Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1387/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja Radnik d.d. iz Križevaca, Kralja Tomislava 45, OIB: 21846792292, koga zastupa punomoćnik Marijan Petrić, odvjetnik u Varaždinu, protiv I-tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koga zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, i II-tuženika Grada Mali Lošinj, Riva Lošinjskih kapetana 7, OIB: 72167903884, koga zastupa punomoćnik Damir Kralj Anzel, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbama I i II-tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-767/24-18 od 13. lipnja 2025. te o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-767/2024-18 od 14. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 9. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe I i II-tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-767/2024-18 od 14. siječnja 2025..

r i j e š i o  j e

I Odbijaju se kao neosnovane žalbe I i II-tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-767/2024-18 od 14. siječnja 2025. u točki I izreke.

II Preinačava se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-767/2024-18 od 14. siječnja 2025. u točki I izreke u dijelu kojim tužitelju nije priznato pravo na naknadu daljnjih troškova postupka i sudi:

Nalaže se I-tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužitelju trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 1.500,00 eura.

Nalaže se II-tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužitelju trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 375,00 eura.

III Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi I i II-tuženika za naknadu troška sastava žalbi.

IV Nalaže se I i II-tuženima da u roku 15 dana naknade tužitelju trošak sastava žalbe, i to I-tuženik u iznosu od 126,54 eura, a II-tuženik u iznosu od 31,64 eura.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"Nalaže se prvotuženoj Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju Radnik d.d. iznos od 27.394,82 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 8. prosinca 2005. do isplate i nalaže se drugotuženiku Gradu Malom Lošinju isplatiti tužitelju Radnik d.d. iznos od 6.848,71 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 8. prosinca 2005. do isplate, sve po stopi obračunatoj za razdoblje do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. godine do 28. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude zbog svih žalbenih razloga žalbu su izjavili I i II-tuženi te traže naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Izreka prvostupanjskog rješenja glasi:

"I Nalaže se prvotuženoj Republici Hrvatskoj naknaditi tužitelju Radnik d.d. troškove postupka u iznosu od 8.762,36 Eur i nalaže se drugotuženiku Gradu Malom Lošinju naknaditi tužitelju Radnik d.d. troškove postupka u iznosu od 2.190,59 Eur, sve sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14. siječnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III Odbacuje se, kao nedopušten, zahtjev stranaka za naknadom troškova postupka nastalih do revizijskog postupka u ovome predmetu."

5. Protiv ovog rješenja žalbu su izjavili i tužitelj i I i II-tuženi.

6. Žalba tuženika je neosnovana, a žalba tužitelja je osnovana.

7. Ispitujući prvostupanjske odluke, kao i postupak koji im je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje se ističu u žalbi.

8. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu, te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

10. Sud prvog stupnja je, osim u dijelu odluke o troškovima postupka, pravilno primijenio materijalno pravo.

11. Predmet spora je potraživanje tužitelja spram tuženika koji su kao naručitelji s tužiteljem kao izvođačem radova sklopili 7. travnja 2003. Ugovor Kl: 360-01/02-01/91, Urbr: 2213/01-01-03, kojim su ugovoreni radovi na izgradnji građevine - nove osnovne škole u [adresa] po sistemu „ključ u ruke“.

Odredbom čl. XIX Ugovora odnosi u financiranju izgradnje utvrđeni su posebnim ugovorom sklopljenim između tuženika, a prema kojemu I tuženik snosi 80% cijene ugovorenih radova, a II tuženik snosi 20% cijene ugovorenih radova. Istim ugovorom u čl. X stranke su ugovorile da su naknadni radovi, koji se izvode na pisani nalog naručitelja, predmet posebnog ugovora.

Tužitelj u ovom predmetu, a u ovoj fazi postupka s obzirom da je prethodno već pravomoćno odlučeno o nekim od prvobitno postavljenih tužbenih zahtjeva tužitelja, potražuje razliku u cijeni za naknadno dogovorene radove.

Konkretno, tužitelj potražuje razliku u cijeni za naknadno dogovorene i izvedene radove izvedbe rampe za invalide i rekonstrukcije sanitarnih čvorova u iznosu od 27.394,82 eura prema I-tuženiku Republici Hrvatskoj i u iznosu od 6.848,71 eura prema II-tuženiku Gradu Mali Lošinj, sve sa zateznom kamatom od 8. studenoga 2005. do isplate.

12. Sud prvog stupnja pravilno je prihvatio tužbeni zahtjev.

12.1. Ugovorom Kl:350-01/02-01/91, Urbr: 2213/01-01-03 od 7. travnja 2003. (dalje: Ugovor) tužitelj se obvezao izvesti radove na izgradnji građevine – nove osnovne škole u [adresa] prema odobrenoj tehničkoj dokumentaciji u skladu sa Zakonom o građenju, standardima i pravilima struke, držeći se tehničkih normativa i uzanci koje važe za tu vrstu radova te jamči za pravilnu izvedbu i kakvoću radova i za te radove ugovorena je vrijednost u iznosu od 31.449.206,70 kuna po sistemu "ključ u ruke" što podrazumijeva da ugovorena vrijednost radova obuhvaća i vrijednost svih nepredviđenih radova, više i manje radova - do potpune gotovosti građevine. Prema tom Ugovoru naknadni radovi mogu se izvoditi isključivo na pisani nalog naručitelja i predmet su posebnog ugovora, a njihova vrijednost odredit će se po osnovi stvarnih količina i jediničnih cijena utvrđenih prema elementima za formiranje cijene iz ponude izvođača, a za svako odstupanje od odobrene tehničke dokumentacije u tijeku gradnje izvođaču je bila potrebna prethodna pisana suglasnost naručitelja.

Prilikom tehničkog pregleda objekta komisija je uočila da sanitarni čvorovi i pristupne rampe nisu usklađeni s odredbama Pravilnika o projektiranju potrebnim za osiguranje pristupačnosti građevinama osobama s invaliditetom i drugim osobama smanjene pokretljivosti (Narodne novine broj 104/03).

Ponudom za izvođenje radova na rekonstrukciji sanitarnih čvorova i rampe za invalidne osobe od 26. listopada 2004. tužitelj je ponudio tuženicima izvođenje tih radova u ukupnoj vrijednosti od 252.920,88 kuna te je II-tuženik dopisom od 21. prosinca 2004. odgovorio na način da je pokrenut postupak izdavanja prethodne suglasnosti radi izvođenja nepredviđenih radova (kotlovnica, sanitarije i rampa za invalide) te da će se nakon provedenog postupka i pozitivne suglasnosti Ureda za javnu nabavu sklopiti dodatak postojećem ugovoru u kojem će se definirati i produžetak roka za izvođenje radova.

Tužitelj izveo građevinske radove - rekonstrukcija kotlovnice, izvedba rampi za invalide i rekonstrukcija sanitarnih čvorova na novoj osnovnoj školi u [adresa], a koji radovi nisu bili predviđeni Ugovorom o izvođenju građevinskih radova sklopljenom 7. travnja 2003., već je njihovo izvođenje postalo nužnim uslijed zakonskih promjena kojima je obveza investitora bila omogućiti bolju pristupačnost građevina osobama s invaliditetom.

23. kolovoza 2004. održana je sjednica Povjerenstva za pripremu i provedbu postupka nabave za izgradnju nove osnovne škole (dalje: Povjerenstvo), na kojoj je pod t. 1. dnevnog reda, između ostalog, "naloženo nadzornom organu da uz suradnju sa projektantom analizira izvođenje radova na rekonstrukciji kotlovnice te utvrdi koji su radovi neophodni za dobivanje uporabne dozvole, kako bi naručitelji, prema odredbi čl. 12. st. 2. Zakona o javnoj nabavi, zatražili suglasnost za izravnu pogodbu sa sadašnjim izvođačem radova."

24. rujna 2004. održana je nova sjednica Povjerenstva na kojoj je pod t. 2. dnevnog reda projektant izvijestio o obvezi primjene propisa zbog kojih je potrebno izvršiti preinake na sanitarnim čvorovima i pristupnoj rampi, pa je projektant zadužen na dostavu obrazloženje (očitovanje) neophodnosti radova s troškovnikom, a nadzorni organ na očitovanje o tom obrazloženju potrebnih radova.

- 26. listopada 2004., u skladu sa zaključcima sa sjednica Povjerenstva, tužitelj je tuženicima poslao ponudu za naknadne radove rekonstrukcije sanitarnih čvorova i rampe, a 4. studenoga 2004., je nadzorni inženjer JH odobrio ponudu tužitelja za naknadne radove.

21. prosinca 2004. je II-tuženik obavijestio tužitelja da je pokrenuo postupak izdavanja prethodne suglasnosti za korištenje postupka nabave pogodbom za naknadne radove (kotlovnica, sanitarije i rampa za invalide) te da će se naknadno sklopiti dodatak postojećem ugovoru.

8. prosinca 2005. sastavljen je Zapisnik kojim je utvrđeno da će se potraživanje tužitelja za naknadne radove riješiti posebnim ugovorom za naknadne radove koji će se pokušati sklopiti u roku od 60 dana.

Između stranaka nije sklopljen formalni/pisani dodatak Ugovoru, a radovi su preuzeti 2005. i od tada se građevina tj. osnovna škola (kojoj je II-tuženik osnivač) redovno koristi.

13. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, a imajući u vidu pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koja upućuje revizijski sud u svojoj odluci donesenoj u ovome postupku, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da u konkretnom slučaju nedostatak suglasnosti naručitelja (tuženika) u pisanom obliku ne dovodi do prestanka njegove obveze za isplatom naknadnih građevinskih radova na gradnji kotlovnice, sanitarija i rampa za invalide.

Naime, u konkretnom slučaju između parničnih stranaka je postojala suglasnost o potrebi izvođenja navedenih naknadnih radova (koji nisu obuhvaćeni Ugovorom s klauzulom "ključ u ruke") te je postignut dogovor o sadržaju naknadnih radova i pregovaralo se o sklapanju aneksa ugovoru, izrađen je nacrt aneksa i potpisana okončana situacija, pokrenut je postupak javne nabave izravnom pogodbom i potpisan je zapisnik o privremenom okončanom obračunu. Pri tome treba posebno istaknuti da je tužitelj navedene radove izvršio te da su naručitelji preuzeli radove bez prigovora i nakon toga nastavili koristiti građevinu.

13.3. Pravilno sud prvog stupnja zaključuje da u takvoj situaciji ne dolazi do primjene odredba čl. 633. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje – ZOO) koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05), prema kojoj izvođač nema pravo na naknadu za te radove poduzete bez pisane suglasnosti naručitelja. Naime, kako proizlazi i iz pravnog shvaćanja iznesenog u odluci u odluci broj Rev-1487/2001 od 8. prosinca 2004. (isto i u Revt- 72/2004 od 13. ožujka 2008. te Rev-676/2006 od 4. listopada 2006.), pisana suglasnost, na koju upućuje odredba čl. 633. ZOO-a je potrebna u slučaju kada sam izvođač želi odstupiti od projekta, a da se pritom naručitelj o tom odstupanju nije očitovao prihvaćanjem tog odstupanja od projekta ili pak odobrenjem za izvršeno odstupanje od projekta, što u ovome predmetu nije slučaj, s obzirom da se u konkretnom predmetu radi o potrebi izvođenja naknadnih radova kako bi građevina odgovarala zakonskim propisima koji su se u međuvremenu promijenili (novi Pravilnik o potrebi osiguranja pristupačnosti objekata za osobe s invaliditetom iz srpnja 2003.) te kako bi udovoljavala standardima koji su određeni tim propisima.

14. Iz iskaza saslušanih svjedoka JH (glavni nadzorni inženjer), PH (glavni inženjer gradilišta), AH (inženjer gradilišta), KH (tajnik uprave tužitelja) i BH (pročelnika II-tuženika), proizlazi kako je izvedba radova na rekonstrukciji sanitarnih čvorova i rampe za invalidne osobe izvršena prema Pravilniku za osobe s posebnim potrebama, a koji se izričito primjenjuje od 2003. i zbog toga se nije mogla dobiti uporabna dozvola za objekt. Stoga su izvršeni radovi na rampi za invalide i rekonstrukciji sanitarnih čvorova, jer u protivnome škola ne bi dobila uporabnu dozvolu, dok iz nalaza i mišljenja dipl. ing. JHB od 11. travnja 2016. proizlazi da je pregledom građevinskog projekta koji je sastavni dio Ugovora o građenju i ugovornog troškovnika, utvrđeno da tri sanitarna čvora nisu projektirana u skladu s Pravilnikom o projektiranju potrebnim za osiguranje pristupačnosti građevinama osobama s invaliditetom i drugim osobama smanjene pokretljivosti (Narodne novine broj 104/03), kao niti projektirana rampa (kolna staza) koja nije zadovoljavala tehničke uvjete kosine i lokacije, jer nije reguliran pristup glavnom platou ulaza u zgradu.

Stoga su na objektu škole izvedeni naknadni radovi koji nisu bili u ponudi tužitelja niti su bili predviđeni projektnom dokumentacijom niti ugovornim troškovnikom radova, dakle, dokumentacijom koja je sastavni dio Ugovora od 7. travnja 2003. ti radovi, koji obuhvaćaju rekonstrukciju sanitarnog čvora za invalidne osobe, novo izvedenu rampu za invalide na glavnom ulazu građevine i radove prema zahtjevu investitora, a koji su proizašli iz postavljenih uvjeta komisije za tehnički pregled, nisu bili niti obuhvaćeni klauzulom «ključ u ruke», a morali su se izvesti u skladu s propisima. U dopunskom nalazu i mišljenju građevinski vještak naveo je kako vrijednost naknadnih radova koje je tužitelj izveo prema svojoj ponudi od 26. listopada 2004. iznosi sveukupno 258.007,86 kuna (količine radova ne mogu se mijenjati), odnosno 338.317,30 kuna (količine radova mogu se mijenjati i primjenjuju se cijene prema izvedenoj količini radova iz građevinske knjige).

15. U dopuni nalaza i mišljenja nakon upute revizijskog suda vještak je razdvojio i grupirao sve naknadne radove i to po grupama radova, a koji se odnose na rekonstrukciju sanitarnih čvorova, izvedbu rampe za invalide, te ostali naknadni radovi (ograde, rukohvati, tavanskih stepenica) i utvrdio vrijednost svih naknadno izvedenih radova koji nisu predviđeni ugovorom o izvođenju građevinskih radova od 7. travnja 2003. i izračunao njihovu ukupnu cijenu u iznosu od 258.011,52 kn (rekonstrukcija sanitarnih čvorova za invalidne osobe u iznosu 69.457,20 kn, novoprojektirana rampa za invalide na glavnom ulazu građevine u iznosu 128.497,15 kn te radovi prema zahtjevu investitora proizašli iz uvjeta komisije za tehnički pregled, a nastali uslijed manjkavosti projekta u iznosu od 13.530,50 kn).

16. S obzirom na navedeno, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio na temelju nalaza i mišljenja građevinskog vještaka, kojemu ni stranke nisu prigovarale, da visina naknadno izvedenih radova, koje su tuženici dužni platiti tužitelju, iznosi 258.011,52 kn, a kako tužitelj u pogledu navedenoga potražuje manji iznos – ukupno 258.007,85 kn, to je pravilno tužbeni zahtjev o kojemu je preostalo za odlučiti prihvaćen u cijelosti i naloženo I-tuženiku Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju iznos od 27.394,82 eura (206.406,28 kn) i II-tuženiku Gradu Mali Lošinj iznos od 6.848,71 eura (51.601,57 kn) sve sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 8. prosinca 2005., kako je tužitelj naznačio na ročištu održanom 8. siječnja 2024., a koji zahtjev za isplatom zatezne kamate je osnovan u skladu s odredbom čl. 277. st. 1. ZOO-a.

17. U odnosu na žalbene navode I-tuženika i II-tuženika treba istaknuti da je pravno neodlučno za odgovornost I-tuženika što nije potpisan aneks ugovoru o izvođenju radova, a pored činjenice da je potpisan osnovni ugovor o građenju te da je bilo potrebno obaviti i dodatne radove kako bi se pribavila uporabna dozvola za objekt. Pogrešno I i II-tuženi smatraju da su rukohvati za stepenice, tavanske stepenice, nužni radovi pa da bi kao takvi ulazili u ugovorene radove. Naime, vještak kao stručna osoba jasno je naveo da ti radovi nisu predviđeni ugovorom o izvođenju građevinskih radova od 7. travnja 2003. Isto tako, tijekom postupka nije dokazano da ti naknadno izvedeni radovi ne bi bili potrebni za pribavljanje uporabne dozvole ili da su troškovi izvođenja istih trebali ili bili niži od onih koje je utvrdio vještak. Konačno, žalbeni navodi kojima se o obvezi podmirenja naknadno izvedenih radova iznosi suprotno pravno shvaćanje od onoga koje je (temeljem pravnog shvaćanja revizijskog suda) izneseno u ovoj drugostupanjskoj kao i u prvostupanjskoj presudi, nisu od utjecaja na ishod ovog postupka. Ovaj sud, jednako kao i prvostupanjski, prihvaća pravnu argumentaciju revizijskog suda, s tim da je temeljem čl. 116. Ustava Republike Hrvatske uloga revizijskog suda da ujednačava sudsku praksu odnosno da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

18. Slijedom navedenoga, žalba I i II-tuženika protiv presude je kao neosnovana odbijena te je prvostupanjska presuda potvrđena primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

19. Neosnovana je žalba I i II-tuženika I protiv točke I izreke prvostupanjskog rješnja jer je pravilno sud prvog stupnja primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženima naložio da tužitelju naknade troškove postupka nastale povodom i nakon revizijskog postupka.

20. S druge strane, žalba tužitelja je osnovana jer tužitelj osnovano smatra da mu pripada pravo na naknadu troška sastava prijedloga za dopuštenje revizije primjenom tbr.10.5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23., 107/25.).

Slijedom navedenoga je prvostupanjsko rješenje u točki I izreke preinačeno na način da je tužitelju po osnovi troškova postupka dosuđen daljnji iznos od 1.875,00 eura. Od tog iznosa I-tuženik je dužan platiti 80% odnosno 1.500,00 eura, a II-tuženik 20% odnosno 375,00 eura.

21. Primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženima je naloženo da tužitelju naknade i trošak sastava žalbe u iznosu od 158,18 eura (100,00 eura uvećano za PDV od 25% te trošak sudske pristojbe na žalbu u visini od 33,18 eura), s tim da I-tuženik treba platiti 80% tog iznosa odnosno 126,54 eura, a II-tuženik 20% tog iznosa odnosno 31,64 eura.

U Zagrebu, 9. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević