REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

XIV P-478/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mirku Veleglavcu, u pravnoj stvari tužitelja (ime u nominativu) GU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po Luki Marčiću odvjetniku u Šibeniku, Fra Jerolima Milete 6, protiv tuženika (ime u nominativu): Republika Hrvatska, OIB 52634238587, zastupa je po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku Građansko upravni odjel, Stjepana Radića 81, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 25. lipnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice zakonskog zastupnika tužene KU savjetnice u ODO Šibenik, na ročištu objave odluke dana 09. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj (ime u nominativu) GU, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnik čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], pa se isti temeljem ove presude ovlašćuje zatražiti i postići uknjižbu vlasništva navedene nekretnine na svoje ime za cijelo uz istodobni izbris toga prava sa imena Republika Hrvatska, sve rokom od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je predmet ovog postupka vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koje pravo da je tužitelj stekao nasljeđivanjem iza smrti svoga oca IU, to temeljem dopunskog rješenja o nasljeđivanju naknadno pronađene imovine istog koje je donio javni bilježnik Neven Nakić pod poslovnim brojem O-1825/2022, UPP/OS 312/22-2 od dana 19. prosinca 2023. godine.

2. Tužiteljev otac IU da je vlasništvo predmetne nekretnine naslijedio iza smrti svoga oca TU, zajedno sa ostalim sunasljednicima temeljem dosudnice pod poslovnim brojem O-580/38/8 od dana 15. siječnja 1955. godine. Nasljednici TU da su izvršili usmenu materijalnu diobu u kojoj da je vlasništvo predmetne nekretnine pripalo oca tužitelja, IU.

3. Predmetna nekretnina u naravi da predstavlja pašnjak koji da je još za života tužiteljeva djeda TU i njegovog sina, tužiteljeva oca IU bio sa svih strana ograđen željeznom ogradom sa željeznim stupovima, te je takvo stanje postojeće sve do danas. Utužena nekretnina da je korištena kao pašnjak za ispašu stoke, a prije dvadesetak godina tužitelj da je na istu posadio masline koje su uklonjene, jer su u međuvremenu propale.

4. Na predmetnoj nekretnini da se nalazi nekoliko manjih pomoćnih objekata koji tužitelju služe u gospodarske svrhe.

XIV P-478/2024

5. U zemljišnim knjigama vlasnikom predmetne nekretnine da je upisana ovdje tužena Republika Hrvatska, kojoj da se tužitelju putem nadležnog ODO-a obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali je takav prijedlog tužitelja odbijen.

6. Predložio je sudu nakon zaključenog raspravljanja u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev, a nije popisivao parnični trošak.

7. Tužena se u pisanom odgovoru na tužbu i tijekom parnice protivila obrazlaganju ove tužbe i postavljenom zahtjevu predlažući da sud traženje tužitelja odbije kao neosnovano, a nije popisivala parnični trošak.

8. Posebno je naglasila da iz po tužitelju predloženih dokaza ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. U zemljišnim knjigama predmetna nekretnina da je uknjižena kao vlasništvo ovdje tužene Republike Hrvatske, a u posjedovnom listu broj 348, za K. O. [katastarska općina], kao posjed Grada Šibenika. Iz digitalne orto-foto karte iz 1968. godine da nisu vidljive stare prizide i zidovi, niti ikakvi tragovi posjeda na dijelu predmetne nekretnine.

9. U dokaznom postupku pregledane su zemljišne knjige za utuženu nekretninu, pregledan je katastarski operat, pročitano je rješenje o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-1825/22, UPP/OS-312/22 od dana 15. studenog 2022. godine te dopunsko rješenje o nasljeđivanju naknadno pronađene imovine u istom predmetu, doneseno po javnim bilježnicima u [adresa] Nevenki i Nevenu Nakiću, pročitana je dosudnica iz predmeta Kotarskog suda u Šibeniku pod brojem O-580/38, pregledana je HOK iz 1968. godine za odnosno područje, pročitan je zapisnik očevida održanog dana 02. rujna 2024. godine, pregledana je skica mjesta očevida vještaka mjernika PU od dana 25. rujna 2024. godine sa prilozima, izvodom iz katastarskog plana za odnosno područje, posjedovnim listom broj 348 za K. O. [katastarska općina], te 21 fotografija sačinjena prilikom vršenja očevida, pročitan je zapisnik glavne rasprave održane dana 25. travnja 2025. godine sa iskazima svjedoka MU, HU, ČU, CU i AU, pregledana je dopunjena skica vještaka mjernika PU s nadnevkom 19. svibnja 2025. godine.

9.1. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je iz supstrata izvedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice koje su snažile postavljeni tužbeni zahtjev, pa je stoga isti usvojen kao osnovan i zato je suđeno kao u izreci ove presude.

10. Naime, iz supstrata izvedenih dokaza utvrđene su slijedeće, po ocijeni ovog suda

XIV P-478/2024

odlučne činjenice važne za donošenje presude u ovoj pravnoj stvari:

- pregledom zemljišnih knjiga za K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], razvidno je da je vrhu čest. zem. [katastarska čestica], boniteta pašnjaka, vlasnikom danas upisana ovdje tužena Republika Hrvatska, a detaljnim pregledom zemljišnih knjiga utvrđeno je da je čest. zem. [katastarska čestica] izvorno bila upisana u Z. U. [broj ZK uloška] za K. O. [katastarska općina] na temelju zapisnika broj 327, te izvida učinjenih za osnivanje zemljišnih knjiga za K. O. [katastarska općina], na imenu Općinskog Odlomka Konjevrate pripadajućeg političkoj Šibenskoj općini, a pred 22. veljače 1950. godine (Z-381/50) na temelju članka 5. Uredbe o uknjižbi prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini (Sl. list FNRJ broj 58 od 11. srpnja 1947. godine) ispravljena je ranije citirana uknjižba na način da se sva imovina (vlasništvo nekretnina u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]) uknjižuje kao općenarodna imovina, dok je pred 17. veljače 2021. godine (Z-15/2002) na temelju prijedloga ODO-a [adresa] od dana 03. siječnja 2002. godine i obavijesti od 01. listopada 2001. godine Ureda državne uprave Šibensko – kninske županije klase: 350-05/01-01/578/A.M.S., ur. broj: 2182-09/04-01/01, između ostalih, predmetna čest. zem. [katastarska čestica] otpisana u novu Z. U. [broj ZK uloška] iste katastarske općine, te uknjiženo na ime ovdje tužene,

- u posjedovnom listu broj 348 za K. O. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica], upisanog narodnog imena „Đakovičke“, boniteta pašnjaka, površine 1.737,00 m2, upisan je posjed na imenu Grada Šibenika, a pregledom navedenog posjedovnog lista razvidno je da je zemljišni kompleks s upisanim narodnim imenom „Đakovičke“ sastojeći, pored ovdje predmetne nekretnine, još od devet drugih nekretnina različitih površina, boniteta pašnjaka, lokve i neplodnog zemljišta, sveukupne površine od 78.357,00 m2, sve upisano kao posjed Grada Šibenika,

- rješenjem o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-1825/22, UPP/OS-312/22 od dana 15. studenog 2022. godine, koje je donio javni bilježnik u [adresa] Nevenka Nakić, proizlazi da su iza smrti IU pok. TU (rođenog **.**.1927., umrlog dana **.**.2022.), nasljednicima istog, na osnovi zakona i odricanja izvan bračne supruge spomenutog ostavitelja ZU, proglašeni sinovi navedenog ostavitelja GU, ovdje tužitelj i JU, svako za po ½ dijela, a dopunskim rješenjem o nasljeđivanju naknadno pronađene imovine u istom ostavinskom predmetu, donesenog po javnom bilježniku u [adresa] Nevenu Nakiću dana 19. prosinca 2023. godine, između ostalog, izvan knjižno vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], raspoređeno je za cijelo ovdje tužitelju, sinu spomenutog ostavitelja GU,

- pregledom dosudnice iz predmeta Kotarskog suda u Šibeniku pod brojem O-580/38 od dana 15. siječnja 1955. godine (Z-25/55), vidljivo je da je ostavina UU pok. ŠU, umrlog dana **.**.1938., osnovom zakona i oporuke raspoređena njegovim pravnim slijednicima (sinovima i kćerkama) između ostalog i ocu ovdje tužitelja IU pok. UU za 11/36 dijela suvlasništva, to glede nekretnina položenih u različitim Z.U. u K. O. [katastarska općina], među kojima ne i one upisane u Z. U. [broj ZK uloška],

- očevidom održanim dana 02. rujna 2024. godine površinu pokazanu kao spornu

XIV P-478/2024

vještak mjernik PU dipl. ing. geodezije identificirao je kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], ista površina nađena je u obliku pravokutnika, konfiguracijski ravna, sa zapadne, južne i istočne granice omeđena željeznim stupovima sa žicom, po izgledu koje očito odavno postavljene, stupovi i žica su poprilično zahrđali, a na sjevernoj međi predmetne nekretnine zatečen je stambeno – poslovni objekt tužitelja katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], na predmetnoj nekretnini na dva mjesta uočeni su kontejneri, onaj bliže zapadnoj međi betonski, koji očito služi kao konoba (priručna ostava), onaj uz istočnu među željezni slične svrhe, na sredini sporne površine nađena je betonirana ploha septičke jame uokolo koje se vidi više komada, desetak, maslina različite dobi i visine, a od zapadne međe paralelno sa sjevernom i južnom u četiri reda razvidno je u svakom posađeno po desetak mlađih stabala kostele, između septičke jame i sjeverne međe prema kući tužitelja nalazi se veće stablo trešnje, dok uz željezni kontejner, položen od objekta tužitelja oznake čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], pa nastavno do štala u kojima tužitelj uzgaja konje, krave, bikove, ovce, koze, uočava se površina koja liči na makadamski put, dijelom položen i preko utužene nekretnine, a očito služi kao prilaz opisanim štalama tužitelja. Prije istih štala, a izvan sporne površine zatiče se više desetaka baliranog sijena u balama većeg formata, očito služeće za ishranu stoke, sve vidljivo na skici mjesta očevida vještaka mjernika PU od dana 25. rujna 2024. godine (list 34 spisa), te dvadeset jednoj fotografiji sačinjenoj prilikom vršenja očevida (listovi 38 do 44 spisa), položajno i na preslici katastarskog plana za odnosno područje (list 35 spisa),

- na dopunjenoj skici vještaka mjernika PU s nadnevkom 19. svibnja 2025. godine (list 53 spisa) sa ucrtanom Hrvatskom osnovnom kartom (godina snimanja 1989. godine), te na digitalnoj orto foto karti iz 1968. godine (list 23 spisa) za odnosno područje ne uočavaju se posebni ljudskom rukom izvedeni artefakti ili upečatljivi biljni pokrov (stabla) izvan onog zatečenog prilikom vršenja očevida dana 02. rujna 2024. godine,

- svjedoci MU pok. TU (rođen 1949. godine), HU pok. G (rođen 1947. godine), ČU pok. UU (rođen 1946. godine), CU pok. K (rođen 1954. godine) i ĆU pok. Marka (rođen 1957. godine), saslušani na ročištu glavne rasprave dana dana 25. travnja 2025. godine, u svojim iskazima su suglasno, okolnosno i životno uvjerljivo potvrđivali posjed ovdje sporne površine (nekretnine) po tužitelju i njegovim pravnim prednicima, pa ih je sud cijenio značajnim za donošenje odluke o postavljenom tužbenom zahtjevu,

- svjedok MU je isticao da je njegova teta OU udova Mirka, strina tužitelja iz ove parnice, kod koje da je vrlo često dolazio, pače, u razdoblju od 1966. do 1969. godine da je bio zaposlen u Poljoprivrednoj zadruzi Jedinstvo u [adresa], susljedno tomu često boravio na odnosnom području, odatle da crpi svoja saznanja o tome da je na utuženoj nekretnini ranije bilo dosta stabala maslina, danas da je ostalo svega nekoliko, pored toga da je bilo i nekoliko stabala trešanja, da je i sam brao trešnje, u jednom razdoblju sporna nekretnina da se dijelom orala, te na tom dijelu sijalo žito, utužena nekretnina da je prije 1966. godine bila ograđena drvenim i željeznim kolcima s rastegnutom žicom, ista da je ostarjela, dijelom pala, XIV P-478/2024

dodao je da je tužitelj gradnju svog stambeno – poslovnog objekta, na nekretnini susjednoj utuženoj započeo 1975. ili 1976. godine, dodao je da je uz kuću objekt tužitelja i predmetnu nekretninu, iz vremena nešto prije početka Domovinskog rata, postojeći makadamski put koji je "probio" tužitelj da bi mogao doći do svojih štala koje se nalaze južnije od predmetne nekretnine,

- svjedok HU je naglašavao da je njegov otac I, koji je preminuo 1992. godine, za života četrdesetak godina prije početka Domovinskog rata, sa svoja dva konja orao tužitelju nekretninu koja je položena "iza današnje kuće tužitelja", pače, ponekad da je znao za tužitelja svojim konjima i prevesti neke pokretnine, uglavnom određene snopove žita, osobno da nije bio na predmetnoj nekretnini kada je njegov otac orao istu za tužitelja, ali da zna da je na toj nekretnini položenoj "iza kuće tužitelja", tj. na nasuprotnoj strani od ceste Šibenik – Drniš, postojalo guvno na kojoj se vršilo žito,

- svjedok ČU je isticao da je on već "od malena", tj. otkako zna za sebe, od svoje pete godine, dolazio kod svoje bake VU koja da je živjela u staroj obiteljskoj kući položenoj "preko ceste" u odnosu na današnju kuću tužitelja, vrlo često da je viđao baku VU da bi sadila kakve povrtlarske kulture upravo na predmetnoj nekretnini, ponekad da se ta nekretnina i orala radi sijanja žita, nastavno i kukuruza, tako dva puta godišnje u ciklusima, u opisanom vremenu o kojem je kazivao, tj. pedesetim godinama prošlog stoljeća, predmetna nekretnina da je bila ograđena bodljikavom žicom na kolcima, svjedok kaže da je u to doba "takva ograda bila pojam", posebno je naglasio da je njegova baka VU s djedom TU imala šestero djece, četiri kćerke i dva sina, T koji je poginuo u Drugom svjetskom ratu (bez potomaka) i IU, tužiteljevog oca, a s obzirom da je IU ostao živjeti sa roditeljima te da su mu sestre "dale kako se to u to vrijeme govorilo križ", odnosno suglasnost na imovinu roditelja, to je da je IU pripalo vlasništvo predmetne nekretnine, a iza njega današnjem tužitelju, djed TU da je sa prvom suprugom imao još troje djece, jednog sina i dvije kćeri, a isti da nisu osporavali tužitelju, odnosno njegovom pravnom predniku vlasništvo predmetne nekretnine, tužitelj da je pred početak Domovinskog rata na utuženoj nekretnini posadio tridesetak stabala maslina, i nekoliko stabala višanja,

- svjedok CU je iskazivao da je još kao dijete dolazio i prolazio odnosnim područjem na kojem su pravni prednici, djed i baka tužitelja, TU i VU imali staru kuću, ista i danas postoji, te guvno na predmetnoj nekretnini, položenoj danas preko ceste Šibenik – Drniš, a "iza" današnje nove kuće tužitelja, početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća predmetna nekretnine da je bila ograđena drvenim i željeznim kolcima i žicom, s vremenom ta ograda da je propala,

- svjedok ĆU je u iskazu navodio da je kao dijete dolazio u [adresa], jer da u selu Radoniću gdje je živio nije bilo električne energije, a [adresa] su struju imali, pa je sa svojim vršnjacima u dobi od 9 – 10 godina odlazio u [adresa] gledati televiziju i to baš kod RU, isticao je da su to bila "ponešto drugačija vremena" nego današnja u odnosu na komunikacije. U vrijeme opisanih dolazaka i susreta sa svojim vršnjacima da se znao poigrati na okolnom zemljištu gdje je FU imao kuću, a baš to okolno zemljište da je bila predmetna nekretnina na kojoj je

XIV P-478/2024

IU imao stogove sijena među kojima da se s vršnjacima igrao, ista zemlja je bila ograđena drvenim željeznim kocima s razapetom žicom, prisjetio se da ga je VU, baka tužitelja, znala potjerati, jer bi porazbacali sijeno pa se ona bojala da stoka neće imati što jesti, posebno je naglasio da je iz priče mještana saznao da je obitelj tužitelja ranije živjela na području tzv. "Južnih Krnića" te da je pred više godina došla na današnje područje koje se kolokvijalno zove "Srednji Krnići" i zaposjela predmetnu i druge nekretnine, na tom području da su izgradili "stare kuće" koje i danas postoje, kazivao je da su prednici tužitelja predmetnu nekretninu u jednom trenutku i orali, te sijali žito, a negdje pred početak Domovinskog rata tužitelj da je izgradio novu kuću, te na utuženoj nekretnini prije tridesetak godina posadio više stabala maslina od kojih da je danas ostalo manje od pola.

11. Nedvojbeno je da se sukladno pravnom pravilu paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika, primjenjivog u konkretnom slučaju na osnovi pravnog pravila članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ broj 88/1946), vlasništvo nekretnine, u državnom vlasništvu (uknjiženo i kao općenarodna imovina), izvanrednom dosjelošću (originarno) moglo steći nakon četrdesetogodišnjeg posjedovanja iste do dana 06. travnja 1941. godine. Po ocijeni ovog prvostupanjskog suda iz supstrata izvedenih dokaza nije se sa nedvojbenom sigurnošću moglo utvrditi da su pravni prednici tužitelja, pradjed ŠU, djed UU pok. ŠU (preminuo 1938. godine) i otac IU pok. TU (rođen 1927. godine preminuo 2022. godine) posjedovali predmetnu nekretninu u razdoblju od najmanje četrdeset godina prije 06. travnja 1941. godine, a da bi isti osnovom izvanredne dosjelosti stekli vlasnička prava vrhu utuženih površina.

12. Međutim, neovisno o utvrđenju iznesenom u točki 11. ovog obrazloženja, valja cijeniti da je pored propisa citiranih u istoj točki ovog obrazloženja, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama pod poslovnim brojem Rev-291/14 od dana 17. travnja 2018. godine i Rev-158/2017 od dana 07. svibnja 2019. godine naglasio da se „kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i to razdoblje, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17 – dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredbi navedenog Zakona.

13. Isticanje pravnih stavova Vrhovnog suda Republike Hrvatske citiranih u točki 12. ovog obrazloženja važno je, jer je izvorni tekst odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP

- a, koja je bila na snazi od 01. siječnja 1997. godine do 17. studenog 1999. godine, propisivao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu (općenarodna imovina), kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske dana 17. studenog 1999. godine stavio je izvan snage odredbu stavka 4. članka 388. ZVDSP-a kao neustavnu, pa je ta odredba izmijenjena Zakonom o izmjeni i dopuni

XIV P-478/2024

Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 2001. (Nar. nov. broj: 114/01) koji je stupio na snagu dana 20. prosinca 2001. godine i od tada tekst stavka 4. članka 388. ZVDSP-a propisuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

13.1. Nastavno iznesenom u točki 13. ovog obrazloženja, za naglasiti je da članak 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: EKLJP) potvrđene Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov. – Međunarodni ugovori broj 18/97), propisuje da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, te se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava pa budući sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona, jer je EKLJP prihvaćena u Hrvatskom Saboru i njezine odredbe postaju izravno primjenjive za sudove i druga državna tijela te sva tijela koja imaju javne ovlasti, tako nedvojbeno i sa odlučnim značajem u konkretnom slučaju.

14. Dakle, za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, po ocijeni ovog suda, u kojoj utemeljeno na odredbi članka 186. stavka 3. ZPP-a sud nije vezan za tužbom isticani pravni osnov stjecanja vlasništva utužene nekretnine (nasljeđivanje pravnih prednika tužitelja), od značaja je bilo utvrđenje (iskazi svih u postupku saslušanih svjedoka) da su pravni prednici tužitelja pradjed ŠU, djed UU pok. ŠU i otac IU pok. TU, konačno i tužitelj, nedvojbeno savjesno posjedovali predmetnu nekretninu koristeći istu u različite svrhe, sijanje uz oranje konjima i vršenje žita (guvno) nastavno i kao maslinik, na što ukazuju zatečena stabla maslina, kostela i trešnje, te po međama utužene površine na južnoj i istočnoj granici očevidom zatečeni željezni stupovi sa zahrđalom žicom, što ukazuje na starost takve ograde i krijepi navode u postupku saslušanih svjedoka o vremenu postavljanja takve ograde, ali nesumnjivo ukazuje i na granice posjedovane površine, to tako bar od početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća (svjedok HU je isticao da je njegov otac orao spornu nekretninu za tužitelja četrdesetak godina prije početka Domovinskog rata, dakle, do kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća, svjedok ĆU se 1967. godine u dobi od desetak godina igrao među stogovima sijena na spornoj nekretnini, svjedoci MU i CU su navodili o postojanju žičane ograde oko utužene nekretnine sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća), dakle, u razdoblju od bar tridesetak godina do dana 17. studenog 1999. godine (kada je prestao važiti izvorni tekst odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP), pri čemu je važno naglasiti da se savjesnost posjedovanja u smislu odredbi članka 18. stavka 5. ZVDSP-a presumira, a dokaza za drugačiji zaključak nije bilo, što je impliciralo utvrđenje da je tužitelj, uključivo sa vremenom posjedovanja svojih pravnih prednika, u svakom slučaju istekom dvadesetogodišnjeg roka (stavak 3. članka 159. ZVDSP-a) i po samom zakonu dosjelošću stekao vlasništvo predmetne nekretnine, susljedno čemu je, uz ocjenu o potpunosti i utemeljenosti iskazane pasivne legitimacije u ovoj

XIV P-478/2024

parnici (uknjižena je tužena Republika Hrvatska), tužbeni zahtjev ocijenjen u cijelosti osnovanim, kao takav prihvaćen i zato je suđeno kao u izreci ove presude.

15. Samo podredno je istaknuti da se doista na pregledanoj digitalnoj hrvatskoj osnovnoj karti iz 1968. godine (list 23 spisa), te HOK-u iz 1989. godine (list 53 spisa), ne razabiru (nisu vidljivi) ogradni suhozidovi (ili kakvi drugi zidovi), kako to i navodila tužena, koji bi ukazivali na granice po tužitelju i njegovim pravnim prednicima posjedovanu površinu, ali takvo što nije bilo, po ocijeni ovog suda, niti za očekivati, jer takve vrste ograde nije ni bilo, niti je tužitelj na postojanje iste ukazivao, što ne otklanja mogućnost posjedovanja, pače, smatra se notornim da na odnosnom području takve ograde (suhozidovi) nisu niti građeni kao granice, a objektivno nije bilo za očekivati da se na opisanim kartama uočava žičana ograda, dok s obzirom na vrstu korištenja (oranica sa sijanim žitom ili povrtlarstvo), takva obrada teško bi bila uočljiva na kartama kakve su pregledane u ovoj parnici. Međutim, na obje pregledane karte vidljiv je na predmetnoj nekretnini tužiteljev objekt (tj. bar početak izgradnje istog) što dodatno krijepi navode saslušanih svjedoka i iznesena utvrđenja ovog suda.

16. Kako stranke nisu popisivale parnični trošak to sud o istom nije niti odlučivao.

U Šibeniku, dana 09. rujna 2025. godine

S U D A C

Mirko Veleglavac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Stranka nezadovoljna ovom presudom može protiv iste izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana objave ili prijema pisanog otpravka iste ovisno o urednosti poziva na ročište objave. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

Po zapisniku o objavi presude.