Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3255/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Penić Lukač, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, suca izvjestitelja i člana vijeća te Tihane Marije Miladin, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupaju punomoćnici- odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mađarić i Luj iz Zagreba protiv I tuženika AH, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tuženika ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Andrija Bagarić, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 5612/2024-169 od 29. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5612/2024-169 od 29. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem nisu dosuđeni parnični troškovi preko iznosa od 1.218,75 eura i zatezne kamate te pod točkom II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I Nalaže se tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 1.209,39 eura sa zakonskim sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. svibnja 2023. godine, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 1.218,75 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. svibnja 2025. godine, a koje kamate su do 30. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 1.209,39 eura tekućim od 18.01.2013. godine do 25.05.2023. godine.“

2. Tužitelj se žali protiv dijela navedene presude pod točkom II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Tuženi u odgovoru na žalbu ističu da je žalba tužiteljice neosnovana, predlažu odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet ove pravne stvari je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.209,39 eura sa zateznim kamatama.

6. Suprotno navodima žalbe, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva može ispitati. Pored toga, pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.

7. Pri donošenju pobijane presude, nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

9. Dokazima izvedenim tijekom postupka, sud prvog stupnja je raspravio i utvrdio sve odlučne okolnosti za presuđenje ovoga spora te na temelju postignutih rezultata, uzimajući ih u ocjenu, valjano utvrdio činjenično stanje kako ga je izložio u razlozima pobijane presude.

10. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

12. Sud prvog stupnja je, suprotno žalbenim navodima, pravilno zaključio da ostavinska imovina u trenutku smrti 17. siječnja 2013. prvotno tuženika ČH iznosi 1.214,64 eura do kojeg iznosa tuženi odgovaraju za dugove njihovog prednika.

12.1. ČH naslijedio je otac ĆH, koji je također, tijekom prvostupanjskog postupka preminuo **.**.2023.

12.2. ĆH naslijedili su sadašnji tuženi kćer AH i sin FH.

13. Tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa od 1.209,39 eura sa zateznim kamatama od 18. siječnja 2013. do isplate (od smrti ČH).

14. U žalbenom postupku nije prijeporno da je prednik tuženika odgovoran za nastanak štetnog događaja 20. srpnja 1994. u kojoj nezgodi je tjelesne ozijede zadobio ĐH kojem je tuženik isplatio nematerijalnu (sada neimovinsku) štetu na temelju nagodbe 16. studenoga 1995. i odvjetnički trošak. Također, nije prijeporno da je u toj nezgodi nastala materijalna (sada imovinska) šteta ĐH i HH i da je tužitelj na temelju nagodbe 6. listopada 1994. isplatio tu štetu PH i HH.

14.1. U žalbenom postupku je prijeporan tijek zateznih kamata i nedosuđeni trošak postupka.

15. Odredbom čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj: 48/03, 163/03, 127/13, 33/15 i 14/19) propisano je da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednika već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika.

16. Žalitelj u žalbi neosnovano ističe da su nasljednici u obvezi i onih obveza koje su nastale prije smrti njihovog pravnog prednika.

17. Pravilno je shvaćanje suda prvog stupnja da nakon smrti ostavitelja, najviše do visine ostavinske imovine, nastaje samostalna obveza nasljednika za podmirenje dugova ostavitelja, a nakon što on dođe eventualno u zakašnjenje s ispunjenjem te obveze, nastaje i obveza plaćanja zatezne kamate.

18. Stoga, pravilno je shvaćanje da su tuženi u obvezi isplatiti glavno potraživanje od 1.209,39 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. svibnja 2023., kao dana smrti ostavitelja ĆH a ne od 18. siječnja 2013. (dan nakon smrti ČH) jer bi tad morao platiti daleko više nego je vrijednost naslijeđene imovine.

19. Dakle, neovisno o tome što je prvotno tuženik, a potom i njegov pravni prednik bio dužan platiti zakonsku zateznu kamatu na nepodmireni dug, tuženi kao pravni slijednici nisu u obvezi platiti kamatu dospjelu do trenutka kada su postali nasljednici, na koji način bi se isplatom kamate uz glavni dug, premašila vrijednost naslijeđene imovine. Ovo pravno shvaćanje podudarno je pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudama broj Rev x -716/2013 od 2. travnja 2014. i Rev-x-56/16-2 od 14. veljače 2017.

19.1. Ovaj viši sud je shvaćanja da se naprijed navedeni pravni pristup odnosi i na dospjele troškove, kako pravilno smatra i sud prvog stupnja.

20. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju kada je odbio dio tužbenog zahtjeva, kako je odlučeno u točki II. izreke pobijane presude.

21. Zakonita je i odluka o troškovima postupka u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kako po osnovi, tako i po visini odmjerenih troškova, jer je prvostupanjski sud odluku o troškovima postupka donio pravilno primijenivši odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Dosuđeni trošak tužitelju za zastupanje po punomoćniku odvjetniku odmjeren je u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).

22. Zbog svega izloženog je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a žalba tužitelja odbijena kao neosnovana pa je pobijani dio prvostupanjske presude potvrđen kao zakonit.

U Zagrebu 9. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Dubravka Penić Lukač