Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-402/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Tihani Cišper, sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužiteljice EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tužitelja TK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Ivan Šerkić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, radi naknade štete, odlučujući o žalbi 1-2. tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalne službe u Samoboru poslovni broj Pu P-16836/2015-160 od 26. veljače 2025., 8. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba i dopuna žalbe 1. tužiteljice EK i 2. tužitelja TK kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalne službe u Samoboru poslovni broj Pu P-16836/2015-160 od 26. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev 1. tužiteljice EK i 2. tužitelja TK za naknadom troškova žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog 1-2. tužitelja za ponavljanje postupka završenog pravomoćnom presudom Općinskog suda u Samoboru, poslovni broj P-139/2014 od 17. srpnja 2014., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžx-146/14 od 10. prosinca 2014. (točka I. izreke) i naloženo je 1-2. tužiteljima da nadoknade tuženici troškove postupka u iznosu 465,44 eura (točka II. izreke)
2. Prvo i drugo tužitelji (dalje: tužitelji) podnijeli su žalbu i dopunu žalbe protiv navedenog rješenja zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističu da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. i članka 428.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. , 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) jer je rješenje arbitrarno i neobrazloženo. Zatim da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nije obrazloženo i nema razloga o odlučnim činjenicama. Predlažu uvažiti žalbu, preinačiti pobijano rješenje te dopustiti ponavljanje postupka i ukinuti presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu (ispravno: Općinskog suda u Samoboru) poslovni broj P-139/2014-96 od 17. srpnja 2014. pod točkama II. i III. izreke te naložiti tuženici da im nadoknadi troškove postupka, podredno ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Zahtijevaju trošak sastava žalbe u iznosu 275,00 eura.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. i članka 428.a ZPP-a te bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud izložio zahtjeve i činjenice, obrazložio koje je činjenice kao odlučne utvrđivao te pobijano rješenje sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama i razloge o svim prigovorima, pa se rješenje može ispitati.
6. Ispitujući pobijano rješenje nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 381. stavak 1. ZPP-a.
7. Prvostupanjski sud je kao odlučno utvrdio:
- da je presudom Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-139/2014-96 od 17. srpnja 2014., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžx-146/14 od 10. prosinca 2014., naloženo tuženici Republici Hrvatskoj da isplati tužiteljima iznos od 21.890,02 eura i 21.037,50 kuna sa zateznim kamatama (točka I. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom preostalog iznosa od 7.125,79 eura i 7.012,50 kuna sa zateznim kamatama (točka II. izreke) i naloženo je tužiteljima da nadoknade tuženici troškove postupka u iznosu 36.569,71 kuna sa zateznim kamatama,
- da su tužitelji 2. veljače 2015. podnijeli ustavnu tužbu protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici i presude Općinskog suda u Samoboru u dijelu kojim su odbijeni s tužbenim zahtjevom te dijelu kojim im je naloženo plaćanje troškova postupka,
- da je Ustavni sud Republike Hrvatske (dalje: Ustavni sud RH) 19. veljače 2015. donio rješenje kojim je odbacio ustavnu tužbu tužitelja uz obrazloženje da nije nadležan za odlučivanje budući se presuda osporava u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka,
- da su tužitelji 28. svibnja 2015. podnijeli Europskom sudu za ljudska prava (dalje: ESLJP) zahtjev kojim prigovaraju da im je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje, posebno pravo na pristup sudu i pravo na podnošenje djelotvornog pravnog lijeka sukladno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija),
- da je Vlada Republike Hrvatske (dalje: Vlada RH) jednostranom izjavom od 10. veljače 2017. izvijestila ESLJP kako prima na znanje da je u predmetu pred Ustavnim sudom RH došlo do kršenja prava tužitelja na pošteno suđenje i prava na djelotvorni pravni lijek te je spremna tužiteljima isplatiti pravičnu novčanu naknadu u iznosu
6.300,00 eura kao i troškove postupka,
- da su tužitelji izvijestiti ESLJP da nisu zadovoljni s uvjetima jednostrane izjave iz razloga što je od strane Vlade RH ponuđen premali iznos koji ne predstavlja primjerenu naknadu za povrede kojima su prigovarali i da bi ih odluka kojom se njihov zahtjev briše s liste predmeta spriječio u ponovnom pokretanju parničnog postupka za kojeg su podnijeli zahtjev te predlažu da ESLJP nastavi ispitivati njihov zahtjev,
- da je ESLJP 19. listopada 2021. donio i 18. studenoga 2021. objavio odluku broj 26704/15 o brisanju zahtjeva tužitelja s liste na temelju jednostrane izjave Vlade RH držeći da više nije opravdano nastaviti s ispitivanjem zahtjeva tužitelja te da tužitelji mogu u skladu s praksom Ustavnog suda RH tražiti ponovno ispitivanje ustavne tužbe na način da Ustavnom sudu RH podnesu prijedlog za povrat u prijašnje stanje,
- da su tužitelji 26. studenoga 2021. Ustavnom sudu RH podnijeli prijedlog za povrat u prijašnje stanje premeta koji je okončan rješenjem broj U-III-567/2015 od 19. veljače 2015. te su ujedno podnijeli ustavnu tužbu,
- da je Ustavni sud RH 12. rujna 2024. donio odluku kojom je dopustio povrat u prijašnje stanje i stavio izvan snage svoje rješenje broj U-III-567/2015 od 19. veljače 2015. te je meritorno odlučio o ustavnoj tužbi tužitelja (povodom presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžx-146/14 od 10. prosinca 2014. i presude Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-139/2014 od 17. srpnja 2014.) na način da je ustavnu tužbu odbio zaključivši da nije osnovan prigovor povrede prava na pravično suđenje i da nije osnovan prigovor povrede prava vlasništva.
8. Prvostupanjski sud je na temelju navedenoga zaključio da je ESLJP-a ocijenio povredu prava na pravično suđenje i pravo na učinkovit pravni lijek u odnosu na postupak koji se vodio pred Ustavnim sudom RH i da je ta povreda otklonjena na način da su tužitelji podnijeli prijedlog za povrat u prijašnje stanje kojeg je Ustavni sud RH prihvatio i stavio izvan snage svoju prethodnu odluku (kojom je odbačena ustavna tužbu tužitelja) te meritorno odlučio o ustavnoj tužbi tužitelja, odnosno prvostupanjski sud je zaključio da se odluka ESLJP-a ne odnosi na postupak i odluke Općinskog suda u Samoboru i Županijskog suda u Velikoj Gorici te da zbog toga nisu ispunjeni uvjeti za ponavljanje postupka iz članka 428.a ZPP-a.
9. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja koji u bitnome ponavljaju navode iz svojeg prijedloga za ponavljanje postupka.
10. Tužitelji su prijedlog za ponavljanje postupka podnijeli osnovom članka 428.a stavak 1. ZPP-a kojim je propisano da kad Europski sud za ljudska prava utvrdi povredu kojeg ljudskog prava ili temeljne slobode zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i dodatnih Protokola uz tu Konvenciju koje je Republika Hrvatska ratificirala, stranka može, u roku od trideset dana od konačnosti presude Europskog suda za ljudska prava, podnijeti zahtjev sudu u Republici Hrvatskoj koji je sudio u prvom stupnju u postupku u kojemu je donesena odluka kojom je povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda, za izmjenu odluke kojom je to pravo ili temeljna sloboda povrijeđeno.
11. Člankom 428.a stavak 3. ZPP-a propisano je da su u ponovljenom postupku sudovi dužni poštivati pravna stajališta izražena u konačnoj presudi Europskog suda za ljudska prava kojom je utvrđena povreda temeljnog ljudskog prava ili slobode.
12. Iz citiranih zakonskih odredbi jasno i izričito proizlazi da se prijedlog za ponavljanje postupka osnovano može podnijeti u odnosu na postupak za kojeg je ESLJP utvrdio povredu kojeg ljudskog prava ili temeljne slobode zajamčene Konvencijom i da je u tom slučaju sud u ponovljenom postupku dužan poštivati pravna stajališta izražena u konačnoj presudi ESLJP.
13. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da se odluka ESLJP broj 26704/15 od 19. listopada 2021. odnosi na postupak koji je vođen pred Općinskim sudom u Samoboru i Županjskim sudom u Velikoj Gorici te je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se odluka ESLJP odnosi na postupak koji je vođen pred Ustavnim sudom RH.
14. Na žalbene navode valja odgovoriti da tužitelji zanemaruju da je u odluci ESLJP pod točkom 11. navedeno „…predsjednik odjela, postupajući kao sudac pojedinac u skladu s pravilom 54, stavkom 3 poslovnika suda, oglasio ostatak zahtjeva nedopuštenim, uključujući prigovore podnositelja zahtjeva u pogledu postupanja pred građanskim sudom.“. Iz sadržaja odluke ESLJP jasno i nedvosmisleno proizlazi da se ista odnosi samo na postupak pred Ustavnim sudom RH („Budući da se predmet trenutno tiče samo postupka pred ustavnim sudom…“), pa su tako tužitelji upućeni na novu sudsku praksu prema kojoj postoji mogućnost ponovnog ispitivanja predmeta od strane Ustavnog suda RH kada je ustavna tužba pogreškom odbačena kao nedopuštena na način da podnositelji ustavne tužbe zatraže ispravak greške podnošenjem prijedloga za povrat u prijašnje stanje.
15. Tužitelji su u skladu s takvom odlukom ESLJP-a podnijeli prijedlog za povrat u prijašnje stanje osnovom kojeg je Ustavni sud RH dopustio povrat u prijašnje stanje i stavio izvan snage svoju raniju odluku kojom je ustavna tužba tužitelja bila odbačena. Istom odlukom Ustavni sud RH je meritorno odlučio o ustavnoj tužbi tužitelja na način da je ustavna tužba odbijena kao neosnovana jer je sud zaključio da nije osnovan prigovor povrede prava na pravično suđenje i da nije osnovan prigovor povrede prava vlasništva.
16. Stoga su u cijelosti neosnovani žalbeni navodi tužitelja kojima pokušavaju proširiti doseg odluke ESLJP na parnični (građanski) postupak kao i žalbeni navodi koji se odnose na ostale postupke u kojima su tužitelji i tuženica stranke budući isti nisu od pravnog značaja za ocjenu osnovanosti predmetnog prijedloga za ponavljanje postupka.
17. Budući je pravilno utvrđeno da se odluka ESLJP broj 26704/15 od 19. listopada 2021. ne odnosi na postupak koji je vođen pred Općinskim sudom u Samoboru i Županijskim sudom u Velikoj Gorici, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 428.a ZPP-a za ponavljanje postupka te je prijedlog tužitelja odbio kao neosnovan.
18. U odnosu na troškove postupka neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir članak 6. stavak 1. Konvencije te članak 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju radi postizanja poštene ravnoteže između suprotstavljenih imovinskih interesa stranaka. Pravilno je prvostupanjski sud i uz pravilnu primjenu članka 154. stavak 1. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika tuženici dosudio zatražene troškove.
19. Slijedom navedenoga, te na temelju članka 380. stavak 2. ZPP-a, odbijena je žalba i dopuna žalbe tužitelja kao neosnovana te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje.
20. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova žalbe odlučeno je na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 381. ZPP-a te tužiteljima nisu priznati zatraženi troškovi jer njihova žalba nije osnovana.
U Velikoj Gorici 8. rujna 2025.
Sutkinja
Tihana Cišper
