prijetnje na račun privatne tužiteljice, budući da je ona u vrijeme parničnog postupka bila vježbenica u uredu odvjetnika Georgievskog koji je zastupao njezinog supruga LŽ u sporu oko nekretnine. Osim što je optuženica nazivala na njihov kućni telefon koji su morali isključiti zbog toga, učestalo je nazivala i u škole u kojima je ona (privatna tužiteljica) radila i njezinim kolegama izgovarala uvrede na njezin račun tako da su već bili upoznati i nisu s njom komunicirali već bi poklapali slušalicu. Poruke i pozive je dobivala i na svoj mobitel i uvijek se radilo o uvredljivim riječima na njezin račun. Nastojala je njezine neprimjerene postupke ignorirati, međutim, predmetni događaj je bio vrhunac i zbog toga je podnijela privatnu tužbu. Uvredljive poruke joj je optuženica dostavljala i putem Facebook-a, bilo ih je jako puno. Sudski postupak koji se vodio oko nekretnine trajao je dugo, a u konačnici je utvrđeno da je kuća vlasništvo njezinog supruga.

7.1 Optuženica je stavila primjedbu na iskaz svjedokinje navodeći da je sve laž što je ista navela.

7.2 Nakon primjedbe optuženice, svjedokinja je ostala kod svog iskaza.

8. Svjedok LŽ, suprug privatne tužiteljice, iskazao je da su se on i MŽ jedno kratko vrijeme prije rata viđali i ona je tada kratko vrijeme i živjela u njegovoj kući u [adresa], ali za vrijeme rata je otišla, a on je 1992. oženio privatnu tužiteljicu i od tada su u braku. Optuženica je znala često dolaziti pred njegovu kuću, vikala bi i vrijeđala, a dolazila je i na njegovo radno mjesto. Do toga je došlo nakon što je izgubila u sudskom postupku u kojem je tražila polovinu kuće u [adresa], međutim, to je njegova kuća koju je kupio još 1987. ili 1988. i ta kuća nije bila nikada njezino vlasništvo niti suvlasništvo. Jedno vrijeme nije dolazila pred kuću, a 6. siječnja 2025., bio je Badnjak, došla je automobilom, stala na cestu i počela galamiti i dovikivati njezinoj supruzi i vrijeđati je da je kurva i beštija, da iziđe napolje, da će joj ona suditi. On je tada zvao policiju kako bi se ona maknula ispred kuće, a ta njezina galama trajala je 10 do 15 minuta no optuženica je otišla prije dolaska policijskih službenika.

8.1 Na upite je odgovorio da ovo nije bilo prvi puta da optuženica dolazi pred kuću već je bilo tko zna koji puta. Ona je dolazila i tako galamila i u situacijama kada su u kući bila djeca, njihova unučad i oni jednostavno nisu znali što raditi u takvim situacijama.

8.2 Oni se njezinih reakcija boje jer ne znaju što je kadra učiniti. Osim što je dolazila pred kuću i galamila, optuženica je privatnoj tužiteljici slala i različite poruke i zvala na mobitel, dok su kućni telefon morali odjaviti jer je stalno zvonio, optuženica je stalno zvala. U kući nema više nikakvih stvari koje bi pripadale optuženici jer su joj sve stvari poslane puno ranije.

8.3 Optuženica je stavila primjedbu na iskaz svjedoka navodeći da je sve lažno što je naveo, da je ona našla tu kuću i dala novac za nju te da je neistinito da su njezine stvari iz te kuće predane.

8.4 Nakon primjedbe optuženice, svjedok je osao kod svog iskaza.

9. Reprodukcijom snimke od 6. siječnja 2025. s mobitela optuženice proizlazi da ista snima pročelje obiteljske kuće sjedeći u automobilu te izvikuje različite riječi, pri čemu čestita badnji dan, zove LŽ da iziđe, govori da je došla, da je dosta njihovog bezobrazluka, da nije ona od usta odvajala da on dovede prostitutku i da sve prepiše na prostitutku, u više navrata poziva ukućane da iziđu, govori da SŽ iziđe, da bude sad hrabra, ako nisu lopovi zašto se boje, govori da su lopovi, da kradu, podmićuju, prepisuju, govori da vidi da SŽ vrača i da je vještica te govori da SŽ misli da je pametna.

9.1 Nakon reprodukcije snimke, na upit suca optuženica je odgovorila da je snimljen čitav događaj, od njezinog dolaska do odlaska s navedene adrese, a nakon što je prekinula snimanje je otišla, budući da nitko nije izišao iz kuće.

9.2 Opunomoćenica privatne tužiteljice je navela da, osim onoga što je navela optuženica, nema dokaza da je ovo snimka čitavog događaja, dok je privatna tužiteljica, na upit suca odgovorila da je optuženica puno duže bila pred kućom i da je izgovorila riječi koje se navode u privatnoj tužbi, ali to nije snimila.

10. Nakon što je izvršen uvid u ispis poruka s Facebooka iz kojih proizlazi da MŽ ispisuje različite uvredljive riječi, a za što je opunomoćenica privatne tužiteljice navela da se radi samo o jednom dijelu uvreda koje su privatnoj tužiteljici upućene, što je spomenula u svom iskazu, te nakon što je optuženici predočen ispis poruka s Facebooka, ista je navela da ona ne može na drugi način komunicirati s osobom kakva je privatna tužiteljica.

11. Analizirajući i ocjenjujući rezultate ovako provedenog dokaznog postupka, sud je našao dokazanim da je optuženica počinila kazneno djelo uvrede na štetu privatne tužiteljice na način kako je to opisano u izreci presude.

12. Naime, kazneno djelo uvrede čini onaj tko drugoga uvrijedi.

13. Uvreda je namjerno kazneno djelo protiv časti i ugleda koje se sastoji u omalovažavanju druge osobe ili u nepoštivanju dostojanstva druge osobe, odnosno o negativnom sudu o vrijednosti druge osobe. Uvrede je moguće ostvariti riječima, znacima ili djelima. Postojanje uvrede ne ovisi isključivo o subjektivnom stajalištu osobe koja se smatra pogođenom, već se primjenjuju objektivni kriteriji, budući da zaštitni objekt ne ovisi o osjetljivosti pojedinca. Za ocjenu o postojanju uvrede bitno je javno mnijenje, tj. običaj sredine u kojoj se djelo dogodilo. Sadržaj uvrede očituje se u izraženom nepoštivanju tuđeg dostojanstva, a ocjenu sud donosi na temelju okolnosti konkretnog slučaja. U subjektivnoj komponenti bića kaznenog djela dovoljno je da je počinitelj svjestan uvredljivog sadržaja svoje izjave i da to želi, odnosno da na to pristaje.

14. Da je optuženica izrekla riječi iz izreke i da su bile upućene upravo privatnoj tužiteljici sud zaključuje ocjenom sadržaja iskaza privatne tužiteljice i svjedoka LŽ koji su podudarni, a istodobno su ocijenjeni istinitima. Naime, imenovani svjedoci iskazivali su i o postupanju optuženice izvan ovog događaja, a o čemu je privatna tužiteljica iznijela i dokaze u smislu ispisa poruke s Facebooka, pri čemu optuženica nije osporila da je ona napisala predmetni tekst već je samo navela da s osobom kakva je privatna tužiteljica ne može na drugi način komunicirati. Iz cjelokupnog postupanja optuženice o kojem su svjedočili imenovani svjedoci, ali i iz obrane same optuženice, proizlazi da je revoltirana time što privatna tužiteljica živi u kući koju ona smatra svojom i za koju smatra da je različitim manipulacijama došla u vlasništvo iste. Pri tome optuženica ispoljava krajnje nekritički stav prema utvrđenjima i činjenicama s kojima je upoznata, a postupanje prema privatnoj tužiteljici odražava njezine negativne sudove o vrijednosti privatne tužiteljice i prema objektivnim kriterijima ovako izrečeni izričaji pokazuju da optuženica ne poštuje dostojanstvo privatne tužiteljice.

15. Stoga je sud, cijeneći rezultate dokaznog postupka, donio zaključak o krivnji optuženice za predmetno kazneno djelo, pri čemu nije dovedena u pitanje njezina ubrojivost te joj je izrekao kaznu iz izreke.

16. Odlučujući o vrsti i visini kaznene sankcije, sud je od olakotnih okolnosti na strani optuženice cijenio njezinu neosuđivanost, dok drugih olakotnih okolnosti, ali ni otegotnih, nije našao te je optuženici izrekao novčanu kaznu u iznosu naznačenom u izreci, a uz primjenu odredbe članka 56. stavak 1. i 2. KZ/11, optuženici je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena novčana kazna neće izvršiti ako optuženica u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

17. Sud je optuženicu obvezao na naknadu troškova kaznenog postupka kako je to navedeno u točki III. izreke presude sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama te odredbama Zakona o kaznenom postupku.

U Vukovaru 9. rujna 2025.

sudac

Marija Kurtović

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude žalbu mogu podnijeti stranke i branitelj u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje vijeće županijskog suda.

Dostaviti:

1. optuženica MŽ, [adresa]

2. privatna tužiteljica SŽ, [adresa]

3. opunomoćenica privatne tužiteljice, odvjetnica Irena Kršul, elektroničkom poštom