REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

K-984/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Stipi Rosi kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Josipe Klarin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice AŠ (ŽŠ) zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom – djelo opisano u članku 224. stavak 4. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona/97 ("Narodne novine" br. 110/1997., 27/1998., 50/2000., 129/2000., 84/2005., 51/2001., 111/2003., 190/2003., 105/2004., 71/2006., 110/2007., 152/2008., 57/2011., 77/2011., 125/2011., 143/2012.), nakon rasprave održane i zaključene dana 03. rujna 2025. u nazočnosti okrivljenice, branitelja Dragana Mijoča, odvjetnika u Splitu i zamjenika ODO-a Split IŠ, dana 08. rujna 2025. objavio je i

p r e s u d i o

Okrivljenica: GŠ (ŠODAN), OIB: [osobni identifikacijski broj], kći pok. A i AŠG djev. NŠ, rođena **.**.1969. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] i boravištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, upravni pravnik, umirovljenica, s mirovinom cca 500 eura, udata, majka jednog djeteta, pismena, sa završenom višom školom, srednjeg imovnog stanja, bez imovine

k r i v a  j e

I. što je u vremenskom razdoblju od mjeseca kolovoza 2011. do početka 2013. godine u Splitu, nakon što je upoznavši oštećenog EŠ u postupku u kojem ga je bivša supruga prijavila za obiteljsko nasilje u kojem je ona postupala tada kao policijska službenica, nakon službenog postupanja u privatno vrijeme ponudila mu prijateljstvo i općenito pomoć, pa kad joj je isti povjerovao u nakani da se nepripadno okoristi u većem iznosu znajući da je isti imućan u više navrata od oštećenog tražila pozajmice uvjeravajući ga da joj iste trebaju za vraćanje kredita, popravke vozila, životne troškove i dr., kao i to da će novac vratiti u što kraćem roku, pa joj je oštećeni povjerovavši joj na njeno traženje u više navrata davao pozajmice u iznosima od po 1.000,00 eura i 100.000,00 kuna, a kako novac nije vraćala dana 21. studenog 2012. god. kod javnog bilježnika je potpisala i potom predala potpisanu izjavu o primitku novčanog iznosa od 27.000,00 eura, s obvezom vraćanja u sljedećih 7 godina počevši od 01. siječnja 2013., koju pozajmicu nije vratila, već je isplaćeni novac neovlašteno zadržala za sebe, oštetivši time EŠ za iznos od 27.000,00 eura,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovela nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist,

čime je počinila kazneno djelo protiv imovine - prijevarom - djelo opisano i kažnjivo u članku 224. stavku. 4. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona/97 ("Narodne novine" br. 110/1997., 27/1998., 50/2000., 129/2000., 84/2005., 51/2001., 111/2003., 190/2003., 105/2004., 71/2006., 110/2007., 152/2008., 57/2011., 77/2011., 125/2011., 143/2012.).

II. Stoga se okrivljenica AŠ (Šodan) na temelju čl. 224. st. 4. KZ/97

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine, nakon čega se prema okrivljenoj temeljem čl. 56. KZ/97 izriče

UVJETNA OSUDA

time da se kazna zatvora od 1 (jedne) godine na koju je okrivljena osuđena neće izvršiti ako okrivljena u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini neko novo kazneno djelo.

III. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 okrivljenica AŠ (Šodan) dužna je naknaditi paušalne troškove kaznenog postupka u iznosu od 100,00 (sto) eura u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je Općinskom sudu u Splitu optužnicu broj KO-DO-2349/2017 protiv okrivljenice AŠ (Šodan) zbog kaznenog djela protiv imovine - prijevarom - djelo opisano i kažnjivo u članku 224. stavku 4. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona/97 ("Narodne novine" br. 110/1997., 27/1998., 50/2000., 129/2000., 84/2005., 51/2001., 111/2003., 190/2003., 105/2004., 71/2006., 110/2007., 152/2008., 57/2011., 77/2011., 125/2011., 143/2012.).

2. Okrivljenica AŠ (Šodan) na glavnoj raspravi u svojoj obrani je navela: "Želim naglasiti kako sam ja sa CŠ bila u ljubavnoj vezi dvije i po godine i da se ne radi o nikakvoj posudbi novca jer je naš odnos bio takav da sam ja čuvala njegovu majku, a on mi je za vid zahvalnosti što brinem o njegovoj majci meni rekao da će me nagraditi i svojom voljom je ponekad kupovao meni poklone i to jednom televiziju, jednom jaketu, torbu, naočale, a jednom je čak našao i neku djevojku koja je birala poklone za mene, a ja nisam bila u kući kad su ti pokloni dostavljeni, a radilo se o robi. Vezano za novac mogu reći da mi je u našoj vezi koja je trajala dvije i po godine jednom dao 3.000,00 eura, a to je bilo sve u svrhu zdravstvenog čuvanja njegove majke s obzirom da me nije mjesečno isplaćivao, a taj novac mi je predala njegova sestra s obzirom da se on tada zaposlio i nije se nalazio u Hrvatskoj. Vezano za novac mogu reći da mi osim prethodno navedenog nije dao nikakav novac, a točno je da mi je dao automobil na korištenje da bi što prije mogla doći kod njegove majke. Ja sam odlučila prekinuti našu vezu kada sam utvrdila da on ima ozbiljne psihičke probleme, a on je tada počeo prijetiti govoreći da ću ostati bez posla ukoliko ne budem više sa njim, a s obzirom da sam ja bila policijski službenik i to u dijelu koji se bavio obiteljskim nasiljem. Rekao je da ja više neću raditi u policiji i da je spreman napraviti dar-mar ako ga ostavim. S obzirom da se njegovo stanje pogoršalo, njegova sestra s kojom sam ja do tada pila kavu i bila u korektnom odnosu je zvala doktoricu i smjestila ga na psihijatriju. Naglašavam da sam ja mjesec i po dana dolazila svaki dan na odjel psihijatrije gdje je bio smješten RŠ. Opet naglašavam da sam ja kuhala ručak i odlazila kod njegove majke i u periodu kad je on bio na psihijatriji. Nakon što je RŠ izašao sa odjela psihijatrije, svakodnevno je dolazio kraj zgrade policije gdje sam radila i slao poruke ukoliko prekinemo da će me prijaviti policiji da sam radila kod njega odnosno čuvala njegovu majku. Sjećam se da je 2012. godine prije ovog događaja koji ću navesti otišao kod moje majke u kuću i govorio joj da će uništiti mene, nju i obitelj ukoliko mu se ja ne vratim, a nakon toga me je odveo u Solin i rekao da mu dugujem 27.000,00 eura jer auto koje sam ja koristila u rent-a-caru stoji 100 eura i da je on izračunao korištenje tog automobila, sve naše zajedničke večere i odjeće koju mi je davao, a druga alternativa je bila ta da ja ostanem u vezi sa njim. Ja sam ga pokušala primiriti rekavši mu da više ne mogu biti sa njim, a on me je bacio na beton. Nakon toga ja sam otišla s njim kod javnog bilježnika u Solinu i potpisala sam dokument koji uopće prethodno nisam vidjela samo kako bi izmirila njega odnosno jednostavno sam se prepala jer je bio agresivan i ja sam se doktorici javila te nisam radila mjesec i po dana. Nakon ovoga on me je nazvao na telefon i rekao da žali zbog ovoga što je napravio i rekao mi je da će sam sebe prijaviti policiji zbog ovoga što mi je napravio na što sam mu ja rekla da nema potrebe i nakon toga nas dvoje više nikada nismo imali kontakt. On je meni slao poruke i nazivao me, ali se nas dvoje više nikada nismo vidjeli. Imala sam saznanja da je on nakon ovoga bio sa nekom curom 7-8 mjeseci i tada me nije uznemiravao, međutim nakon što je prekinuo s tom curom on me opet počeo zvati na telefon i slao mi je non-stop poruke. Također je 2014. godine nazvao moju majku, a nakon toga mene i rekao da ukoliko mu se ne vratim da će napraviti problem. Dan nakon ovoga on me je sačekao ispred posla i bio je u autu sa svojom sestrom te mi je rekao kada sam došla do njega da uđem u auto jer inače posao više vidjeti neću nakon čega sam ja ušla u auto, a njegova sestra mi je uzela torbu i iz torbe mi uzela 1.000,00 kuna te smo ponovo išli u Solin. Sjećam se da je EŠ tada nazvao jednog odvjetnika i rekao da će platiti duplo više ukoliko otvori ured s obzirom da imamo ovjeriti jednu izjavu, a EŠ se sa sestrom ispred odvjetnika dogovarao koliki iznos će staviti u potvrdu da mu ja dugujem. Iako sam ja bila vidno uznemirena taj odvjetnik nije uopće reagirao i njemu je jedina svrha bila da ovjeri izjavu jer mu je EŠ unaprijed obećao duplo veći iznos novca ukoliko napiše taj ugovor. Kada smo izašli iz odvjetničkog ureda sa tim ugovorom koji sam ja potpisala, a taj dug je bio napisan u ugovoru da iznosi 50.000,00 eura, mi smo krenuli prema javnom bilježniku koji se nalazio 20 metara od odvjetničkog ureda, a EŠ je ponovo rekao da ukoliko mu se vratim da je sve u redu i da nemam nikakav dug prema njemu. Kada je on to meni govorio bila je nazočna njegova sestra MŠ koja je imala moju osobnu iskaznicu i predala ju je javnoj bilježnici koja je ovjeravala ispravu. Nakon ovoga EŠ i njegova sestra su došli na adresu moje mame i sami su iznosili poklone koje mi je prethodno donio, a majka je pustila da to učini."

Na upit suda je li pitala EŠ novac za popravak automobila i o kojem se iznosu radi, okrivljena odgovara: Ja sam EŠ rekla da mi treba novac za popravak mog automobila, a kojeg sam i između ostalog koristila za odlazak do Vilijeve majke, a iznos koji sam tražila je bio 3.000,00 eura, a do tog iznosa sam došla s obzirom da je bio dogovor da mi EŠ plati 3.000,00 kuna za čuvanje majke.

Na upit suda je li točno ovo što danas pred sudom kaže da je dvije i po godine bila u vezi sa CŠ ili je točno ono što je pred ODO iskazala kada je navela da nije bila u vezi sa CŠ i da je odbijala biti u bilo kakvom ljubavnom odnosu sa njim iskazuje da je nju bilo sram pričati o tome zbog posla koji je u tom trenutku obavljala, a točno je ono što danas izjavljujem da sam bila u vezi sa njim dvije i po godine.

Na daljnji upit suda je li ikada EŠ prijavila za nekakve prijetnje vezano za gubitak posla ili kakvu drugu prijetnju okrivljena iskazuje da je 2014. nakon događaja u Solinu, a misleći pritom na odlazak do odvjetnika za potpisivanje ugovora te nakon toga i ovjeru istog kod javnog bilježnika, istog je prijavila u policiji u Splitu i dobila je odgovor da ukoliko je zainteresirana za daljnji kazneni progon, ja nisam inicirala taj postupak jer sam se osjećala toliko loše da sam odustala i od posla koji sam radila 25 godina tako da sam odmah nakon toga zatražila odlazak u mirovinu. Na upit zamjenika ODO-a u kojem razdoblju je bila dvije i po godine u vezi sa CŠ, okrivljena iskazuje da je to bilo od otprilike završetak ljeta 2009., a mislim da je naša veza trajala do desetog mjeseca 2012. godine, a od momenta kad me on bacio na pod ja sam znala da više ništa ne želim imati s njim.

Na upit zamjenika ODO-a je li prije izjave koju je potpisala 2014. u Solinu potpisala neku drugu izjavu vezano za EŠ kod javnog bilježnika, okrivljena iskazuje da je potpisala izjavu i da se radi o izjavi iz 2012. godine, a ne znam točno koji mjesec.

Na upit zamjenika ODO-a o kojem se iznosima radilo u navedenim izjavama, okrivljenica iskazuje kako je prva izjava bila na iznos od 27.000,00 eura, a druga izjava na 50.000,00 eura.

Na upit zamjenika ODO-a okrivljenoj je li ikada pokretala nekakav postupak radi poništenja predmetnih izjava koje je dva puta potpisala, a vezano za dugovanje prema EŠ obzirom da izjavljuje da je to potpisala bez svoje volje i pod prisilom, iskazuje kako je ove događaje prijavila u glavnu policijsku postaju na odjel organiziranog kriminala, a ja sam nakon nekog vremena dobila obavijest od ODO Split da ukoliko sam zainteresirana za podnošenje kaznene prijave da se javim na ODO Split, a ja to nisam učinila jer sam se zdravstveno jako loše osjećala i nisam se više psihički mogla baviti sa tim čovjekom.

Na upit zamjenika ODO-a je li vezano za oba događaja kada je potpisivala izjave kod javnog bilježnika prijavila policiji, okrivljena iskazuje da je policiji prijavila samo nakon drugog događaja iz 2014. kada je prijavila taj događaj kao i onaj iz 2012. Na upit zamjenika ODO-a, a s obzirom da je RŠ od nje već 2012. zatražio da potpiše izjavu, a što je učinio i 2014. godine zašto je kao policijska službenica koja je radila na predmetima vezanima za obiteljsko nasilje, a s obzirom da su prethodno bili po njenim riječima u vezi, nikome od svojih kolega nije prijavila Vilijevo ponašanje, okrivljena iskazuje da to nije učinila zbog srama i straha i zbog činjenica da joj je EŠ govorio da će je prijaviti da je istovremeno radila kao policijski službenik i da je čuvala njegovu majku koju sam čuvala minimalno dvije i po godine.

Na upit zamjenika ODO-a je li ikome od policijskih službenika rekla za svoju situaciju sa CŠ iskazuje kako je to isključivo rekla TŠ. Na upit branitelja okrivljene je li svoju situaciju o odnosu sa CŠ ispričala nekom od svojih prijatelja i prijateljica, okrivljena iskazuje da je to ispričala ZŠ, svojoj mami, Vilijevoj susjedi koja ima trgovinu.

Na upit branitelja okrivljene je li ona ikada izričito od EŠ tražila neku pozajmicu, okrivljena iskazuje da je nije nikada tražila.

Na upit branitelja okrivljene je li ikada sa CŠ potpisala bilo kakav ugovor o pozajmici, iskazuje da nije nikada potpisala takav ugovor.

Branitelj predočava okrivljenoj izjavu koju je potpisala 2012. godine te je pita, a nakon što joj je predočio isto, koji je bio rok za vraćanje prethodnog novca te ista iskazuje da je rok bio sedam godina od dana potpisivanja.

Na upit branitelja je li ona nakon potpisivanja ove izjave iz 2012. godine pa do potpisivanja druge izjave iz 2014. godine tražila od oštećenika bilo kakvu pozajmicu i je li ikakav novčani iznos dobila ili bilo što drugo, okrivljena iskazuje da ništa apsolutno nije dobila od oštećenog jer više nikakav kontakt sa njim nije imala. Na upit branitelja je li joj RŠ objasnio kako je to njen dug iz 2012. koji je tada iznosio 27.000,00 eura narastao na 50.000,00 eura u potvrdi koju je potpisala 2014. godine, okrivljena navodi da joj je on tu razliku objasnio time da je sad uračunao još dodatno i korištenje automobila, večere na koje smo išli zajedno, poklone kao i njegovo vrijeme koje je boravio sa mnom.

Na upit branitelja je li se vezano za ove situacije sa CŠ vodi parnični postupak, okrivljena navodi kako se vodio i taj postupak je pravomoćno okončan na način da sam ja izgubila spor i da plaćam novčani iznos koji po presudi je 50.000,00 eura, a ja ga plaćam u mjesečnim anuitetima odnosno ovrha je na mojoj plaći u iznosu od otprilike 200 eura mjesečno.

3. Sud je u dokaznom postupku ispitao svjedoka oštećenika EŠ te svjedoke AŠG, TŠ, ŽŠG, ČŠ, HŠ, MŠ i NŠ.

3. 1. Svjedok oštećenik RŠ na glavnoj raspravi u svom iskazu je naveo: "Ispitan sam pred ODO-m dana 31. siječnja 2018. i u cijelosti je točno sve što sam tada iskazao.

Mogu kazati da postavljam u cijelosti imovinskopravni zahtjev na iznos od 50.000 eura."

Na upit branitelja okrivljenice oštećeniku od kada poznaje ŽŠ, oštećenik odgovara da je poznaje od ljeta 2011. otkada ga je bivša supruga prijavila za obiteljsko nasilje.

Na daljnji upit branitelja okrivljenice oštećeniku je li bio pokrenut kakav postupak za neplaćanje alimentacije u to vrijeme, oštećenik odgovara da se ne može točno sjetiti ali da je do 2014. plaćao uredno alimentaciju, pa određeno vrijeme nije plaćao, a što je trebao po sudskoj presudi, a inače da je bio osuđen na 2 godine uvjetnog zatvora.

Na daljnji upit branitelja okrivljenice oštećeniku koliko je puta davao iskaz na ovom sudu, oštećenik navodi da misli da je samo jedanput dao iskaz sucu Topiću. Na daljnji upit branitelja okrivljenice oštećeniku može li pojasniti kako se došlo do iznosa od 27.000 eura s prve izjave, oštećenik odgovara: imali smo obavijesni razgovor i ja sam bio pušio njene cigarete i htio sam joj ih platiti pa je ona rekla da ne želi nego da se nađemo u nekom kafiću u [adresa] pa me je tražila da joj pozajmim 1.000 eura, a ja to kod sebe nisam imao nego nekih 600-700 dolara i onda sam joj posudio 600-700 dolara, a traženi ostatak do 1.000 eura za par dana, a uslijed činjenice da me okrivljena pitala da joj posudim pa sam joj posudio. Zatim sam u rujnu završio mjesec dana na psihijatriju, ona je dolazila svaki dan, kasnije me posjećivala svaki dan i govorila kako ima težak život i neplaćene kredite i onda sam joj zatvorio kredite u iznosu od oko 100.000 i nešto kuna odnosno oko 14.000 eura koje sam joj posudio da mi vrati. To je bilo u drugoj polovini listopada 2011. godine, a dozvoljavam mogućnost da je to možda bilo 25. listopada 2011. Zatim, moja sestra joj je bila jamac za kredit na 15.000 eura te je okrivljenica meni vratila jedan dio pozajmljenog novca i to u iznosu od 15.000 kuna kroz 2. ili 3. mjesec 2012. Nakon toga sam ja išao na brod i mi smo bili u vezi te mi je govorila da ima nekakav dug, a dug je iznosio 7.000,00 eura i tada sam joj posudio 72.000 kuna jer mi je rekla da postoje još neki dugovi. Prije nego što sam joj posudio te pare, rekla mi je da je razbila automobil te sam joj posudio 3.500,00 eura, a novac joj je predala moja sestra jer sam ja bio na brodu, a radilo se o mom novcu.

Nakon toga sam odlučio da idemo kod javnog bilježnika u Solin gdje je priznala i potpisala da će mi vraćati 27.000 eura ali je stavila navod da će mi vraćati mjesečno u skladu sa svojim mogućnostima i to bez kamata iako je tada bila gotovo bez ikakvih prihoda.

Na daljnji upit branitelja okrivljenice oštećeniku tko je bio prisutan prilikom potpisivanju navedene izjave, oštećenik navodi da su prilikom potpisivanja te izjave kod javnog bilježnika bili prisutni samo on i okrivljena.

Na daljnji upit branitelja okrivljenice oštećeniku što joj je dao nakon potpisivanja te izjave, oštećenik navodi: nakon otprilike mjesec dana tražila je 13.000 kuna pa nedugo nakon toga još 2.000 kuna, što sam joj posudio te sam nakon toga otišao na brod. Nakon mog povratka opet je počela pričati o teškom životu i dugovima pa sam joj opet posudio 6.000 eura i tri puta po 1.000 eura u kratkom vremenu, a to se zbivalo 2013. između svibnja i rujna. Nakon toga sam opet otišao na brod i po povratku je opet tražila da joj posudim novce, pa sam joj posudio najprije 6.000 eura i nedugo nakon toga tri puta po 2.000 eura, a to je bilo 2014. u veljači ili ožujku. Nakon toga sam ponovno otišao na brod te mi je poslala poruku u stilu "kako si šta radiš, kad dolaziš", a ja sam rekao "al ti treba ponovno novaca". Kada sam došao doma opet mi se počela žaliti da joj treba novac, a nakon toga sam rekao da to tako više ne može i da mi mora potpisati izjavu u kojoj će se obvezati da će mi vratiti sav posuđeni novac ali tada nismo potpisali tu izjavu. Tada smo ja i sestra išli u policijsku stanicu u [adresa] kod ŽŠ, ona i kolegica su izišle pa sam ja tražio da idemo sastaviti kod javnog bilježnika izjavu u kojoj će se obvezati da mi vrati novac. Još sam joj rekao da možemo ići i kod načelnika policije ako misli da ju na nešto prisiljavam. Tada smo otišli u Solin kod odvjetnika Dukana, sastavili smo izjavu, odvjetnik ju je pitao je li pod prisilom, ona je rekla da nije pod prisilom i da se slaže sa svime u izjavi, otišli smo kod javnog bilježnika i potpisali i ovjerili izjavu. Na upit branitelja okrivljenice oštećeniku u kakvim ste odnosima bili u razdoblju od 3 godine, oštećenik navodi da je bio u dobrim odnosima, da mu je bila "dobra vila", da mu je davala savjete, da mu je pravila društvo, bila s njim, vodila računa o njegovoj majci te da su bili u prijateljskim odnosima. Bio je dogovor da će čuvati moju majku ali ja sam shvatio da je to nemoguće zbog prirode njenog posla, ona bi došla sat ili dva vremena i ostala s majkom. Nakon kraćeg vremena sam to prekinuo i ona više nije dolazila mojoj majci. Ja sam joj to dolaženje koje je trajalo jedno godinu dana i platio jedanput 3.000 kuna, a kupovao sam joj i poklone i lijevao gorivo. Na upit branitelja okrivljenice oštećeniku: zašto ste i dalje pozajmljivali novce nakon prve pozajmice i izjave, oštećenik navodi da je bio bolestan i naivan i da joj je vjerovao, da mu je bila kao najbolja prijateljica i da joj je htio pomoći, da nije mislio da će završiti na sudu gdje će morati od nje tražiti svoj novac. Čak joj je moja sestra bila dužnik za kredit koji nije redovito plaćala pa je sestri kao dužniku "skidalo" novac. Ja sam je tužio da mi vrati novac te sam dobio prvostupanjsku presudu u svoju korist pa je presuda išla na drugostupanjski sud i sada se čeka konačna odluka. Ja ne želim da ona bude kažnjena, samo da mi vrati moj novac.

Na daljnji upit branitelja okrivljenice oštećeniku: inzistirate li i dalje na kaznenom progonu s obzirom na prethodno navedenu presudu koja će vjerojatno postati pravomoćna, oštećenik navodi da ne inzistira na kaznenom progonu jer ne želi da bude okrivljena, da nije uopće želio da do ovoga dođe jer mu je bila prijateljica u određenom periodu života kada mu je bilo teško.

Na upit okrivljenice oštećeniku je li stvarno smatraš da sam te prevarila ili da sam pomagala tebi i tvojoj obitelji, isti odgovara smatram da si me prevarila jer nisi vratila novac koji sam ti posudio, a pomagala si meni i mojoj majci.

Na daljnji upit okrivljenice oštećeniku jesam li godinu i pol dana vozila tvoje auto kako bih dolazila tvojoj majci, vozila si moje auto godinu dana, a mojoj majci si dolazila ponekad koliko si mogla, pila kavu i pušila cigarete, nekad sat nekad nisi ni dolazila danima.

3. 2. Svjedokinja AŠG na glavnoj raspravi u svom iskazu je navela: "Ispitana sam pred ODO-m dana 29. ožujka 2018. i u cijelosti je točno sve što sam tada iskazala."

Na upit branitelja okrivljenice svjedokinji što ona neposredno zna o ovom događaju, svjedokinja odgovara: ja konkretno nisam ništa vidjela samo mi je EŠ govorio da je posudio novce ŽŠ, ja osobno nemam nikakvih saznanja, nisam bila tu i nisam ništa vidjela, sve mi je pričao EŠ. Mogu navesti da on u kakvom god da je stanju vrlo dobro barata sa činjenicama vezano uz financije te vrlo dobro zna kome daje novac. Dodala je da je već 10 godina razvedena od EŠ. Na daljnji upit branitelja okrivljenice svjedokinji je li u razdoblju od 2011. do 2014. bilo nekakvih problema sa plaćanjem alimentacije od EŠ, svjedokinja navodi da nije bilo nikakvih problema vezano za plaćanje, da nije pokretala nikakve kaznene postupke, osim prijave policiji u vezi sa obiteljskim nasiljem.

Na upit zamjenice ODO-a svjedokinji je li se susretala sa ŽŠ ikada, svjedokinja navodi: jednom prilikom me zvala AŠ u zimsko vrijeme u večernjim satima, kada se predstavila tražila je možemo li se naći, ja sam pristala ali je ista rekla da se trebamo naći tj. da je skupim s autom na vrhu ulice u [adresa] gdje je općina. Meni je to sve bilo nejasno jer nisam bila sigurna je li to službeno. Nakon što sam je pokupila tražila je da odemo na neko mirno mjesto, a taj sam razgovor čak i snimala, a razgovor se svodio na Vilijevu sestru MŠ u kojem je AŠ mene pitala je li ona normalna. Mi smo tu pričale možda nekih sat i pol vremena o MŠ s tim da meni cijelo to vrijeme nije bilo jasno zašto me je zvala jer je jedini moj kontakt s njom bio kada je ona napravila izvješće o obiteljskom nasilju. Nakon toga sam je ja odvezla i otišla doma te mi ništa nije bilo jasno iz tog razgovora, nisam razumjela s kojim ciljem me je zvala jer od mene ništa nije tražila. Kasnije me zvala policija u Splitu da dođem na razgovor i nakon toga me više nije zvao i nikakve iskaze nisam davala.

Na upit branitelja je li tom prigodom ŽŠ pričala o ikakvoj prisili, svjedokinja navodi da nije ništa pričala o prisili ali da se s obzirom na odmak vremena više ne može sjetiti.

Na upit branitelja svjedokinji da li je cjelokupan iskaz koji je dala pred ODO-m točan, a posebno u dijelu gdje navodi da joj je okrivljena rekla da ju je EŠ oteo i prisilio na potpisivanje nekakve izjave o dugu, nakon čega je ona rekla da je ona sumnjala da AŠ ima nekakav skriveni plan te da se ista želi osigurati ukoliko bude trebala EŠ vratiti neki novac, svjedokinja potvrđuje da je točan i taj dio njenog iskaza.

3. 3. Svjedok TŠ je u svom iskazu na glavnoj raspravi naveo:

Branitelj okrivljene pita svjedoka dali poznaje okrivljenu i ako je od kud je poznaje; poznajem je sa radnog mjesta pošto je ona radila u policijskoj postaji a ja u policijskoj upravi odnosno ja sam bio njezin neposredni rukovoditelj.

Na daljnji upit branitelja u kakvim bi odnosima bio sa okrivljenom svjedok odgovara da je bio u kolegijalnim odnosima sa okr. Na daljnji upit branitelja svjedoku dali ima nekakvih saznanja u odnosu okrivljene sa osobom koja se zove RŠ između 2011-2013 svjedok odgovara da ima nekih saznanja o tome a što mu je rekla okrivljena LŠ, znam da su bili neki problemi, misli da su bili u nekakvoj vezi te da je došlo do nekih napada prema okrivljenoj, to sve znam po pričanju okrivljene. Sjećam se da je okrivljena jednom nije bila na poslu dva mjeseca kada je bila pod stresom od toga svega.

Branitelj pita svjedoka dali ima nekih neposrednih saznanja što se događalo u tom periodu, iskazuje da ima isključivo saznanja koja ima od AŠ.

Na daljnji upit branitelja dali se tada govorilo o nekakvoj kaznenoj prijavi, svjedok odgovara da se ne sjeća toga.

Na daljnji upit branitelja da kaže sve što zna o tome što mu je pričala okrivljena, svjedok odgovara da mu je okrivljena rekla da su ona i ta osoba bili u nekakvoj vezi i kada je veza pukla da je ta osoba bila agresivna prema njoj. Sjećam se još i toga da mi je okrivljena rekla da je ta osoba natjerala da kod Javnog bilježnika u Solinu potpiše nekakav ugovor.

Na upit okrivljenice svjedoku dali se može sjetiti jeli mu još što pričala u tom periodu vezano za tu situaciji, svjedok odgovara kako se sjeća da ta osoba ima sestru koja potencira svađu između njih, te mi je rekla i to da je ta osoba odnosno taj muškarac prijetio i njezinoj majci nešto u stilu da će napraviti nešto loše ako ne bude njezina kćer sa njim.

Na daljnji upit dali vam je poznato dali je okrivljena ikada koristila automobil od tog muškarca, svjedok odgovara da mu je poznato da je koristila automobil od te osobe, to mu je poznato iz priče.

Na daljnji upit branitelja dali je to on vidio, svjedok odgovara da on to nije vidio.

3. 4. Svjedokinja ŽŠG na glavnoj raspravi u svom iskazu je navela: "Mogu reći da sam ja prijateljica od okrivljene, i to poprilično dug period negdje oko 15-tak godina. Prije smo se češće viđale kada je živjela u [adresa] a ja u Splitu, a sada se rjeđe viđamo jer ona živi u [adresa], a ja u Splitu." Na upit branitelja okrivljenice svjedokinji dali zna nešto o odnosima okrivljene i osobe koja se zove RŠ i to u periodu od 2011-2013 godine svjedokinja odgovara da zna i to po pričanju okrivljene kada bi bile na kavama. Sjećam se da u početku te veze okrivljena nije imala primjedbi na tog muškarca i sjećam se da je ona pomagala njegovoj majci u kućanstvu i zbog nezavidne Vesnine financijske situacije da su dogovorili da joj on plača oko 3.000,.00kn za to jer njegova sestra to nije mogla obavljati. Kad kažem sjećam se mislim na ono što mi je ispričala okrivljena. Ja osobno nikada nisam upoznala tog muškarca.

Na daljnji upit branitelja može li pojasniti u kakvoj su to vezi bili okrivljena i taj muškarac u periodu od 2011. do 2013. godine, a svjedokinja odgovara kako je to ona shvatila po Vesninoj priči da su bili u ljubavnoj vezi.

Na daljnji upit branitelja dali se još sjeća nekih detalja iz tog odnosa, svjedokinja odgovara da se njoj po okr. priči činilo kako je ona u početku te veze ona bila zadovoljna da je taj muškarac bio pažljiv prema njoj, da joj je dao na korištenje svoje vozilo s kojim je AŠ dolazila na kave, a mislim da se radilo o vozilu Golf crvene boje. Nakon nekog vremena vidjela sam da je okrivljena nezadovoljna a u jednom trenutku mi se čak i rasplakala a na moje inzistiranje mi je rekla o čemu se radi prethodno kazavši nećeš me razumjeti s obzirom na posao koji ja radim. Navela je da joj taj muškarac za godinu dana rada kod njegove majke nije ništa isplatio i da joj je rekao kako će joj platiti kada se ukrca na brod. Također je navodila kako je ta osoba verbalno bila sve agresivnija i agresivnija, naročito prema sestri koja ga je hospitalizirala, a sve što iskazujem znam od ŽŠ. Također znam da ga je redovito posjećivala u bolnici i to po dva puta dnevno, opet naglašavam da znam po Vesninim iskazima.

Na daljnji upit branitelja dali ima nekakvih drugih spoznaja da bi AŠ išla u bolnicu posjetiti tog čovjeka osim onog što joj je AŠ rekla, svjedokinja odgovara da nema drugih saznanja osim toga što joj je AŠ rekla. Isto tako mi je AŠ pričala da joj je jednom taj muškarac ruku ozlijedio nakon verbalnog sukoba. AŠ mi je rekla da je ta ozljeda nastala u trenutku kada je taj muškarac rekao da treba potpisati izjavu za novac, te da je kasnije AŠ trebala ići u toplice.

Na daljnji upit branitelja svjedokinji dali je do ovih spoznaja koje joj je AŠ rekla došla u periodu od 2011 do 2013. godine ili naknadno, svjedokinja odgovara da je do tih spoznaja došla upravo u tom periodu kada bi se našle na kavama pa bi joj AŠ ispričala.

3. 5. Svjedokinja ČŠ je na glavnoj raspravi u svom iskazu navela: "Ja sam na navedene okolnosti saslušana dana 19. srpnja 2018. godine pred ODO-m Split te je u cijelosti točno ono što sam tada iskazala. Mogu reći da se ja po ničem posebno ne mogu sjetiti potpisivanja ovih izjava i da mi nikakav detalj nije ostao upečatljiv po čemu bih se nečega mogla sjetiti, a s obzirom da protek vremena. mogu reći da smo do 2018. godine u uredu imali svakodnevno ovakav događaj potpisivanja ovakvih izjava, a kasnije bi to bilo rjeđe. Ponovno naglašavam da se ovog konkretnog potpisivanja izjave po ničemu posebno ne mogu sjetiti osim onog što sam navela u svojoj izjavi pred ODO-m Split."

Na upit branitelja je li u rujnu 2014. postojao video nadzor u javnobilježničkom uredu, svjedokinja navodi da je postojao ali da ona ne zna je li bio u funkciji i da je ona u tom trenutku radila u javnobilježničkom uredu Marije Ivančić, a kojeg sam ja kasnije preuzela nakon što je Marija Ivančić otišla u mirovinu.

Na daljnji upit branitelja je li se sjeća je li policija te 2014. u rujnu izuzela bilo kakve snimke video nadzora, svjedokinja navodi da u njenoj smjeni nije i da ništa o tome nije čula od kolega u drugoj smjeni da bi se takvo nešto dogodili. Na daljnji upit branitelja da li se u današnje vrijeme čuvaju snimke video nadzora, svjedokinja odgovara da misli da se samo kratkotrajno čuvaju te snimke i da o tome bolje zna njen kolega HŠ.

Na daljnji upit branitelja koliko pazite na raspoloženje stranaka odnosno da li je prisutna nekakva prisila prilikom potpisivanja izjava, svjedokinja odgovara da na raspoloženje stranaka ne može paziti i utjecati, a u odnosu na eventualnu prisilu da uvijek prekida posao ako uvidi da bi se radilo o takvoj situaciji.

Na daljnji upit branitelja je li kada se radi o potpisivanju izjava na nekakve veće novčane iznose pozajmica, pita ona nešto posebno stranke koje potpisuju te izjave, svjedokinja navodi da ukoliko stranke rade ovjere potpisa da tu ne pita ništa, a niti čitaju izjave niti znaju o kojim se iznosima radi, a ukoliko se radi o solemnizaciji ili javnobilježničkim aktima tada izjave čitamo i gledamo stranke u kakvom su stanju, ponekad čak tražimo i potvrdu od liječnika da li su sposobne potpisivati takve isprave. Posebno utvrđujemo volju stranke pitanjima da li žele potpisati i treba li im dodatno tumačenje i znaju li posljedice svog potpisa, sve ovo što sam rekla odnosi se u slučajevima kad se radi o solemnizaciji dokumenata ili o javno bilježničkim aktima. Na daljnji upit branitelja znači li vam što ime stranke RŠ, svjedokinja odgovara da joj to ništa ne znači.

3. 6. Svjedok HŠ je na glavnoj raspravi u svom iskazu naveo: "Ja sam na navedene okolnosti saslušan dana 17. srpnja 2018. godine pred ODO-m Split te je u cijelosti točno ono što sam tada iskazao. Predmetnog događaja ne mogu se konkretno sjetiti uslijed proteka vremena i velikog broja dnevnih radnji koje obavimo u uredu. Mogu reći da, koliko ja znam, da su snimke video nadzora unutar kancelariju se zadržavale 30 dana, barem koliko se sjećam iz razgovora sa firmom koja nam je to održavala. Kad mi se spomenu imena ŽŠ i RŠ mogu reći da mi ta imena ništa ne znače i da se ničega u vezi toga ne mogu sjetiti. U tom navedenom periodu kad se događaj zbio ja sam radio u tom javnobilježničkom uredu i to najviše na ovjerama potpisa, a ne mogu se sjetiti jesam li eventualno ja nešto radio u vezi ove konkretne izjave."

Na upit branitelja okrivljene svjedoku sjeća li se da bi policija tijekom 2014. godine izuzimala nekakve snimke video nadzora, svjedok odgovara da misli da nije policija izuzimala nikakvu snimku.

Na upit branitelja okrivljene svjedoku sjeća li se koliko je ukupno ljudi radilo u javnobilježničkom uredu 2014. godine u rujnu kada se događaj zbio, svjedok odgovara da je osim javne bilježnice Marije Ivančić tu radila i dvije prisjednice i još troje službenika od kojih je on bio jedan odnosno sveukupno nas je radilo 6 u uredu. Na upit branitelja okrivljene svjedoku koliko detaljno pazite na raspoloženje stranaka i da li bi se eventualno radilo o nekakvoj prisili prilikom potpisivanja izjava, svjedok odgovara da najprije utvrdi identitet stranaka te da ih pita da li znaju kakav dokument potpisuju a ne pitamo ih da li su pod prisilom.

Na upit suda svjedoku što radi ako primijeti neko čudno ponašanje u smislu da bi sumnjao na eventualnu prisilu jedne ili obiju stranaka, svjedok odgovara: obratim se javnoj bilježnici za savjet.

3. 7. Svjedokinja MŠ na glavnoj raspravi u svom iskazu je navela: "Ja sam na navedene okolnosti saslušana dana 08. ožujka 2018. godine pred ODO-m Split te je u cijelosti točno ono što sam tada iskazala. Koliko se sjećam moj brat RŠ i okrivljena su se upoznali u policiji, i to koliko se ja sjećam uslijed činjenice da je moj brat otišao na policiju jer ga je nevjesta prijavila. Mislim da su tada onu popušili zajedno par cigareta i tu se upoznali, a pritom mislim na okr. i mog brata. Također znam da su se našli slijedeći dan u kafiću na prijedlog okrivljene. Sjećam se da je jedne prigode kada je okrivljena bila kod mene u kući, a dok je EŠ bio na brodu, okrivljena sjedila na kauču i počela plakati govoreći da joj treba novac za popravak sestrinog auta koje je razbila, a sjećam se i da se radilo o iznosu ili 3.000 dolara ili 3.000 eura. Sjećam se da sam ja okrivljenoj te prigode rekla "pa šta će ostat EŠ ako tebi da taj novac, a već plaća alimentaciju i skrbi se o majci" nakon čega je ona nastavila sjediti i više nije govorila. Sljedeći dan me brat nazvao sa broda i rekao mi da sam bila jako bezobrazna prema okrivljenoj i da kako se mogu tako ponašati prema okrivljenoj jer njoj hitno trebaju novci te mi je rekao da idem na banku dignuti novce sa njegovog računa na kojem sam imala punomoć i da okrivljenoj donesem iznos od 3.000 eura. Ja sam sljedeći dan otišla na banku, predigla sam taj novac te sam otišla na policiju i tamo predala novac okrivljenoj i to iznos od 3.000 eura, a ona je bila sama u sobi, a meni je tada počelo biti sumnjivo i sjećam se njene čudne reakcije prilikom primanja novca kada je u potpunosti promijenila ponašanje na par sekundi u trenutku primopredaje novca. Isto tako se sjećam da je i prethodno pitala i posuđivala novac od moga brata te je jedne prigode također rekla mom bratu da joj posudi novac, a da će ona potpisati priznanicu da je dužna, mislim ukupno 17.000 eura, a tu potvrdu je potpisala, a to mi je brat EŠ pokazao i to je što znam na tu okolnost. Prethodno navedeni novac ona nije vratila mom bratu EŠ, a on mi je to rekao i znam da je postupala na način da bi ponovno tražila novac, iako prethodno posuđeni novac ne bi vraćala. Također se sjećam da je EŠ okrivljenoj jednom posudio 13.000 kuna, a to mi je upravo on i rekao, a ja sam s obzirom "da mi je sve to došlo na vrh glave" nazvala okrivljenu i rekla joj da vrati taj novac jer je rekla da će ga vratiti za sedam dana. Sjećam se da je dan nakon ovoga okrivljena došla iza kuće i donijela neki manji iznos novca, možda, nemojte me hvatati za riječ, iznos oko 3.000 - 4.000 kuna sa stavom kao da sam bezobrazna što uopće tražim taj novac. Također mogu navesti da mi je EŠ jedan put rekao kako je riješio problem čuvanja naše majke, a na moj upit kako je to riješio rekao je da će AŠ (okrivljena) čuvati našu majku, a ja sam ga pitala kako će je čuvati kada radi u policiji, a on je odgovorio da će sve to ona srediti. To je izgledalo otprilike na način da bi ona došla kod majke i ispijala kave, nekada bi stajala pola sata, a nekada dva sata i odlazila bi kad bi je iz policije zvali na motorolu, a to je sve skupa trajalo oko mjesec dana. Moj brat EŠ je vidio da to nema smisla i rekao je da se to prekida, a on joj je to "masno" platio, a ja ne znam sad točno koliki iznos. Isto tako se sjećam kako je jedne prigode okrivljena trebala doći kod nas u kuću i vratiti dugovanje mom bratu, a u stanu smo bili moj brat, ja i prijateljica Ž, međutim kada je okrivljena došla počela je plakati i nije opet vratila novac rekavši da će joj mama umrijeti svaki čas i kako je sad možemo pitati za novac. Tražila je da ode s mojim bratom na kat da se dogovore oko novca i nakon desetak- petnaest minuta moj brat se vratio, a na moj upit je li mu vratila novac on je potišteno odgovorio jer joj je još posudio novac ali nije rekao o kojoj se svoti radi i da mu je rekla da joj treba novac. Također mi je brat na moj upit zašto toliko novaca posuđuje okrivljenoj rekao da ga je jedan put okrivljena nazvala i rekla da će se ubiti i da ima pištolj ispred sebe zato jer joj trebaju novci i nema izlaza ukoliko joj on ne pomogne. Također mi je rekao odnosno pitao me šta bi ja napravila da me netko tako pita i da prijeti da će se ubiti ukoliko mu se ne da novac i ubije se, na što je nadodao da bi se jako loše osjećao ukoliko ne bi pomogao, a u tom trenutku je imao novac. Ja sam bratu EŠ govorila da mu konačno okrivljena vrati novac ili da vrati bar nešto, a on je izgovorio "dobro, onda će mi vratiti". Nakon ovoga ja i EŠ smo sjeli u auto i otišli, mislim u Sućurac, ispred policijske stanice i tu smo sačekali okrivljenu koja je dolazila na posao, a EŠ je izišao iz automobila i rekao joj " AŠ rekla si da ćeš mi vratiti novac i nisi mi vratila i došao sam da mi vratiš". Okrivljena je te prigode bila sa kolegicom tako da je došla do EŠ i rekla mu "nemoj mi govoriti ovdje ispred kolega, uđimo u auto". Kada je sjela zajedno sa CŠ u auto u kojem sam se i ja nalazila izvadila je 1000 kuna iz novčanika i rekla "ovo ti imam za vratiti, nemam više", a EŠ je rekao "sad ćemo onda opet u javnog bilježnika da potvrdimo sljedeći dug. Sjećam se da je EŠ zbrojio sve odnosno cjelokupno dugovanje okrivljene prema njemu i to je iznosilo 50.000 eura. Vezano za prethodno spomenutih 17.000 eura mislim da je moj brat u ovaj dug uračunao i taj iznos. Sjećam se da je te prigode moj brat tražio pločicu na kojoj bi pisalo "javni bilježnik" i da smo kod javnog bilježnika sročili tu izjavu koju je potpisala okrivljena. Okrivljena se nije protivila potpisivanju ove potvrde ali je bila ljuta odnosno namrgođena i rekla je meni i bratu da ćemo joj sve ovo platiti "gotovi ste", a javni bilježnik je na ove njene riječi pitao "je li vi ovo dobrovoljno potpisujete", a ona je rekla "da, potpisujem dobrovoljno". Ovo se događalo u Solinu u nekog odvjetnika, a nakon toga smo se spustili kod javnog bilježnika. Da pojasnim, odvjetnik je sastavio izjavu, a javni bilježnik ju je ovjerio. Još bih nadodala kako sam ja osobno bila jamac okrivljenoj koja je opet govorila da joj trebaju novci. Ja sam okrivljenoj postala jamac par mjeseci prije ove ovjere kod javnog bilježnika i do tada je platila rate kredita, a nakon toga više nikada nije platila rate kredita, uslijed čega sam je ja i tužila. Još se sjećam da sam otišla kod okrivljene kada mi je prvi put došla opomena zbog toga što ona nije platila ratu kredita, a ona mi je odgovorila da je uznemiravam i da će zvati policiju."

Na upit branitelja svjedokinji kako se bipolarni poremećaj kod njenog brata manifestira, svjedokinja odgovara: on ide u stadij manije što se ispoljava u jednom ekstremnom dobrom raspoloženju u kojem misli da mora biti majka I, od faza velikog ushićenja, nekad i nervoze, radost, ima pozitivnog i negativnog, da bi nakon toga slijedila faza skroz depresije gdje mu je sve crno, gdje je par puta želio da ga nema.

Na upit branitelja svjedokinji što ste vi osobno u ime vašeg brata dali AŠ po nalogu vašeg brata, a što je vaš brat u vašem prisustvu dao AŠ, svjedokinja odgovara: kao što sam već i prije navela, ja sam osobno dala okrivljenoj 3.000 eura s bratovog računa i to je cjelokupni iznos koji sam ja osobno po bratovom nalogu dala okrivljenoj.

Na upit branitelja jeste li vi osobno bili prisutni i svojim očima vidjeli da bi vaš brat neke druge iznose davao okrivljenoj, svjedokinja odgovara da ona nije bila prisutna i nije to vidjela.

Na daljnji upit branitelja da li ona zna da li je njen brat vodio neki parnični postupak protiv ŽŠ, svjedokinja odgovara da zna da je vodio, a na daljnji upit je li bila svjedok u tom postupku ista iskazuje da je bila svjedok i da je bila pozvana na sud, a na daljnji upit je li se može sjetiti je li tada iskazivala identično kao i danas svjedokinja odgovara da se brojeva ne može točno sjetiti misleći pritom na iznose novca, mjesece i godine kad se to dogodilo.

Na upit branitelja je li ta parnica okončana i kako, svjedokinja navodi da je okončana i da je rješenje da okrivljena mora vratiti novce njenom bratu. Na upit branitelja koliko je puta bila kod javnog bilježnika sa bratom i okrivljenom, ista odgovara da je bila jedan put što je spomenula u Solinu i to kad je okrivljena potpisala iznos od 50.000 eura da duguje njenom bratu.

Na upit branitelja kako je došlo do prvog puta da se ide kod javnog bilježnika, svjedokinja iskazuje da je to ono što joj je brat rekao i da je okrivljena rekla da će mu vratiti novce, a ako joj još posudi da će to i potpisati kod javnog bilježnika. Na upit branitelja kako je došlo do toga da se drugi put ide kod javnog bilježnika, na čiju inicijativu je to bilo, svjedokinja odgovara da je brat rekao okrivljenoj "vratit ćeš mi sve i idemo kod javnog bilježnika da mi potpišeš da ćeš mi vratiti sve što si mi dužna", a to se odnosi na ovaj put kad je potpisana priznanica na dug od 50.000 eura i kada je prethodno okrivljena u automobilu dala 1000 kuna EŠ rekavši da nema više novca.

Na upit branitelja je li ŽŠ te prigode dragovoljno otišla kod javnog bilježnika, svjedokinja iskazuje da je to točno i da je dragovoljno otišla kod javnog bilježnika.

Na upit branitelja tko je tom prilikom utvrdio kada se dug treba vratiti, svjedokinja odgovara da su se nekako dogovorili, a da ne zna točno tko je odredio datum vraćanja novca.

Na upit branitelja je li vaš brat u ovom razdoblju, misleći pritom na 2014./2015. bio u nekom odnosu sa ŽŠ, svjedokinja navodi da su često izlazili i da je brat govorio da po restoranima zna često naručivati skupu hranu, a da misli da nisu bili u nikakvoj emotivnoj vezi.

Na upit branitelja zašto vaš brat nekoj osobi daje toliki novac, svjedokinja odgovara da misli da je to zbog njegovog bipolarnog poremećaja za koji je okrivljena znala.

Na upit branitelja je li njen brat u takvom stanju daje novac, ista iskazuje kako njen brat u takvom stanju daje i posuđuje novac a isto tako kad izađe vani npr. u restoran časti i slično.

Na upit branitelja kada ste davali okr. 3.000 eura jeste li joj rekli do kojeg datuma mora te novce vratiti, svjedokinja odgovara da ona nije rekla okrivljenoj do kojeg datuma mora te novce vratiti.

Na upit branitelja tko se o vašoj majci brinuo u ovom periodu 2014. -2015., svjedokinja iskazuje da se brinula ona osobno, a nešto oko mjesec dana se "brinula" okrivljena, a ja nisam bila zadovoljna načinom kako ona to radi jer je, kao što sam već prethodno navela ona ispijala kave i pušila i nakon toga bi otišla, ostajući nekad pola sata, a nekad do dva sata.

Na upit branitelja koliko ste sve skupa bili u stanu kod AŠ, svjedokinja odgovara da je bila misli tri puta i to prvi put kad joj je došla opomena zbog neplaćanja kredita gdje je bila jamac okrivljenoj, a drugi put sam bila na kavi sa njom i jednom zajedničkom prijateljicom i treći put sam bila sa bratom s obzirom da mu nije vraćala novce pa smo uzeli televiziju iz njenog stana koju joj je kupio moj brat. Na upit branitelja tko je bio u kući od okrivljene kada su ona i brat došli kod nje i uzeli televiziju, navodi da je AŠ (okrivljena) bila u kući i da je njena majka sjedila sa nekom susjedom ispred kuće.

Na upit branitelja je li Vaš brat davao na raspolaganje neko vozilo okrivljenoj, svjedokinja odgovara da je davao.

Na upit branitelja je li zna zbog čega je brat dao na raspolaganje to vozilo okrivljenoj ŽŠ, svjedokinja navodi da je njen brat rekao da će joj dati auto na raspolaganje jer mi imamo još jedno koje može poslužiti nama, i nadodao je da njoj daje novije auto jer je okrivljenoj ispod časti voziti starije auto.

Na upit branitelja je li zna koliko je okrivljena uzimala vozilo njenog brata EŠ ista iskazuje da se ne može točno odrediti koliki bi to bio period, da bi ona nekad uzimala, a nekad vraćala auto.

Na upit suda svjedokinji može li se točno odrediti o dužini trajanja pomoći okrivljene ŽŠ njenoj majci u kući u smislu vremenskog trajanja te pomoći svjedokinja iskazuje: trajalo je mjesecima, a mislim da je bliže istini ovo što je rekao moj brat da je to trajalo bliže godinu dana nego mjesec dana kao što sam ja danas na početku svog iskaza rekla jer sam "loša" sa brojkama.

Na upit branitelja jesu li ti pokloni (ulijevanje goriva, čašćenje i dr.) koje je njen brat davao okrivljenoj ušli u ovih 50.000 eura, svjedokinja iskazuje da nisu ušli i da ona tako misli.

Sukladno odredbi čl.426. ZKP/08 predlaže se da se svjedokinji MŠ predoči dio njenog iskaza sa zapisnika od 08. ožujka 2018. godine, i to na str. 3., ukratko u kojem se navodi kako je njen brat brojio novac i to iznos od preko 100.000 kuna. Brat joj je rekao kako taj iznos daje upravo okrivljenoj ŽŠ. U smislu čl. 426. ZKP/08 svjedokinji se predočava dio iskaza sa zapisnika od 08. ožujka 2018., i to na stranici trećoj, posljednji odlomak, u kojem je iskazivala o iznosu novca podignutog s računa njenog brata s obzirom da je tada iskazivala kako je podignula 3.500 eura za ŽŠ, a danas navodi 3.000 eura svjedokinja iskazuje da je točno da je podignula 3.500 eura a da je očito danas pogriješila uslijed proteka vremena.

Svjedokinji se predočava i dio njenog iskaza s istog zapisnika i to na str. 4., odlomak drugi, svjedokinja iskazuje da je točno ono što je prethodno iskazala pred ODO, s obzirom na veći vremenski protek od samog događaja, a tada je iskazivala neposredno nakon događaja.

Na pitanje zastupnice optužbe je li se okrivljenica ikada kod svjedokinje raspitivala o stanju bankovnog računa njenog brata EŠ, svjedokinja navodi kako se sjeća da se raspitivala i da je jednom rekla kako je EŠ rekao da navodno ima neki novac zakopan ispod nekog stabla pa da bi to trebalo pronaći.

Na upit branitelja je li u predmetnom periodu misleći pri tome na 2011. njen brat bio hospitaliziran na psihijatriji, svjedokinja navodi da to točno ne zna, a na daljnji upit je li ikada bio duže hospitaliziran na psihijatriji, iskazuje da je bio mjesec dana. Na upit branitelja je li ga ŽŠ tada posjećivala, svjedokinja navodi da ga je posjećivala ali da ne zna koliko često.

Branitelj pita svjedokinju, a s obzirom na njen prijašnji iskaz pred ODO Split je li se točno može izjasniti o prirodi odnosa njenog brata s okrivljenom nakon što je predočen dio iskaza u kojem se navodi da su se svakodnevno družili, svjedokinja navodi da ona ništa nije vidjela.

3. 8. Svjedokinja NŠ na glavnoj raspravi u svom iskazu je navela: "Mogu reći da je moja kćerka pomagala majci EŠ i to dosta dugo, ja mislim oko dvije godine, a pomagala je na način da bi nakon posla odlazila kod nje. To nije lako raditi u dvije smjene i EŠ je mojoj kćerki dao na korištenje automobil da što brže može doći do njegove majke. Ja i kćerka smo inače sirotinja, ja sam udovica 50 godina, lošeg sam zdravstvenog stanja. EŠ je mjesečno plaćao mojoj kćerki nekada 1.000,00, nekada 2.000,00, nekada 3.000,00 mislim da se radilo o kunama. Tri puta je donosio u naš stan poklone mojoj kćerki, a ona ga nije pitala da joj ih pokloni. Također je on poklonio njoj i jednu veću televiziju, a bila sam svjedok kada je on uzeo i odnio iz stana tu televiziju. Ispred mene je govorio kako voli moju kćerku i kako bi želio živjeti sa njom. Moja kćerka je meni rekla da neće živjeti sa njim i da mu ništa nije dužna, a ja sam se bojala za nju jer ima svakakvih ljudi. Sjećam se da sam mojoj kćerki rekla da ne prijavi EŠ, a ona mi je prethodno rekla da joj je on sve govorio što mora napraviti, potpisati nešto, da ju je tukao, i da je želio na silu da oni budu u vezi, a moja kćerka to nije željela pa je on vršio pritisak na nju. Moja kćerka i on su jedan period bili u ljubavnoj vezi, a moja kćerka je htjela da prekine tu vezu jer je on želio da žive skupa što njoj nije odgovaralo. RŠ je tri puta donosio poklone mojoj kćerki koji su se nalazili u kutiji, a ja djelomično znam sadržaj tih kutija, da je to bila nekakva roba, nekakve očale, a za ostalo ne znam što je bilo."

Na upit branitelja je li EŠ u tom periodu bio u bolnici hospitaliziran ista iskazuje da je bio i da ga je AŠ posjećivala ali ne zna koliko često.

Na upit branitelja zašto se bojala EŠ, ista iskazuje da se ona njega bojala zato što su on i sestra njoj prijetili, a kako je bolesna i nemoćna nije mogla nikako uzvratiti i obraniti se.

Na upit zamj. ODO što je bilo kada je EŠ istukao njenu kćerku, svjedokinja navodi da je njena kćerka nakon toga išla na rehabilitaciju i to misli u Split, gdje je zadobila ozljedu ramena nakon što je EŠ bacio na pod u Solinu.

4. Sud je u dokaznom postupku izveo sljedeće dokaze: u zapisnik s rasprave u ovom predmetu od dana 9. rujna 2022. godine na kojem je saslušan oštećenik RŠ i svjedokinja ĐŠ, izvadak tekućeg računa na ime ŽŠ od Splitske banke u periodu od 1. 9. 2011. pa do 26. 10. 2011., zapisnik sa rasprave u ovom postupku od dana 20. prosinca 2022. na kojem su ispitani svjedoci TŠ i ZŠ, liječnička potvrda na ime ŽŠ od 21. 12. 2022., zapisnik sa ročišta u ovom predmetu od 5. prosinca 2024. godine na kojem je izveden dokaz saslušanjem svjedoka ČŠ i HŠ, zapisnik sa rasprave u ovom predmetu od dana 11. veljače 2025. na kojem su saslušani svjedoci MŠ i NŠ, uvid u spis Općinskog suda u Splitu pod brojem P-5522/2017 (P- 646/2021) i uvjerenje Odjele za kaznene evidencije na ime okrivljene od dana 03. rujna 2025.

5. Sud nije okrivljenoj stavio na teret da bi od oštećenika primila pozajmicu od 50.000 eura uslijed činjenice da je navedena izjava potpisana u rujnu 2014. godine i da po kazivanju samog oštećenika nakon prve izjave u studenom 2012. kada je okrivljena potpisala izjavu da je pozajmila od oštećenika iznos od 27.000 eura sljedeće pozajmice nisu nastale do početka 2013. godine, a kako se to navodi u optužnici, već su nastale jedan dio između svibnja i rujna 2013., a drugi dio u veljači i ožujku 2014. Uslijed prethodno navedenih činjenica razvidno je da dug odnosno pozajmica oštećenog prema okrivljenoj u odnosu na iznos od 27.000 eura pa do 50.000 eura odnosno ukupno 23.000 eura više nije nastalo do početka 2013. već nakon toga pa bi sud prekoračio navode iz optužnice kada bi proširio odnosno produljio utuženi period u kojem je nastao dug od 23.000 eura više nego što to piše u pozajmici iz studenog 2012. godine. Točnije rečeno, optužnicom nije obuhvaćen period kada je zaista nastao predmetni dug odnosno kada je oštećenik po vlastitim riječima posuđivao ponovno novac okrivljenoj, a nakon što mu prethodno nije vratila 27.000 eura. Najpreciznije rečeno, u optužnici se navodi da je okrivljena u vremenskom razdoblju od mjeseca kolovoza 2011. do početka 2013. godine ostvarila protupravnu imovinsku korist pa je razvidno da se to može odnositi isključivo na pozajmicu od 27.000 eura, a ne i na iznos od 50.000 eura s obzirom da je do ovog uvećanog iznosa došlo nakon početka 2013. godine pa do potpisivanja izjave o pozajmici novca okrivljenoj od strane oštećenog odnosno u svibnju i rujnu 2013., a drugi dio u veljači i ožujku 2014. pa je vidljivo kako je to svakako izvan perioda iz presude.

5. 1. Uslijed prethodno navedenog sud okrivljenoj nije stavio na teret da bi stekla protupravnu imovinsku korist u iznosu od 50.000 eura već iznos od 27.000 eura čime je umanjena kriminalna količina u odnosu na okrivljenu tako da je razvidno kako sud nije prekoračio navode iz optužnice. Isto tako potrebno je navesti kako uz ove korekcije izmjene nije došlo do promjene u pravnom opisu i pravnoj oznaci ovog kaznenog djela već je isključivo smanjena kriminalna količina (iznos novca).

6. Sud je nakon provedenih dokaza utvrdio koje su činjenice nesporne, a koje su sporne. Kao nesporna činjenica utvrđena je:

izjava od 21. studenoga 2012. godine na ime ŽŠ pod brojem Ov- 8076/12 (list 57-58 spisa) koju je potpisala okrivljena (među strankama nesporno).

7. Kao sporne okolnosti javljaju se pitanja je li okrivljena ŽŠ pozajmila iznos od 27.000 eura od okrivljenog te je li kod nje bila prijevarna namjera u trenucima kad je predmetni novac posuđivala, a s obzirom da okrivljena negira te činjenice.

7. 1. Točnije rečeno, javlja se pitanje je li okrivljena s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovela nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i to opet iz razloga jer okrivljena negira da bi postupila na takav način.

7. 2. Sud je najprije trebao utvrditi je li okrivljena pozajmila od oštećenog navedeni iznos od 27.000 eura koji je bila dužna vratiti mjesečno po svojim mogućnostima tijekom sljedećih sedam godina počevši od 01. siječnja 2013., a s obzirom da ona negira da bi bila dužna taj iznos oštećeniku.

7. 3. Sud je, da bi utvrdio činjenično stanje vezano za taj dug okrivljene prema oštećenom, izveo dokaz saslušanjem oštećenika koji je iscrpno iskazivao o tom dugu i decidirano iskazao kako su navodi iz potpisane pozajmice točni i da mu je okrivljena govorila da će mu vratiti novac i uvijek govori da se radilo o pozajmici kada je davao novac okrivljenoj, a njegov iskaz prisnažen je djelomično i pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj P-646/2021. Naime, navedenom presudom koja je postala pravomoćna 10. siječnja 2024. utvrđeno je da je okrivljena dužna isplatiti okrivljenom iznos od 50.000 eura, a sa osnove pozajmica jer se to referira na izjavu potpisanu od strane okrivljene iz 2014. godine pa je i to indikator kako je u tom postupku neprijeporno utvrđen dug okrivljene prema oštećenom ali u većem iznosu s obzirom na duži vremenski raspon u kojem je novac bio posuđivan, a presuda se odnosila upravo na to. Unutar tog duga od 50.000 eura ulazi i ovaj predmetni iznos od 27.000 eura.

7. 4. U odnosu na dug odnosno pozajmicu iz studenog 2012. godine sud smatra neprijeporno utvrđenim da je dug postojao, a u prilog tome ide i izjava o pozajmici koju je vlastoručno potpisala okrivljena kako i navodi oštećenika te u jednom dijelu i navodi sestre oštećenog koja je i sama okrivljenoj ponekad davala neke novčane iznose po nalogu okrivljenog.

7. 5. Isto tako, u prilog uvjerenja suda da je taj dug bio realan ide i činjenica da je pravomoćnom presudom u parničnom postupku utvrđeno da je okrivljena dužna oštećeniku iznos od 50.000 eura s obzirom da se parnični postupak vodio za cjelokupni period, a ne za ovaj reducirani iz izreke ove presude.

8. Kao najbitniji detalj putem kojeg je sud utvrdio i smatra da je kod okrivljene postojala prijevarna namjera sud drži činjenicu da je oštećenik neprestano govorio kako je okrivljenoj posuđivao novac, a da mu ga ona nije vraćala ali isto tako i činjenica da okrivljena niti ne priznaje dug unatoč materijalnom dokazu o tome kao i iskazu oštećenika pa je samim tim jasno kako nije niti imala namjeru vratiti taj dug jer logički ukoliko smatra da ne postoji tada negira svoje dugovanje i nema namjeru vratiti novac već ima prijevarnu namjeru u smislu da je novac primila, a ne želi ga vratiti (unatoč obavezi iz potpisane izjave da počevši sa 01. mjesecom 2013. mjesečno vraća dug završno kroz period od 7 godina okrivljena nije sa te osnove, a kako je utvrđeno tijekom postupka, vratila apsolutno ništa sve dok joj se sukladno pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu od 10. siječnja 2024. godine nije sa njenog računa ovrhom počelo isplaćivati okrivljeniku na račun, a sa osnove tužbenog zahtjeva u parnici). Okrivljena se poziva na činjenicu da bi izjavu iz 2012. potpisala pod prisilom iako nema niti jedan dokaz na tu okolnost, a niti je kao policijska službenica to prijavila što zvuči zaista nerealno i sud smatra da je očito kako to navodi pokušavajući se ekskulpirati.

9. Isto tako potrebno je navesti kako dospijeće duga nije zakonsko obilježje ovog kaznenog djela prijevare odnosno ovo kazneno djelo može biti dovršeno neovisno o tome je li dug formalno dospio ako je osoba već u trenutku sklapanja pravnog posla (potpisivanja izjave o pozajmici) imala namjeru ne ispuniti obavezu i lažno prikazati činjenice. Sud smatra da se to u ovom slučaju dogodilo odnosno da je okrivljena upravo zbog prethodno navedenog u trenutku potpisivanja izjave o pozajmici imala namjeru ne ispuniti svoju obavezu te je oštećeniku lažno prikazala činjenice da će vraćati novce u mjesečnim anuitetima. Nesporno je utvrđeno kako okrivljena nije od 2013. i mjeseca siječnja kada je trebala mjesečno početi vraćati pozajmicu niti jedan put u sljedećih više od 5 godina uplatila bilo koji iznos sa ove osnove oštećeniku, a u izjavi je lažno prikazala da će to učiniti i još valja nadodati da je tijekom postupka utvrđeno da čak do 2024. nije oštećeniku vratila nikakvu ratu ili anuitet vezano za predmetni dug, a niti 2024. to nije učinila dobrovoljno već se isključivo radi o ovrsi s obzirom da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu utvrđeno da je okrivljena dužna isplatiti oštećeniku 50.000 eura sa osnove posudbi i to jednom dijelu u ovom periodu koji se odnosi na ovo kazneno djelo iz izreke ove presude. Također je neprijeporno utvrđeno da je okrivljena trebala svoj dug vratiti do 01. mjeseca 2019. godine, a to nije učinila niti pet godina nakon toga.

10. Ponovno se napominje da se sve prethodno navedeno odnosi na dug odnosno pozajmicu od 27.000 eura. Isto tako je potrebno navesti kako okrivljena u niti jednom trenutku nije iskazala da se njoj od trenutka potpisivanja izjave o pozajmici pogoršalo njeno imovinsko stanje pa da zbog toga nje mogla vraćati dug već ista ustrajno negira postojanje duga, a kako je već ranije objašnjeno sud njenom iskazu u tom smislu nije poklonio vjeru i to zbog materijalnog dokaza (vlastoručno pisana izjava od strane okrivljena kojom potvrđuje pozajmicu od oštećenika) na tu okolnost i iscrpnog iskaza oštećenika EŠ prisnaženog djelomično iskazom sestre EŠ.

11. Kao najvažniju stvar sud apostrofira činjenicu kako smatra da je kod okrivljene u trenutku potpisivanja predmetne izjave o pozajmici na iznos od 27.000 eura koje joj je posudio oštećeni kod okrivljene je u trenutku potpisivanja te izjave postojala prijevarna namjera i očito je da je u tom trenutku lažno prikazala oštećenom da će mu mjesečnim anuitetima tijekom sljedećih sedam godina vraćati novac, a što niti jednom nije učinila bez ikakvog valjanog objašnjenja pa sud nedvojbeno drži da je okrivljena počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret i to kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 4. KZ/97 odnosno da je s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist dovela nekoga (EŠ) lažnim prikazivanjem činjenica (lažno prikazala u izjavi da će u sljedećih sedam godina vratiti dug na način da će svaki mjesec plaćati određeni iznos oštećeniku, a što nije učinila niti jedan put u tom periodu) u zabludu i time ga navela da na štetu (da joj posudi iznos od 27.000 eura kroz više pozajmica, a u periodu koji se navodi u optužnici) svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist (i to u iznosu od 27.000 eura, a sukladno čl. 87. st. 29. KZ-a znatna imovinska korist je ona koja prelazi iznos od 7.963,37 eura).

12. Potrebno je navesti kako je sud u potpunosti poklonio vjeru navodima oštećenika koji je iscrpno iskazivao, a prilikom toga je djelovao izrazito uvjerljivo i nije ostavljao ni najmanju sumnju kod ovog suda da istinito iskazuje i još je osim toga njegova izjava prisnažena pisanom izjavom od 21. studenoga 2012. godine na ime ŽŠ pod brojem Ov-8076/12 (list 57-58 spisa) koju je potpisala okrivljena (među strankama nesporno), a isto tako djelomično i iskazom njegove sestre MŠ.

12. 1. Oštećenik je decidirano iskazao kako ga je okrivljena više puta pitala za posudbu novca i to iz razloga jer da joj isti treba za vraćanje kredita, popravke vozila, životne troškove i dr., pa bi joj on zbog toga pozajmio novac.

12. 2. Nasuprot iskazu oštećenog sud nije poklonio vjeru navodima okrivljene. Ona je prilikom iskazivanja bila izrazito nesigurna te je svoj iskaz modulirala odnosno adaptirala ovisno o fazi postupka i načelu oportuniteta, a tako najprije u svom prvom iskazu negira bilo kakvu vezu sa CŠ dok pred ovim sudom izrijekom navodi da su bili u vezi što u bitnome ne mijenja činjenično stanje ali je evidentno da okrivljena mijenja iskaz sa namjerom da se dovede u bolji položaj. Isto tako potpuno je nerealno i neživotno da policijska službenica ne bi prijavila osobu koja je prisiljava da potpiše izjavu o nepostojećoj pozajmici. Okolnost koju okrivljena navodi da je čuvala okrivljenikovu majku najmanje dvije ipo godine ne odgovara navodima oštećenog i njegove sestre vezano za tu okolnost ali ni ta činjenica nije od bitnog utjecaja na ovaj postupak. Naime, okrivljena je svo to vrijeme radila kao policijska službenica pa je razvidno kako je, a što i sam okrivljenik iskazuje, dolazila kod njegove majke u posjet ostajući sat ili dva i slično ali nikako ne dvije ipo godine i što je još važnije, okrivljena nije dostavila nikakav dokaz koji bi upućivao na to da bi oštećeni bio dužan njoj nekakav novčani iznos sa tog osnova, a niti ona uopće navodi koji bi to iznos bio. Svakako je potrebno reći da sud nije poklonio vjeru navodima okrivljene u dijelu gdje ona negira dug i navodi da je pod prisilom potpisala predmetnu izjavu.

13. Imajući u vidu oblik krivnje sud je uvjerenja da je okrivljena predmetno kazneno djelo počinila sa izravnom namjerom, odnosno bila je svjesna i htjela je njegovo ostvarenje te kako je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bila ubrojiva, a njezina ubrojivost tijekom postupka nije bila dvojbena niti isticana kao sporna, tako je okrivljenica kriva za počinjenje predmetnog kaznenog djela.

14. Kod odmjeravanja vrste i visine sankcije sud je okrivljenici cijenio sve okolnosti koje bi mogle imati utjecaj na pravilan izbor iste pa je kao olakotne okolnosti cijenio činjenicu da nije kažnjavana kao i korektno držanje pred sudom, a kao jedinu otegotnu okolnost sud smatra veću kriminalnu količinu u smislu novčanog iznosa koji je okrivljena pribavila za sebe. Uzimajući u obzir naprijed navedene okolnosti sud je odlučio prema okrivljenici izreći uvjetnu osudu na način da je okrivljenica osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine nakon čega je prema okrivljenici izrečena uvjetna osuda sa rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine i sud smatra da će se time postići svrha kažnjavanja, odnosno da će se time postići ciljevi generalne i specijalne prevencije. Sud smatra da je rok provjeravanja od dvije godine adekvatan osobnim karakteristikama okrivljene i prijašnjoj nekažnjavanosti kao i vrsti i intenzitetu samog kaznenog djela.

15. Potrebno je navesti kako je oštećenik tijekom postupka odustao od imovinskopravnog zahtjeva tako da sud nije odlučivao o toj okolnosti. Isto tako sud nije od okrivljene oduzimao protupravnu imovinsku korist s obzirom da je presudom Općinskog suda u Splitu broj P-646/2021 pravomoćnom 10. siječnja 2024. odlučeno da je okrivljena dužna sa osnove pozajmica od oštećenika istome vratiti iznos od 50.000 eura koji naravno u sebi sadrži i pozajmicu od 27.000 eura pa s obzirom na tu okolnost sud nije mogao još jedan put u vezi sa istom pravnom stvari oduzimati i protupravnu imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom jer bi tada od okrivljene bilo dva puta oduzeto ono što je protupravno stekla ovim kaznenim djelom (jedan put po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Splitu, a jedan put po ovoj presudi u kaznenom postupku).

16. Sud je promijenio pravnu kvalifikaciju ovog kaznenog djela u smislu da je primijenio odredbe Kaznenog zakona iz 1997. godine i to s obzirom da je djelo dovršeno u studenom 2012. s obzirom da sud smatra da je u tom trenutku postojala prijevarna namjera, a oštećenik je novac predao okrivljenici. Uslijed te okolnosti rok vraćanja novca za kaznenopravnu kvalifikaciju nije odlučan. Isto tako potrebno je navesti kako ovo kazneno djelo u trenutku donošenja ove presude ima svoj kaznenopravni kontinuitet i to u kaznenom djelu iz čl. 236. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11. Sud je primijenio odredbe Zakona iz 1997. godine jer je sukladno tom zakonu bila propisana sankcija od 6 mjeseci do 5 godina, a sukladno Zakonu iz 2011. godine za ovo isto djelo je propisana kazna zatvora u trajanju od 1 do 8 godina. Vidljivo je da je sud zbog prethodno navedenog primijenio blaži zakon za počinitelja odnosno Kazneni zakon iz 1997. godine.

17. Sud je na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 okrivljenicu AŠ (Šodan) obvezao na naknadu paušalnih troškova kaznenog postupka u iznosu od 100,00 (sto) eura u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

17. 1. Naime, okrivljenica je proglašena krivom i sukladno tome dužna je snositi troškove postupka, a tijekom postupka nije dokazano, a niti predloženo da se istu oslobodi od plaćanja tih troškova tako da nije bilo osnova za donošenje odluke o potpunom ili djelomičnom oslobađanju od troškova postupka i što je još bitnije, ne postoji niti jedan dokaz koji bi upućivao na potrebu za tim.

U Splitu 08. rujna 2025.

Sudac

Stipe Roso

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude predstavnik optužbe, okrivljenica i branitelj mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- ODO-u Split

- okrivljenici

- branitelju

- oštećeniku

- punomoćniku oštećenika

- u spis