Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-459/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj u kaznenom predmetu protiv okrivljenika GD, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 228. st. 1. i čl. 34. Kaznenog zakona Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ), odlučujući o žalbama Općinskog kaznenog državnog odvjetništva (OKDO) u Zagrebu i okrivljenika GD protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-1054/2025-4 od 17. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba OKDO u Zagrebu te se preinačuje pobijana presuda u odluci o kazni na način da se okrivljenik GD zbog počinjenog kaznenog djela protiv imovine, teškom krađom u pokušaju iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 228. st. 1. i čl. 34. KZ, za koje je pobijanom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 229. st. 1. KZ osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, time da mu se na temelju čl. 54. KZ u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 17. travnja 2025., pa nadalje.
II. Odbija se žalba okrivljenika GD kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je na temelju čl. 455. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011.
– pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP) okrivljenik GD proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine, teškom krađom u pokušaju iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 228. st. 1. i čl. 34. KZ te je na temelju čl. 229. st. 1. KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.
1.1. Na temelju čl. 54. KZ okrivljeniku GD je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 17. travnja 2025., pa nadalje.
1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. ZKP okrivljenik je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP kao i snašanja troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja te je odlučeno da isti padnu na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu su podnijelo OKDO u Zagrebu i okrivljenik GD.
2.1. OKDO u Zagrebu žali se zbog odluke suda o kaznenopravnoj sankciji te predlaže drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu na način da okrivljeniku izrekne kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
2.2. Okrivljenik GD žali se po braniteljici po službenoj dužnosti, Sanji Ribarić, odvjetnici u Zagrebu, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da županijski sud preinači pobijanu presudu na način da mu izrekne blažu sankciju, odnosno da mu sukladno čl. 56. KZ izrekne uvjetnu osudu.
3. Okrivljenik GD je putem svoje braniteljice po službenoj dužnosti podnio i odgovor na žalbu OKDO u Zagrebu u kom predlaže da županijski sud odbije žalbu OKDO u Zagrebu kao neosnovanu, a da prihvati njegovu žalbu i da predmetnu presudu preinači na način da mu izrekne blažu sankciju, odnosno da mu sukladno čl. 56. KZ izrekne uvjetnu osudu.
4. Spis je u skladu s čl. 474. st. 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje je uz dopis broj KŽ-DO-531/2025-3 od 30. srpnja 2025. isti vratilo ovom sudu.
5. Žalba OKDO u Zagrebu je osnovana, a žalba okrivljenika GD nije osnovana.
6. Odlučujući o kaznenopravnoj sankciji prvostupanjski sud je okrivljeniku olakotnim cijenio činjenicu da je priznao počinjenje kaznenih djela, iskazao kajanje i skrušenost za navedeno ponašanje, čime je utjecao i na utvrđivanje činjenica u postupku kao i na samu duljinu trajanja postupka te činjenicu da je svojim očitovanjem o krivnji pridonio bržem okončanju kaznenog postupka i njegovoj ekonomičnosti. Osim toga, cijenio mu je okolnost da je predmetno kazneno djelo ostalo u pokušaju, da za oštećenika nije nastupila šteta te da nisu nastupile posljedice predmetnog kaznenog djela, kao i činjenicu da je motiv počinjenja kaznenog djela stjecanje prihoda za život, a uzeo mu je u obzir i narušeno zdravstveno stanje, kao i loše fizičko stanje. Od otegotnih okolnosti prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio njegovu dosadašnju kaznenu osuđivanost za ista, istovrsna i različita kaznena djela. Okrivljenik je preko petnaest godina počinitelj kaznenih djela te je očito da ni jedna kaznena sankcija nije u dovoljnoj mjeri utjecala na njega da shvati štetnost i pogibeljnost svog postupanja. Činjenje kaznenih djela očito predstavlja obrazac ponašanja kojeg je okrivljenik usvojio te da s lakoćom pristupa činjenju kaznenih djela, iz kog razloga prvostupanjski sud smatra da mu je neophodno izreći bezuvjetnu zatvorsku kaznu kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ.
7. OKDO u Zagrebu ispravno smatra da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, a da je nedovoljno cijenio otegotne okolnosti. Pri tome državno odvjetništvo pogrešno navodi da okrivljenik svojim priznanjem nije doprinio bržem okončanju postupka, budući u spisu postoji zapisnik o ispitivanju svjedoka – oštećenika ID, neposrednog očevica, iz kog razloga smatra da se postupak i bez priznanja okrivljenika mogao brzo i lako završiti. Navedeni stav nije prihvatljiv ovom drugostupanjskom sudu, budući priznanje okrivljenika treba uvijek cijeniti olakotnim, jer doista doprinosi i bržem rješavanju predmeta (kako u provođenju postupka, tako i pri izradi odluke), a osim toga ukazuje na svijest okrivljenika o počinjenom protupravnom djelu. Međutim, u pravu je državno odvjetništvo kad ističe da je okrivljenik izrazito uporan u svojoj kriminalnoj aktivnosti te da ponovno i ponovno čini kaznena djela i da na taj način stječe izvore prihoda, što je nedopustivo te mu je iz tog razloga valjalo izreći kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, kao što je to predlagalo državno odvjetništvo.
8. Okrivljenik se također žali zbog odluke o kazni, međutim smatra da je ista prestroga. Nabraja olakotne okolnosti koje je prvostupanjski sud imao u vidu te ističe da bi primjena uvjetne osude bila primjerena okolnostima počinjenja djela, a da posljedice nisu niti nastupile. Pri tome nerealno predlaže da mu se izrekne blaža sankcija, odnosno uvjetna osuda.
9. Ovdje treba skrenuti pažnju na činjenicu da je okrivljenik kažnjavan mnogo puta te da doista ni uvjetne, ni bezuvjetne kazne nisu djelovale na njega da promijeni svoj način razmišljanja i postupanja. Stoga se uvjetnom osudom ne bi postigla svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ, već će se ista postići samo bezuvjetnom kaznom zatvora i to upravo odmjerenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine na koju je ovaj drugostupanjski sud okrivljeniku preinačio kaznu.
10. Budući da ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu nije utvrdio povrede iz čl. 476. ZKP, a s obzirom na navedeno, žalba OKDO u Zagrebu je prihvaćena te je na temelju čl. 486. st. 1. ZKP preinačena pobijana presuda u odluci o kazni na način pobliže naveden u točki I. izreke ove presude, dok je na temelju čl. 482. ZKP žalba okrivljenika MD odbijena kao neosnovana (točka II. izreke ove presude).
U Varaždinu 9. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
