REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1782/2024-76

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivi Karin Šipek, u pravnoj stvari tužitelja HERBAN d.o.o. Zagreb, Nova cesta 66, OIB; 07386707212, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Bogojević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva NADRAMIJA I PARTNERI d.o.o. Zagreb, Kranjčevićeva 10, protiv tuženika Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik iz Odvjetničkog društva ZEC I PARTNERI d.o.o. Osijek, Kardinala A. Stepinca 4, radi utvrđenja i naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene 24. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 8. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''Nalaže se tuženiku Hrvatski Telekom d.d. Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560 da tužitelju HERBAN d.o.o. Zagreb, Nova cesta 66, OIB: 07386707212 u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, isplati novčani iznos na ime naknade štete u iznosu od 227.431,11 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.8.2016. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.9.2016. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.10.2016. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.11.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.12.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.1.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.2.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.3.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.4.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.5.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.6.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.7.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.8.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.9.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.10.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.11.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.12.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.1.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.2.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.3.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.4.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.5.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.6.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.7.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.8.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.9.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.10.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.11.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.12.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.1.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.2.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.3.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.4.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.5.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.6.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.7.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.8.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.9.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.10.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.11.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.12.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.1.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 5.289,10 EUR, od 16.2.2020.g. pa do isplate,

po stopi koja se od dospijeća pojedinog iznosa pa do do 31. prosinca 2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.''

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 47.267,50 EUR sa zateznom kamatom od 8. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka za iznos od 13.008,54 EUR sa zateznom kamatom od 8. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 29. ožujka 2019. podnio ovom sudu tužbu, ispravljenu podneskom od 12. veljače 2020. Tužbom tužitelj zahtijeva utvrđenje da nije prestao ugovorni odnos između stranaka zasnovan Ugovorom o poslovnoj suradnji br. BSS-786/2014 od 14. kolovoza 2014. (i Aneksa 1., 2. i 3.) temeljem Obavijesti o raskidu Ugovora br. BSS- 786/14 od 30. ožujka 2016. te zahtijeva naknadu štete u ukupnom iznosu od 227.431,11 EUR/1.713.579,67 kuna s osnove izmakle dobiti uslijed neosnovanog, neobrazloženog i jednostranog raskida navedenog Ugovora o poslovnoj suradnji. Tužitelj smatra da je tuženikova Obavijest o raskidu Ugovora paušalna te da iz iste nisu vidljivi razlozi i činjenice na osnovi kojih tuženik smatra da su nastupile pretpostavke za jednostrani raskid ugovora pozivajući se na odredbe čl. 10. i ističući čl. 8. predmetnog Ugovora.

2. Tuženik se odgovorom na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Protivi se preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 12. veljače 2020. Tvrdi da su netočne tužiteljeve tvrdnje da bi razlozi za raskid bili paušalnog karaktera te da tuženik nije ničim dokazao niti obrazložio razloge raskida Ugovora. Ističe kako je tužitelju poznato da je predmetni Ugovor o poslovnoj suradnji raskinut iz razloga što su djelatnici tužitelja neovlašteno trećim osobama slali pristupne podatke (broj i šifra tokena, linkove web posa i baze podataka) za rad od kuće, o čemu je tadašnja djelatnica tužitelja UV izvijestila Upravu tuženika te kao dokaze dostavila e-mail i SMS korespondenciju djelatnika tužitelja s trećim osobama. Nadalje, tvrdi kako je u Obavijesti o raskidu izrijekom naveo naprijed opisane razloge raskida koji predstavljaju povredu odredbe čl. 10. Ugovora. Ističe kako je čl. 8. Ugovora definirano kako u slučaju povrede odredbe navedenog članka tuženik zadržava pravo raskinuti Ugovor pisanom obavijesti s trenutnim učinkom, a što je tuženik i učinio. Tvrdi da su svi podaci do kojih je neovlaštena osoba mogla doći povjerljive naravi te se mogu zlorabiti, a da je svaki djelatnik tužitelja prije odobrenja pristupa potpisao Izjavu o povjerljivosti. U svakom slučaju tuženik tvrdi da bi, i da nije došlo do jednostranog raskida Ugovora od strane tuženika, Ugovor ionako prestao s 15. lipnjem 2017. jer je trajanje Ugovora bilo vremenski ograničeno te je Ugovor sklopljen na određeno vrijeme do 15. lipnja 2017. (čl. 2. Aneksa 3. Ugovoru). Tuženik se protivi i tužbenom zahtjevu radi naknade štete, kao i u pogledu osnove tako i u pogledu visine. Ističe da je predmetni Ugovor raskinut krivnjom tužitelja pa da stoga tužitelj nema pravo na naknadu štete, a da bi isti tako i tako trebao prestati proizvoditi pravne učinke 15. lipnja 2017. kada bi prestao po samoj prirodi stvari. Spori da bi bile ispunjene kumulativno propisane pretpostavke odgovornosti za štetu, a ujedno ističe i prigovor zastare.

3. Valja istaknuti kako se u odgovoru na tužbu tuženik protivio preinaci tužbenog zahtjeva kako ga je tužitelj naznačio podneskom od 12. veljače 2020., međutim, tužitelj je preinačio svoj zahtjev prije nego li je tužba tuženiku dostavljena na odgovor pa za istu nije niti potreban pristanak tuženika (čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

4. Tužitelj je podneskom od 6. prosinca 2021. povukao tužbu u dijelu zahtjeva kojim zahtijeva utvrđenje da nije prestao ugovorni odnos između stranaka temeljem Obavijesti o raskidu Ugovora br. BSS-786/14 od 30. ožujka 2016. Tuženik na navedeno povlačenje nije pristao pa se tužitelj u tom dijelu na ročištu 15. prosinca 2021. odrekao tužbenog zahtjeva.

5.1. Ovaj sud je 25. svibnja 2022. donio presudu poslovni broj P-669/2019 kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Navedena presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-2972/2022-2 od 3. svibnja 2023.

5.2. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem Revd-3440/2023-2 od 15. studenog 2023. dopustio tužitelju podnošenje revizije protiv navedene odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske te je potom povodom izjavljene revizije tužitelja Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem Rev-315/2024-2 od 8. svibnja 2024. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-2972/2022-2 od 3. svibnja 2023. u točki I. izreke te je vratio u tom dijelu predmet tom sudu na ponovno suđenje, nakon čega je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Pž-2893/2024 od 30. srpnja 2024. ukinuo presudu ovog suda poslovni broj P- 669/2019 od 25. svibnja 2022. u točki I.II. i točki II. izreke i predmet bratio ovom sudu na ponovno suđenje. U navedenom rješenju viši sud navodi žalbene navode tužitelja te daje uputu ovom sudu da se uzmu u obzir primjedbe iz navedenog rješenja i donese nova odluka.

6. Tužitelj je podneskom od 5. prosinca 2024. uredio tužbeni zahtjev s obzirom na uvođenje EUR kao službene valute Republike Hrvatske kako glasi u točki I. izreke ove presude.

7.1. Tijekom ponovljenog postupka sud je proveo dokaze uvidom u sadržaj isprava koje prileže spisu, i to obavijest o raskidu Ugovora broj BSS-786/2014 (list 3. spisa, list 53. spisa), Ugovor o poslovnoj suradnji broj BSS-786/2014 (list 4. do 11. spisa), Aneks 2. (list 12. do spisa), Aneks 1. (list 13. spisa), Aneks 3. (list 14. spisa, list 63. spisa), izvaci po transakcijskom računu tužitelja za razdoblje od 15. travnja 2015. do 15. siječnja 2016. (list 23. do 33. spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr 1460/2013 od 24. siječnja 2017. (list 50. do 52 spisa), e-mail i sms korespondencija (list 55. do 62. spisa, list 73. do 76. spisa), Aneks 4. (list 64. do 66. spisa), preuzimanje tokena (list 71. spisa), presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-1219/17 (list 84. do 93. spisa), GFI tužitelja (list 122. spisa), dopis tužitelja (list 404. spisa), e-mail korespondencija (list 405. do 406. spisa), preslika evidencije HT-a, vanjskog suradnika UVŠ (list 411. spisa), izjava o povjerljivosti BV (list 412. spisa), izjava o povjerljivosti ĐV (list 413. spisa), e-mail dopis od 16. veljače 2025. (list 414. spisa), dopis tužitelja (list 415. spisa)proveden je dokaz saslušanjem svjedoka LV (iskaz na listovima 101. do 102. spisa), svjedoka ČV (iskaz na listovima 102. do 103. spisa), koji je dopunski saslušan na ročištu 24. srpnja 2025. (iskaz na listu 422. spisa), svjedoka JV i NV (iskazi na listovima 106. do 108. spisa).

7.2. Sud nije u prvotno provedenom postupku smatrao potrebnim saslušavati prokuristu tužitelja iz razloga što on nema neposrednih saznanja o razlozima radi kojih je tuženik raskinuo Ugovor, kao niti provoditi financijsko vještačenje s obzirom da je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim, dok je tužitelj u ponovljenom postupku na ročištu 24. srpnja 2025. naveo da nema i ne stavlja daljnje dokazne prijedloge iz čega proizlazi da kod navedenih dokaznih prijedloga nije ustrajao.

8. Sukladno članku 8. ZPP-a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je u ponovljenom postupku ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 227.431,11 EUR na ime izmakle dobiti za razdoblje od srpnja 2016. do prosinca 2019., za koju tužitelj tvrdi da je nastala radi neosnovanog, jednostranog raskida Ugovora o poslovnoj suradnji, broj BSS-786/14 (Aneksom 1., 2. i 3.), a temeljem Obavijesti o raskidu od strane tuženika broj BSS-786/14 od 30. ožujka 2016.

10. Među strankama nije sporno da je između stranaka zaključen Ugovor o poslovnoj suradnji broj BSS-786/14 od 14. kolovoza 2014. (list 4. - 11. spisa) na određeno vrijeme, i to do 15. lipnja 2017. Člankom 1. predmetnog Ugovora određeni su uvjeti poslovnog odnosa između tuženika i tužitelja, a sve u svrhu proširenja korisničkog pristupa uslugama i proizvodima tuženika. Nije sporno niti da je tuženik Obaviješću o raskidu ugovora od 30. ožujka 2016. (list 3. spisa) raskinuo ugovor pozivom na odredbu čl. 10. st. 8. predmetnog ugovora, te nije sporno da je tužitelj Obavijest o raskidu zaprimio 19. travnja 2016. (list 54. spisa).

11. Među strankama su sporne osnova i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je, dakle, je li tuženik protupravno jednostrano raskinuo predmetni Ugovor o poslovnoj suradnji te je li zbog toga tužitelju nastupila šteta u vidu izmakle dobiti, a sporna je i visina tako eventualno nastale štete.

12. Među strankama je sporno i je li nastupila zastara utuženog potraživanja, poglavito onih koji dospijevaju od 16. kolovoza 2016. do 16. ožujka 2017.

13. Prvotno se ističe, kao što je naveo i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Pž-2893/2024, kako nije osnovan od tuženika istaknuti prigovor zastare. Naime, tužitelj je obavijest o raskidu tuženika primio 19. travnja 2016., a tužba u ovom predmetu je podnesena 29. ožujka 2019., dakle, unutar trogodišnjeg zastarnog roka.

14. Uvidom u predmetni Ugovor o poslovnoj suradnji sklopljen između stranaka te Anekse tom Ugovoru, posebice Aneks 3. Ugovoru (list 14. spisa), razvidno je da je isti zaključen na određeno vrijeme (čl. 19. Ugovora), i to na razdoblje od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu istog. Ugovor je Aneksima produljivan te je Aneksom 3. ugovoreno trajanje Ugovora na određeno vrijeme do 15. lipnja 2017.

15. Odredbom čl. 10. Ugovora o poslovnoj suradnji ugovoreno je da će tuženik u svrhu izvršavanja obveza iz Ugovora omogućiti tužitelju kao partneru pristup i pravo korištenja Web-POS-a i/ili OSF-a tuženika te drugih aplikacija iste namjene u mjeri potrebnoj za izvršenje obveza iz Ugovora, uključujući za unošenje podataka navedenih u Obrascu zahtjeva potpisanom od strane krajnjeg korisnika u Aplikacije, praćenje realizacije zahtjeva i savjetovanje krajnjih korisnika u pogledu usluga i proizvoda tuženika, putem davanja tokena, korisničkog imena i lozinke. Navedenim člankom Ugovora tužitelj se kao partner obvezao, između ostalog, tretirati podatke o aplikacijama, korisnička imena i lozinke za pristup aplikacijama te podatke koje dobije putem istih kao strogo povjerljive i kao poslovnu tajnu te ih čuvati od moguće zlouporabe te ih ne otkrivati neovlaštenim i/ili trećim osobama, zatim osigurati da je pristup aplikacijama zatražen samo za one zaposlenike koji su odgovorni za pripremu i realizaciju suradnje i to samo za vrijeme i poslove koji su nužni u svrhu ispunjenja obveza iz Ugovora. Tužitelj se također obvezao da će svi njegovi zaposlenici vlastoručno potpisati Izjavu o povjerljivosti kojom se obvezuju na ispunjenje obveza čuvanja povjerljivosti podataka.

16. Odredbom čl. 10. st. 8. predmetnog Ugovora tuženik je zadržao pravo, u slučaju povrede odredbi čl. 10., uz ugovornu kaznu zabraniti, odnosno onemogućiti pristup aplikacijama, kao i raskinuti Ugovor pisanom obaviješću s trenutnim učinkom.

17. Tuženik se u Obavijesti o raskidu Ugovora (list 3 spisa) pozvao upravo na kršenje odredbi čl. 10. Ugovora te je temeljem st. 8. istog članka raskinuo ugovor s trenutnim učinkom.

18. Tijekom postupka tuženik tvrdi da je predmeti Ugovor raskinut iz razloga što su djelatnici tužitelja neovlašteno trećim osobama slali pristupne podatke za rad od kuće (broj i šifra tokena, linkove web posa i baze podataka), a koji razlozi predstavljaju razloge za raskid Ugovora s trenutnim učinkom iz čl. 10. Ugovora.

19. Tuženik je uz odgovor na tužbu dostavio pisanu korespondenciju na koju se poziva iznoseći tvrdnje o opravdanosti raskida Ugovora s tužiteljem. Tužitelj je prvotno osporavao vjerodostojnost navedene dokumentacije, međutim, na ročištu održanom 24. srpnja 2025. je naveo kako više ne spori vjerodostojnost pisane korespondencije dostavljene uz odgovor na tužbu niti spori vjerodostojnost ispisa zaslona poruka, odnosno dokumentacije koja prileži spisu na listovima 55. do 62. spisa).

20. Iz dostavljenog e-maila BV od 10. prosinca 2015. proizlazi kako je navedena, između ostalog, obavijestila tuženika (njegovu upravu) o tome da tužitelj po nalogu direktora fizičkoj osobi na privatni mail dostavlja linkove web posa, šifre tokena, baze podataka kako bi osoba radila od kuće, a koja osoba nije zaposlenik tužitelja, kao i da LV, zaposlenica tuženika, u tajnosti pregovara sa zaposlenicima partner društava koje nisu u njenoj segmentaciji u cilju prelaska ljudi u partner tvrtke u njenoj segmentaciji kako bi iste ''ojačala''. Tuženik je dostavio i mail te popratne poruke kojima IV (voditeljica ureda tužitelja, a da je zaposlenica tužitelja proizlazi i iz mail adrese [adresa elektroničke pošte]) prosljeđuje EV (na gmail adresu) linkove, user token i šifre.

21. U odnosu na status EV ističe se kako je tužitelj tijekom postupka predlagao da se pribavi Izjava o preuzimanju tokena koju je navedena potpisala kako bi se utvrdilo da nije treća osoba u smislu tuženikovih tvrdnji. Sud je navedenu Izjavu pokušao pribaviti od tuženika, međutim, tuženik se očitovao kako nema saznanja za je li EV takvu Izjavu potpisala i da ju nije pronašao. Tužitelj u svom podnesku od 8. listopada 2020. navodi da je EV bila zaposlena u društvu Opus Komunikacije d.o.o. (sada Opus Komunikacije d.o.o. u stečaju), koje društvo je u to vrijeme obavljalo istovjetne poslove kao tužitelj, te da je kao djelatnik tog društva potpisala Izjavu o pravima i obvezama pa smatra upitnim može li se radi toga smatrati trećom osobom. Sud je i od stečajnog upravitelja navedenog društva pokušao pribaviti navedenu Izjavu, međutim, stečajni upravitelj također navedenu Izjavu nije mogao dostaviti. Tužitelj je potom tvrdio kako je došao do saznanja da je navedena bila zaposlenik tuženika do 15. ožujka 2021., a da je prethodno radila kod još pet partnera, te da je po saznanju o navedenom slao dopise Upravi tuženika, međutim, iz navedenog dopisa tužitelja (list 404. spisa) razvidno je kako sam tužitelj ne zna u kojem razdoblju je bila navodno zaposlena kod tuženika, a u kojem razdoblju je radila za partnere tuženika u okviru koje suradnje bi morala potpisati navedenu Izjavu o povjerljivosti. Tužitelj u prilogu podneska od 9. svibnja 2025. dostavlja kao dokaz presliku evidencije tuženika za navedenu (list 411. spisa), međutim, iz navedene evidencije proizlazi da je ista vanjski suradnik tuženika iz čega jasno proizlazi da nije zaposlenica tuženika. Tužitelj je u jednom od podnesaka predložio izvršiti uvid u mirovinsko i zdravstveno osiguranje, odnosno zahtjev za dostavom podataka za EV, međutim, tužitelj navedeno nije dostavio u spis, a u svakom slučaju, ako bi se to moglo tretirati kao prijedlog za pribavom podataka od mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, navedeni prijedlog je podnesen nakon zaključenja prethodnog postupka (uostalom kao i sam navod da je u jednom trenutku navedena bila zaposlenica tuženika). Ističe se i kako niti tužitelj niti tuženik tijekom postupka nisu predložili dokaz njezinim saslušanjem. U svakom slučaju, iz provedenih dokaza te iz dokumentacije koja prileži spisu ne proizlazi da bi EV bila u relevantno vrijeme zaposlenica tužitelja, što tužitelj niti ne tvrdi, niti proizlazi da je u relevantno vrijeme eventualno bila zaposlenica tuženika, slijedom čega se u pogledu konkretnog ugovornog odnosa između stranaka ima smatrati trećom osobom bez obzira što je, kako to proizlazi iz stanja spisa, radila na istovjetnim poslovnima kod drugog poslodavca. Da je EV kao radnica nekog drugog partnera tuženika potpisala navedenu Izjavu, ta činjenica ne bi dovela do drugačijeg utvrđenja ovog suda jer se trećom osobom ima smatrati svaka osoba koja nije radnica konkretnih ugovornih stranaka, odnosno ovdje tužitelja i tuženika.

22. Svjedokinja LV, zaposlenica Odjela poslovne prodaje tuženika, iskazivala je kako ima saznanja da je Ugovor s tužiteljem raskinut u ožujku ili travnja 2016., ali kako nije obaviještena o razlozima raskida niti je konzultirana oko raskida Ugovora s tužiteljem. Iz iskaza proizlazi i kako je nakon slanja maila BV Upravi tuženika sve preneseno na viši nivo.

23. Iz iskaza svjedoka ČV, koji je od 1. ožujka 2012. do travnja 2015. obnašao funkciju direktora srednjih poslovnih korisnika, a od travnja 2015. do 30. listopada 2017. direktora Sektora prodaje malim i srednjim poslovnim korisnicima tuženika, proizlazi kako je tuženik prije isteka raskidao ugovore u slučaju kad partneri nisu ispunjavali niti minimalnu kvotu da bi zadržali status partnera, odnosno iz ekonomskih razloga, ili kad bi dokazali određeno prijevarno ponašanje na strani partnera, s time da bi u kategoriju razloga prijevarnog ponašanja potpadalo i odavanje povjerljivih podataka trećim osobama od strane partnera. Svjedoku je poznata tvrtka tužitelja, ali ju nije mogao povezati s ničim.

24. Svjedok JV, raniji zaposlenik tuženika, se sjeća da je jedna ženska osoba poslala mail na cijelu upravu tuženika i čak Deutsche telekoma te da je temeljem njenih navoda pokrenuta interna revizija te su izrečene i mjere, ako i da je jedna od mjera bila raskid Ugovora sa tužiteljem i opomena pred otkaz GV. Svjedok nije vidio sadržaj maila, ali im je kod izricanja mjera rečeno da se radilo o nekakvim poklonima i vrbovanjima ljudi da iz jednog partnera pređu kod drugoga što se smatralo nepoštenim poslovanjem.

25. Iz iskaza svjedoka NV, koji je u vrijeme kada je tužitelj bio partner tuženika bio povjerenik za usklađenost poslovanja tzv. compliance officer, proizlazi kako se više zbog proteka vremena ne može sjetiti detalja ovog konkretnog predmeta, ali se sjeća da je UV prvotno telefonskim putem, a potom i neposredno u uredu tuženika donijela hrpu dokumentacije te podnijela prijavu. Svjedok se ne može sjetiti sukusa prijave, ali zna da se sastojala od dva dijela, jedan se odnosio na jednu zaposlenicu HT-a, svjedok misli da se zvala LV, a drugi je nešto bio vezan za tužitelja. Nakon zaprimanja prijave pokrenut je postupak, ispitani su oni koji su trebali biti te je doneseno izvješće u kojem se nalazio nalaz i preporuke. Svjedok se sjeća da je tadašnji direktor ČV nakon izvješća i preporuke odlučio raskinuti ugovor s tužiteljem te se sjeća da je nakon toga održan sastanak na kojem su osim njega bili prisutni gospodin JV i još netko iz prodaje, direktor ili vlasnik društva tužitelja te njegov otac koji je bio odvjetnik, ali koji sastanak je kratko trajao i bio je vrlo neugodan.

26. Da bi postojala obveza tuženika na naknadu štete tužitelju, tužitelj mora dokazati sve kumulativne pretpostavke propisane ZOO-om. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice, a sve navedene pretpostavke se moraju ispuniti kumulativno. Odredbom čl. 1046. ZOO-a propisano je da je šteta, između ostalog, i sprječavanje povećanja nečije imovine (izmakla korist), a koji vid štete tužitelj ovom tužbom i potražuje. Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem (čl. 1089. st. 3. ZOO-a). Dakle, u konkretnom slučaju to bi bila dobit koju bi tužitelj ostvario da predmetni Ugovor o poslovnoj suradnji nije raskinut prije ugovorenog trajanja istog.

27. Sud je iz provedenih dokaza zaključio da je tuženik, postupajući po prijavi BV, tada radnice tužitelja, proveo istragu te u konačnici raskinuo predmetni Ugovor s tužiteljem. Sam odnos između BV i tužitelja nije relevantan u ovom postupku već je jedino odlučna činjenica je li tuženik osnovano prije vremena raskinuo predmetni Ugovor zbog razloga navedenih u čl. 10. Ugovora. Uvidom u pisanu prijavu i priloge istoj sud je utvrdio da je tužitelj (njegova radnica) uistinu trećoj osobi suprotno čl. 10. Ugovora davao zaštićene podatke u vidu broja i šifre tokena, linkove web posa i baze podataka, o čemu je sud ranije u obrazloženju dao svoje razloge, pa je prema ocjeni ovog suda tuženik osnovano prije vremena raskinuo predmetni Ugovor slijedom čega tužitelj nije dokazao sve kumulativne pretpostavke eventualne tuženikove odgovornosti za štetu, odnosno nije dokazao štetnu radnju tuženika. Osim toga, tužitelj u ponovljenom postupku nije ustrajao kod prijedloga da se provede financijsko vještačenje kojim bi se utvrdila eventualna visina izmakle dobiti u slučaju da je ovaj sud ocijenio da su se ispunile kumulativne pretpostavke tuženikove odgovornosti za štetu u konkretnom predmetu, a što nije. Kako stoga tužitelj nije dokazao sve kumulativne pretpostavke eventualne tuženikove odgovornosti za štetu, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

28. Valja istaknuti i kako se u svakom slučaju ukazuje osnovanom tvrdnja tuženika da nakon isteka predmetnog Ugovora (15. lipnja 2017.) tužitelj tako i tako ne bi ostvarivao dobit temeljem Ugovora pa u odnosu na razdoblje nakon isteka Ugovora tužitelj prema ocjeni ovog suda u svakom slučaju nema osnove zahtijevati naknadu štete s osnove izmakle dobiti. Tužitelj za razdoblje nakon isteka ugovorenog roka trajanja predmetnog ugovora nije niti mogao predvidjeti štetu kao posljedicu eventualnog prijevremenog raskida Ugovora niti je u odnosu na to razdoblje mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari dobitak čije je ostvarenje spriječeno eventualnim protupravnim prijevremenim raskidom ugovora. Stoga bi, u skladu s odredbom čl. 1089. ZOO-a tužbeni zahtjev, i da je ocijenjen osnovanim, što nije, u svakom slučaju valjalo odbiti u dijelu koji se odnosi na razdoblje nakon što bi predmetni Ugovor istekao, odnosno u dijelu kojim zahtijeva naknadu štete za razdoblje nakon 15. lipnja 2017. pa nadalje.

29. Ovdje valja istaknuti kako iz iskaza svjedokinje LV, suprotno tvrdnjama tužitelja, ne proizlazi da bi legitimna očekivanja tužitelja za produljenje ugovora nakon isteka ugovorenog roka trajanja istoga bila opravdana i utemeljena. Navedena svjedokinja je iskazivala da su njezini nadređeni u pravilu prihvaćali njezin prijedlog za produljenje ugovora, međutim, da sam mehanizam produljena ugovora o poslovnoj suradnji nije išao automatizmom već je indirektni partner, u konkretnom slučaju ovdje tužitelj, trebao ispuniti više uvjeta, ispunjava li zadane ciljeve, radi li na proširenju strukture i širi krug zaposlenih te ima li dobre odnose s korisnicima kako bi se održao i ugled tuženika te da u svakom slučaju o produljenju ugovora ne odlučuje svjedokinja već njeni nadređeni pri čemu je i sama svjedokinja u svom iskazu napomenula kako se ona nalazi na samom dnu hijerarhijskog lanca.

30. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa), prema zahtjevu za naknadu troškova (list 425. i 426. spisa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda od 2,00 EUR.

31. Prvotno se ističe kako prema vrijednosti predmeta konkretnog spora tuženiku po radnji pripada nagrada od 1712 bodova, odnosno, iznos od 3.424,00 EUR. Tuženik je za svaku radnju zatražio nagradu u iznosu od 3.442,07 EUR pa je njegov zahtjev u odnosu na sve zatražene radnje u svakom slučaju neosnovan za razliku između zatražene nagrade i one koja mu prema U pripada.

32. Tuženiku je kao potreban priznat sljedeći trošak:

- trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 3.424,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 856,00 EUR (Tbr. 46. Tarife)

- trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 12. listopada 2020. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 3.424,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 856,00 EUR (Tbr. 46. Tarife)

- trošak sastava podneska od 12. siječnja 2021. (Tbr. 8.4. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 12,50 EUR (Tbr. 46. Tarife)

- trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 17. veljače 2021. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 3.424,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 856,00 EUR (Tbr. 46. Tarife)

- trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 18. svibnja 2021. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 3.424,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 856,00 EUR (Tbr. 46. Tarife)

- trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 24. rujna 2021. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 3.424,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 856,00 EUR (Tbr. 46. Tarife)

- trošak sastava podneska od 8. prosinca 2021. (Tbr. 8.4. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 12,50 EUR (Tbr. 46. Tarife)

- trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 15. prosinca 2021. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 3.424,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 856,00 EUR (Tbr. 46. Tarife),

- trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 13. travnja 2022. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 3.424,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 856,00 EUR (Tbr. 46. Tarife),

- trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 6. prosinca 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 3.424,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 856,00 EUR (Tbr. 46. Tarife),

- trošak sastava podneska od 18. prosinca 2024. (Tbr. 8.4. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 12,50 EUR (Tbr. 46. Tarife),

- trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 20. veljače 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 3.424,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 856,00 EUR (Tbr. 46. Tarife),

- trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 21. svibnja 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 3.424,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 856,00 EUR (Tbr. 46. Tarife),

- trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 24. srpnja 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 3.424,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 856,00 EUR (Tbr. 46. Tarife), odnosno ukupno mu je priznat trošak u iznosu od 47.267,50 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

33. Odluku o zateznoj kamati na dosuđeni iznos parničnog troška sud je donio na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visinu stope zatezne kamate odredio u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

34. Tuženikov zahtjev je odbijen u odnosu na prekomjerno neosnovano zatraženi trošak sastava podneska od 12. siječnja 2021. iz razloga navedenim podneskom tuženik u bitnome ponavlja već ranije tijekom postupka iznijete tvrdnje te odustaje od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka te se protivi dokaznim prijedlozima tužitelja pa se prema ocijeni ovog suda ne radi o podnesku za koji je nagrada propisana Tbr. 8.1. Tarife, već se radi o podnesku za koji je nagrada propisana Tbr. 8.4. Tarife. Tuženikov zahtjev odbijen je i u odnosu na zahtijevati trošak sastava podneska od 8. prosinca 2021. iz razloga što je taj podnesak predan prije održavanja ročišta 15. prosinca 2021. na kojem je tuženik mogao iznijeti sve tvrdnje i navode iz tog podneska i eventualno predati dokumentaciju, a za pristup na koje ročište mu je sud priznao zatraženu nagradu u cijelosti. Nadalje, tuženikov zahtjev odbijen je i u odnosu na prekomjerno neosnovano zatraženi trošak sastava podneska od 18. prosinca 2024. jer istim u bitnome tuženik obavještava sud da nema saznanja da bi EV potpisala Izjavu o korištenju tokena i osobnoj odgovornosti i naknadu štete s tuženikom pa se također ne radi o podnesku za koji je nagrada propisana Tbr. 8.1. Tarife, već o podnesku za koji je nagrada propisana Tbr. 8.4. Tarife. Završno, tuženikov zahtjev odbijen je i u odnosu na zatraženi trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu i dodatne pristojbe iz razloga što obveza plaćanja navedene sudske pristojbe dospijeva po pravomoćnom okončanju postupka razmjerno uspjehu stranaka u sporu, iz čega proizlazi da je u trenutku plaćanja navedene pristojbe to bila obveza tužitelja, a ne tuženika, pri čemu se ukazuje tuženiku na mogućnost postavljanja zahtjeva za povrat tako plaćene pristojbe, dok će ovaj sud po pravomoćnom okončanju postupka pozvati na plaćanje dužne sudske pristojbe za odgovor na tužbu ovisno o (razmjernom) uspjehu stranaka u sporu. Imajući u vidu navedeno, kao i iznos nagrade, kao i razliku između zatražene nagrade i one koja tuženiku prema vrijednosti predmeta spora pripada, tuženikov zahtjev odbijen je za ukupni iznos od 13.008,54 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Zagrebu 8. rujna 2025.

SUDAC

Iva Karin Šipek

POUKA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.