REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-3051/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vladimiru Dimanovskom, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja INKASO.HR d.o.o., Osijek, L. Jägera 5, OIB: 82925459345, zastupano po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Borić & Toš d.o.o. u Zagrebu, protiv ovršenika ŽT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku, odvjetniku Goranu Katiću u Zagrebu, radi ovrhe, bez održavanja ročišta, dana 09. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 03. rujna 2025. za odgodu izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice poslovni broj Ovrv-20368/2008 od dana 23. prosinca 2008.

.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja od dana 05. rujna 2025. za naknadu troškova ovog ovršnog postupka.

z a k lj u č i o  j e

Upućuju se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice poslovni broj Ovrv-20368/2008 od dana 23. prosinca 2008. iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 03. rujna 2025. podnio ovom sudu žalbu te prijedlog za odgodu ovrhe, podredno prijedlog za upućivanje u parnicu radi nedopuštenosti ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice poslovni broj Ovrv-20368/2008 od dana 23. prosinca 2008.

2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji na naplatu gore navedeno rješenje o ovrsi, a koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 25. svibnja 2012. u odnosu na drugog ovrhovoditelja. Naime, ovršenik ističe da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu po predmetnoj ovršnoj ispravi jer nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom da je na ovrhovoditelja prenesena predmetna tražbina, a u samom prijedlogu za ovrhu naveden je vjerovnik različit od ovdje ovrhovoditelja. Dalje, prema odredbi čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina od pravomoćnosti i ovršnosti. Zahtjev za naplatu po predmetnoj ovršnoj ispravi ovrhovoditelj je podnio dana 29. kolovoza 2025. Imajući u vidu da je ovršna isprava stekla svojstvo ovršnosti dana 25. svibnja 2012., a da je zahtjev za naplatu ovrhovoditelj podnio dana 29. kolovoza 2025., dakle po proteku zastarnog roka od deset godina, tražbina ovrhovoditelja po predmetnoj ovršnoj ispravi je u zastari. Obzirom je za tražbinu ovrhovoditelja o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom nastupila zastara, radi čega je ovrha na računima ovršenika neosnovana i nezakonita, provedbom ovrhe za ovršenika bi nastupila šteta, odnosno odgoda ovrhe je nužna radi sprječavanje nasilja nad ovršenikom i njegovom obitelji uslijed ozbiljne ugroze njihove egzistencije. Iznos od 2.113,06 EUR za koji Financijska agencija vrši zapljenu s računa ovršenika predstavlja izrazito visok novčani iznos bez kojega bi svakako bila ugrožena egzistencija ovršenika i njegove obitelji. Eventualna mogućnost naknadnog povrata nakon višegodišnjeg vođenja parničnog postupka ne umanjuje egzistencijalnu ugrozu obitelji ovršenika danas zbog nezakonito postupanja ovrhovoditelja. Stoga postoji visoki stupanj vjerojatnosti nastanka ekonomskog nasilja nad ovršenikom i članovima njegove obitelji, a radi provedbe ovrhe za tražbinu u odnosu na koju je nastupila zastara. Stoga predlaže sudu odgoditi predmetnu ovrhu, pri čemu ne navodi do kada predlaže odgodu.

3. Prijedlog ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju na očitovanje, a koji se očitovao podneskom od dana 05. rujna 2025. na način da osporava navode ovršenika u cijelosti.

4. Uvidom u spis sud je utvrdio da je ovrhovoditelj dana 29. kolovoza 2025. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice poslovni broj Ovrv-20368/2008 od dana 23. prosinca 2008., a kojim rješenjem je određena ovrha na cjelokupnoj imovini ovršenika.

5. Iz navedenog proizlazi da je ovrhovoditelj navedeno rješenje o ovrsi dostavio na provedbu Financijskoj agenciji sukladno odredbi čl. 284. st. 1. OZ-a (izvansudska ovrha).

6. Dakle, u konkretnoj pravnoj stvari radi se o postupku izvansudske ovrhe, a koja je uređena odredbama čl. 284. OZ-a. Odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a propisano je da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od tog suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe.

7. Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe nije osnovan.

8. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. -11. navedenog članka OZ-a.

9. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

10. Ovršenik je podnio žalbu nakon proteka roka (iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 11. OZ-a) propisanu odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

11. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. OZ-a - da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje - sud je stava kako ovršenik isto nije učinio vjerojatnim.

12. Nastanak štete, pri čemu ovršenik ne navodi da bi provedbom predmetne ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, već samo štetu, odnosno da je potrebno odgoditi ovrhu kako bi se spriječilo nasilje, ovršenik obrazlaže time što je za predmetno potraživanje nastupila zastara te bi provedbom ovrhe, radi naplate tražbine za koju je nastupila zastara, bila ugrožena, kako njegova egzistencija, tako i egzistencija njegove obitelji.

13. Međutim, takvi razlozi, koliko god bili otegotni za ovršenika, nisu razlog za odgodu ovrhe.

14. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

15. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostalna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

16. Okolnosti koje ovršenik u svom prijedlogu ističe, a kojima bi trebao učiniti vjerojatnim svoj prijedlog za odgodu, nisu okolnosti koje bi ukazivale na vjerojatnost nastanka takve štete, odnosno nasilja. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, odnosno nastanka nasilja kao razlog za odgodu ovrhe mora se učiniti na određen i jasan način, odnosno moraju se navesti okolnosti koje konkretno ukazuju na vjerojatnost opasnosti nenadoknadive štete ili nasilja, pri čemu ovršenik mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete ili nasilja otklonilo upravo odgodom ovrhe, što ovršenik u svom prijedlogu nije učinio. Konačno, provedbom ovrhe ovršenik trpi samo onu štetu koja je nužna posljedica provedbe ovrhe, a koju ovrhovoditelj svakako ima pravo zahtijevati u pravcu ostvarenja svoje dospjele tražbine koju ovršenik nije ispunio .

17. Ovršenik nije učinio vjerojatnim da je ovrhovoditelj kod pokretanja i tijekom ovog ovršnog postupka poduzeo ili se priprema poduzeti kakvu protupravnu radnju koja ima obilježje nasilja. Prisilna naplata tražbine temeljem ovršne isprave nije i ne može biti protupravna. Činjenica da je ovrha u konkretnoj pravnoj stvari određena na temelju ovršne isprave ne upućuje na vjerojatnost da je odgađanje ovrhe potrebno da bi se spriječilo nasilje.

18. Jasno je da će provedbom ovrhe imovina ovršenika biti umanjena. Međutim, način na koji će se umanjenje imovine odraziti na kvalitetu ovršenikove egzistencije nije šteta u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a, obzirom da umanjenje imovine uvijek ima negativan učinak na egzistenciju ovršenika pa kad bi se to smatralo štetom u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a, onda se ovrha nikada ne bi mogla provesti, tj. onda ovrhovoditelji nikada ne bi mogli naplatiti svoje potraživanje jer bi svaki ovršenik tada imao razlog za odgodu ovrhe.

19. Odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenik ne dobiva mogućnost da tim istim novčanim sredstvima i raspolaže obzirom da ona i dalje ostaju zaplijenjena. Dakle, i u slučaju usvajanja prijedloga za odgodu ovrhe, ovršenik i dalje ne bi mogao raspolagati zaplijenjenim novčanim sredstvima i koristiti ih za podmirenje svojih životnih potreba, pa u tom smislu odgoda ovrhe ne bi od ovršenika otklonila one negativne posljedice na koje se ovršenik poziva u svome prijedlogu. Naime, sukladno čl. 65. st. 6. OZ-a, u ovrsi radi naplate novčane tražbine i nakon donošenja rješenja o odgodi ovrhe provest će se radnje na temelju kojih ovrhovoditelj stječe založno pravo ili pravo namirenja na predmetu ovrhe.

20. Obzirom ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je potrebno odgoditi ovrhu kako bi se spriječilo nasilje, nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe kao neosnovan te odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

21. U svojoj žalbi nakon proteka roka ovršenik ističe prigovor aktivne legitimacije ovrhovoditelja, a što predstavlja žalbeni razlog propisan odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, te prigovor zastare predmetnog potraživanja, a što predstavlja žalbeni razlog propisan odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a.

22. Odredbom čl. 52. st.1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do toč. 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

23. Slijedom navedenog, obzirom ovršenik ističe razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 11. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

24. Ovrhovoditelj je zatražio trošak sastava očitovanja od dana 05. rujna 2025. na prijedlog ovršenika.

25. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka nije osnovan.

26. Odredbom čl. 14. st. 4. OZ-a propisano je da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

27. Sud je stava da trošak sastava očitovanja ovrhovoditelja na prijedlog ovršenika nije trošak koji je bio potreban za ovrhu obzirom očitovanje ovrhovoditelja nije bilo nužno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Sud je prijedlog ovršenika dostavio na očitovanje ovrhovoditelju uvažavajući pravo stranke da se očituje o zahtjevima i navodima protivne stranke. Međutim, ovrhovoditelj nema obvezu očitovanja. Sud je ovrhovoditelju u ovom postupku omogućio, ali ne i naložio (primorao ga) da odgovori na prijedlog ovršeniku.

28. Slijedom navedenog, budući nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 14. st. 4. OZ-a, valjalo je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava očitovanja na prijedlog ovršenika odbiti kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, dana 09. rujna 2025.

Sudac:

Vladimir Dimanovski

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od osam (8) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. Ovrhovoditelju po pun.

2. Ovršeniku po pun.

3. Spis

Z/

kal.30 dana