- 1 -                                          Poslovni broj: Usž-812/22-2

Poslovni broj: Usž-812/22-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. s. d.o.o. I., kojeg zastupa opunomoćenica J. M., odvjetnica u Z.,  protiv tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, R., radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude i rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-516/21 od 17. studenog 2021., na sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2023.

p r e s u d i o   j e

I.              Žalba se odbija i potvrđuje se presuda i rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-516/21 od 17. studenog 2021.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.

Obrazloženje

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi oglašavanja ništavim i poništenja rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, klasa: UP/II-363-02/21-01/7, urbroj: 2170/1-03-08/5-21-2 od 11. ožujka 2021. i rješenja Grada C., Upravnog odjela za komunalni sustav i zaštitu okoliša, klasa: UP/I-363-05/20-01/243, urbroj: 2170/01-06/02-20-1 od 2. prosinca 2020., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora. Rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere.

2.              Rješenjem tuženika poništeno je rješenje prvostupanjskog upravnog tijela od 2. prosinca 2020., kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade poslovne namjene obujma 1.412,22 m3, izgrađene na kč.br. 4876/1 k.o. S. u ukupnom iznosu od 195.290,26 kn, a koji iznos se u slučaju jednokratnog plaćanja u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja umanjuje za 10% i iznosi 175.761,23 kn.

3.              Tužitelj je u žalbi naznačio da podnosi žalbu protiv presude i rješenja pri tom ne navodeći razloge iz kojih pobija rješenje prvostupanjskog suda. Osporava presudu prvostupanjskog suda navodeći kako je prvostupanjski sud na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, a u obrazloženju presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, čime je počinjena apsolutno bitna povreda pravila sudskog postupka. Smatra da mu je postupanjem prvostupanjskog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava te se poziva na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske kao i na praksu Europskog suda za ljudska prava. Navodi da nije obveznik plaćanja komunalnog doprinosa jer nije podnositelj zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju za predmetnu nekretninu, niti vlasnik te nekretnine. Smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da je on kao fiducijarni vlasnik predmetne nekretnine obveznik plaćanja komunalnog doprinosa. Ističe da nije punopravni vlasnik već je mogući budući ovlaštenik prava vlasništva i to samo u slučaju prestanka osigurane tražbine sukladno odredbama Ovršnog zakona. Smatra da je tuženik prilikom odlučivanja o žalbi trebao riješiti predmetnu upravnu stvar temeljem dokumentacije u spisu, a ne predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu te donese odluku kojom će u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev, podredno, poništiti presudu prvostupanjskog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje uz naknadu troška sastava žalbe.

4.              U odgovoru na žalbu tuženik se u pogledu obveze fiducijarnog vlasnika u postupcima komunalnog doprinosa poziva na ujednačenu sudsku praksu. Navodi kako je u osporenom rješenju naznačio intenciju prvostupanjskog upravnog tijela da kao obveznika plaćanja komunalnog doprinosa obveže podnositelja zahtjeva za ozakonjenje, kojem u provedenom postupku nije utvrđen pravni sljednik. Zbog navedenog je poništio rješenje i predmet vratio uz napomenu da je potrebno utvrditi da li je rješenje o izvedenom stanju izdano nepostojećoj pravnoj osobi. Navodi kako u slučaju da se radi o ništavom rješenju o izvedenom stanju ne bi bilo osnove ni za utvrđivanje osnove plaćanja komunalnog doprinosa. Neosnovanim smatra navode u pogledu ovlasti za vraćanje predmeta na ponovni postupak obzirom da se radi o diskrecijskom pravu drugostupanjskog tijela. Predlaže odbiti žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je osporena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev  pravilna i zakonita, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povrede pravila sudskog postupka. Prvostupanjski sud je u smislu odredbe članka 6. Zakona o upravnim sporovima  („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) omogućio tužitelju da se izjasni o svim relevantnim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmetom upravnog spora, između ostalog, i održavanjem rasprave na ročištima održanim dana 22. rujna 2021. i 10. studenog 2021., na kojim je nazočio zamjenik opunomoćenika tužitelja. Nadalje, presuda prvostupanjskog suda sadrži obrazloženje u cijelosti sukladno odredbi članka 60. stavak 4. navedenog Zakona.

7.              Prema odredbi članka 22. stavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12., 143/13. i 65/17.) podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni su po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako tim Zakonom nije propisano drukčije.

8.              Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela tužitelj kao fiducijarni vlasnik utvrđen obveznikom plaćanja komunalnog doprinosa za zgradu koja je pravomoćnim rješenjem o izvedenom stanju ozakonjena na zahtjev tvrtke H. S. d.o.o., nakon što je u postupku utvrđeno da je navedena tvrtka brisana iz sudskog registra. Tuženik je povodom žalbe tužitelja poništio navedeno rješenje ocijenivši da činjenično stanje u pogledu pravnog slijednika tvrtke na koju glasi rješenje o izvedenom stanju nije pravilno utvrđeno uz danu uputu da je u ponovnom postupku potrebno ocijeniti da li je rješenje o izvedenom stanju ništavo zbog činjenice da je naslovljeno na pravni subjekt koji ne postoji.

9.              Prema ocjeni ovog Suda, pravilno je postupio prvostupanjski upravni sud kada je odbio tužbeni zahtjev, pri tome ocijenivši da osporenim rješenjem tuženika koje je doneseno sukladno ovlasti iz članka 117. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21) nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Također, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neosnovanim navode tužitelja prema kojima fiducijarni vlasnik nekretnine za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju nije u obvezi plaćanja komunalnog doprinosa. Naime, ovaj Sud je u svojoj dugogodišnjoj praksi iskazao da je fiducijarni vlasnik obveznik plaćanja komunalnih davanja jer ima jednaka prava i obveze koje proističu iz njegovog prava vlasništva kao i svaki drugi vlasnik nekretnine.

10.              Imajući u vidu naprijed navedeno prvostupanjsko upravno tijelo će u ponovnom postupku na pravilan način utvrditi činjenično stanje i otkloniti prigovore tužitelja u pogledu pravnog slijednika tvrtke na čiji zahtjev je izdano rješenje o izvedenom stanju, te utvrditi obveznika plaćanja komunalnog doprinosa sukladno naprijed citiranoj zakonskoj odredbi.

11.               Nadalje, ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere, jer tužitelj ničim nije dokazao da su ostvareni razlozi za izdavanje privremene mjere  propisani odredbom članka 47. Zakona o upravnim sporovima, a tužitelj u žalbi nije niti naveo razloge zbog kojih osporava rješenje prvostupanjskog upravnog suda.

12.              Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora nije osnovan u smislu odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, jer tužitelj nije uspio sa žalbom.

13.              Kako tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost odluke prvostupanjskog suda, primjenom odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 7. rujna 2023.

Predsjednica vijeća

Arma Vagner Popović