REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31/III

Poslovni broj: Us I-1639/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja MG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Sidonija Grbavac, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu dr. sc. Sandra Marković, Sidonija Grbavac i dr. sc. PG, [adresa], protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 76767369197, radi odluke o povratu, 9. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-034-08/22- 01/630, URBROJ: 525-04/127-23-6 od 7. srpnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tužitelj je Upravnom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv uvodno označenog tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja KLASA: UP/II-034-08/22-01/630, URBROJ: 525-04/127-23-6 od 7. srpnja 2023. te je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu osnovan spis pod poslovnim brojem: Us I- 4026/2023.

1.1. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. Upravnom sudu u Osijeku delegirani su predmeti Upravnog suda u Zagrebu, pa je tako Upravnom sudu u Osijeku delegiran i predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-4026/2023.

2. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-034-08/22-01/630, URBROJ: 525-04/127-23-6 od 7. srpnja 2023. odbijaju se žalbe korisnika MG, OIB: [osobni identifikacijski broj]/MIBPG: 42663, [adresa], 43532 [adresa], izjavljene protiv Odluka o povratu iz 2016. godine, Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (KLASA: 320-01/16-03/86176, URBROJ: 343-0100/01- 21-048) od 7. svibnja 2021., (KLASA: 320-01/16-03/86176, URBROJ: 343-0100/01- 21-049) od 7. svibnja 2021., (KLASA: 320-01/16-03/86176, URBROJ: 343-0100/01- 21-051) od 11. svibnja 2021., (KLASA: 320-01/16-03/86176. URBROJ: 343-0100/01- 21-052) od 12. svibnja 2021., (KLASA: 320-01/16-03/86176, URBROJ: 343-0100/01- 21-053) od 12. svibnja 2021., (KLASA: 320-01/16-03/86176. URBROJ: 343-0100/01- 21-054) od 25. ožujka 2021.

3. Tužitelj u tužbi izlaže kronološki pregled predmetnih upravnih postupaka koji su prethodili donošenju osporavanih odluka o povratu. Ističe kako je Agencija za plaćanja u ponovljenom postupku donijela nove odluke o povratu u kojima je bez obrazloženja povećala obvezu tužitelja na povrat navodno neopravdano isplaćenih potpora. Naime, prvotna obveza tužitelja prema poništenim odlukama o povratu je iznosila ukupno 325.115,11 kuna, dok prema osporavanim odlukama o povratu donesenih u ponovljenom postupku iznosi 327.356,63 kuna.

3.1. Zatim, pojašnjava pravni okvir koji regulira provođenje kontrola na terenu te ističe kako su nepravilnosti za predmetne potpore utvrđene na temelju kontrole obavljene 20. travnja 2018. za proizvodnu 2017. godinu, i to unatoč činjenici što se osporenim odlukama o povratu traži povrat potpore isplaćene za 2016. godinu. Poziva se na članak 75. Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) 485/2008 (dalje:

Uredba (EU) 1306/2013), kojim je po mišljenju tužitelja jasno propisano kako se plaćanja (propisana u članku 75. stavku 1. Uredbe, a koja se nesporno odnose i na predujmove) ne izvršavaju prije završetka provjere uvjeta prihvatljivosti, koji prema članku 74. stavku 1. Uredbe (EU) 1306/2013 obuhvaćaju administrativne provjere i provjere na licu mjesta (kontrola na terenu prihvatljivosti jedinstvenog zahtjeva). Također se poziva na primjenu članka 71. stavka 6. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 809/2014 оd 17. srpnja 2014. o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu integriranog administrativnog i kontrolnog sustava, mjera ruralnog razvoja i višestruke sukladnosti (dalje: Provedbena uredba Komisije (EU) 809/2014) i članka 118. stavaka 10. i 11. Pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2016. godinu („Narodne novine“ broj: 20/16., 39/16., 91/16., 19/17). Nadalje, uzimajući u obzir da je tužitelju izvršena uplata za proizvodnu 2016. godinu u cijelosti te uzimajući u obzir navedene odredbe, smatra da su predmetna kontrola na terenu od 20. travnja 2018., kao i druge kontrole provedene nakon isplate potpora, izvan propisanih rokova, barem u odnosu na predmetnu potporu za 2016. godinu, što predmetne kontrole i osporene odluke o povratu čini nezakonitim.

3.2. Tvrdi da je nedvojbena svrha mjerodavnih odredbi prava EU kojom se ograničava pravo provedbenog tijela za isplatom potpora na provođenja kontrola u određenim rokovima iz razloga što se korištenje (pašarenje) predmetnih površina vrši svake godine te se i potpore isplaćuju na godišnjoj razini, što dovodi do nemogućnosti provjere prihvatljivosti (ispašenosti) prijavljenih površina s povećim vremenskim odmakom. Također, ističe kako je kontrola na terenu dopunsko sredstvo na raspolaganju Agenciji za plaćanja, koja se provodi iznimno u slučajevima kad se Administrativnom kontrolom (prvenstveno uvidom u satelitske snimke) ne može odrediti postojanje neprihvatljivih elemenata prijavljenih površina, a da u konkretnom slučaju Agencija za plaćanja tijekom provođenja administrativne kontrole, koja uključuje i provjeru DOF snimki (satelitske snimke), nije utvrdila postojanje neprihvatljivih elementa.

3.3. Smatra da tuženik pogrešno zaključuje kako odredba članka 75. stavka 2. Uredbe (EU) 1306/2013 ne određuje rok u kojem se ta provjera mora provesti i tako sugerira da se ona može provesti nakon posljednjeg dana plaćanja propisanog člankom 75. stavkom 1. Uredbe (EU) 1306/2013 te da Agencija za plaćanja stoga može provesti i nakon 30. lipnja kalendarske godine koja slijedi nakon podnošenja jedinstvenog zahtjeva za potporu. Glede presuda Suda EU na koje se poziva tuženik (C-160/21 i C-217/21), tužitelj ističe kako činjenično stanje u navedenim presudama nije istovjetno činjeničnom stanju u konkretnom predmetu spora te shodno tomu presuda Suda EU nije primjenjiva u konkretnom postupku. Pojašnjava da se presudom Suda EU rješava pravno pitanje koje nije od važnosti u konkretnom predmetu (pitanje prešutnog odbijanja jedinstvenog zahtjeva za slučaj da isplate nisu izvršene u propisanom roku), ali da je Sud EU u određenim točkama presude jasno zauzeo stav vezano uz pitanje provođenja kontrola prije isplate, koji je konzistentan s argumentacijom tužitelja. U vezi toga, ističe kako iz obrazloženja presude Suda EU nesporno proizlazi kako se pravno stajalište zauzeto istom presudom odnosi na rokove isplate potpora, a ne na rokove provođenja provjera na licu mjesta (kontrola na terenu), koji prema pravnom shvaćanju Suda EU u navedenoj presudi nesporno moraju biti provedene prije isplate. Dakle, smatra da Sud EU u navedenoj presudi zaključuje da rok utvrđen u članku 75. stavku 1. Uredbe (EU) 1306/2013 nije apsolutan, nego samo instruktivan. Međutim, da se navedeni rok odnosi isključivo na isplatu zatraženih potpora, dok je nesporno da je sud i u citiranoj presudi zauzeo pravni stav da se i dalje provjere na licu mjesta moraju nužno provesti prije te isplate. Navedeno smatra životnim i logičnim iz razloga što je Agencija za plaćanja dužna provjeriti (putem administrativne kontrole i kontrole na terenu, ako je potrebno) koliko točno hektara prijavljene površine smatra prihvatljivim kako bi mogla izračunati koliko točno iznosi potpora koju je potrebno isplatiti korisniku iz razloga što korisnik ne zna niti može znati, odnosno ne raspolaže stručnim znanjima potrebnim za određivanjem prihvatljivosti površina za plaćanje potpora.

3.4. Dalje u tužbi iznosi da sukladno članku 54. stavku 1. Uredbe (EU) 1306/2013, nedvojbeno postoji mogućnost ovlaštenog državnog tijela svake zemlje članice na retroaktivno potraživanje isplaćenih potpora unutar propisanog roka, a da je tomu tako potvrđuje i činjenica da je identična odredba implementirana u članku 144. stavku 3. Zakona o poljoprivredi („Narodne novine“, broj: 118/18., 42/20., 127/20., 52/21., 152/22.). Prema shvaćanju tužitelja, u konkretnom slučaju tuženik je osporavanim rješenjem utvrdio da je nakon zadnje obavljene kontrole na terenu Agencija za plaćanja zaprimila Izvještaj o kontroli od 7. studenog 2018., odnosno dokaz da je počinjena nepravilnost koja je razlog za povrat te da od 7. studenog 2018. pa do donošenja osporavanih odluka o povratu nije prošlo 18 mjeseci te da se nedvojbeno može zaključiti da su sve osporavane odluke donesene u roku. Shodno tome, ističe da je temelj sankcioniranja tužitelja za predmetne potpore kontrola provedena 20. travnja 2018., što proizlazi iz obrazloženja osporenih odluka, dok je kontrola provedena u studenom 2018. bila kontrola prihvatljivosti jedinstvenog zahtjeva za 2018. godinu. Sukladno navedenom, tuženik je pogrešno odredio od kojeg trenutka navedeni rok od 18 mjeseci počinje teći, pri čemu se navedena argumentacija primjenjuje i u odnosu na terenske provjere provedene tijekom 2017. Tvrdi da se grubo zanemaruje činjenica da je Agencija za plaćanja osporavanim odlukama stavila izvan snage sve odluke o povratu donesene tijekom srpnja do listopada 2019. Napominje da je Izvještaj o kontroli na terenu provedenoj 20. travnja 2018., broj 42663/IACS/6/1 poslan na kućnu adresu tužitelja 4. lipnja 2018., što predstavlja krajnji datum u kojem je Agencija za plaćanja zaprimila dokument u kojem se navodi da je došlo do navodne nepravilnosti koja je predmet spora, što znači da je krajnji rok za donošenje osporenih odluka o povratu 4. prosinca 2019. S obzirom da su prvotne odluke o povratu stavljene izvan snage od strane Agencije za plaćanja, osporene odluke o povratu donesene tijekom ožujka 2021. i travnja 2021. su donesene izvan propisanog roka od 18 mjeseci, odnosno donesene su protivno članku 54. stavku 1. Uredbe (EU) 1306/2013, što osporene odluke o povratu čini nezakonitima.

3.5. Tužitelj nadalje iznosi da su grubo zanemarena pravila upravnog postupka vezana uz sastav kontinentalnih travnjaka - pašnjaka, postupak upisa ARKOD parcela, dodijele koeficijenta te dužnost izlučenja svih neprihvatljivih površina većih od 500 m[2] od strane službenika Agencije za plaćanja o čemu se redovito sastavlja zapisnik o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta. Navedeni zapisnik sastavlja službenik Agencije za plaćanja zajedno s korisnikom te tijekom tog dijela upravnog postupka službenik Agencije za plaćanja ucrtava u ARKOD sve dijelove parcele koje smatra prihvatljivim te istoj dodjeljuje koeficijent prihvatljivosti. Napominje da na temelju tako sastavljenog zapisnika korisnici svake godine podnose jedinstveni zahtjev za broj hektara koje de facto službenik Agencije za plaćanja odobri prije podnošenja samog jedinstvenog zahtjeva. Tužitelj naglašava da nema stručno znanje potrebno za određivanje koje točno dijelove zemljišta Agencija za plaćanja smatra prihvatljivima za plaćanje potpora, niti koji koeficijent treba pojedinoj ARKOD parceli zatim dodijeliti. Dakle, dužnost je službenika Agencije za plaćanja utvrditi prihvatljivu površinu tužitelja, i to svake pojedine godine prilikom podnošenja jedinstvenog zahtjeva. Nakon što je Agencija za plaćanja provela administrativne kontrole za predmetnu potporu, tužitelju je odobren jedinstveni zahtjev za proizvodnu 2016. godinu, stoga je mišljenja da to de facto potvrđuje činjenicu da je tužitelj ispunio sve propisane uvjete za podnošenje jedinstvenog zahtjeva i posljedično tomu zatraženu predmetnu potporu. U skladu s tim, nakon pozitivnih ocjena Agencije za plaćanja, tužitelju su za svaku prijavljenu godinu, koja je prethodila kontroli na terenu 20. travnja 2018., odobrene i isplaćene potpore. Dakle, Agencija za plaćanja je provela administrativne kontrole povodom svakog tužiteljevog podnesenog jedinstvenog zahtjeva te su tim administrativnim kontrolama podneseni jedinstveni zahtjev, pa tako i za predmetnu 2016. godinu, ispunjavali sve propisane uvjete.

3.6. Zaključno, upućuje na načelo jednakosti pred zakonom kao i načelo pravne sigurnosti, dio kojeg pravnog načela su i načelo jednakog postupanja, načelo stečenih prava, načelo legitimnih očekivanja i načelo zabrane retroaktivnog djelovanja propisa. Nadalje, da su praksa Ustavnog suda RH i ESLJP-a također izvori pravnih načela, kao što su primjerice načelo legitimnih očekivanja i načelo razmjernosti, koja su postupanjem javnopravnih tijela u konkretnom slučaju u cijelosti zanemarena. Tužitelj tvrdi da je imao legitimna očekivanja da će važeća pravna regulativa, koja čini pravnu osnovu cjelokupnog projekta, koji se odvijao pod vodstvom ministarstva i nadležnih državnih tijela u okviru tzv. povlačenja poticaja iz europskih sredstava, u njegovom predmetu biti jasna i da će ju upravna tijela odgovarajuće primjenjivati. Navodi kako je arbitrarnim postupanjem javnopravnih tijela stavljen u poziciju pravne nesigurnosti, zatim da su osporavano rješenje i osporavane odluke o povratu neadekvatno i nedostatno obrazložene te da tuženik nije adekvatnim obrazloženjem otklonio sve žalbene navode tužitelja. Tvrdi da je Agencija za plaćanja postupila protivno svim navedenim propisima te je povrijedila i pravo na očekivanu imovinsku dobit tužitelja, što se u kontekstu tumačenja ESLJP-a i u okviru europskog standarda zaštite prava vlasništva, može isticati i kao povreda prava vlasništva, zajamčenog člankom 48. stavkom 1. Ustava odnosno člankom 1 Protokola 1. Također, radi se i o povredi aspekata prava na pravično suđenje, koje se kroz tumačenja prakse ESLJP-a i Ustavnog suda proteže i na postupke pred upravnim tijelima. Slijedom navedenog, predlaže poništavanje osporavanog rješenja tuženika i odluka o povratu, uz nadoknadu troška upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu, vezano na tužbene navode koji se odnose na povećanje ukupnog iznosa povrata za 2016. godinu, tuženik ističe da je u skladu s odredbom članka 115. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., - dalje: ZUP) ispitivao Odluke u granicama zahtjeva iz žalbe, a u kojima tužitelj u žalbenim postupcima nije osporavao izračune iznosa povrata koji su mu Odlukama o povratu naloženi, pa točnost izračuna istih iznosa nije niti bio predmet žalbenog postupka. Nadalje, glede tužbenih navoda o nezakonito provedenoj retroaktivnoj kontroli, tuženik se poziva na članak 75. stavak 1. i 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013. Pojašnjava kako odredba članka 75. stavka 2. ne određuje rok u kojem se provjera mora provesti i tako sugerira da se ona može provesti nakon posljednjeg dana plaćanja predviđenog u istom članku 75. stavku 1. te da je Agencija za plaćanja, stoga, može dovršiti i nakon 30. lipnja kalendarske godine koja slijedi nakon podnošenja zahtjeva za potporu, a što potvrđuje i presuda Suda Europske unije u spojenim predmetima C 160/21 i C 217/21 od 28. travnja 2022.

4.1. Pored navedenoga, ističe da se kontrole na licu mjesta vrše na uzorku koji je odabran sukladno odredbama članka 34. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 809/2014 i članka 122. Pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2016. godinu, odnosno na poljoprivrednim gospodarstvima korisnika koji su na temelju analize rizika i reprezentativnosti podnesenih zahtjeva odabrani za provjeru na licu mjesta. Dakle, administrativne kontrole se provode u uredima Agencije za plaćanja, a kontrole na licu mjesta na uzorkom odabranim poljoprivrednim gospodarstvima, pa smatra da tužitelj potpuno pogrešno tumači predmetne odredbe koje reguliraju materiju kontrola prije isplate, jer iste nigdje ne propisuju da se kontrole na licu mjesta kod svih primatelja potpore moraju obaviti prije isplate. Nadalje, dodaje da se odredba članka 71. stavka 6. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 809/2014 odnosi na kontrolu višestruke sukladnosti, a kontrole na terenu koje su se provodile u godini nakon podnošenja zahtjeva za potporu su se odnosile na kontrolu prihvatljivosti Jedinstvenog zahtjeva. To su dvije različite kontrole i Uredba ih u tom smislu i prepoznaje kao dva različita poslovna procesa sa različitim propisanim pravilima. Dalje pojašnjava kako je kontrola na terenu od 20. travnja 2018. obuhvaćala provjeru uvjeta prihvatljivosti prijavljenih površina po Jedinstvenom zahtjevu za 2017. godinu, ali ne i provjeru ispunjavanja pravila o višestrukoj sukladnosti, što je vidljivo i u Izvještaju o kontroli koji je unificiran, jer se obrazac Izvještaja koristi i kada se provodi samo kontrola površina kao i kada se provodi samo kontrola višestruke sukladnosti ili obje. Tako se u predmetnom Izvještaju o kontroli broj 223892/IACS/1/1 od 20. travnja 2018. na 1. stranici pod stavkom „Kontrolom je obuhvaćeno“ može jasno iščitati koja se kontrola provodila u konkretnom slučaju.

4.2. Glede prekluzije donošenja odluke o povratu, osporava tužbeni navod u odnosu na isti rok pozivajući se na razloge iz osporavanog rješenja. U odnosu na navode o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, naglašava kako prilikom upisa parcela u ARKOD sustav, djelatnik Agencije za plaćanja evidentira parcele na temelju izjave poljoprivrednika te uz pomoć DOF snimki. Tom prilikom, djelatnik Agencije za plaćanja izuzima neprihvatljive elemente i homogene površine veće od 500 m[2] i određuje granice ARKOD parcele primarno na temelju uputa i izjave poljoprivrednika, koji bi u pravilu trebao najbolje poznavati recentno stanje parcele tijekom upisa, budući da se može dogoditi da DOF snimke nisu iz tekuće godine evidentiranja parcela u ARKOD. Nakon što djelatnik evidentira parcelu i izuzme neprihvatljive elemente i homogene površine veće od 500 m[2] , tada ARKOD sustav vrši izmjeru prihvatljive površine, a djelatnik na temelju izjave poljoprivrednika određuje koeficijent prihvatljivosti ovisno o zastupljenosti neprihvatljivih elemenata i homogenih površina manjih od 500 m[2] . Međutim, prilikom upisivanja parcela u ARKOD, ne mogu se sa 100%-tnom sigurnošću utvrditi svi neprihvatljivi dijelovi parcela odnosno pravo stanje stvari na terenu. Upravo iz tog razloga Agencija za plaćanja provjerom na terenu naknadno provjerava upisano i eventualno utvrđuje neke druge neprihvatljive dijelove pa ih po potrebi može isključiti, pogotovo u situacijama kad poljoprivrednik ne poznaje dovoljno teren svoje parcele ili je prilikom davanja izjave nije uzeo u obzir da su neki dijelovi neprihvatljivi, a nisu vidljivi na DOF snimkama.

4.3. Tuženik upućuje na članak 74. stavak 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013, u vezi sa stavkom 3. istog članka prema kojemu države članice mogu koristiti tehnike globalnog navigacijskog satelitskog sustava (GNSS) kao sredstvo za izvršavanje provjera poljoprivrednih parcela na licu mjesta. Također, ističe da je kontrola na terenu Agencije za plaćanja implementirana u nacionalno zakonodavstvo te da tužitelj usko i pogrešno tumači zakonodavni okvir u svoju korist, odbijajući prihvatiti činjenicu da postoji niz kontrola kojima se utvrđuje sukladnost i prihvatljivost iz jedinstvenog zahtjeva. Posebno ističe kako tužitelj niti u žalbenim postupcima niti u tužbi nije ponudio nikakve dokaze, odnosno nije osporavao točnost utvrđenja Agencije za plaćanja da tužitelj u 2016. nije provodio poljoprivrednu aktivnost na predmetnim parcelama, a radi čega su donesene Odluke o povratu. Tuženik je stava da nisu povrijeđena načela postupka te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno. Slijedom navedenoga, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U podnesku od 11. rujna 2024. tužitelj je u bitnome ostao pri dosada iznesenim navodima.

6. Sud je rješenjem poslovni broj: Us I-1639/2023-12 od 3. listopada 2024. pozvao stranke da se u roku od 15 dana od dana dostave toga rješenja očituju o tome jesu li suglasne da se ovaj spor riješi bez održavanja rasprave na temelju postojeće dokumentacije u spisu te su stranke Sudu dostavile podneske u kojima daju svoju suglasnost da se spor riješi bez održavanja rasprave.

6.1. Budući da su se u ovom upravnom sporu stranke izrijekom suglasile da se upravni spor riješi bez održavanja rasprave, a Sud je utvrdio da nije potrebno izvoditi nove dokaze, Sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 98. točke 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", broj: 36/24., - dalje: ZUS) upravni spor riješio bez rasprave.

7. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnoga postupka te u sve isprave koje prileže istima te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Agencija za plaćanja donijela je više odluka o povratu neopravdano isplaćenih potpora tužitelju, pa se tako Odlukom o povratu KLASA: 320-01/16- 03/86176, URBROJ: 343-0100/01-21-048 od 7. svibnja 2021. nalaže poljoprivrednom gospodarstvu Ćibarić Ivan, MIBPG: 42663, neopravdano isplaćenu potporu za Očuvanje poljoprivrede na područjima s prirodnim ograničenjima u poljoprivredi za 2016. godinu u iznosu od 9.532,94 kuna uplatiti na račun Agencije za plaćanja.

8.1. Odlukom o povratu KLASA: 320-01/16-03/86176, URBROJ: 343-0100/01- 21-049 od 7. svibnja 2021. nalaže se poljoprivrednom gospodarstvu Ćibarić Ivan, MIBPG: 42663, neopravdano isplaćenu potporu za Plaćanja za održavanje ekoloških poljoprivrednih praksa i metoda za 2016. godinu u iznosu od 112.993,26 kuna uplatiti na račun Agencije za plaćanja.

8.2. Nadalje, Odlukom o povratu KLASA: 320-01/16-03/86176, URBROJ: 343-0100/01-21-051 od 11. svibnja 2021. nalaže se poljoprivrednom gospodarstvu Ćibarić Ivan, MIBPG: 42663, neopravdano isplaćenu potporu za Zeleno plaćanje za 2016. godinu u iznosu od 24.703,16 kuna uplatiti na račun Agencije za plaćanja.

8.3. Odlukom o povratu KLASA: 320-01/16-03/86176, URBROJ: 343-0100/01- 21-052 od 12. svibnja 2021. nalaže se poljoprivrednom gospodarstvu Ćibarić Ivan, MIBPG: 42663, neopravdano isplaćenu potporu za Osnovno plaćanje za 2016. godinu u iznosu od 73.000,63 kuna uplatiti na račun Agencije za plaćanja.

8.4. Odlukom o povratu KLASA: 320-01/16-03/86176, URBROJ: 343-0100/01- 21-053 od 12. svibnja 2021. nalaže se poljoprivrednom gospodarstvu Ćibarić Ivan, MIBPG: 42663, neopravdano isplaćenu potporu za Osnovno plaćanje Mjera 18 - Financiranje dodatnih nacionalnih izravnih plaćanja za 2016. godinu u iznosu od 13.254,59 kuna uplatiti na račun Agencije za plaćanja.

8.5. Odlukom o povratu KLASA: 320-01/16-03/86176, URBROJ: 343- 0100/01-21-054 od 25. ožujka 2021. nalaže se poljoprivrednom gospodarstvu Ćibarić Ivan, MIBPG: 42663, neopravdano isplaćenu potporu za Plaćanja za prijelaz na ekološke prakse i metode za 2016. godinu u iznosu od 93.872,05 kuna uplatiti na račun Agencije za plaćanja .

9. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je tuženik zaključkom KLASA: UP/II-034-08/22-01/630, URBROJ: 525-04/127-23-5 od 7. srpnja 2023., u postupku rješavanja o žalbama na navedene Odluke o povratu, spojio drugostupanjske upravne predmete te odlučio da će se o tim upravnim stvarima voditi jedan postupak pod UP/II-034-08/22-01/630.

10. Predmetne Odluke o povratu donesene su u ponovljenim postupcima, po prigovorima tužitelja koji su usvojeni i predmeti vraćeni Agenciji za plaćanja na ponovni postupak, jer iste odluke nisu sadržavale razloge o odlučnim činjenicama na temelju kojih su donesene, zbog čega se osnovanost povrata nije mogla ispitati.

11. Odlukama Agencije za plaćanja donesenim u ponovljenim postupcima, u odnosu na potpore Osnovno plaćanje, Osnovno plaćanje Mjera 18 - Financiranje dodatnih nacionalnih izravnih plaćanja i Zeleno plaćanje za 2016. godinu, kontrolama na terenu utvrđeno je odstupanje od 37,76 ha između ukupno prijavljene površine od 316,84 ha i utvrđene površine od 279,08 ha, što dovodi do umanjenja potpore.

12. Naime, 20. travnja 2018. obavljena je kontrola na terenu prijavljenih površina na Jedinstvenom zahtjevu za 2017. godinu gdje su utvrđene nepravilnosti u korištenju poljoprivrednih površina, a na temelju koje je izrađen Izvještaj o kontroli na terenu Zahtjeva za izravnim plaćanjima, pojedinim mjerama ruralnog razvoja i ispunjavanja uvjeta višestruke sukladnosti za 2017. godinu za kontrolu površina broj: 42663/IACS/6/1 (u daljnjem tekstu: Izvještaj za 2017. godinu).

13. Kontrolom na terenu za 2017. i 2018. godinu na ARKOD parcelama ID 640790, 640820, 641612, 642654, 641846, 641992, 643656, 644106, 643678, 643932, 644289, 644653, 644865, 649659, 643501, 650298, 896691, 1490971, 1756219, 2430651, 2431291, 2438021, 2414124, 2412659, 2413964, 2430707, 3042290, 3042333, 3174516, 3042289, 3042297, 3042316, 3092181, 2437930, 2794260, 644662, 2423989, 2435811 i 2766595 utvrđena je nepoljoprivredna površina za navedenu godinu i za prethodne godine, stoga je primijenjeno retroaktivno umanjenje na navedenim parcelama prema Jedinstvenom zahtjevu za 2016. godinu.

14. Nadalje, 7. srpnja 2017. godine obavljena je brza terenska provjera gdje su utvrđene nesukladnosti u korištenju poljoprivrednih površina (ARKOD ID 3383973). Isto tako, 22. kolovoza 2017. godine obavljena je brza terenska provjera površina gdje su utvrđene nesukladnosti u korištenju poljoprivrednih površina (ARKOD ID 952984, 304234 i 3174422).

14.1. Povodom kontrole , ARKOD ID parcela 952984, ARKOD ID parcela 3042342 i ARKOD ID parcela 3174422, u skladu s nalazima na terenu navedene parcele su izbrisane iz ARKOD-a sukladno članku 9. i članku 14. Pravilnika o evidenciji.

15. Dana 14. ožujka 2018. godine obavljena je brza terenska provjera površina gdje su utvrđene nesukladnosti u korištenju poljoprivrednih površina na parcelama ARKOD ID 644438 i 3383962. Također, 28. svibnja 2018. obavljena je brza terenska provjera površina kod MIBPG: 102208 gdje su utvrđene nesukladnosti u korištenju poljoprivrednih površinama na ARKOD ID 3485611.

16. Dodatno, 7. studenoga 2018. obavljena je kontrola na terenu prijavljenih površina na Jedinstvenom zahtjevu za 2018. godinu gdje su utvrđene nepravilnosti u korištenju poljoprivrednih površina sukladno članku 133. i članku 134. Pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2018. godinu. Sukladno članku 135. istog Pravilnika, a na temelju provedene kontrole na terenu, izrađen je Izvještaj o kontroli na terenu Zahtjeva za izravnim plaćanjima, pojedinim mjerama ruralnog razvoja i ispunjavanja uvjeta višestruke sukladnosti za 2018. godinu za kontrolu površina broj 42663/AACS/9/1 (u daljnjem tekstu: Izvještaj za 2018. godinu).

17. Kontrolom na terenu za 2018. godinu na ARKOD parcelama ID 2794260, 644662, 2435811, 2423989 utvrđena je nepoljoprivredna površina za navedenu godinu i za prethodne godine, stoga je primijenjeno retroaktivno umanjenje na navedenim parcelama prema Jedinstvenom zahtjevu za 2016. godinu.

18. Nadalje, Agencija za plaćanja provela je ažuriranje ARKOD parcela na temelju novih podataka od Državne geodetske uprave i preuzimanju novog DOF- odnosno Digitalne ortofoto karte za ARKOD ID 641449, 640059,645461,644438, 2437632, 896126, 2437103, 2894297, 3042328, 3014231, 3042323, 3042332, 2894344, 2422990, 1632452, 2948859, 2433395, 2437640, 2894330 i 2438309, stoga je primijenjeno retroaktivno umanjenje na navedenim parcelama prema Jedinstvenom zahtjevu za 2016. godinu.

19. Kao ARKOD parcele sa retroaktivnim trajanjem N-3, utvrđene su: 640790 640820, 641612, 642654, 641846, 641992, 643656, 643678, 643932, 644289, 644653,644865, 650298, 2430651, 2431291, 2438021, 3042290, 3042289, 3042316, 2437930, 2766595.

20. Prilikom utvrđivanja nepoljoprivrednog zemljišta sa retroaktivnim trajanjem N-3, parcele obuhvaćene nepravilnošću utvrđivale su se kontrolom na terenu, ali i na temelju novih podataka Državne geodetske uprave i preuzimanju novog DOF-a odnosno Digitalne ortofoto karte, a riječ je o ARKOD parcelama: 644106, 1490971, 2414124, 2413964, 1756219, 3042333, 649659, 2412659 i 896691.

21. Nadalje, za ostale ARKOD parcele sa retroaktivnim trajanjem N-3: 3174516, 3042297, 3092181, 644662 i 2435811, tuženik je zatražio dodatno očitovanje od Agencije za plaćanja koja je u svom očitovanju 2. lipnja 2023. navela da je u 2017. godini na cijeloj površini utvrđena nepoljoprivredna površina šifra ARKOD uporabe 999/00. Konkretno za parcelu ARKOD ID 2794260 utvrđena je livada na ukupnoj površini od 0,46 ha (šifra ARKOD uporabe 310/01) te je na površini od 0.10 ha utvrđena nepoljoprivredna površina (šifra ARKOD uporabe 999/00).

22. Kao nepoljoprivredna površina sa retroaktivnim trajanjem N-2 utvrđena je parcela ARKOD ID 2423989, a kao nepoljoprivredno zemljište sa retroaktivnim trajanjem N-1 je utvrđena ARKOD parcela 2430707 i N-1 ARKOD parcela 643501.

23. Agencija za plaćanja je za potporu Očuvanje poljoprivrede na područjima s prirodnim ograničenjima u poljoprivredi za 2016. godinu utvrdila odstupanje od 8,63 ha između ukupno prijavljene površine od 147,61 ha i utvrđene površine od 138,98 ha, što u konačnici dovodi do umanjenja potpore sukladno članku 123. Pravilnika i članku 19a. Uredbe (EU) 640/2014.

24. Sukladno obavljenim kontrolama, za predmetnu potporu Plaćanja za održavanje ekoloških poljoprivrednih praksa i metoda za 2016. godinu nepoljoprivredna površina iznosi 19.71 ha te je stoga primijenjeno umanjenje na parcelama i prema Jedinstvenom zahtjevu za 2016. godinu gdje je utvrđeno stvarno korištenje 229,90 ha umjesto prijavljene površine od 249,61 ha.

25. Za potporu Plaćanja za prijelaz na ekološke poljoprivredne prakse i metode za 2016. godinu ukupno je utvrđena nepoljoprivredna površina od 18,05 ha kao razlika između ukupno prijavljene površine od 67,23 ha i stvarno korištene površina od 49,18 ha.

26. Člankom 54. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 propisano je da za sva neopravdana plaćanja nakon pojavljivanja nepravilnosti ili nepažnje, države članice zahtijevaju povrat od korisnika u roku 18 mjeseci nakon što su agencija za plaćanja ili tijelo odgovorno za povrat odobrili i, ovisno o slučaju, zaprimili izvještaj o kontroli ili sličan dokument u kojemu se navodi da je došlo do nepravilnosti. Odgovarajući iznosi evidentiraju se, u vrijeme zahtjeva za povratom, u knjizi dužnika agencije za plaćanja.

27. Odredbom članka 74. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 propisano je da u skladu s člankom 59. države članice, putem agencija za plaćanja ili tijela koja su ovlastile da djeluju u njihovo ime, provode administrativne provjere zahtjeva za potporu kako bi se provjerili uvjeti prihvatljivosti za potporu. Te provjere dopunjuju provjere na licu mjesta. Stavkom 2. istog članka propisano je da za potrebe provjera na licu mjesta države članice sastavljaju plan uzorkovanja poljoprivrednih imanja i/ili korisnika.

28. Sukladno članku 75. stavku 1. Uredbe (EU) 1306/2013, plaćanja u okviru programa potpore i mjere iz članka 68. stavka 2. izvršavaju se u razdoblju od 1. prosinca do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine, dok se prema stavku 2. istog članka plaćanja iz stavka 1. ne izvršavaju prije završetka provjere uvjeta prihvatljivosti koju trebaju provesti države članice u skladu s člankom 74. Odstupajući od prvog podstavka, predujmovi za odobrenu potporu u okviru ruralnog razvoja iz članka 67. stavka 2. mogu se isplatiti nakon završetka administrativnih provjera u skladu s člankom 59. stavkom 1.

29. Prema članku 23. stavku 2. Uredbe (EU) br. 640/2014, ne dovodeći u pitanje administrativne kazne primjenjive u skladu s člankom 28., ako je površina prijavljena u jedinstvenom zahtjevu za osnovno plaćanje ili jedinstveno plaćanje po površini veća od utvrđene površine, utvrđena površina koristi se za izračun plaćanja za ekologizaciju.

30. Sukladno članku 144. stavku 1. Zakona o poljoprivredi, u slučaju neopravdanih plaćanja, Agencija za plaćanja korisnicima izdaje odluku o povratu sredstava u skladu s člankom 54. Uredbe (EU) br. 1306/2013, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da Agencija za plaćanja donosi odluku o povratu sredstava kojom od korisnika zahtijeva povrat isplaćenih sredstava u sljedećim slučajevima: kada je korisnik ostvario sredstva na temelju netočnih podataka i/ili ako ih je ostvario protivno uvjetima i odredbama toga Zakona i propisa donesenih na temelju njega; u slučaju administrativne pogreške nastale prilikom odobravanja ili isplate potpore; ako se nakon izvršene isplate potpore korisnicima, na temelju naknadne administrativne kontrole, kontrole na terenu, naknadne kontrole velikih korisnika potpora ili inspekcijskog nadzora utvrdi nepravilnost koju je učinio korisnik; ako ne dopusti obavljanje kontrole na terenu i/ili inspekcijskog nadzora.

31. U skladu s člankom 9. stavkom 1. Pravilnika o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta („Narodne novine“, broj: 35/15., 118/16., 26/17., u daljnjem tekstu: Pravilnik o evidenciji), promjene ARKOD podataka, ukoliko je došlo do promjene na ARKOD parceli, može inicirati poljoprivrednik ili Agencija za plaćanja.

32. Člankom 11. Pravilnika o evidenciji propisano je da u svrhu kontrole točnosti ARKOD podataka, Agencija za plaćanja provodi BTP koristeći AgroTP mobilnu aplikaciju ili fotoaparat, laserski daljinomjer i GPS uređaj minimalne točnosti 1,5 metara. BTP se prema potrebi provodi tijekom cijele kalendarske godine kako bi se utvrdilo korištenje odnosno prihvatljivost ARKOD parcele na dijelu ili na čitavoj površini. Odabir parcela za BTP provjeru vrši se temeljem administrativnih provjera. Nakon obavljenog mjerenja i fotografiranja na terenu, Agencija za plaćanja provjerava podatke i prenosi ih u ARKOD. Agencija za plaćanja o namjeri provođenja BTP i o njenim rezultatima ne obavještava poljoprivrednika, osim u slučaju utvrđene nepravilnosti.

33. Članak 15. stavak 1. Pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2016. godinu propisuje da su minimalni uvjeti koje je korisnik programa izravnih plaćanja dužan ispunjavati kako bi održavao poljoprivredne površine u stanju pogodnom za ispašu ili uzgoj u skladu s člankom 30. Zakona:

a) održavanje poljoprivrednih površina bez neželjene šumske vegetacije, b) održavanje svih površina na poljoprivrednom gospodarstvu bez korova pelinolisne ambrozije (Ambrosia artemisiifolia L.) i mračnjaka (Abutilon theophrasti Med.), bez višegodišnjih korova i drvenastih biljnih vrsta koje zarastaju poljoprivrednu površinu i

c) poštivanje ostalih pravila višestruke sukladnosti.

34. Slijedom iznesenog činjeničnog stanja, u prethodno navedenim Izvještajima jasno je i precizno navedeno, za svaku parcelu pojedinačno, koje su od parcela zahvaćene utvrđenim nepravilnostima i zašto se smatraju neprihvatljivima.

35. Tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, tužbom se ne osporava točno na kojoj parceli je pogrešno utvrđena nepravilnost i iz kojeg razloga, već tužitelj smatra da su djelatnici Agencije za plaćanja trebali na temelju pregleda digitalne ortofoto karte, odnosno prilikom administrativne provjere zahtjeva, izbaciti neprihvatljive dijelove i na taj način utvrditi prihvatljivu površinu. Međutim, člankom 8. stavkom 1. Pravilnika o evidenciji propisano je da prilikom upisa parcele u ARKOD sustav, djelatnik Agencije za plaćanja evidentira parcele na temelju izjave poljoprivrednika te uz pomoć DOF snimki, a tom prilikom djelatnik Agencije za plaćanja sukladno stavku 9. istog članka Pravilnika izuzima neprihvatljive elemente i homogene površine veće od 500m2 i određuje granice ARKOD parcele primarno na temelju uputa i izjave poljoprivrednika, koji bi u pravilu trebao najbolje poznavati recentno stanje parcele tijekom upisa. Nakon što djelatnik evidentira parcelu i izuzme neprihvatljive elemente i homogene površine, veće od 500m2, tada ARKOD sustav vrši izmjeru prihvatljive površine, a djelatnik na temelju izjave poljoprivrednika određuje koeficijent prihvatljivosti ovisno o zastupljenosti neprihvatljivih elemenata i homogenih površina manjih od 500m2. Životno je i logično da se prilikom upisivanja parcela u ARKOD ne mogu sa 100%- tnom sigurnošću utvrditi svi neprihvatljivi dijelovi parcela odnosno pravo stanje stvari na terenu. Stoga se provjerom na terenu naknadno provjerava upisano i eventualno utvrđuje neke druge neprihvatljive dijelove koje se po potrebi može isključiti, pogotovo u situacijama kad poljoprivrednik ne poznaje dovoljno teren svoje parcele ili prilikom davanja izjave nije uzeo u obzir da su neki dijelovi neprihvatljivi, a nisu vidljivi na DOF snimkama.

36. Suprotno tumačenju tužitelja, napominje se da je člankom 75. Uredbe (EU) br. 1306/2013 propisano da se plaćanja izvršavaju u razdoblju od 1. prosinca do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine, a stavkom 2. da se plaćanja ne izvršavaju prije završetka provjere uvjeta prihvatljivosti koju trebaju provesti države članice u skladu s člankom 74. Odstupajući od prvog podstavka, predujmovi za odobrenu potporu u okviru ruralnog razvoja iz članka 67. stavka 2. mogu se isplatiti nakon završetka administrativnih provjera u skladu s člankom 59. stavkom 1. Citirana odredba iz članka 75. stavka 2. ne određuje rok u kojem se ta provjera mora provesti i tako sugerira da se ona može provesti nakon posljednjeg dana plaćanja predviđenog. U članku 75. stavku 1. te da je Agencija za plaćanja, stoga, može dovršiti i nakon 30. lipnja kalendarske godine koja slijedi nakon podnošenja zahtjeva za potporu.

37. Glede tužbenih navoda o tome da Agencija za plaćanja suprotno članku 54. stavka 1. Uredbe (EU) 1306/2013 sankcionira Korisnika skoro 5 godina nakon isplaćenih potpora, ističe se da je člankom 54. stavkom 1. Uredbe 1306/2013 propisano da za sva neopravdana plaćanja nakon pojavljivanja nepravilnosti ili nepažnje, države članice zahtijevaju povrat u roku 18 mjeseci nakon što su agencija za plaćanja ili tijelo odgovorno za povrat odobrili i, ovisno o slučaju, zaprimili izvještaj o kontroli ili sličan dokument u kojemu se navodi da je došlo do nepravilnosti. Člankom 144. Zakona o poljoprivredi navedeno je da se povrat traži ako se nakon izvršene isplate potpore korisnicima, na temelju naknadne administrativne kontrole, kontrole na terenu, naknadne kontrole velikih korisnika potpora ili inspekcijskog nadzora utvrdi nepravilnost koju je učinio korisnik. Dakle, nakon zadnje obavljene kontrole na terenu Agencija za plaćanja je zaprimila Izvještaj o kontroli od 7. studenoga 2018., odnosno dokaz da je počinjena nepravilnost koja je razlog za povrat. Budući da od 7. studenoga 2018. pa do donošenja zadnje Odluke o povratu, KLASA: 320-01/15-03/85366, URBROJ: 343-0100701-19-022, od 9. listopada 2019., nije prošlo više od 18 mjeseci, nedvojbeno se može zaključiti da su sve predmetne Odluke donesene u roku.

38. Također je potrebno napomenuti da je kontrola na terenu od 20. travnja 2018. obuhvaćala provjeru uvjeta prihvatljivosti prijavljenih površina po Jedinstvenom zahtjevu za 2017. godinu, ali ne i provjeru ispunjavanja pravila o višestrukoj sukladnosti, što je vidljivo i u Izvještaju o kontroli, dok se odredba članka 71. stavka 6. Provedbene Uredbe Komisije (EU) br. 809/2014 na koju se poziva tužitelj odnosi na kontrolu višestruke sukladnosti. Međutim, kako je tijekom sporne kontrole na terenu za 2017. godinu, ali i kontrole na terenu za 2018. godinu od 7. studenog 2018. utvrđeno da tužitelj nije imao pravo niti na svu potporu za 2016. godinu, Agencija za plaćanja je bila dužna zatražiti povrat neopravdano isplaćenih sredstava.

39. Što se tiče navoda tužitelja o legitimnim očekivanjima i očekivane imovinske dobiti, valja napomenuti da tužitelj nije mogao osnovano očekivati da će iznos popore dobiti točno onako kako ga je i zatražio jer je postupak dodjele takav da se prvenstveno utvrđuje ispunjenje formalnih pretpostavku propisanih uredbama, Zakonom o poljoprivredi i važećim pravilnicima i to prije, ali i nakon isplate. Tek po ispunjenju tih pretpostavki korisnici ostvaruju pravo na potporu, ali u slučaju da se kontrolom na terenu utvrdi postojanje nepravilnosti, Agencija za plaćanja je obvezna zatražiti povrat neopravdano isplaćene potpore kako bi izvršavala svoju obvezu zaštite financijskih interesa Europske unije i Republike Hrvatske propisanu Uredbom Vijeća (EZ, (Euroatom) br. 2988/95)). Dakle, državne potpore predstavljaju mogućnost, a ne izvjesnu buduću činjenicu za potencijalne korisnike.

40. Slijedom iznesenoga, Sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan i odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

41. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

42. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

43. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 9. rujna 2025.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku