Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-291/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Snježani Lukač-Keretić, predsjedniku vijeća kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Marine Benjak, u kaznenom predmetu protiv optuženog EE, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. u svezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12, 56/15, 61/15, 118/18, 126/19, 80/22, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (u nastavku ODO u Varaždinu) broj KO-DO-176/2025 od 13. svibnja 2025., nakon javne rasprave održane 9. rujna 2025., u nazočnosti zamjenice ODO u Varaždinu EEJ, optuženog EE, te branitelja odvjetnika Davora Zimića, dana 9. rujna 2025. donio je i objavio, te

p r e s u d i o  j e

Optuženi ĆE, sin E i NE, rođen **.**.1987., s prebivalištem u [adresa], državljanin Ukrajine, elektromonter, zaposlen u Češkoj, s mjesečnim primanjima u iznosu od 21.000,00 čeških kruna, u izvanbračnoj zajednici, oca jednog djeteta u dobi od 7 mjeseci, neosuđivan,

k r i v  j e

I) što je:

u vremenu od 18. do 19. ožujka 2025., na temelju dogovora sa zasad neutvrđenom osobom, s ciljem da iz koristoljublja, u okviru međunarodnog krijumčarskog lanca ilegalno preveze više stranih državljana preko državne granice Republike Hrvatske sa Republikom Slovenijom, sa konačnim odredištem u Republici Italiji, za neutvrđeni unaprijed obećani novčani iznos, dana 18. ožujka 2025. u večernjim satima, na željezničkom kolodvoru u Zagrebu, u svoje osobno vozilo marke Toyota, čeških registracijskih oznaka [registarska oznaka] preuzeo tri državljana Republike Turske i to dvije odrasle osobe imena KE i AE i jednog maloljetnika imena CE, rođenog **.**.2009., a koji nisu ispunjavali uvjete za ulazak u Republiku Sloveniju i Republiku Italiju, a niti druge države Europske unije, pa ih na taj način prevozio kroz područje Republike Hrvatske u smjeru državne granice sa Republikom Slovenijom, te je 19. ožujka 2025. u 00,40 sati u gradu Varaždinu uočen i zaustavljen, te u omogućavanju ilegalnog prelaska državne granice spriječen od strane policijskih službenika Interventne jedinice policije Varaždin,

dakle, s namjerom da iz koristoljublja omogući drugim osobama nedozvoljeno izići iz Republike Hrvatske i ući u drugu državu potpisnicu Šengenskog sporazuma, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici

Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma,

čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11.

II) Na temelju članka 326. stavak 1. KZ/11., optuženi ĆE,

o s u đ u j e  s e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I

4 (ČETIRI) MJESECA

III) Na temelju članka 57. KZ/11., optuženom ĆE,

i z r i č e  s e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

time da se od kazne zatvora na koju je optuženik osuđen izvršava 7 (sedam) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo s time da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude.

IV) Na temelju članka 40. stavak 5. KZ/11., optuženom ĆE,

i z r i č e s e

SPOREDNA NOVČANA KAZNA

OD 250 (DVJESTO PEDESET) DNEVNA IZNOSA

U VISINI OD 12,50 (DVANAEST EURA i PEDESET CENTA) EURA,

A ŠTO IZNOSI 2.500,00

(DVIJE TISUĆA PETSTO EURA).

V) Na temelju članka 42. stavak 6. KZ/11, okrivljenik je izrečenu sporednu novčanu kaznu dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

VI) Na temelju članka 43. stavak 1. KZ/11 izrečena novčana kazna naplatit će se prisilno, putem ovlaštene institucije, ako je okrivljenik u cijelosti ili djelomično ne plati u roku koji mu je određen.

VII) Na temelju članka 43. stavak 2. i stavak 3. KZ/11 ako se izrečena novčana kazna u roku od 15 dana neće moći naplatiti prisilno, sud će je uz pristanak okrivljenika zamijeniti radom za opće dobro, a ako okrivljenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora.

VIII) Na temelju članka 54. KZ/11, optuženom ĆE se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme od uhićenja, na zadržavanju i u istražnom zatvoru, i to od 19. ožujka 2025. pa nadalje.

IX) Okrivljeniku ĆE ima se vratiti mobilni telefon marke Samsung A35, sa dvije SIM kartice i to Češka O2, pozivnog broja [broj telefona] i Vodafone Ukraina, nepoznatog pozivnog broja, IMEI 1: 352842934183616 i IMEI 2: 356800454183610, a koji su mu oduzeti na temelju zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta broj 00295810, a što se povjerava nadležnoj policijskoj upravi, koji će mu isto vratiti po pravomoćnosti presude.

X) Na temelju članka 79. KZ/11 od okrivljenika ĆE ima se oduzeti osobni automobil marke Toyota Yaris Verso, plave boje, češke reg. oznake [registarska oznaka], sa prometnom dozvolom i ključem, a koji su mu oduzeti na temelju zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta broj 00295804, a što se povjerava nadležnoj policijskoj upravi, koji će mu isto vratiti po pravomoćnosti presude.

XI) Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13 i 145/13, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 76/25 u nastavku ZKP/08), optuženi ĆE dužan je platiti troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 500,00 (petsto) eura, kao paušal, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. ODO u Varaždinu podiglo je protiv optuženika u uvodu citiranu optužnicu, a zbog kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnog akta, optuženik je izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo za koje se tereti optužnicom.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao optuženika, te pročitao službenu zabilješku o postupanju policijskih službenika PU varaždinske, Interventne jedinice policije Varaždin od 19. ožujka 2025., zapisnike o privremenom oduzimanju predmeta uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 00295810, 00295804 i 00295809 od 19. ožujka 2025., fotografije osobnih dokumenata okrivljenika EE, potvrda Policijske postaje Varaždin o preuzimanju maloljetnika JE od strane Odgojnog doma Pahinsko od 19. ožujka 2025., potvrde o registraciji Policijske postaje Zlatar Bistrica od 18. ožujka 2025. za GE, ČE i JE, državljane Turskeiskaz svjedoka GE i DE, posebno izvješće Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin od 04. travnja 2025., posebno izvješće Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin od 25. ožujka 2025. s podacima o kažnjavanju okrivljenog EE, posebno izvješće Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin od 07. svibnja 2025., zapisnik Policijske uprave varaždinske, Službe kriminalističke policije o pretrazi mobilnog telefona marke Samsung A35 uz zapisnik o pretrazi i DVD medij od 10. travnja 2025., imovinske podatke za optuženika, izvadak iz prekršajne i kaznene evidencije.

4. U obrani, okrivljeni ĆE je iskazao da se smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret . Žao mu je što je to počinio, to mu je najveća greška u životu.

5. Okrivljenikovo priznanje je suglasno iskazima saslušanih svjedoka i ostalim materijalnim dokazima u spisu.

6. Okrivljenik je naveo da je u Hrvatsku došao 16. ožujka 2025. iz Češke, vožnjom kroz Austriju u Sloveniju i odsjeo u Zagrebu u hotelu, i tog dana je u vožnji gradom naišao na troje stranaca Turske na jednom parkiralištu i koji su ga zamolili da iz vozi na neku lokaciju, pitao ih je za dokumente i pokazali su mu na papiru hrvatski dokument s štambiljem i on je shvatio da je to dozvola za privremeni boravak u Hrvatskoj. Oni su mu na karti pokazali lokaciju gdje da ih vozi, a ne zna u kojoj državi je bila ta pokazana lokacija, rekli su mu da će mu zahvaliti i dati naknadu za benzin, od njih nije dobio nikakav novac niti je to s njima dogovarao. Kada su zaustavljeni od policije on nije znao da li su još u Hrvatskoj ili su izašli pa je pitao policajce da li se nalazi u Hrvatskoj. Od mjesta gdje je pokupio strance pa do mjesta gdje su ih zatekli po policiji je vremenski prošlo između sat i pol do dva. Takvim načinom nije znao da je prekršio zakon, nije imao namjeru počiniti kazneno djelo, napravio je grešku što nije htio i moli da ga se razumije i uzme u obzir njegovo zdravstveno stanje. On ima zdravstvene probleme, boluje od hepatitisa, imao je tri operacije na nozi, troši lijek normabel i lijek za tlak, ima probleme sa srcem i još druge zdravstvene tegobe po dijagnozama koje su mu postavljene u Češkoj.

6.1.U obrani je okrivljeni EE nadalje naveo da mu je najmlađi turski državljanin pokazao dokumente ali on nije gledao njegov datum rođenja, a taj dečko nije rekao da je maloljetan, a izgledao mu je kao da ima između 18 i 20 godina. U Hrvatsku je došao radi posla, neki čovjek mu je obećao posao. Ne zna tko je to bio, nema nikakve podatke o njemu, trebalo je to biti negdje u Zagrebu, nije ga pitao pojedinosti, a iako je u Češkoj zaposlen, to nije bio dobar posao. U Hrvatsku je došao 17. ožujka 2025., nitko ga nije pričekao, a mislio je da će se s nekim susresti, pokušao je tu osobu kontaktirati ali nije uspio. Sa tim čovjekom je komunicirao putem interneta ali na laptopu i ne sjeća se imena tog čovjeka. Imao je namjeru prenoćiti u hotelu i vratiti se u Češku. Smatrao je da je uobičajeno da ga netko pričeka s kim se dogovarao za posao kao što je već to ranije bilo, ali ovaj puta nije bilo tako. Nije gledao datum rođenja maloljetnika na dokumentu. Prije samog susreta s turskim državljanima spremao se vratiti kući ali je došlo do konkretne situacije da kad je bio na parkiralištu da su ti turski državljani došli do njega, rekli mu da trebaju ići i da će mu oni pokazati kamo. Odlučio je da ne ide u Češku već će njih prevoziti iz razloga da mu plate troškove za benzin, i nisu mu osim toga obećali drugi novac, a niti čovjek koji mu je obećao posao nije od njega tražio da izvrši prijevoz stranih državljana. Priznaje svoju grešku, vjerojatno mora i odgovarati, ali nije znao da se radi o kažnjivom ponašanju i ništa nije posumnjao, a žao mu je radi svega zbog toga jer ima obitelj i malo dijete. Od turskih državljana dobio je lokaciju na koju ih treba odvesti ali ne zna gdje je to bilo i ne zna tko mu je to poslao. U vožnji se služio navigacijom na mobitelu.

7. Svjedok RE naveo je da je državljanin Turske, te je odlučio otići u Italiju iz ekonomskih razloga, odnosno radi posla. To je svojevremeno dogovorio još u Turskoj, u Istanbulu. Naime, u jednom kafiću u Istanbulu prišao mu je čovjek, govorio je loše turski jezik, bio je tada već u društvu sa ovom drugom dvojicom turskih državljana s kojima je kasnije zatečen i u Hrvatskoj. Čovjek im je rekao da im može osigurati put do Italije i da im putem svojih poznanika u Italiji može pomoći da tamo dobiju zaposlenje, a za to je tražio i određeni novčani iznos. Međutim, u razgovoru s njim oni nisu tada uopće pregovarali koji bi to točno iznos novca bio, nego je bilo dogovoreno da će se to definirati kada stignu u Italiju u dogovoru sa njegovim drugim poznanicima. On im je osigurao da se ukrcaju u kamion, u šleper u Istanbulu, sva trojica su prije nekoliko dana ukrcani u taj šleper, te su tako krenuli na put. Na put su krenuli prije 3 dana sva trojica, šleper ih je dugo vozio i u jednom trenutku ih je vozač iskrcao. Potom su se jedno vrijeme vozili još i u osobnom automobilu u kojem ih je zaustavila hrvatska policija. Privedeni su u zgradu policije, tamo su bili obrađeni, dali su izjave i otiske prstiju te su od policije dobili dokumente i usmeno upozorenje da trebaju napustiti teritorij Republike Hrvatske. Ne zna reći gdje se nalazi u Hrvatskoj ta policijska postaja u koju su najprije bili privedeni, no tada su se vlakom uputili sva trojica u Zagreb. U Zagreb su došli na glavni kolodvor 18. ožujka 2025. oko 20,00 do 21,00 sati. Nešto su pojeli, bili su jako umorni i dok su sjedili na kolodvoru prišao im je muškarac, kojeg danas prepoznaje u sudnici, te im je ponudio da ih može dalje prevoziti. On nije razgovarao s njim, nego jedan od njih trojice iz skupine, a komunikacija je bila na engleskom jeziku. Rekli su da idu za Italiju, te je shvatio da će ih on i odvesti automobilom do Italije. Bilo je govora o tome da će mu oni za taj prijevoz platiti, ali u tom trenutku nisu dogovorili nikakav konkretan iznos, nego su samo dogovorili da će plaćanje riješiti po dolasku u Italiju, kada se razjasni kolika je kilometraža u pitanju. Dakle, bilo je dogovoreno plaćanje, ali je iznos trebalo dogovoriti kasnije, po dolasku na odredište. Uglavnom, oni su se onda u Zagrebu ukrcal i u plavi automobil marke Toyota kojim je upravljao ovaj gospodin kojeg vidi u sudnici. Ne zna točno koliko dugo su se vozili prije no što ih je zaustavila policija jer je bio jako umoran i u vozilu je zaspao. Misli da su i drugi zaspali. Nije razgovarao sa vozačem jer nije znao jezik, a misli da ni njegovi suputnici nisu s njim razgovarali. Ne zna je li vozač Toyote s nekim komunicirao mobitelom, budući da je zaspao. Kada ga se pita je li imao kakve putne isprave, odgovara da nije imao nikakve osobne dokumente, kao niti njegovi suputnici. Imali su samo papire koje im je prethodno izdala hrvatska policija, kada su prvi puta zatečeni. Na posebno pitanje odgovara da vozač Toyote od njih nije tražio da mu pokažu osobne dokumente prije ukrcavanja u vozilo. Na daljnje pitanje odgovara da nije primijetio da bi ih vozač Toyote fotografirao ili snimao mobitelom prije ulaska u vozilo. Na daljnje pitanje odgovara da on nije prije polaska u Italiju ishodio vizu ili bilo kakve druge dokumente za boravak i rad u Italiji, odnosno u Europskoj uniji niti mu je poznato kakve bi to dokumente trebao imati. Na daljnje pitanje odgovara da on osobno nije ništa platio niti vozaču kamiona niti vozaču Toyote. Ponavlja, i u razgovoru sa čovjekom u Istanbulu, a isto tako i u razgovoru sa vozačem Toyote, bilo je dogovoreno da će platiti kad stignu u Italiju. Jedan od njegovih suputnika, dok su se vozili u kamionu, spominjao je da vozaču kamiona treba platiti 1.500,00 eura kada stignu u Hrvatsku, no nije vidio je li mu je dao taj novac ili ne. Na daljnje pitanje kako su trebali organizirati plaćanje kada stignu u Italiju, odgovara da on zapravo više niti u jednom trenutku nije kontaktirao tijekom puta sa onim čovjekom s kojim je u Istanbulu prvotno dogovarao prijevoz, no bilo je dogovoreno da će im onda njegovi poznanici i njegovi drugi kolege u Italiji pomoći oko posla i da će platiti kada se zaposle. Što se tiče vozača Toyote, on je njega prvi puta vidio u Zagrebu na kolodvoru, nikada ga prije nije vidio niti bio u komunikaciji s njim. Prihvatio je njegov prijedlog za prijevoz, jer je njemu Hrvatska strana država, ne zna kakva su ovdje pravila o prijevozu putnika, ništa mu nije djelovalo sumnjivo kada im je taj gospodin prišao i ponudio prijevoz. U odnosu na dokumente izdane na policiji prilikom prvog zaticanja, naveo je da ne zna o kakvim se dokumentima točno radi jer se s njima nije dobro postupalo, nije im bio osiguran prevoditelj i nije razumio što se točno događa, nego je samo potpisao ono što je od njega bilo traženo. Vozač Toyote prvi je prišao njima na kolodvoru i započeo komunikaciju, a među njima je najmlađi član znao nešto malo engleskog i taj je dječak s njim komunicirao na engleskom, u automobilu nije vadio nikakve dokumente niti ih pokazivao. Okrivljenik je stavio primjedbu na iskaz svjedoka u djelu u kojem svjedok navodi da je okrivljenik njima prišao na kolodvoru i započeo komunikaciju. Okrivljenik je naveo da uopće ne zna gdje je kolodvor u Zagrebu.

8. Svjedok KE naveo je da je državljanin Turske, ima dosta složenu osobnu i materijalnu situaciju, te je radi toga iz jednog manjeg grada najprije otišao u Istanbul radi posla. Jednom prilikom je u Istanbulu upoznao osobu koja mu je ponudila da mu može organizirati i srediti posao u Italiji, obećala mu je da mu može pomoći da u Italiji dobije posao na kojem bi zarađivao 3.000,00 eura, pa je on tu ponudu prihvatio. Taj mu je čovjek najprije organizirao prijevoz kamionom, tako da je najprije po njega došlo jedno vozilo kojim je prevezen do kamiona sa zatvorenom prikolicom. Ukrcao se u tu prikolicu, vozača kamiona uopće nije vidio, a u prikolici je upoznao još druga dva državljana Turske, od kojih je jedan vrlo mlad, praktički je još dječak. Svo troje su se vozili u toj zatvorenoj prikolici puna dva dana. Još u Istanbulu je bilo govora o tome da će 1.500,00 eura dati vozaču kamiona za prijevoz u trenutku kad dođu u Hrvatsku. Kada su nakon dva dana došli u Hrvatsku on je doista vozaču kamiona platio 1.500,00 eura te mu predao svoju putovnicu i osobnu iskaznicu. Nakon dva dana vožnje kamionom bili su pušteni iz prikolice, rečeno im je da su u Hrvatskoj, gdje su se najprije ukrcali u jedan drugi automobil, no negdje u Hrvatskoj ih je u tom automobilu zaustavila policija i privela u policijsku postaju. Tamo su nakon obrade dobili dokument, za taj dokument rečeno im je da na njemu piše da u roku od 2 dana trebaju napustiti teritorij Hrvatske, te su sva trojica upućeni da vlakom odu u Zagreb. Kada su stigli u Zagreb, još na kolodvoru gdje su sišli s vlaka prišao im je ovaj čovjek kojeg sada vidi u sudnici iza sebe, te im se počeo obraćati. Nije razumio jezik, no dječak koji je bio u njegovoj grupi je s njim razgovarao na engleskom. Uglavnom, po onome što je njemu preneseno on je shvatio da je dječak sa tim gospodinom dogovorio da će ih prevesti automobilom u Italiju, da će mu oni za to platiti kada stignu u Italiju na odredište, time da u Zagrebu još nisu dogovorili točan iznos koji mu za taj prijevoz trebaju platiti nego je to bilo ostavljeno da će definirati kada stignu u Italiju. Gospodin ih je odveo do automobila marke Toyota tamnoplave boje, ukrcali su se unutra sva trojica. Vidio je da to vozilo nema nikakve oznake da bi se radilo o taksi vozilu, a niti u unutrašnjosti vozila nije bilo taksimetra. Nije promatrao u automobilu da li vozač s nekim razgovarao i da li ih fotografira, no u vozilu su mu pokazali dokument koji su dobili od policije . Vozili su se oko 3 sata kada ih je ponovno zaustavila policija. On nema nikakve dokumente za boravak i rad u Europskoj uniji i Italiji, nije to ishodio, sada ima samo ove papire koje su dobili od policije, a ne zna jesu li druga dva putnika imala sa sobom kakve putne i osobne dokumente. Kada mu je predočeno da iz potvrde o registraciji proizlazi da je izrazio namjeru zatražiti azil u Hrvatskoj, odgovara da nema pojma, nije bilo nekog posebnog govora o azilu kada je razgovarao sa policijom. Kada su im na policiji dali papire uputili su ih da odu u neki hotel, a ne zna što točno znači azil, mislim da se radi o nekakvom skloništu. Nisu imali prevoditelja prilikom prve obrade u policijskoj postaji. Na posebno pitanje odgovara da im je vozač Toyote u Zagrebu prišao u jednom parku koji je nasuprot željezničkog kolodvora. Okrivljenik je izjavio da je točno da nije komunicirao sa svjedokom, te je stavio primjedbu da nije prišao turskim državljanima na kolodvoru u Zagrebu, moguće da je to bilo negdje u blizini kolodvora, ali nije točno na kolodvoru. Također ističe da on osobno nije prišao turskim državljanima nego da su oni došli do njega. Nakon ove primjedbe svjedok je izjavio da oni ovdje nikog nisu poznavali, da ne zna kako bi oni mogli prvi pristupiti njemu, budući da ovdje nikoga ne poznaju i da su ga prvi puta vidjeli.

9. Pretragom mobilnog telefona Samsung A35 oduzetog od okrivljenika nisu utvrđeni korisni podaci.

10. Međutim, okrivljenik je na raspravi priznao da je počinio kazneno djelo kojim se tereti, te je takvo njegovo priznanje suglasno priloženoj materijalnoj dokumentaciji i iskazu saslušanih svjedoka. Naime, njegovu raniju obranu o dolasku u Republiku Hrvatsku radi dogovora o poslu ne podupiru nikakvi argumenti, kao niti navode o slučajnom susretu sa stranim državljanima, koje je potom bez konkretne naknade prevozio po području Republike Hrvatske i da su mu oni pokazali lokaciju kuda da ih vozi. To tim više što su turski državljani AE i KE detaljno opisali da su u Hrvatsku došli organiziranim načinom ilegalnog prebacivanja iz više država sve do Republike Hrvatske, odnosno do glavnog kolodvora u Zagrebu gdje im je prišao okrivljenik s kojim su dogovorili prijevoz do Italije, a zbog čega se zaključuje da je okrivljenik dio ilegalnog međunarodnog organiziranog lanca prijevoza migranata u zemlje Europske unije, a protupravne radnje poduzima radi stjecanja protuzakonite imovinske koristi, a koju naknadu je očito trebao primiti izvršenim prijevozom u zemlju odredišta Italiju.

11. Zbog svega navedenog proizlazi da je okrivljenik postupao na način kako se tereti za kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11., a što proizlazi iz njegova priznanja na raspravi koje je suglasno ostalim pribavljenim dokazima u spisu, odnosno da je okrivljenik došao u Republiku Hrvatsku zbog toga da odradi posao, za unaprijed dogovoreni i neutvrđeni novčani iznos, dakle, da izvrši prijevoz migratana, a što je ostalo u pokušaju.

12. Sud je iskaze svjedoka ocijenio kao vjerodostojne i istinite, kao i obranu okrivljenika jer su isti u bitnom suglasnu priloženoj materijalnoj dokumentaciji u spisu. Sud je priloženu materijalnu dokumentaciju ocijenio kao vjerodostojnu i istinitu. Sud je obranu okrivljenika danu na raspravi ocijenio kao vjerodostojnu i istinitu, a prilikom prvog ispitivanja kao pokušaj otklanjanja kaznene odgovornosti od sebe, jer takva njegova obrana nije bila suglasna iskazima saslušanih svjedoka.

13. Dakle, sud je utvrdio da je okrivljenik u vremenu od 18. do 19. ožujka 2025., na temelju dogovora sa zasad neutvrđenom osobom, s ciljem da iz koristoljublja, u okviru međunarodnog krijumčarskog lanca ilegalno preveze više stranih državljana preko državne granice Republike Hrvatske sa Republikom Slovenijom, sa konačnim odredištem u Republici Italiji, za neutvrđeni unaprijed obećani novčani iznos, dana 18. ožujka 2025. u večernjim satima, na željezničkom kolodvoru u Zagrebu, u svoje osobno vozilo marke Toyota, čeških registracijskih oznaka [registarska oznaka] preuzeo tri državljana Republike Turske i to dvije odrasle osobe imena KE i AE i jednog maloljetnika imena CE, rođenog **.**.2009., a koji nisu ispunjavali uvjete za ulazak u Republiku Sloveniju i Republiku Italiju, a niti druge države Europske unije, pa ih na taj način prevozio kroz područje Republike Hrvatske u smjeru državne granice sa Republikom Slovenijom, te je 19. ožujka 2025. u 00,40 sati u gradu Varaždinu uočen i zaustavljen, te u omogućavanju ilegalnog prelaska državne granice spriječen od strane policijskih službenika Interventne jedinice policije Varaždin, dakle, s namjerom da iz koristoljublja omogući drugim osobama nedozvoljeno izići iz Republike Hrvatske i ući u drugu državu potpisnicu Šengenskog sporazuma, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. u svezi članka 34. KZ/11.

14. Način počinjenja kaznenog djela, odnosno dogovor oko preuzimanja migranata, te kasniji prijevoz do granice Republike Slovenije i okrivljeniku unaprijed obećani novčani iznos, upućuje na zaključak da se radilo o organiziranom i nezakonitom naplatnom prijevozu migranata sa nakanom omogućavanja njihovog ilegalnog prelaska državne granice sa drugom državom članicom Europske unije.

15. Dakle, okrivljenik je ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. u svezi članka 34. KZ/11, jer je, postupajući na opisani način bio svjestan svojeg protupravnog postupanja i htio je to učiniti. Slijedom svega navedenog, budući da je nedvojbeno utvrđeno da je optuženik ostvario objektivna i subjektivna obilježja predmetnog kaznenog djela, to je proglašen krivim, a optuženikova ubrojivost nije dovedena u pitanje, niti za optuženikovo postupanje postoje ispričavajući razlozi.

16. Prilikom donošenja odluke o kaznenopravnoj sankciji sud je optuženiku olakotnom cijenio činjenicu da je neosuđivan u Republici Hrvatskoj, što je priznao počinjenje kaznenog djela te tako doprinio bržem okončanju ovog kaznenog postupka, što je izrazio kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela i obećao da više neće činiti kaznena djela, dok mu je kao otegotna okolnost cijenjena činjenica da je kao strani državljanin u Republiku Hrvatsku došao isključivo i u namjeri da počini kazneno djelo, te je kritične zgode prevozio tri migranta. Slijedom navedenih okolnosti sud je optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca. Sud ga je za počinjeno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca, s time da se od kazne na koju je optuženik osuđen izvršava 7 mjeseci, a dio kazne u trajanju od 9 godine neće se izvršiti ako optuženik u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo s tim da rok provjeravanja počinje teći pravomoćnosti presude, smatrajući da će se i ovakvom izrečenom sankcijom, postići svrha kažnjavanja kako u općem, tako i u posebnom smislu, odnosno da će utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela i da će utjecati na njegovu svijest o pogibeljnosti tih kaznenih djela. Sud je okrivljeniku odredio uvjetnu osudu za dio kazne jer smatra da postoji visoki stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela na teritoriju Republike Hrvatske, jer je isti do sada neosuđivan, te je izrazio kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela. Sud mu je izrekao i sporednu novčanu kaznu od 250 dnevna iznosa, pri čemu je visina dnevnog iznosa utvrđena primjenom članka 42. stavka 5. KZ/11, pa su počiniteljevi prihodi, imovina i ostali podaci potrebni za utvrđivanje visine dnevnog iznosa utvrđeni na temelju slobodne procjene, jer bi njihovo utvrđivanje bilo povezano s nerazmjernim teškoćama, obzirom nema podataka o njegovim prihodima, pa bez provođenja dodatnog utvrđivanja vrijednosti njegove imovine nije moguće utvrditi vrijednost njegove imovine. Stoga je, sud kao dnevni iznos uzeo iznos od 12,50 eura, pa tako 250 dnevna iznosa ukupno iznosi 2.500,00 eura. Sud smatra da će se ovako izrečenom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

17. Takvim izborom i vrstom kazne optuženiku će se ukazati na štetnost, nedopuštenost i društvenu neprihvatljivost činjenja kaznenih djela te utjecati na njega da ubuduće ne čini kaznena djela. Ovakvom kaznom postići će se svrha generalne prevencije koja je osobito važna u ovome trenutku kada postoji povećano počinjenje upravo ovakvih kaznenih djela pa je ovakvim kažnjavanjem potrebno poslati jasnu poruku o neprihvatljivosti činjenja takve vrste kaznenih djela.

18. Na temelju članka 54. KZ/11, optuženom ĆE se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme od uhićenja, na zadržavanju i u istražnom zatvoru, i to od 19. ožujka 2025. pa nadalje.

19. Okrivljeniku ĆE ima se vratiti mobilni telefon marke Samsung A35, sa dvije SIM kartice i to Češka O2, pozivnog broja [broj telefona] i Vodafone Ukraina, nepoznatog pozivnog broja, IMEI 1: 352842934183616 i IMEI 2: 356800454183610, a koji su mu oduzeti na temelju zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta broj 00295810, a što se povjerava nadležnoj policijskoj upravi, koji će mu isto vratiti po pravomoćnosti presude.

20. Na temelju članka 79. KZ/11 od okrivljenika ĆE ima se oduzeti osobni automobil marke Toyota Yaris Verso, plave boje, češke reg. oznake [registarska oznaka], sa prometnom dozvolom i ključem, a koji su mu oduzeti na temelju zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta broj 00295804, a što se povjerava nadležnoj policijskoj upravi, koji će mu isto vratiti po pravomoćnosti presude. To iz razloga što u tijeku postupka nije utvrđeno da bi istima bilo počinjeno kazneno djelo.

21. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08, optuženi ĆE dužan je platiti troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 500,00 eura, kao paušal, u roku od 15 dana. Troškovi su određeni u skladu sa trajanjem i složenošću samog kaznenog postupka, s jedne strane i materijalnim i obiteljskim prilikama okrivljenika, s druge strane i sud je uvjerenja da će ih okrivljenik moći namiriti i bez opasnosti za nužno uzdržavanje svoje obitelji i svoje osobno, obzirom će radno sposobna osoba koja će moći ostvarivati novčana sredstva za život.

U Varaždinu 9. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

kao sudac pojedinac:

Snježana Lukač-Keretić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se podnosi pisano, putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa rješenja, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Varaždinu, KO-DO-176/2025 ,

2. Okrivljeni ĆE, putem uprave zatvora u Varaždinu,

3. Branitelj Davor Zimića, odvjetnik iz Varaždina.