REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Gž-410/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Jasmini Crnić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 02958272670, protiv tuženice UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Vesni Pušić Miličević, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj P-763/2024-10 od 2. travnja 2025. dana 8. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice UĐ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj P-763/2024-10 od 2. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženici platiti tužitelju 84,96 eura sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih iznosa do isplate (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je od tuženika tražio isplatu iznosa od 31,86 eura sa zateznom kamatom (točka II. izreke) te je ujedno naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 18,96 eura (točka III. izreke). Rješenjem sadržanim u presudi ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-22758/05 od 24. siječnja 2006. u cijelosti.

2. Protiv te presude u dijelu pod točkama I. i III. izreke, žali se tuženica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 8/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih razloga, a podredno istu ukinuti. Ujedno potražuje i troškove žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Vrijednost predmeta spora u ovom parničnom postupku je 162,90 eura, pa se radi o sporu male vrijednosti u smislu članka 458. ZPP. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti sukladno članku 467. st. 1 ZPP može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, osim zbog bitne postupovne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Prema st. 2. tog članka u postupku povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuje se odredbe čl. 370. tog Zakona, pa se presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati iz žalbenog razloga pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP. Također nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. stavak 2. točke 11. ZPP na koju u žalbi upire tužena, jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčane tražbine s osnove dopunskog zdravstvenog osiguranja u iznosu od 162,90 eura (ranije 1.227,36 kn) sa zateznim kamatama, a radilo se o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nastavljenom kao povodom prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 - dalje: OZ).

8. Prvostupanjski sud je u postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome pravilno utvrdio:

- da je tuženica s tužiteljem sklopila Ugovor – policu dopunskog zdravstvenog osiguranja, broj police [broj police] koja je važila od 15. kolovoza 2002. do 14. kolovoza 2003., a kojom je ugovoreno plaćanje premije u iznosu od 127,41 euro (960,00 kn) u 12 mjesečnih rata po 10,62 eura (80,00 kn),

- da je iz analitičke kartice vidljivo da je tuženica 22. kolovoza 2002. platila jednu ratu na ime premije osiguranja,

- da se u utuženom razdoblju tuženica koristila predmetnom policom osiguranja, a tužitelj je ispunjavao svoju ugovornu obvezu te je na teret tužitelja u spornom razdoblju isplaćeno 67,29 eura na ime dopunskog zdravstvenog osiguranja tuženice za recepte i sudjelovanje u troškovima zdravstvene zaštite za specijalističke preglede,

- da je dio potraživanja tužitelja, za razdoblje od 15. rujna 2002. do 15. listopada 2002. u iznosu od 31,86 eura zastario.

9. Slijedom navedenih utvrđenja zaključuje da iako tužitelj nije dostavio policu osiguranja potpisanu po tuženoj, te nije dokazao sklapanje ugovora u za to propisanoj pisanoj formi iz čl. 81. st. 1. Zakona o zdravstvenom osiguranju (Narodne novine br. 94/01 i 88/02 – dalje ZZO/02) i čl. 3. Pravila uspostavljanja i provođenja dopunskog zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 47/02), sukladno odredbi čl. 73 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91) ugovor je pravovaljan jer su ga ugovorne strane izvršile, pa stoga tužbeni zahtjev dijelom prihvaća kao osnovan (točka I izreke), a djelomičnim prihvaćanjem prigovora zastare odbijen (točka II izreke).

10. Neosnovan je žalbeni razlog kojim tužena navodi da je stav suda prvog stupnja da je tužena plaćanjem samo jedne rate ugovor ispunila u pretežitom dijelu, s obzirom da u prvostupanjskoj odluci takva tvrdnja nije navedena, a tužena pri tom ispušta iz vida utvrđenje suda prvog stupnja da je tužena u spornom razdoblju koristila usluge dopunskog zdravstvenog osiguranja odlazeći na specijalističke preglede i podizanjem lijekove na recept, što - uz plaćanje jedne rate premije, također upućuje da su tužitelj i tužena sklopili ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju.

11. Na naprijed navedeno i po sudu prvog stupnja utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je ispravno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužitelja. Naime, odredbom članka 17. st. 1. ZOO/91, propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje, dok je odredbom članka 262. st. 1. istog zakona propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno i u svemu kako ona glasi.

12. Kako je tužena prema činjeničnom utvrđenju prvostupanjskog suda zaključila ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju s tužiteljem, time je u obvezi uplate dospjele, a neisplaćene premije, a žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost pobijane presude.

13. Odluka o troškovima postupka također je pravilna i u skladu sa odredbom čl. 154. st. 2. i 155. ZPP, a tužena je posebno niti ne osporava.

14. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. u vezi s odredbom čl. 467. ZPP, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude pod točkom I.

15. Budući da tužena nije uspjela sa žalbom, na temelju odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci pod točkom II.

U Šibeniku, 8. rujna 2025.

S U D A C

Jasmina Crnić