REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1206/2025-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja KG OIB: 40496914583iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Gelenčir, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Institut Ruđer Bošković OIB: 69715301002 iz Zagreba, Bijenička cesta 54, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. kolovoza 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ivana Gelenčira, odvjetnika i punomoćnika tuženika ŠG temeljem generalne punomoći Su-150/2018, dana 09. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Institut Ruđer Bošković OIB: 69715301002 iz Zagreba, Bijenička cesta 54, da tužitelju KG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati iznos od 790,07 eur sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od:

- 81,37 eur od 16.5.2014. do isplate,

- 81,37 eur od 16.6.2014. do isplate,

- 81,37 eur od 16.7.2014. do isplate,

- 81,37 eur od 16.8.2014. do isplate,

- 81,37 eur od 16.9.2014. do isplate,

- 81,37 eur od 16.10.2014. do isplate,

- 81,37 eur od 16.11.2014. do isplate,

- 81,37 eur od 16.12.2014. do isplate,

- 81,37 eur od 16.1.2015. do isplate,

- 57,74 eur od 16.2.2015. do isplate,

u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 750,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu dana 13. svibnja 2019. godine podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi je naveo da je zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu od 25. srpnja 2005. godine na radnom mjestu ekonom na kojem obavlja poslove mornara - motoriste - kuhar. Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje propisano je pravo i visina dodatka na plaću za zaposlenike koji rade u posebnim uvjetima rada odnosno onima koji su izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada. Odlukom Vlade RH od 27. prosinca 2013. godine otkazan je navedeni Kolektivni ugovor s otkaznim rokom od 3 mjeseca, a pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8589/14 od 29. siječnja 2018. godine utvrđeno je da je nezakonit jednostrani otkaz Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje. Kolektivni ugovor bi važio do 22. listopada 2014. godine te još dodatno tri mjeseca sukladno odredbi o produženoj primjeni pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima, odnosno temeljem članka 199 stavak 1 Zakona o radu. Člankom 58 Kolektivnog ugovora propisan je način utvrđivanja poslova s posebnim uvjetima rada i poslova s izvorima opasnosti i s tim u vezi tuženik je 15. srpnja 2013. godine izradio popis radnih mjesta i zaposlenika koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada s podacima o zaposlenicima koji rade u posebnim uvjetima rada. Na navedenom popisu tužiteljevo radno mjesto je označeno kao radno mjesto s posebnim uvjetima rada i tužitelju je propisano pravo na dodatak na plaću u visini od 12% osnovice za izračun plaće u javnim službama koja iznosi 5.108,84 kn. Tužitelj je u cijelom utuženom razdoblju redovito radio s izvorima opasnosti, odnosno bio je izložen izvorima opasnosti više od 25% do 50% vremena. Stoga tužitelju pripada pravo na dodatak na plaću od 12% sukladno članku 57 Kolektivnog ugovora. Tužbenim zahtjevom naznačenim u tužbi tužitelj od tuženika na ime dodatka na plaću potražuje ukupni iznos od 5.952,61 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom bruto iznosu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje otkazan Odlukom Vlade RH od 27. prosinca 2013. godine. Navedenom odlukom je određeno da Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje prestaje važiti tri mjeseca od dana stupanja na snagu te odluke, odnosno zaključno do 27. ožujka 2014. godine. Tuženik tvrdi da su prestankom važenja Kolektivnog ugovora prestale važiti sve odredbe kojima su regulirani dodaci na plaću, njihova visina, način kako se određuje te ostale postupovne odredbe kojima je normirana isplata dodatka na plaću. Sukladno članku 58 stavak 4 Kolektivnog ugovora tuženik je sastavio popis radnih mjesta i zaposlenika s podacima postotka na plaću za 2013. godinu, dok za 2014. godinu obveza sastava popisa nije postojala radi činjenice da je Kolektivni ugovor bio otkazan Odlukom Vlade RH od 27. prosinca 2013. godine. Tuženik tvrdi da je 15. srpnja 2013. godine sastavio novi popis radnih mjesta i zaposlenika s podacima postotka na plaću, ali taj popis se ne primjenjuje na utuženo razdoblje, već samo na 2012. i 2013. godinu, jer je taj popis donesen temeljem uvjeta rada i izvora opasnosti u 2012. godini. Tuženik tvrdi da tužitelj nema pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada za utuženo razdoblje, a ukoliko bi tužiteljevo potraživanje postojalo, tuženik osporava pravo na predmetni dodatak za razdoblja korištenja neplaćenog dopusta, roditeljskog dopusta ili dužeg bolovanja.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 25. srpnja 2005. godine (list 4-5 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-700/18 od 04. prosinca 2018. (list 6-7spisa), popis radnih mjesta i zaposlenika Instituta Ruđer Bošković s podacima o postotku na plaću (list 8- 14 spisa).

4. Temeljem provedenih dokaza sud je presudom broj Pr-1586/2019-17 od 27. travnja 2020. usvojio tužbeni zahtjev, a navedena presuda ispravljena je rješenjem ovog suda broj Pr-1586/2019-20 od 08. svibnja 2020.

5. Rješenjem broj Pr-1586/2019-27 od 14. listopada 2024. sud je dopustio ponavljanje postupka u ovom predmetu i ukinuo je presudu broj Pr-1586/2019-17 od 27. travnja 2020.

6. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 03. srpnja 2025. tužitelj na ime razlike plaće potražuje ukupni iznos od 790,07 eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od 16. u mjesecu za prethodni mjesec osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom bruto iznosu.

7. U ponovljenom postupku sud je putem aplikacije e-Spis izvršio uvid u presudu Općinskog radnog suda broj: Pr-16194/2021 od 23. travnja 2024. i presudu Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž R-568/2024 od 15. listopada 2024. godine.

8. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Među strankama je nesporan matematički izračun tužbenog zahtjeva i tijek zakonske zatezne kamate, nesporno je da je tužitelj u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu temeljem ugovora o radu od 25. srpnja 2005. godine i nesporno je da tužitelj s tuženikom nije sklopio drugi ugovor o radu nakon ugovora o radu od 25. srpnja 2005. godine.

10. Uvidom u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 25. srpnja 2005. utvrđeno je da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu ekonom na kojem je obavljao poslove mornara - motoriste - kuhara na IB "Vila Velebita".

11. Uvidom u popis radnih mjesta i zaposlenika Instituta Ruđer Bošković s podacima o postotku na plaću, utvrđeno je da se tužitelj nalazi na tom popisu te da mu pripada dodatak na plaću od 12%.

12. Člankom 56 Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (dalje Kolektivni ugovor - Narodne novine 142/10) propisano je da zaposlenici imaju pravo na dodatak na plaću ako rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su izravno ili neizravno izloženi izvorima opasnosti.

13. Člankom 54 Kolektivnog ugovora propisano je da zaposlenicima za koje se utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada i izloženi su izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada, pripada dodatak na plaću u visini od 5-15% osnovice za izračun plaće u javnim službama.

14. Iz navedenih odredaba Kolektivnog ugovora nedvojbeno proizlazi pravo zaposlenika koji rade u posebnim uvjetima rada na dodatak na plaću po navedenoj osnovi.

15. Tužitelj je za vrijeme rada izložen opasnim tvarima i uvršten je u popis zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada za 2013. godinu pa mu pripada dodatak na plaću od 12%.

16. Okolnost što je Vlada Republike Hrvatske Odlukom od 27. prosinca 2013. otkazala Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje nije od utjecaja na rješenje ovog spora jer je pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj Pr-16194/2021 od 23. travnja 2024. utvrđeno da je Odluka Vlade Republike Hrvatske o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 22. listopada 2010. (Narodne novine 142/2010), objavljena 30. prosinca 2013. u Narodnim novinama broj 159/2013, nezakonita i nedopuštena te da ne proizvodi nikakve pravne učinke. Istom presudom utvrđeno je da je Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje (Narodne novine 142/2010) bio na snazi do 22. listopada 2014. godine. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž R-568/2024 od 15. listopada 2024.

17. Člankom 58 stavak 1 i 3 Kolektivnog ugovora propisano je da će se u skladu s odredbama Zakona o zaštiti na radu, na svakoj ustanovi izraditi procjena opasnosti, a temeljem navedene procjene na svakoj ustanovi će se izraditi popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, a koji popis obvezno mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnostima. Sukladno stavku 4 članka 58 Kolektivnog ugovora popis će zajednički učiniti poslodavac ili ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu i sindikalni povjerenik. Člankom 58 stavak 5 Kolektivnog ugovora propisano je da je poslodavac obvezan popis dostaviti Ministarstvu u roku od 15 dana od izrade zajedno s dokazom da je na ustanovi izrađena procjena opasnosti, a jednom godišnje sačinit će se reažuriranje podataka iz popisa.

18. S obzirom da tuženik nakon 15. srpnja 2013. godine nije izradio novi popis zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada, sud je zaključio da se popis zaposlenika s posebnim uvjetima rada iz 2013. godine primjenjuje dok tuženik ne izradi novi popis zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada.

19. Sukladno članku 199 stavak 1 Zakona o radu (Narodne novine 93/14), nakon isteka roka na koji je kolektivni ugovor sklopljen, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu, do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od 3 mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno 3 mjeseca od isteka otkaznog roka.

20. Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje je bio na snazi do 22. listopada 2014. godine pa se temeljem članka 199 Zakona o radu, pravna pravila sadržana u Kolektivnom ugovoru za znanost i visoko obrazovanje, koja uređuju sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, primjenjuju do 22. siječnja 2015. godine. Pravo na dodatak za posebne uvjete rada predstavlja sadržaj radnog odnosa pa se pravna pravila iz Kolektivnog ugovora koja reguliraju dodatak na plaću za posebne uvjete rada, primjenjuju kao dio tužiteljevog ugovora o radu.

21. Tuženik neosnovano osporava tužiteljevo pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada za razdoblja korištenja neplaćenog dopusta, rodiljnog dopusta i bolovanja, jer tuženik nije dokazao da je tužitelj u utuženom razdoblju bio na bolovanju, neplaćenom dopustu ili na rodiljnom dopustu.

22. S obzirom da je tužitelj uvršten u popis zaposlenika s posebnim uvjetima rada za 2013. godinu, a nakon izrade tog popisa nije promijenio radno mjesto, odnosno radio je na radnom mjestu temeljem ugovora o radu od 25. srpnja 2005. godine (što je među strankama nesporno), sud je zaključio da tužitelj u utuženom razdoblju radio u posebnim uvjetima rada pa je sud naložio tuženiku da tužitelju isplati dodatak na plaću za posebne uvjete rada za razdoblje od travnja 2014. godine do siječnja 2015. godine.

23. Tužitelju je na ime dodatka na plaću za posebne uvjete rada, sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (Narodne novine 142/10) dosuđen ukupni iznos od 790,07 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec. Sud je pri tom imao u vidu da je među strankama nesporan izračun tužbenog zahtjeva i tijek zakonske zatezne kamate.

24. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 78/2015 i 156/2022, 155/2023).

25. Sud je odbio prijedlog za saslušanje tužitelja i svjedoka UG, jer je činjenice relevantne za rješenje ovog spora utvrdio uvidom u isprave koje su stranke dostavile u spis.

26. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

27. Tužitelju je priznata nagrada za sastav za sastav podneska od 23.07.2019. godine u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 14.01.2020. godine u iznosu od 37,50 eura (Tbr. 9/5), za zastupanje na ročištu 11.03.2020. godine u iznosu od 150,00 eura, (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 03.07.2025. u iznosu od 37,50 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 25.08.2025. u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu za objavu presude 09.09.2025. u iznosu od 75,00 eur (Tbr. 9/3).

28. Ukupan trošak tužitelja iznosi 600,00 eura, a navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 150,00 eura pa je tužitelju na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 750,00 eura.

29. Tužitelju je temeljem članka 151 stavak 3 ZPP-a dosuđena zatezna kamata na parnični trošak.

30. Tužitelju nije priznata nagrada za pristup na ročište 13.veljače 2020. jer je navedeno ročište odgođeno krivnjom tužitelja, odnosno iz razloga što tužitelj nije pristupio na navedeno ročište na koje je pozvan radi saslušanja, a svoj izostanak nije opravdao. Iz navedenog razloga sud smatra da tuženik nije dužan tužitelju podmiriti trošak pristupa tužiteljevog punomoćnika na navedeno ročište.

31. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 09. rujna 2025.

Sudac:

Jasminka Galešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku