Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž Ob-43/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, po sucu Vesni Vrkić Perak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja mldb. PU, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mldb. KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po majci i z.z. VU, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Draženu Pandurević, odvjetniku iz Osijeka, protiv protivnika osiguranja OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Željku Mendeš, odvjetniku iz Slavonskog Broda, radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja, protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, broj: P Ob-409/2024. od 25. lipnja 2025., dana 9. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba protivnika osiguranja kao neosnovana, te se prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Osijeku, broj: P Ob-409/2024. od 25. lipnja 2025. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku, broj: P Ob-409/2024. od 25. lipnja 2025. određena je privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine mldb. djece PU i KU na način da se nalaže ocu a protivniku osiguranja doprinositi za uzdržavanje mldb. Lane mjesečni iznos od 260,00 EUR-a, a mldb. KU iznos od 240,00 EUR-a počevši od dana donošenja rješenja odnosno od 25. lipnja 2025. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti a sve na račun majke i z.z. (točka I. izreke) time da će privremena mjera trajati do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili do drugačije odluke suda (točka II. izreke) a žalba ne odgađa provedbu iste (točka III. izreke).

2. Protiv navedenog rješenja žalio se protivnik osiguranja zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijano rješenje preinači i prijedlog odbije uz naknadu troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba protivnika osiguranja nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Malodobni tužitelji su naime protiv tuženika dana 1. listopada 2024. podnijeli tužbu radi povišenja zakonskog uzdržavanja, a dana 16. lipnja 2025. podnijeli i prijedlog za određivanje privremene mjere s obzirom da je tuženik osporio njihov zahtjev za povišenjem uzdržavanja i nema namjeru plaćati povišeni iznos iako je presuda broj: P Ob-100/2016. donesena još 25. siječnja 2017. kojom je utvrđena njegova obveza a ovaj postupak započeo još u listopadu 2024. i iznosi koje plaća su ispod zakonom propisanog minimuma.

7. Odredbom članka 543. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj. 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23.) propisano je da u parnici radi povećanja uzdržavanja sud može na zahtjev tužitelja donijeti privremenu mjeru radi plaćanja povećanog iznosa uzdržavanja što znači da sama okolnost što tužitelji u parnici traže povećanje već postojeće obveze uzdržavanja ne isključuje njihovo pravo na zahtjev za donošenje privremene mjere.

Odredbom članka 538. stavak 1. Obiteljskog zakona propisano je da se privremena mjera radi uzdržavanja može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje obveze uzdržavanja te da bez donošenja te mjere postoji opasnost za njegove osobne ili druge važne interese ili opasnost da će bez te mjere osiguranja protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarenje uzdržavanja. U stavku 2. istoga članka propisano je da se smatra da postoji opasnost za osobne ili druge važne interese predlagatelja osiguranja ako se mjere osiguranja uzdržavanja određuju u korist djeteta, osim ako se tražbina odnosi na dio uzdržavanja u povećanom iznosu u skladu sa povećanim mogućnostima pojedinog roditelja.

8. Dakle, iz citiranih odredbi proizlazi da postojanje opasnosti za osobne interese djece kao predlagatelja osiguranja isključuje sama po sebi jedino okolnost da se tražbina odnosi na povećani iznos uzdržavanja obzirom na povećane mogućnosti pojedinog roditelja.

U ovom slučaju tražbina malodobnih tužitelja odnosno predlagatelja ne odnosi se na povećani iznos uzdržavanja obzirom na povećane mogućnosti tuženika već s obzirom na njihove povećane potrebe pa stoga protivno žalbenim navodima nema zakonske zapreke da sud donese predloženu privremenu mjeru.

9. Nije naime sporno da je presudom prvostupanjskog suda broj: P Ob- 100/2016. od 25. siječnja 2017. tuženiku, ovdje protivniku osiguranja naloženo da za uzdržavanje malodobnih tužitelja PU koja je tada bila u dobi od šest godina i KU koji je bio u dobi od četiri godine doprinosi mjesečni iznos od po 800,00 kuna odnosno sada 106,17 EUR-a za svakoga od njih koji iznos sada ne pokriva niti najosnovnije životne potrebe malodobne djece jer su sad stari i to PU u dobi od četrnaest godina i KU od dvanaest godina, kao i opće poznate činjenice da su u međuvremenu znatno porasli troškovi života a samim time i potrebe malodobnih predlagatelja, dok iz odgovora na tužbu proizlazi kako tuženik osporava zahtjev svoje malodobne djece za povišenjem uzdržavanja i nema namjeru plaćati uzdržavanje u povećanom iznosu.

10. Malodobna PU sada potražuje iznos od 260,00 EUR-a, a KU od 240,00 EUR-a mjesečno, dok je prema Odluci Ministarstva rada mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike minimalni novčani iznos koji je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, za dijete njihove dobi 290,00 EUR-a odnosno 264,00 EUR-a zbog čega je sud onda pravilno prihvatio prijedlog predlagatelja primjerenim.

11. Protivno žalbenim navodima primarna je i najveća dužnost roditelja uzdržavati svoju malodobnu djecu i podmirivati njihove potrebe koje im omogućavaju normalan razvoj zbog čega moraju iskoristiti sve mogućnosti što znači i ulagati i pojačani napor pa makar i na štetu svoga vlastitog uzdržavanja upravo iz razloga da bi toj dužnosti mogli udovoljiti a kako je to definirano odredbom članka 288. Obiteljskog zakona.

12. Ovdje se radi o odluci ograničenog trajanja, dakle do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili drugačije odluke suda s obzirom da je odredbom članka 534. stavak 1. Obiteljskog zakona predviđena izmjena ili ukidanje privremene mjere na prijedlog stranke jer se odluka može izmijeniti ukoliko se izmjene okolnosti uslijed kojih je ona i donijeta, pa stoga protivno žalbenim navodima tuženiku odnosno protivniku osiguranja, a s obzirom da su tužitelji malodobna djeca nisu povrijeđena kako navodi brojna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom.

13. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika odnosno protivnika osiguranja odbiti, a rješenje prvostupanjskog suda potvrditi.

Vukovar, 9. rujna 2025.

SUDAC

Vesna Vrkić Perak