Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-15/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Marte Jelić i Domagoja Raguža kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Brkić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika KF zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika KF podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-516/2018-21 od 3. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženika KF i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženik KF proglašen je krivim za kazneno djelo iz članka 227. stavak 1. i 2. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, bez njezinog izvršenja, uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje od 2 (dvije) godine.

1.1. Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točke 1. i 6. ZKP/08 okrivljeni KF je obvezan u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.129,91 EUR (tisućustodvadesetdevet eura i devedesetjedan cent / 8.513,31 kn (osamtisućapetstotrinaest kuna i tridesetjednu lipu) od kojeg se iznos od 393,75 EUR odnosi na troškove sudskomedicinskog vještačenja, iznos od 437,98 EUR odnosi na troškove prometnotehničkog vještačenja, iznos od 33,18 EUR odnosi na troškove toksikološkog vještačenja, a iznos od 265,00 EUR predstavlja paušalnu svotu.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik KF zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i oslobodi ga optužbe.

2.1.Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2.Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

3. Žalba nije osnovana.

3.1.Nisu osnovani žalbeni navodi kako je prvostupanjski sud pobijanom presudom pogrešno utvrdio činjenice i iz takvih činjenica izvukao pogrešne zaključke. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi potpuno i u cijelosti pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za presuđenje u konkretnom slučaju, a za sva svoja utvrđenja dao je logične, argumentirane i životne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, u ovom postupku nije sporno da je inkriminirane zgode došlo do prometne nesreće i da je oštećena DF u toj prometnoj nesreći zadobila teške tjelesne ozljede i to od sraza s vozilom kojim je upravljao optuženik KF. Ono što je sporno je to kojom brzinom se kretao optuženik inkriminirane zgode, te je li on mogao vidjeti oštećenicu, a optuženik u obrani još ističe i kako je oštećenica svojim radnjama, odnosno kretanjem postupala protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Prvostupanjski sud je pravilno pobijanom presudom utvrdio i obrazložio kako se optuženik inkriminirane zgode vozilom kretao brzinom od 68 km/h na mjestu gdje je dozvoljena brzina kretanja 50 km/h, što proizlazi iz provedenog prometnog vještačenja Službe traseoloških vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", koje žalbom nije dovedeno u pitanje i prigodom čije izrade je korišten i program PC Crash na koji se u svojoj obrani poziva optuženik. Iz tog istog vještačenja proizlazi da se optuženik kretao brzinom koja je dozvoljena na tom području, do nesreće ne bi došlo. Da se optuženik zaista kretao brzinom koja je utvrđena nalazom i mišljenjem vještaka ukazuju i tragovi kočenja prije sraza s oštećenom u duljini od 23, 6 metara. Nisu osnovani žalbeni navodi kako je do prometne nesreće dovelo isključivo kršenjem propisa o sigurnosti prometa na cestama od strane oštećene, poglavito imajući u vidu da je u trenutku prometne nesreće oštećena već prešla polovinu puta, odnosno već je prešla prometnu traku za kretanje vozila u smjeru u kojemu je svojim vozilom išao svjedok PF i da je on oštećenu propustio, a da se optuženik kretao dozvoljenom brzinom i on je mogao zaustaviti vozilo i do prometne nesreće ne bi došlo. Iz provedenog postupka ne proizlazi da bi svjedok PF imao bilo kakvog razloga lažno teretiti optuženika te ga je prvostupanjski sud opravdano ocijenio istinitim i njegov iskaz nije u suprotnosti s drugim izvedenim dokazima. Iz iskaza oštećene DF proizlazi da se ona samog događaja prometne nesreće ne sjeća.

3.2. Činjenica da svjedoci PF i DF nisu svoje iskaze dali neposredno na raspravi pred sudom nije od utjecaja na presudu u ovom postupku budući da iz zapisnika rasprave od 30. listopada 2023. proizlazi kako se optuženik, nakon što je rasprava ponovno započela, suglasio s čitanjem svih dokaza, pa tako i iskaza oštećene DF i iskaza svjedoka PF.

3.3. U odnosu na izrečenu kaznu optuženiku KF, ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se upravo izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, bez njezinog izvršenja, uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje od 2 (dvije) godine koju je izrekao prvostupanjski sud, djelovati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela i da će uskladiti svoje ponašanje s društveno prihvatljivim normama. Osim na optuženika, na ovaj će se način djelovati i na sve ostale da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Prvostupanjski sud je opravdano kao olakotnu okolnost optuženiku cijenio raniju neosuđivanost, dok nije našao otegotnih okolnosti na strani optuženika, a optuženiku je još kao olakotnu okolnost valjalo cijeniti i to što je posjetio oštećenu u bolnici nakon prometne nesreće, međutim cijeneći sve olakotne okolnosti i izostanak otegotnih okolnosti na strani optuženika i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama konkretno počinjenog kaznenog djela kazna izrečena po prvostupanjskom sudu i to kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, bez njezinog izvršenja, uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje od 2 (dvije) godine sudu primjerena je, kako počinjenom kaznenom djelu tako i ličnosti okrivljenika te stupnju njegove krivnje, i svakako je pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, a to je: izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

4. Kako optuženik KF svojom žalbom nije doveo u sumnju ispravnost i zakonitost pobijane presude, a ispitivanjem iste u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08 nije nađeno da bi bile počinjene kakve povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 482. ZKP/08.

Dubrovnik, 9. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Nikša Lučić