Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3833/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužiteljica TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darijanu Dundoviću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i Partneri d.o.o. iz Rijeke, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Pn-17/2020-54 od 25. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 9. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Pn-17/2020-54 od 25. siječnja 2024. u točki I izreke u cijelosti, te u točki III izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.
Obrazloženje
1. Izreka prvostupanjske presude glasi:
"I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od 9.826,50 EUR sa zateznom kamatom na iznos od 8.166,50 EUR od 29.svibnja 2019. godine do isplate, a na iznos od 1.660,00 EUR sa zateznom kamatom od 25.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.siječnja 2023.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za iznos od 137,39 EUR sa zateznom kamatom od 25.svibnja 2019. do isplate te preostali dio zatezne kamate na dosuđene iznose naknade štete.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.590,59 EUR sa zateznim kamatama od 25.siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 EUR odbija kao neosnovan."
2. Protiv ove presude u dijelu kojim nije uspio u sporu zbog svih žalbenih razloga žalbu je izjavio tuženik.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje se ističu u žalbi.
5. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu, te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
6. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo.
7. Tužiteljica u tužbi navodi da je 27.kolovoza 2018. kao pješak doživjela prometnu nezgodu koju je prouzročio osiguranik tuženika upravljajući osobnim vozilom marke BMW 3 kojom prilikom je zadobila tešku tjelesnu ozljedu. Potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 9.963,89 EUR sa zateznom kamatom od 25.svibnja 2019. do isplate.
8. Tuženi u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev te ističe prigovor isključive i podijeljene odgovornosti s pretežitim učešćem tužiteljice time da priznaje pasivnu legitimaciju. Osporava visinu štete kao i tijek zatezne kamate.
9. Iz zapisnika o očevidu sastavljenog po djelatnicima Postaje prometne policije Rijeka od 4.rujna 2018. razvidno je da se je 27.kolovoza 2018. u 9,30 sati dogodila prometna nezgoda u [adresa] u kojoj je zadobila tešku tjelesnu ozljedu tužiteljica na koju je naletjelo osobno vozilo marke BMW 3 kojim je upravljao DO. U privitku zapisnika o očevidu nalazi se situacijski plan time da na istom nije razvidna točka sudara. Isto se potvrđuje potvrdom od 10.rujna 2018. time da se navodi da su sudionici nezgode u trenutku štetnog događaja imali 0,00 g/kg alkohola u organizmu.
10. Na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja sud je proveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka prometne struke IO te su saslušani tužiteljica i svjedoci ŽO, RO i DO. Niti na licu mjesta nije se moglo sa sigurnošću utvrditi točka sudara obzirom da su o tome sudionici nezgode različito iskazivali tako da je točka sudara po osiguraniku tuženika cca 15 metara niže gledajući u pravcu kretanja njegovog vozila. Svjedoci ŽO i RO nisu znali pokazati točno mjesto sudara niti su vidjeli sam trenutak sudara.
11. U vrijeme nastanka štetnog događaja u tijeku su bili građevinski radovi koji su zauzimali pješački nogostup s južne strane kolnika jugoistočnije od zavoja i s obje strane kolnika jugozapadnije od zavoja te je bio prekopan dio kolnika i prekriven metalnim pločama jugozapadnije od raskrižja s prilazom kbr.4 bez pješačkih prijelaza na mjestu nezgode ili do kojih bi se moglo doći raskopanim i radovima i zauzetim nogostupom.
12. Ova činjenica je odlučna u ovoj pravnoj stvari jer se tužiteljica nije mogla kretati nogostupom na mjestu gdje se je dogodio štetni događaj pa pravilno sud prvog stupnja ne smatra odlučnim za odgovornost osiguranika tuženika za nastalu štetu da li se štetni događaj dogodio na mjestu gdje je to pokazala tužiteljica ili na mjestu gdje je to pokazao osiguranik tuženika obzirom na odredbe čl.38.st.1. , 51.st.1., 124.st.1 i 125.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (dalje:ZSPC).
13. Odredom čl. 38.st.1. ZSPC propisano je da je vozač dužan obratiti pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku ili stupaju na kolnik. U čl. 51.st.1. ZSPC propisano je da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste odnosno druge površine kojom se kreće te vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, kao i gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku. Ponašanje pješaka reguliraju odredbe čl. 124.st.1. ZSPC kojom je propisano da se pješak ne smije kretati ni zadržavati na kolniku uz iznimku iz čl. 125.st.1. ZSPC ukoliko na cesti ne postoji nogostup ili druga površina određena, odnosno prikladna za kretanje pješaka ili na cesti na kojoj postoji nogostup ili druga površina određena, odnosno prikladna za kretanje pješaka kojom se pješaci ne mogu koristiti iz bilo kojeg razloga pješaci se mogu kretati kolnikom.
14. U konkretnom slučaju, zbog izvođenja radova tužiteljica se nije mogla kretati nogostupom te pravilno sud prvog stupnja smatra da je osiguranik tuženika bio dužan obratiti pažnju na tužiteljicu koja se kretala uz kolnik te prilagoditi brzinu kretanja na način da može vozilom se zaustaviti pred svakom preprekom.
15. Navodi tužiteljice i osiguranika tuženika o dinamici nastanka štetnog događaja istovjetni su u pogledu toga da je vozilo osiguranika tuženika udarilo tužiteljicu u desnu stranu tijela time da je tužiteljica od udarca pala na tlo.
16. Iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke IO proizlazi da ukoliko se mjesto naleta nalazilo po širini kolnika osobno vozilo osiguranika tuženika trebalo se kretati lijevom stranom, a to je za prosječnog vjerojatnije da je zauzeo položaj odmaknut od ograde i nastavno parkiranih vozila, krećući se ravno potpuno slobodnom zapadnom stranom kolnika, kako je to proizlazilo iz pokazivanja osiguranika tuženika.
U ovom slučaju do naleta je došlo jer osiguranik tuženika nije na vrijeme reagirao kočenjem dok mu je tužiteljica s istočne strane kolnika prilazila sredini kolnika, u području gdje za pješake nema slobodnih površina za kretanje. Tužiteljica bi izbjegla nezgodu da se je prije započinjanja prelaska središnjeg dijela kolnika osvrnula bočno jer bi tada vidjela nailazak osobnog vozila osiguranika tuženika kako prilazi metalnim pločama preko mjesta iskopa pa bi ostajanjem na istočnoj strani kolnika do prolaska osobnog vozila izbjegla nesreću.
Ako bi se suprotno očekivanju ponašanja prosječnog vozača u konkretnom prostoru nalet dogodio na mjestu i na način kako je pokazala tužiteljica tj. da je stajala na kolniku bliže istočnom rubu kada se dogodio nalet, onda ona sama stojeći na mjestu radova ne bi mogla izbjeći nezgodu već je do nezgode došlo isključivo zbog putanje kretanja osiguranika tuženika bliže lijevom rubu kolnika, a ne sredinom ili desnom stranom kolnika jer bi tako obišao tužiteljicu.
17. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da obje dinamike nastanka štetnog događaja ukazuju na isključivu odgovornost osiguranika tuženika za nastalu štetu jer je osiguranik tuženika imao dovoljno vremena da uoči tužiteljicu tim više što je bio zaustavljen po radnicima koji su izvodili radove i tada je imao preglednu situaciju gledajući u pravcu kretanja vozila da uoči tužiteljicu, i to kao osobu stare životne dobi, koja se kretala s lijeve strane u odnosu na smjer kretanja vozila.
18. Dakle, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastalu štetu te da ne postoji isključiva ili podijeljena odgovornost tužiteljice kako to ističe tuženi u odgovoru na tužbu. Okolnost da je tužiteljica mogla odustati od radnje prelaska ceste da se okrenula udesno, u okolnostima konkretnog slučaja, ne dovode do drugačijeg zaključka o odgovornosti.
19. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke proizlazi da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta 4-5 dana, srednjeg intenziteta 2 tjedna te slabog intenziteta 6 mjeseci. Primarni strah trajao je 15-20 minuta u trenutku nezgode i udarca automobila, sekundarni strah jakog intenziteta 2-3 dana zbog operativnog zahvata postavljanja vanjskog fiksatora te operativnog zahvata skidanja vanjskog fiksatora, strah srednjeg intenziteta zbog posljedica povreda i ishoda liječenja trajao je 2-3 tjedna, a slabi strah još jedan mjesec do skidanja vanjskog fiksatora. Kod tužiteljice je nastupilo naruženje lakog stupnja stalno vidljivo drugim osobama zbog rana od pinova vanjskog fiksatora na podlaktici i šaci. Kod tužiteljice nastupilo je smanjenje životne aktivnosti u ukupnom iznosu od 17% koji se odnosi na posttraumatsku artrozu i umanjenje pokretljivosti radiokarpalnog zgloba u srednjem stupnju, smanjenu rotaciju podlaktice u lakom stupnju i umanjenu pokretljivost zglobova prsta u srednjem stupnju. Radi se osobi starije životne dobi, umirovljenice u vrijeme nezgode staroj 83 godine.
20. Imajući u vidu prethodno navedeno, pravilno je sud prvog stupnja primjenom čl. 1045.st.1., 19 st.2. i 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, dalje ZOO) po osnovi naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosudio iznos od 8.166,50 eura cijeneći fizičke boli, pretrpljeni strah, naruženost i smanjenje životne aktivnosti.
21. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljici tuđa pomoć stručne osobe 30-45 minuta bila potrebna 3-4 puta tjedno kroz dva mjeseca za njegu i previjanje pinova vanjskog fiksatora, a što je sud priznao kao 32 sata pružanja tuđe pomoći. Tuđa pomoć nestručne osobe bila je potrebna 1-2 sata tijekom dva mjeseca za teže poslove nošenja tereta, osobne higijene i kuhanja te je pravilno prvostupanjski sud priznao tužiteljici 120 sati tuđe pomoći, a u istom obimu trebalo joj je priznati i za daljnja 4 mjeseca kada je tužiteljici bio potreban 1 sat dnevno pružiti tuđu pomoć.
22. Dakle, pravilno su tužiteljici priznata 272 sata tuđe pomoći time da je 1 sat također pravilno procijenjen s iznosom od 5 eura po principu slobodne ocijene primjenom čl. 223. ZPP-a. Taj iznos primjeren je i sukladan ustaljenoj sudskoj praksi.
23. Pojačana proteinska prehrana tužiteljici je bila potrebna 2 mjeseca te je pravilno tužiteljici dosuđen iznos od 300 eura (5 eura po danu) također primjenom čl. 223. ZPP-a u svezi s čl. 1095. st. 1. ZOO.
24. Tužiteljici su pravilno dosuđene i zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a na iznos nenovčane imovinske štete od dana presuđenja jer je tada utvrđena visina te štete.
25. Slijedom navedenoga, žalba tuženika je kao neosnovana odbijena te je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu potvrđena primjenom čl. 368. st. 1. ZPP- a.
U Zagrebu, 9. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Joka Umićević
