1                          Poslovni broj: Kž-155/2023-6

                  

           Republika Hrvatska

        Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

  Poslovni broj: Kž-155/2023-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Ivančice Cvitanović predsjednice vijeća te Melite Avedić i mr. sc. Zorislava Kaleba članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marije Jurić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. T., zbog kaznenog djela iz članka 314. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu od 23. veljače 2023. izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1846/2022 od 10. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Prihvaća se djelomično žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi D. T. za kazneno djelo iz članka 314. stavka 1. i 2. KZ/11, zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 314. stavka 2. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, u koju kaznu mu se na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. rujna 2022. do 10. veljače 2023.

 

II. U ostalom dijelu žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

              1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1846/22 od 10. veljače 2023. optuženi D. T. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda- prisilom prema službenoj osobi- opisano u članku 314. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 314. stavku 2. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda te se navedena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu ima uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru odnosno oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom i to od 13. rujna 2022. do 10. veljače 2023. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22.- dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je oslobođen obveze naknade troškova postupka.

 

2. Protiv presude žalbu je pravodobno 23. veljače 2023. podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, a kako navodi zbog odluke o kazni. Međutim, iz sadržaja iste proizlazi da presudu pobija i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 7. ZKP/08.

 

3. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku i vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-173/2023 od 29. svibnja 2023.

 

4. Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu je djelomično osnovana.

 

5. Žaleći se zbog odluke o kazni Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu smatra da je izrečena kazna preblaga i da istom neće biti ostvarena zakonom propisana svrha kažnjavanja, odnosno da počinjeno djelo zahtjeva izricanje bezuvjetne kazne. Smatra da je potrebno uzeti u obzir da je optuženik proglašen krivim za kazneno djelo prisile prema službenoj osobi pri čemu je oštećenik policijski službenik koji je kritične zgode postupao prema optuženiku pri čemu je optuženik izrazio iznimno visoku razinu agresivnosti, upornosti i kriminalne volje u nanošenju tjelesnih ozljeda policijskom službeniku. Nadalje, smatra da prilikom donošenja odluke o sankciji nije adekvatno cijenjena okolnost da je optuženik već dva puta kazneno osuđivan, od čega oba puta na uvjetne kazne zatvora time da je ovo kazneno djelo počinio za vrijeme provjeravanja iz čak dvije pravomoćno izrečene uvjetne osude. Nadalje, ističe da priznanje djela te kajanje i žaljenje optuženika valja cijeniti kritički i dovesti ga u vezu s činjenicom da je u ranijem stadiju postupka okrivljenik koristio svoje zakonsko pravo i branio se šutnjom da bi kasnije, kada je suočen sa svim dokazima koje je optužba pribavila u tijeku postupka, naveo da je točno sve što se navodi u optužnici te da se kaje i ispričava oštećeniku. Dakle, smatra da je optuženik time pokušao ishoditi najpovoljniju sankciju. Stoga smatra da se priznanje, kajanje i žaljenje ne smije bezuvjetno prihvatiti kao iskreno i cijeniti posebno olakotnim. Nadalje, evidentno je da optuženik nije postupao prema ranije izrečenoj sigurnosnoj mjeri liječenja te suzdržavanja od konzumacije droge, a sve kako je sam priznao da je predmetne zgode konzumirao alkohol i marihuanu iz čega proizlazi da optuženik nije osoba sklona pokoravanju naredbama nadležnih organa, odnosno pozitivnopravnim propisima. Također, činjenicu da je optuženik samohrani otac maloljetne djece ne može se cijeniti kao činjenicu koja iziskuje izricanje uvjetne osude u ovom slučaju jer upravo takva činjenica ukazuje na posebno jak imperativ da se ponaša u skladu s pozitivnim propisima te društvenim normama, upravo kako uslijed sukoba sa zakonom ne bi bio lišen slobode te kako ne bi snosio nikakve negativne posljedice te kako bi bio podržavajući faktor i životni uzor svojoj maloljetnoj djeci. Međutim, optuženik to nije činio niti u predmetnom postupku niti u odnosu na već dvije pravomoćne kaznene presude, a čije je obje uvjetne osude prekršio počinjenjem inkriminiranog kaznenog djela. Stoga je od strane optužbe predložen opoziv uvjetnih osuda, a sud je o tome propustio odlučiti u svojoj presudi, ne spominjući tu okolnost niti u obrazloženju. Slijedom navedenog, smatra da će se samo strogom kaznom, i to kaznom oduzimanja slobode, kod optuženika ostvariti svrha kažnjavanja.

5.1 Smatrajući da sve navedeno ukazuje na postojanje iznimno visokog stupnja agresivnosti, upornosti i kriminalne volje, predlaže pobijanu presudu preinačiti u dijelu odluke o kazni na način da se optuženiku izrekne kazna bezuvjetnog zatvora.

 

6. Nije u pravu žalitelj kada presudu posredno pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 7. ZKP/08 smatrajući da sud nije potpuno riješio predmet optužbe jer nije odlučio o predloženom opozivu ranije prekršenih uvjetnih osuda. Naime, navedena povreda ne odnosi se na opoziv uvjetne osude jer se uvjetna osuda može opozvati u posebnom postupku sukladno odredbi članka 564. stavka 5. ZKP/08 prema kojoj je državni odvjetnik ovlašten naknadno od suda koji je primijenio raniju uvjetnu osudu pokrenuti postupak njezina opoziva.

 

7. Prvostupanjski sud je pravilno pri izboru vrste i mjere kazne olakotnim cijenio priznanje počinjenja kaznenog djela, ispriku oštećeniku, izraženo žaljenje, obiteljske prilike, odnosno činjenicu da je otac dvoje maloljetne djece pri čemu je samohrani otac, dok je otegotnim cijenio njegovu raniju osuđivanost.

 

8. U pravu je Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu kada ističe da je izrečena kazna preblaga.

 

9. Naime, odredbom članka 47. stavka 1. KZ/11 propisano je da će sud pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža.

 

10. U pravu je Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu da se izricanjem uvjetne osude neće ostvariti svrha kažnjavanja. Također, i ovo vijeće je stava da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio prethodnu osuđivanost optuženika. Naime, iz pribavljenog uvjerenja ministarstva utvrđeno je da je optuženik višestruko kažnjavan, i to u vremenskom razdoblju od 2003. do 2022., ukupno četiri puta, kako uvjetnim tako i bezuvjetnim kaznama zatvora te sporednom novčanom kaznom.

 

11. Stoga je ovo vijeće utvrdilo da počinjeno kazneno djelo nije izolirani slučaj u ponašanju optuženika kao i da sve do sada izrečene kazne, kako uvjetne tako i bezuvjetne kazne zatvora, ipak nisu utjecale na optuženika da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga sa zakonom i društveno prihvatljivim normama te ga odvrate od počinjenja kaznenih djela slijedom čega utvrđene olakotne okolnosti ne opravdavaju izricanje uvjetne osude.

 

              12. Izricanjem uvjetne osude prvostupanjski sud precijenio je značaj olakotnih okolnosti i izrekao preblagu kaznu za koju ovo vijeće smatra da je nerazmjerna stupnju krivnje, pogibeljnosti djela i svrsi kažnjavanja. Iz tog razloga valjalo je izreći bezuvjetnu kaznu zatvora.

 

              13. Uzimajući u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti, samo bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine u dovoljnoj mjeri izražava se osuda i moralni prijekor za počinjeno kazneno djelo i tako će se utjecati na optuženika, ali i na sve ostale, da ne čine kaznena djela jer je kažnjavanje počinitelja pravedno, a činjenje kaznenog djela pogibeljno.

 

14. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08 nije nađeno da su počinjene povrede materijalnopravne ili procesnopravne prirode na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je odlučeno kao u izreci, a temeljem članka 486. stavka 1. ZKP/08.

 

U Sisku 7. rujna 2023.