Republika Hrvatska
Poslovni broj: P-211/2018-85
Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Nevenki Marunica, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, OIB 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, (ranijeg naziva: JADRANSKO OSIGURANJE d.d.), kojeg zastupa Dinko Simonelli, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri iz Zagreba, Pisarnica u Splitu, Varaždinska 54, radi isplate iznosa od 7.880,93 EUR / 59.378,84 kn, po objavi 9. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 3.543,38 EUR / 26.697,63 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pojedinačne tražbine tužitelja do isplate, po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima, koje teku kako slijedi:
- na iznos od 440,91 EUR / 3.322,00 kn od 16.4.2011. do isplate,
- na iznos od 430,76 EUR / 3.245,58 kn od 25.12.2010. do isplate,
- na iznos od 10,51 EUR / 79,22 kn od 1.3.2011. do isplate,
- na iznos od 881,81 EUR / 6.644,00 kn od 16.4.2011. do isplate,
- na iznos od 10,51 EUR / 79,22 kn od 1.3.2011. do isplate,
- na iznos od 921,89 EUR / 6.946,00 kn od 6.5.2011. do isplate,
- na iznos od 5,26 EUR / 39,61 kn od 1.3.2011. do isplate,
- na iznos od 841,73 EUR / 6.342,00 kn od 6.5.2011. do isplate,
II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 4.337,54 EUR / 32.681,21 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pojedinačne tražbine tužitelja do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima, koje teku kako slijedi:
- na iznos od 202,41 EUR / 1.525,04 kn od 22.3.2011. do isplate,
- na iznos od 1.328,19 EUR / 10.007,21 kn od 25.12.2010. do isplate,
- na iznos od 9,29 EUR / 70,00 kn od 8.12.2010. do isplate,
- na iznos od 10,51 EUR / 79,22 kn od 1.3.2011. do isplate,
- na iznos od 22,39 EUR / 168,68 kn od 29.1.2011. do isplate,
- na iznos od 404,82 EUR / 3.050,08 kn od 16.4.2011. do isplate,
- na iznos od 13,34 EUR / 100,51 kn od 16.12.2010. do isplate,
- na iznos od 6,18 EUR / 46,54 kn od 29.1.2011. do isplate,
- na iznos od 5,26 EUR / 39,61 kn od 1.3.2011. do isplate,
- na iznos od 423,22 EUR / 3.188,72 kn od 6.5.2011. do isplate,
- na iznos od 6,18 EUR / 46,54 kn od 29.1.2011. do isplate,
- na iznos od 5,26 EUR / 39,61 kn od 1.3.2011. do isplate,
- na iznos od 5,26 EUR / 39,61 kn od 1.3.2011. do isplate,
- na iznos od 386,41 EUR / 2.911,44 kn od 6.5.2011. do isplate,
- na iznos od 92,00 EUR / 693,20 kn od 13.7.2011. do isplate,
- na iznos od 92,00 EUR / 693,20 kn od 13.7.2011. do isplate,
- na iznos od 423,22 EUR / 3.188,72 kn od 13.7.2011. do isplate,
- na iznos od 220,81 EUR / 1.663,68 kn od 13.8.2011. do isplate,
- na iznos od 38,90 EUR / 293,12 kn od 23.12.2011. do isplate,
- na iznos od 155,61 EUR / 1.172,48 kn od 22.11.2011. do isplate,
- na iznos od 408,49 EUR / 3.077,76 kn od 22.11.2011. do isplate,
- na iznos od 77,81 EUR / 586,24 kn od 21.12.2011. do isplate,
III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka
Obrazloženje
1. U tužbi tužitelja od 17. prosinca 2013., koju je tužitelj podnio Općinskom sudu u Splitu, navedeno je da u prometnoj nezgodi od 15. listopada 2010. koju je prouzročio osiguranik tuženika JĆ upravljajući vozilo reg. oznake [registarska oznaka] koje je osigurano kod tuženika temeljem police osiguranja br. [broj police osiguranja], ozlijeđeni su osiguranici tužitelja HĆ i BĆ.
1.1. Tužitelj je istakao da je pravni slijednik Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu (HZZZR) jer je to društvo pripojeno tužitelju, a pripajanje je upisano u sudski registar sukladno rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu od 12. siječnja 2011. te je tužitelj ovlašten i obvezan zahtijevati regresnu isplatu naknade štete koje su nastale u vrijeme važenja Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu (Narodne novine broj 85/06 i 67/08).
1.2. Sukladno prijavama ozljede na radu za HĆ i BĆ istima je priznato da se radi o ozljedi na radu pa je zbog nastalih troškova u vezi liječenja navedenih oštećenika, od tuženika zatražena regresna isplata – naknada štete podnošenjem tuženiku zahtjeva od 24. rujna 2013. kojeg je tuženik zaprimio 7. listopada 2013. sve sukladno članku 68. stavak 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu, pa kako tuženik nije postupio po zahtjevu tužitelja to je tužitelj podnio predmetnu tužbu i predložio sudu donijeti odluku kojom će naložiti tuženiku plaćanje iznosa od 59.378,84 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate, po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose.
2. U odgovoru na tužbu tuženik nije osporio pravno sljedništvo tužitelja, niti je osporio da tužitelj od tuženika potražuje naknadu troškova koji su mu nastali zbog liječenja HĆ i BĆ koje je tužitelj podmirio kao ozljede na radu.
2.1. Tuženik je osporio da se u konkretnom slučaju radi o ozljedama na radu kod oboje oštećenika te je osporio cjelokupno potraživanje tužitelja jer da su troškovi liječenja plaćeni nakon 1. siječnja 2011. i da su od tog datuma troškovi koji su nastali tužitelju dio obveznog zdravstvenog osiguranja koji su tužitelju namireni kroz isplatu postotka funkcionalne premije osiguranja navodeći kako tužitelj nije dokazao da je aktom pripajanja preuzeo prava HZZOZZR-a pa tako ni pravo na potraživanje troškova liječenja plaćenih nakon 1. siječnja 2011., a da tužitelj nije dokazao činjenicu plaćanja predmetnih računa te je osporio početak tijeka zateznih kamata.
3. Po provedenom postupku pregledom dostavljenih isprava u spisu te pregledom spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-41/11, prvostupanjski sud je donio presudu poslovni broj P-163/2015 od 27. svibnja 2016. kojom je u cijelosti prihvatio tužiteljev tužbeni zahtjev.
4. U povodu žalbe tuženika Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Pž-5289/2016-3 od 8. ožujka 2018. preinačio prvostupanjsku presudu i kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev za iznos od 45.955,54 kn sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća pojedinačne tražbine tužitelja do isplate te je ukinuo presudu ovog suda u dijelu za iznos od 13.423,30 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.
5. U povodu preinačenog dijela prvostupanjske presude za iznos od 45.955,54 kn tužitelj je izjavio reviziju u povodu koje je spis dostavljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske radi donošenja odluke u povodu izjavljene revizije, a u pogledu ukinutog dijela odluke za iznos od 13.423,30 kn nastavljen je postupak pred prvostupanjskim sudom u predmetu poslovni broj P-211/2018.
6. U ponovljenom dijelu postupka sud je izveo dokaz vještačenjem po sudskom vještaku medicine rada mr.sc. Milani Varinac – Barač, dr.med.spec. medicine rada i stalnom sudskom vještaku za medicinu rada, koja je po nalogu suda sačinila pisani nalaz i mišljenje 30. kolovoza 2021. (stranice 388 – 390 spisa), kojeg je opravdala usmenim vještačenjem na ročištu od 8. studenog 2021. (stranice 401 i 402 spisa).
7. U revizijskom dijelu postupka rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Rev 2268/2018-2 od 12. siječnja 2022. prihvaćena je revizija tužitelja i ukinuta je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5289/2016- 3 od 8. ožujka 2018. i predmet je vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
7.1. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1278/2022-2 od 25. ožujka 2022. ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj P- 163/2015 od 27. svibnja 2016. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 45.955,54 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
8. Slijedom naprijed navedenog, postupak je pred prvostupanjskim sudom nastavljen i u odnosu na dio tražbine tužitelja u iznosu od 45.955,54 kn s pripadajućim zateznim kamatama, odnosno postupak je nastavljen u odnosu na cjelokupnu tražbinu tužitelja u iznosu od 59.378,84 kn / 7.880,93 EUR sve u predmetu ovog suda poslovni broj P-211/2018.
9. U ponovljenom postupku predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 59.378,84 kn / 7.880,93 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje iznose je tužitelj platio kao troškove liječenja i naknade za vrijeme bolovanja svojih osiguranika HĆ i BĆ koji su ozlijeđeni u prometnoj nezgodi od 15. listopada 2010. koju je prouzročio osiguranik tuženika JĆ upravljajući vozilom koje je bilo osigurano kod tuženika.
10. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu i to dokumentaciju tužitelja u vezi prometne nezgode od 15. listopada 2010. i to pregledom sudionika u toj prometnoj nezgodi, zapisnika o očevidu PU Splitsko-dalmatinske, postaja prometne policije Split broj: 511-12-36-KU-90/2010 od 15. listopada 2010 (stranice 3-7 spisa), obilježeni troškovi ozljede na radu za HĆ uz izvješća o bolovanju, troškove liječenja u bolnici, troškove liječnika medicine rada koje troškove je platio tužitelj (stranice 8-16 spisa), obilježeni troškovi po ozljedi na radu za BĆ (stranice 17 i 18 spisa), te izvješća o bolovanju, te troškove liječenja u bolnici koje je podmirio tužitelj (stranice 19-40 spisa), prijava o ozljedi na radu poslodavca oštećenika HĆ, Vodovod i kanalizacija d.o.o. uz izvješće doktora medicine rada TĆ uz medicinsku dokumentaciju (stranice 41-45 spisa) koja je dostavljena tužitelju 15. studenog 2010., prijava o ozljedi na radu dječjeg vrtića Kaštela za oštećenicu BĆ uz izvješće doktora medicine rada AĆ, koju je prijavu tužitelj zaprimio 26. listopada 2010. (listovi 46 i 47 spisa), tužiteljev zahtjev za naknadu štete od 24. rujna 2013. kojeg je tuženik zaprimio 7. listopada 2013. uz popis ozljeda za HĆ i BĆ (listovi 48-51 spisa).
10.1. Izvedeni su dokazi sudskog vještačenja po vještaku medicine rada mr.sc. Milani Varinac – Barač, dr.med.spec. medicine rada i stalnom sudskom vještaku za medicinu rada koja je po nalogu suda sačinila pisani nalaz i mišljenje 30. kolovoza 2021. (stranice 388-390 spisa), kojeg je opravdala usmenim vještačenjem na ročištu od 8. studenog 2021. (stranice 401 i 402 spisa), s obzirom na prigovor tuženika da se ne radi o ozljedi na radu kod oboje osiguranika tužitelja te na okolnost uzročne veze između zadobivenih ozljeda i bolovanja osiguranika tužitelja te utvrđenja uzročne veze između troškova bolovanja i zadobivenih ozljeda.
10.2. Izveden je dokaz saslušanja svjedoka dr. ĆĆ na ročištu od 15. ožujka 2023. (stranice 441 i 442 spisa).
10.3. Pregledan je spis Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-41/11.
10.4. Sud je izveo dokaz kombiniranim prometno – tehničkim i sudsko – medicinskim vještačenjem, radi utvrđenja činjenice vezivanja sigurnosnim pojasom i postojanja uzročne veze između nevezivanja sigurnosnim pojasom i nastalih ozljeda oštećenika po sudskim vještacima Nevenu Kralju, dipl.ing. i prof.dr.sc. ŠĆ, dr.med. koji su sačinili pisani nalaz i mišljenje od 1. studenog 2023. (stranice 454 – 458 spisa), te usmeno vještačenje po istim sudskim vještacima na ročištu za glavnu raspravu od 27. studenog 2024. (stranice 606 i 607 spisa).
10.5. Tužitelj je predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka - oštećenika HĆ i BĆ na okolnost vezivanja sigurnosnim pojasom istih, sud taj dokaz nije izveo iz razloga jer smatra da spisu prileži dovoljno dokaza iz kojih sud može izvesti zaključak o vezivanju sigurnosnim pojasom oštećenika HĆ i BĆ, poglavito kombiniranog vještačenja po sudskim vještacima Nevenu Kralju, dipl.ing. i prof.dr.sc. ŠĆ, dr.med.
11. Na temelju ocjene dokaza izvedenih u postupku, pregledom isprava koje se nalaze u spisu, pregledom kaznenog spisa broj K-41/11, provedenim vještačenjima po stalnim sudskim vještacima kao i očitovanja stranaka tijekom postupka, odlučeno je kao u izreci zbog slijedećih razloga:
12. Kako je naprijed navedeno, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za regresnu isplatu naknade štete u iznosu od 59.378,84 kn koja je tužitelju nastala isplatom troškova liječenja u vezi ozljeda na radu kao i troškova isplate naknade za vrijeme bolovanja za njegove osiguranike HĆ i BĆ jer se radi o regresnom potraživanju (s osnove isplate s pravom na subrogaciju).
12.1. Tuženik je tijekom postupka osporio da se radi o ozljedi na radu kod oboje osiguranika tužitelja, a u svezi da se radi o ozljedi na radu kod oboje osiguranika tužitelja sud je pregledao isprave koje je tužitelj priložio u ovom postupku i to prijave o ozljedi na radu za osiguranika tužitelja HĆ koju je popunio poslodavac osiguranika tužitelja Vodovod i kanalizacija d.o.o. te izvješće doktora medicine rada kojeg je sačinila dr.med. FĆ (stranice 41 – 45 spisa) te prijava o ozljedi na radu za osiguranicu tužitelja BĆ koju je sačinio Dječji vrtić "Kaštela" te izvješće doktora medicine rada dr.med.spec.med. rada AĆ ( stranice 46 i 47 spisa) koje prijave o ozljedi na radu su zaprimljene s potrebnom dokumentacijom tužitelju i koje su proslijeđene tuženiku prije podnošenja ove tužbe razvidno je da su osiguranici tužitelja u vrijeme kada se dogodila nezgoda u Kaštelima bili zaposleni u navedenom društvu odnosno ustanovi i da se ista nezgoda dogodila u putnom radnom vremenu što se smatra ozljedom na radu. Navedeno nije sporno niti sudskom vještaku mr.sc. Milani Varinac – Barač, dr.med.spec. medicine rada koja je pregledom dokumentacije u spisu u pisanom i usmenom vještačenju istakla da se radi o priznatim ozljedama na radu, a s tim u vezi i otvorenog bolovanja i to za HĆ u razdoblju od 15.10.2010. do zaključno 31.12.2010. s time da je u razdoblju od 1.11.2010. do 1.12.2010. otvoreno bolovanje za HĆ bilo opravdano i s osnova ozljeda zadobivenih i liječenih u vezi s predmetnom prometnom nezgodom i s osnova operacije uklještenja ingvinalne kile koje je za to razdoblje sudski vještak ocijenila u omjeru 50% i s predmetne ozljede, a 50% operacija ingvinalne kile, što ovaj sud ne može prihvatiti jer bi bez obzira na predmetnu operaciju uklještenja ingvinalne kile tužitelj bio na bolovanju zbog liječenja ozljeda koje je zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi. U odnosu na ozljede i liječenje te bolovanje BĆ sudski vještak je istakla kako se u spisu ne nalazi medicinska dokumentacija iz koje bi proizlazio tijek liječenja osiguranice tužitelja BĆ pritom navodeći da je u priloženom zdravstvenom kartonu utvrdila kako je ubilježena predmetna prometna nezgoda kao i da je bila hospitalizirana na neurokirurgiji do 25. listopada 2010. s tim da se ne može sa sigurnošću reći trajanje radne nesposobnosti zbog nedostataka medicinske dokumentacije u tijeku liječenja.
12.2. U vezi prometne nesreće koja se dogodila 15. listopada 2010. u Kaštelima koju je prouzročio osiguranik tuženika JĆ vozilom koje je osigurano kod tuženika, protiv kojeg je podnesen optužni prijedlog od 13. prosinca 2010. po Općinskom državnom odvjetniku u Splitu br. K-DO-2049/10 u povodu kojeg je vođen postupak u predmetu Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-1871/10 u kojem je izdan Kazneni nalog kojim je JĆ proglašen krivim za predmetnu prometnu nezgodu. Kasnije je predmet dobio novi poslovni broj K-41/11, koji spis je sud po zahtjevu tužitelja pribavio i pregledao u ovom postupku.
12.3. Nadalje, u vezi predmetne prometne nezgode pregledan je Zapisnik o očevidu kojeg je sačinila PU Splitsko-dalmatinska, Postaja prometne policije Split, broj 511-12-36-KU-90/2010 od 15. listopada 2010. (stranice 4-7 spisa) u kojem su navedene činjenice u vezi s predmetnom nezgodom i sudionicima iste kao i činjenica da je sudionik nezgode, vozač HĆ iskazao da su i on i putnica BĆ, koristili pojas za vezivanje. Također je u vezi kvalifikacija ozljeda koje su zadobili sudionici u predmetnoj prometnoj nezgodi u istom zapisniku za HĆ konstatirano da je zadobio tešku tjelesnu ozljedu i da je zadržan na bolničkom liječenju KBC Firule, a za putnicu BĆ je navedeno da je zadobila tešku tjelesnu ozljedu te da je zadržana na bolničkom liječenju KBC Firule odjel neurokirurgije.
12.4. Dakle, potraživanje tužitelja temelji se na troškovima koji su tužitelju nastali u vezi sa štetom koja predstavlja ozljedu na radu koja se dogodila 15. listopada 2010. (prije 1. siječnja 2011.) za vrijeme važenja Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu (Narodne novine broj 85/06 i 67/08, dalje ZOZOZZR), koja nije pokrivena funkcionalnom premijom tuženika bez obzira što se štetni događaj dogodio u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju ali je kako je naprijed navedeno sustav obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu bio uređen posebnim zakonom i to ZOZOZZR. Ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju Broj: Rev 2268/2018-2 od 12. siječnja 2012. na stranici četiri obrazloženja pod točkom 20. i dalje naveo slijedeće:
" 20. Dakle, bez obzira na to što se predmetni štetni događaj dogodio u vrijeme kada je na snazi bio ZOZO, sustav obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu bio je uređen posebnim zakonom (ZOZOZZR). To znači da je u razdoblju od 4. siječnja 2006. do 1. siječnja 2011., kada je prestao važiti ZOZOZZR, obvezno zdravstveno osiguranje provodio Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, osim obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu kojeg je provodio Zavod.
21. U tom razdoblju su odredbama ZOZO bili regulirani svi oni prihodi iz kojih se namiruju troškovi obveznog zdravstvenog osiguranja, među kojima su i prihodi od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti (dio naplaćene funkcionalne premije). Međutim, od namirenja iz tih prihoda bili su izuzeti troškovi osiguranja zaštite zdravlja na radu, slijedom čega su funkcionalnom premijom u postotku od plaćene premije osiguranja bile pokrivene sve one štete prema ZOZO, ali i ne i one prema ZOZOZZR.
22. Tek od 1. siječnja 2011., na temelju ZIDZOZO, prihodi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, pa tako i prihod od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kojeg izdvajaju društva osiguratelja u visini 7 % od naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, postali su i doprinosi za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu.
23. Stoga je tuženik izdvajanjem postotka naplaćene funkcionalne premije osiguranja po polici (ugovoru) o osiguranju od automobilske odgovornosti važećoj na dan štetnog događaja (15. listopada 2010.) pokrio sve one štete koje nisu posljedica ozljede na radu, dok je predmetna šteta, koja ujedno predstavlja ozljedu na radu, a koja se dogodila do 1. siječnja 2011., bila u režimu ZOZOZZR i time nije pokrivena funkcionalnom premijom.
24. Dakle, neovisno o tome kada su dospjeli pojedini iznosi štete koju tužitelj potražuje ovom tužbom i neovisno o tome koji su propisi vrijedili u trenutku plaćanja troškova liječenja i naknade za bolovanje, za ocjenu je li ta šteta pokrivena funkcionalnom premijom isključivo je mjerodavan trenutak nastanka štetnog događaja (ozljede na radu) i propisi koji su u tom trenutku bili mjerodavni u odnosu na prihode iz kojih se namiruju troškovi osiguranja zaštite zdravlja na radu (tako i ovaj sud u odlukama broj Rev-1855/18-2 od 14. listopada 2020. i broj Revt-480/17-2 od 14. listopada 2020.)."
12.5. Iz navedenog obrazloženja je razvidno da šteta koja je tužitelju nastala plaćanjem troškova liječenja i naknade za bolovanje nije pokrivena uplatama funkcionalne premije u postotku od plaćene premije osiguranja iz članka 53. ZOZO iz razloga kako je navedeno jer se radi o šteti koja se dogodila prije 1. siječnja 2011. koja šteta predstavlja ozljedu na radu i bila je u režimu ZOZOZZR bez obzira kada su tužitelju nastala plaćanja troškova liječenja i naknade za bolovanje, odnosno neovisno o tome kada su dospjeli pojedini iznosi štete i neovisno o tome koji su propisi vrijedili u trenutku plaćanja troškova liječenja i naknade za bolovanje jer je isključivo mjerodavan trenutak nastanka štetnog događaja (ozljede na radu) i propisi koji su u tom trenutku bili mjerodavni u odnosu na prihode iz kojih se namiruju troškovi osiguranja zaštite zdravlja na radu.
12.6. U odnosu na tuženikov prigovor da je tužitelj kao dokaz nastalih troškova liječenja i naknade za bolovanje priložio račune, koje je sam ovjerio na kojima je sam tužitelj naveo i potvrdio pečatom i potpisom da su isti plaćeni i to u odnosu na oba njegova osiguranika s time što je posebno za svakog od osiguranika izdao ispravu u vezi troškova po ozljedi na radu (stranice 8-40 spisa), koje je isprave tuženik osporio tužitelju ističe se kako se radi o vjerodostojnim ispravama tužitelja, jednostranim knjigovodstvenim ispravama koje je tužitelj izdao isključivo zbog svog odnosa sa drugim subjektima koje isprave na koje je sami izdavatelj naznačio odnosno potvrdio plaćanje ima značaj javne isprave u smislu članka 230. ZPP-a samo u dijelu u kojem je donesena u odnosu na specifičnosti poslova iz nadležnosti tijela koje ju je izdalo koje tijelo je zbog te nadležnosti osnovano ili postoji i o kojim troškovima to tijelo vodi službenu, a ne internu evidenciju. Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju Broj: Rev-197/2024-2 od 8. svibnja 2024. navodi: "Konkretno: u dijelu u kojem je u propisanom obliku izdana po državnom tijelu u granicama njegove nadležnosti te u dijelu u kojem ju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu… ili u dijelu koji je posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačen s javnim ispravama, a takav se značaj ne može dati dijelu izdanog računa tužitelja o troškovima liječenja njegovog osiguranika u samo njegovoj naznaci (potvrdi da je plaćen)". Dakle, zaključuje se da računi tužitelja s potvrdom o plaćanju tih računa nemaju dokaznu snagu javne isprave u smislu članka 230. ZPP-a, ali predstavljaju dokaz kao i svaki drugi dokaz koji je izveden u postupku. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske ističe: imajući u vidu položaj, ovlasti i odgovornosti tužitelja u provedbi prava osiguranika u poslovima obveznog zdravstvenog osiguranja svih osoba koje u Republici Hrvatskoj imaju pravo na obvezno zdravstveno osiguranje, drugostupanjski sud je propustio ocijeniti i dati razloge zbog čega kraj takvog položaja tužitelja u sustavu javnog zdravstva njegove isprave koje izdaje tužitelj nemaju onaj stupanj vjerodostojnosti koji može izvan svake razumne sumnje dovesti do zaključka da su utuženi izdaci za liječenje zaista i plaćeni zdravstvenim ustanovama također iz sustava javnog zdravstva, pri čemu se tuženiku ne može oduzeti pravo dokazivati suprotno (tako i Rev 111/2022 od 19. travnja 202., Rev 644/2022 od 20. rujna 2022. te Rev 1068/2021 od 8. ožujka 2023.)."
12.7. Uvažavajući navedeno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske prvostupanjski sud ne može obezvrijediti dokaznu snagu priloženih isprava tužitelja računa koji su kompjutorski izlistani, u kojima je tužitelj kao ovlašteno tijelo potvrdio sadržaj tih računa, kojim računima je potvrđena usluga na temelju povijesti bolesti te otpusnih pisama te je time dokazana uzročna veza prikazanih troškova sa štetnim događajem budući da tužitelj ima zakonsku obvezu zdravstvenim ustanovama podmirivati troškove liječenja svog osiguranika, kao i da isplaćuje osiguranicima naknadu za bolovanje i druge troškove, a iz dostavljenih knjigovodstvenih kartica tužitelja proizlazi da su isplate izvršene stoga se zaključuje da je tužitelj, iako nije predložio izvođenje dokaza financijskog vještačenja priložene dokumentacije, dostavio sudu valjane dokaze kojim opravdava internu dokumentaciju knjigovodstvene kartice, a što proizlazi iz cjelokupnog provedenog dokaznog postupka.
12.8. Ističe se kako je u odnosu na istaknuti tuženikov prigovor podijeljene odgovornosti tužiteljevih osiguranika i osiguranika tuženika u vezi sa štetnim događajem i vezivanjem sigurnosnog pojasa tužiteljevih osiguranika, provedeno vještačenje po sudskim vještacima Nevenu Kralju, dipl.ing. i prof.dr.sc. ŠĆ, dr.med. koji su u pisanom i nalazu i mišljenju od 1. studenog 2023. istakli kako iz ozljeda koje je pretrpio HĆ u trenutku nastanka prometne nesreće bio je vezan sigurnosnim pojasom dok u odnosu na putnicu BĆ sukladno medicinskoj dokumentaciji koja je zadobila fokalnu traumatsku ozljedu mozga i otvorenu ranu glave uspoređujući sa oštećenjima na vozilu zaključili su da oštećenica tužitelja nije bila vezana sigurnosnim pojasom jer da je bila vezana sigurnosnim pojasom ne bi došlo do njezinog naleta na prednje vjetrobransko staklo, a time da ne bi došlo do zadobivanja ozljeda koje su navede u medicinskoj dokumentaciji. Svoje stajalište sudski vještaci su potvrdili i u usmenom vještačenju od 27. studenog 2024. Odgovarajući na prigovore tužitelja vezano uz vezivanje BĆ obzirom na zadobivene ozljede te dinamiku kretanja tijela iste u trenutku sraza "a to je naprijed i desno pod kutom od oko 15 stupnjeva u odnosu na uzdužnu os vozila, sasvim je jasno da ista nije bila vezana sigurnosnim pojasom".
12.9. Slijedom izvedenih dokaza zaključuje se da u odnosu na troškove koje je tužitelj imao u vezi osiguranika HĆ u ukupnom iznosu od 3.543,38 EUR / 26.697,63 kn su troškovi koje je podmirio tužitelj, koji troškovi se temelje na priznatoj ozljedi na radu za koje tijekom postupka je utvrđeno da ne postoji suodgovornost tužiteljevog osiguranika HĆ za nastanak istih pa je tuženik sukladno čl. 57., čl. 62. i čl. 68. ZOZOZZR-a obvezan platiti tužitelju regresno potraživanje u odnosu na HĆ zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svake pojedinačne izvršene isplate naknade po stopi koja je propisana odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 i 125/11, dalje ZOO), koja se odnosi na ostale odnose. Stoga je odlučeno kako u točki I. izreke presude.
13. S obzirom na provedeno vještačenje po sudskim vještacima Nevenu Kralju, dipl.ing. i prof.dr.sc. ŠĆ, dr.med. kako je naprijed navedeno može se zaključiti da je isključivi uzrok ozljeda tužiteljeve osiguranice BĆ ne vezivanje sigurnosnim pojasom, a posljedično tome i nastanak štete pa zbog propuštanja vezivanja sigurnosnim pojasom osiguranice tužitelja BĆ tužitelj koji je podmirio troškove u vezi liječenja i bolovanja svoje osiguranice nema pravo zahtijevati naknadu od tuženika te je kao neosnovan odbijen zahtjev tužitelja za regresnu naknadu u odnosu na troškove koji su tužitelju nastali u svezi liječenja BĆ te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.
14. U cjelokupnom postupku tužitelj je uspio sa 44,96% tužbenog zahtjeva, a nije uspio sa 55,04%, odnosno tuženik je uspio sa 55,04%, pa slijedom navedenog, iako bi prema uspjehu stranaka u postupku tuženiku trebalo dosuditi od ukupno nastalih troškova 10,08% tih troškova, sud smatra pravičnim primijeniti odredbu članka 154. stavak 4. ZPP-a, da svaka stranka snosi svoje troškove koji su joj nastali u postupku radi čega je odlučeno kao u točki III. izreke presude.
15. Napominje se da je ovaj postupak pokrenut tužbom od 17. prosinca 2013. kada se kao službena valuta u Republici Hrvatskoj primjenjivala kuna, pa je sud u svojoj odluci, iako se od 1. siječnja 2023. kao službena valuta primjenjuje euro, tražbinu izrazio u eurima i u kunama primjenom fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 kn.
U Splitu 9.rujna 2025.
Sutkinja
Nevenka Marunica
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda, u roku od 8 dana od dana dostave presude.
DNA:
- tužitelju
- tuženiku po punomoćniku
- u spis
