Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-8005/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Jasne Momirović, predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje Ksenije u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ENS, zbog prekršaja iz članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23), te članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenika ENS, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 10. lipnja 2025., broj: Pp-3090/2023, u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I Žalba okrivljenika ENS odbija se neosnovanom i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik ENS, obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura koji je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Šibeniku od 10. lipnja 2025., broj: Pp-3090/2023, proglašen je krivim okrivljenik ENS zbog prekršaja iz članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 920,00 eura.
2. Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 39,82 eura.
3. Protiv navedene presude okrivljenik je podnio žalbu zbog visine izrečene novčane kazne smatrajući kako postoje olakotne okolnosti zbog kojih bi mu se mogla ublažiti novčana kazna. Žalitelj ističe kako u cijelosti priznaje počinjenje prekršaja, te obrazlaže kako je do istog došlo, budući većinu vremena provodi na prekooceanskim plovidbama, te je tekuće poslove povjerio majci i sestrama. Kako sestre većinom izbivaju iz rodne kuće, te poslove obavlja majka koja ima 69 godina i rekla mu je da je automobil registrirala, no očito nije. Prije upravljanja vozilom nije provjerio prometnu dozvolu i tako je bio u zabludi da je vozilo registrirano. Žalitelj ističe kako je uzoran građanin, nije nikada kažnjavan i iskreno mu je žao. Iako je pomorac njegova novčana primanja su ograničena s obzirom da isti treba radi zbrinjavanja bolesne majke i sestre koja pohađa redovno obrazovanje. Zbog navedenog, žalitelj predlaže ovom Sudu preinačiti pobijanu presudu i ublažiti mu novčanu kaznu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Rješavajući predmet, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe okrivljenika, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona.
6. Razmatrajući žalbu okrivljenika i ispitujući presudu, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u potpunosti utvrdio činjenično stanje i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio prekršaje koje je počinio okrivljenik. Naime, u provedenom postupku, a na temelju izvedenih dokaza, nedvojbeno je utvrđeno da žalitelj kao vlasnik prijevoznog sredstva prije uporabe prijevoznog sredstva u prometu nije obnovio ugovor o osiguranju dok je prijevozno sredstvo u prometu u skladu s odredbom članka 4. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a kojom odredbom je propisano da je vlasnik prijevoznog sredstva dužan, prije upotrebe prijevoznog sredstva, sklopiti ugovor o obveznom osiguranju u prometu iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona te ga obnavljati sve dok je prijevozno sredstvo u prometu, a vozilo u upotrebi. Ovakvim ponašanjem žalitelj je ostvario sva bitna obilježja prekršaja iz članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Također je utvrđeno da je upravljao navedenim osobnim automobilom i da mu je isteklo važenje prometne dozvole za više od 15 dana (istek bio 24. srpnja 2022.), te je takvim ponašanjem žalitelj ostvario sva bitna obilježja prekršaja iz članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
7. Sve tvrdnje žalitelja kako je majka trebala registrirati vozilo i da on nije provjeravao je li to doista učinila, nisu od značaja i žalitelja ne mogu osloboditi odgovornosti za počinjene prekršaje i pod pretpostavkom točnosti naprijed navedenih tvrdnji. Okrivljenik je bio dužan prije stavljanja prijevoznog sredstva provjeriti je li za isto sklopljen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i je li produžena valjanost prometne dozvole. Ističe se kako je u skladu s odredbom članka 28. Prekršajnog zakona, za odgovornost za prekršaj dovoljan nehaj, s time da se u skladu s odredbom članka 25. stavka 2. Prekršajnog zakona, iznimno, propisom o prekršaju može propisati odgovornost samo za namjeru, a što nije slučaj kod inkriminiranog prekršaja.
8. Svoju odluku o utvrđenim činjenicama i krivnji žalitelja prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio, pa navedeno obrazloženje prihvaća i ovaj Sud. Navodi žalbe ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, tako da nije došlo do pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava.
9. Razmatrajući nadalje odluku o izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni za prekršaje činjenično i pravno opisane pod točkama I. 1.) i 2.) izreke pobijane presude, ovaj Sud je utvrdio da je navedena odluka pravilna i zakonita i da novčana kazna nije prestroga. Naime, za prekršaj iz točke 1.) propisana je novčana kazna u iznosu od 660,00 do 6.630,00 eura, dok je za prekršaj iz točke 2.) propisana novčana kazna u fiksnom iznosu od 260,00 eura, a okrivljeniku je prvostupanjski sud utvrdio novčanu kaznu u posebno zakonom minimalno propisanom iznosu za točku 1.), te u zakonom propisanom iznosu za točku 2), cijeneći pri tom olakotnim njegovu nekažnjavanost, dok otegotne okolnosti nisu nađene. Izrečena ukupna novčana kazna primjerena je težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona) i ovaj Sud nije našao zakonske osnove za ublažavanjem novčane kazne, budući žalitelj uz žalbu nije priložio dokaze o svojim osobnim i imovinskim prilikama. Napominje se i da je prvostupanjski sud odredio dovoljno dugi rok za plaćanje novčane kazne od 90 dana za plaćanje izrečene novčane kazne, te da ukoliko u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne plati dvije trećine izrečene novčane kazne, da će se smatrati da je ta novčana kazna u cjelini plaćena (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).
10. Prema uvjerenju ovog Suda izrečenom ukupnom novčanom kaznom ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.
11. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
12. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 9. rujna 2025.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ksenija Šupe Vukadinović v.r.
Jasna Momirović v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
