REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3567/2020-27.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ines Bojić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank dioničko društvo, OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 5. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja, zamjenice punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 8. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba kojom je plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak (valutna klauzula) sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu broj 016-375/2005, sklopljenog dana 28. veljače 2005. između tužitelja SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i Hypo Alpe-Adria bank d.d., danas Addiko bank d.d., kao kreditora, solemniziranog 3. veljače 2005. po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba, broj ovjere OU-524/05.

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da u roku od 15 dana tužitelju SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 9.962,77 EUR, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku:

- na iznos od 5,95 EUR od 4. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 1,70 EUR od 30. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 19,56 EUR od 3. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 22,15 EUR od 3. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 12,77 EUR od 27. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 16,43 EUR od 6. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 5,56 EUR od 6. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 1,17 EUR od 28. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 3,91 EUR od 3. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 3,54 EUR od 1. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 7,31 EUR od 1. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 13,78 EUR od 5. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 22,99 EUR od 5. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 20,90 EUR od 2. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 33,43 EUR od 8. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 31,22 EUR od 30. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 35,74 EUR od 2. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 75,91 EUR od 2. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 60,33 EUR od 31. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 93,05 EUR od 7. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 84,39 EUR od 5. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 71,17 EUR od 30. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 100,19 EUR od 1. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 138,75 EUR od 4. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 111,91 EUR od 2. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 122,38 EUR od 1. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 110,42 EUR od 2. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 107,27 EUR od 30. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 163,89 EUR od 1. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 174,62 EUR od 29. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 211,91 EUR od 9. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 237,26 EUR od 6. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 166,18 EUR od 1. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 164,23 EUR od 3. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 162,48 EUR od 1. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 174,15 EUR od 3. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 183,48 EUR od 1. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 185,85 EUR od 2. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 179,01 EUR od 6. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 183,87 EUR od 3. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 186,46 EUR od 29. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 181,95 EUR od 6. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 183,53 EUR od 1. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 178,64 EUR od 1. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 171,03 EUR od 30. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 180,59 EUR od 1. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 185,27 EUR od 6. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 182,12 EUR od 3. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 164,45 EUR od 1. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 179,75 EUR od 5. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 181,22 EUR od 3. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 175,43 EUR od 5. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 157,06 EUR od 1. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 156,73 EUR od 3. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 161,42 EUR od 3. kolovoza 2023. do isplate,

- na iznos od 168,88 EUR od 1. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 179,16 EUR od 1. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 174,09 EUR od 5. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 177,96 EUR od 3. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 182,33 EUR od 4. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 184,11 EUR od 4. veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 189,62 EUR od 3. travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 187,82 EUR od 29. travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 198,05 EUR od 30. listopada 2014. do isplate,

- na iznos od 2.174,26 EUR od 28. studenog 2014. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da u roku od 15 dana tužitelju SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.881,97 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 28. veljače 2005. s Hypo Alpe Adria Bank d.d., danas Addiko Bank d.d., sklopio Ugovor o stambenom kreditu, broj 016-375/2005 kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 86.400,00 CHF prema srednjem tečaju za devize tuženika važećem na dan korištenja kredita u svrhu kupovine stana, a člankom 3. Ugovora predviđeno je da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 927,00 CHF obračunatoj po srednjem tečaju tuženika za devize na dan dospijeća uz kamatnu stopu koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,25%, koja kamatna stopa je ugovorena kao promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama. Dalje navodi da su dana 31. ožujka 2014. stranke sklopile Aneks broj 1 za uvođenje moratorija uz ugovor o kreditu kojim je odobren moratorij na otplatu glavnice od 31. ožujka 2014. do 30. rujna 2014. Navodi da je na dan sklapanja Ugovora, 28. veljače 2005. srednji tečaj CHF za devize tuženika iznosio je 4,87 kn za jedan švicarski franak, dok je na dan isplate kredita 25. travnja 2005. srednji tečaj CHF za devize tuženika iznosio 4,77 kn za jedan švicarski franak te da se tijekom otplate kredita tečaj švicarskog franka stalno mijenjao što je dovelo do povećanja iznosa mjesečnih anuiteta. Tužitelj napominje da je pred ovim sudom protiv tuženika prethodno pokrenuo i postupak radi isplate i utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni kamatne stope, koji postupak se vodi pod poslovnim brojem: P-476/19. Tužitelj se poziva na utvrđenja iz presuda koje su donesene u sporu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača korisnika kredita te traži da sud presudom utvrdi ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i da tuženiku naloži da tužitelju vrati iznos od 9.962,77 EUR sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog preplaćenog anuiteta pa do isplate.

2. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine, ne spori da je s tužiteljem sklopio gore navedeni Ugovor o kreditu, navodi da je tužitelj mogao izabrati između više vrsta ugovora o kreditu, osporava da bi postupao nepošteno i nesavjesno prilikom ugovaranja valute obveze, tvrdi da je tužitelja prilikom sklapanja ugovora obavijestio o svim okolnostima i obavijestio ga o eventualnim rizicima valutne klauzule u CHF, ističe da je sporna ugovorna odredba dopuštena Zakonom o obveznim odnosima. Navodi kako nije mogao predvidjeti promjene tečaja CHF tijekom razdoblja otplate, ističe prigovor zastare te slijedom svega iznesenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži da mu tužitelj nadoknadi prouzročeni parnični trošak.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave, saslušan je tužitelj te je provedeno financijsko vještačenje. Tuženik je odustao od saslušanja svih predloženih svjedoka. Cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Među strankama nije sporno da su dana 28. veljače 2005. ugovorile stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 86.400,00 CHF prema srednjem tečaju za devize kreditora važećem na dan korištenja kredita uz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 927,00 CHF koji se isplaćuju u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja. Isto tako, nije sporno da je predmetni kredit otplaćen u cijelosti.

5. Sporno je jesu li ugovorne odredbe kojima su iznos kredita i iznosi mjesečnih anuiteta vezani uz tečaj CHF (valutna klauzula) protivne pozitivnim propisima, odnosno jesu li iste nepoštene i ništetne. Posljedično tome sporno je ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je tuženiku platio zbog rasta tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj važeći na dan isplate kredita. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim, sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor. Također, među strankama je sporno je li u konkretnom slučaju nastupila zastara zahtjeva za isplatu.

6. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTSRH) poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv više banaka, pravomoćno je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. - ZZP 03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP 09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

7. Iz sadržaja gore navedenih presuda proizlazi da su ugovorne odredbe kojima su iznos kredita i iznosi anuiteta vezani za tečaj CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, imale za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača korisnika kredita.

8. Sve prethodno navedeno potvrđeno je i dokazima koji su izvedeni u ovom postupku, prije svega iskazom tužitelja iz kojeg proizlazi da je predmetni ugovor potrošački budući da je kredit ugovoren radi kupnje stana koji tužitelj koristi isključivo za osobne potrebe. Tužitelj je iskazao da su mu u banci ponudili kredit u CHF kao najbolji i najpovoljniji, ali pri tome nitko nije spominjao bilo kakve rizike ili mogućnost većih promjena tečaja. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je prije potpisivanja pročitao ugovor te da je prihvatio uvjete koje mu je banka ponudila bez da je o tome s bankom pregovarao.

9. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivao uvjerljivo i životno logično, njegov iskaz suglasan je sa sadržajem predmetnog ugovora i nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima.

10. Suprotno tvrdnjama tuženika, sukladno odredbi čl. 502.c ZPP ovaj sud je vezan za utvrđenja sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača. Takav zaključak proizlazi i iz odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14) kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. istog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Predmetni ugovor o kreditu je potrošački ugovor, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da se utvrđenja iz presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača korisnika kredita, ne bi mogla primijeniti na konkretan ugovorni odnos.

11. Budući da je presudama koje su sudovi donijeli povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita utvrđeno da su sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao suprotno, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) te su ugovorne odredbe ništetne. S obzirom na to da ništetnost navedenih ugovornih odredaba u konkretnom slučaju ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, predmetni ugovor je djelomično nišetan u smislu čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) te isti u tom dijelu nema učinak. Tuženik je stoga temeljem čl. 1111. ZOO dužan tužitelju vrati iznose koje je primio zbog primjene ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a koji su preplaćeni uslijed povećanja tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj na dan isplate kredita.

12. Stalni sudski vještak za računovodstvo, financije, poreze i savjetovanje dipl. oec. RU (Darfin d.o.o.) u svom je nalazu i mišljenju (očitovanje od 4. rujna 2025.) naveo da ukupna razlika s osnove valutne klauzule za koje je utvrđen više plaćeni iznos iznosi 9.962,77 EUR, dok razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je utvrđen manje plaćeni iznosi – 1.144,34 EUR.

13. Sud je u cijelosti prihvatio mišljenje sudskog vještaka kao stručno i objektivno jer je nalaz detaljno obrazložen, svi izračuni su pregledni i jasni, a vještak se jasno i argumentirano očitovao na sve prigovore tako da istima nije dovedena u sumnju pravilnost njezinih izračuna. Nakon pisanog očitovanja vještaka stranke su na glavnoj raspravi izjavile da nemaju daljnjih primjedbi u odnosu na matematički izračun te da nemaju pitanja za vještaka.

14. Sud je uzeo kao mjerodavan izračun koji obuhvaća isključivo razlike nastale zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji se primjenjivao na dan isplate kredita. U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu za eventualno manje plaćene iznose, odnosno tzv. negativne tečajne razlike. Navedeni pravni stav zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u proširenom vijeću na sjednici održanoj 18. prosinca 2023. (Rev 549/2023-4).

15. Tuženik neosnovano smatra da je prilikom izračuna preplate trebalo uzeti u obzir kamate koje su se primjenjivale na kunske kredite. Kao što je ranije obrazloženo, u slučaju djelomične ništetnosti ugovora, ugovorne odredbe koje nisu zahvaćene razlozima ništetnosti ostaju na snazi i ugovor se primjenjuje kao da ništetnih ugovornih odredaba nema pa stoga nema osnove da se iste zamjene nekim drugim odredbama koje ugovorne stane nisu ugovorile.

16. Treba reći i to da zbog plaćanja anuiteta u iznosu manjem od onog koji bi tužitelj platio da je obračun izvršen prema tečaju CHF koji se primjenjivao na dan isplate kredita, nije došlo do povrede interesa potrošača niti je time narušena ravnoteža stranaka u ugovornom odnosu. Plaćanje anuiteta po obračunu samog kreditora (trgovca) primjenom nižeg tečaja ne dovodi do ništetnosti ugovora pa stoga sporna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nije nedopuštena niti nepoštena u odnosu na tuženika (tako i Županijski sud u Puli u presudi broj Gž-299/2020-2 od 6. travnja 2020. u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji).

17. Tužitelj je kredit otplaćivao u mjesečnim anuitetima sukladno otplatnom planu, odnosno obračunu kreditora. Tuženik ne tvrdi niti dokazuje da je od tužitelja tražio isplatu tzv. negativnih razlika, odnosno razliku između anuiteta obračunatih prema tečaju CHF koji se primjenjivao na dan isplate kredita i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja pojedinog anuiteta.

18. Sukladno odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Kada se imaju u vidu odredbe čl. 502.a - 502.h ZPP kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, zastara predmetnog restitucijskog zahtjeva bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a rok za zastaru počela je ponovno teći od dana pravomoćnosti odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Takav pravni stav potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom pravnom shvaćanju od 15. studenog 2021. (Su-IV- 16/2021-19). Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj P- 1401/2012, u dijelu kojim je utvrđena nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe o jednostranoj promijeni kamatne stope, postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. dok je u odnosu na valutnu klauzulu presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. Budući da za povrat stečenog bez osnove nije propisan posebni rok zastare, primjenjuje se opći petogodišnji rok (čl. 225. ZOO). S obzirom na sve izneseno, u konkretnom slučaju nije nastupila zastara.

19. Slijedom svega ranije navedenog, tuženiku je naloženo da tužitelju isplati iznos od 9.962,77 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta pa do isplate. Sukladno čl. 1115. ZOO kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Tuženik je bio nepošten već u trenutku sklapanja ugovora i to iz razloga što se radi o ugovoru kakve je tuženik kao banka uobičajeno sklapao u okviru svoje djelatnosti te je stoga morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima. Stopa zatezne kamate propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

20. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u svezi sa odredbom čl. 155. ZPP. Zbog djelomičnog povlačenja tužbe nije nastao poseban trošak pa je stoga neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 29. studenog 2024. i 18. travnja 2025. (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1), te trošak zastupanja na ročištima 12. prosinca 2024., 2. srpnja 2025. i 5. rujna 2025. (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 7/1), u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih radnji što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46) iznosi ukupno 1.500,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 81,97 EUR.

U Zagrebu 8. rujna 2025.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćniku