REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-603/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasminki Gadža, u pravnoj stvari tužitelja / protutuženika GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv I. tuženika / protutužitelja GENERAL SECURITY d.o.o. [adresa], OIB: 89775281871, II. tuženika / protutužitelja GUARDIAN d.o.o. [adresa], OIB: 32462058947, III. tuženika / protutužitelja CENTAR ZA TEHNIČKU EDUKACIJU MLADIH NIKOLA TESLA, [adresa], OIB: 22096098211 i IV. tuženika / protutužitelja STOLNOTENISKI KLUB "GENERAL SECURITY" [adresa], OIB: 48918536915, koje zastupa punomoćnik Alem Rufati, odvjetnik u odvjetničkom društvu Gugić, Kovačić & Krivić d.o.o., radi ispražnjena prostora i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 2. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 8. rujna 2025. objavljene presude

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se I. tuženiku GENERAL SECURITY d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 89775281871, II. tuženiku GUARDIAN d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 32462058947, III. tuženiku CENTAR ZA TEHNIČKU EDUKACIJU MLADIH NIKOLA TESLA iz [adresa], OIB: 22096098211 i IV. tuženiku STOLNOTENISKI KLUB „GENERAL SECURITY“ iz [adresa], OIB: 48918536915, isprazniti prostore u ukupnoj površini od 113,96 m2 i to pod rednim brojem 08. Spremište, površine 3,09 m2, pod rednim brojem 09. WC, površine 2,40 m2, pod rednim brojem 05. Ured 1, površine 34,57 m2, pod rednim brojem 06. Ured 2, površine 17,74 m2, pod rednim brojem 07. Ured 3, površine 56,16 m2, a koji su označeni zelenom bojom u skici izmjere koja je sastavni dio dopune nalaza i mišljenja vještaka Ivana Martića od 29. siječnja 2025. na stranici 3., a koji prostori se nalaze u prizemlju nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, Katastarska općina: 335649, Trnje, broj ZK uloška: [broj ZK uloška], oznake zemljišta ZGRADA U [adresa], sveukupne površine 821 m2 te predati opisane prostore, slobodne od osoba i stvari, u posjed tužitelju GRADU ZAGREBU, Trg Stjepana Radića 1, 10000 Zagreb, OIB: 61817894937, sve u roku od 8 dana.

II Odbija se u cijelosti protutužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tužitelju / protutuženiku isplatiti tuženicima / protutužiteljima iznos od 125.613,50 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

II. Tuženici / protutužitelji imaju pravo zadržati poslovni prostor koji se nalaze u prizemlju zgrade u [adresa], u naravi športska građevina, Dvorana za stolni tenis „Vrbik“, sagrađena na kat. čest. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], u naravi ZGRADA U [adresa], površine 821 m2 sve dok tužitelj- protuženik ne isplati tuženicima-protutužiteljima iznos iz točke I. ove presude."

III Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika / protutužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka.

IV Nalaže se tuženicima / protutužiteljima nadoknaditi tužitelju / protutuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 23.538,80 EUR zajedno sa zateznom kamatom od 8. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je vlasnik zgrade u [adresa] u naravi sportska građevina – dvorana za stolni tenis "Vrbik", sagrađena na kat. čest. [katastarska čestica] upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u okviru koje se nalazi prostor opisan u toč. I izreke presude, ukupne površine 113,96 m2, a koji prostor tuženici bespravno koriste pa tužitelj tužbom zahtijeva da tuženici navedeni prostor isprazne i predaju tužitelju u posjed slobodan od osoba i stvari. Tužitelj je dopisima od 9. listopada 2013. pozvao tuženike da isprazne predmetni prostor te ga predaju u posjed tužitelju, a po kojem pozivu nisu postupili. Ističe da tuženici imaju sjedište na adresi na kojoj se nalazi predmetna nekretnina.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističu prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja navodeći da je tužitelj predmetni objekt u cijelosti predao na korištenje STK Industrogradnja na temelju ugovora o zakupu. Ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije jer prema saznanjima tuženika zakoniti posjednik cijelog objekta je STK Industrogradnja. Budući da tuženici drže dio predmetnog objekta u posjedu temeljem usmenih sporazuma sa STK Industrogradnja i sa tužiteljem, tuženici su u više navrata pokušavali formalizirati predmetni pravni odnos budući da je tuženik General Security d.o.o. u uređenje objekta i prostora koji koristi uložio značajna materijalna sredstva te je podmirio troškove nastale korištenjem objekta od strane STK Industrogradnja koju je ispočetka sponzorirao, pa je u dogovoru sa tada zakonitim korisnikom i posjednikom predmetnog objekta ušao u posjed dijela objekta. Navodi da su stranke tijekom ovog postupka vodile pregovore o zaključenju ugovora o zakupu sa predstavnicima tužitelja koji su tuženicima dali odobrenje da koriste predmetni prostor. Tuženici su na ročištu 20. rujna 2023. izjavili da drže u posjedu predmetni sportski objekt na temelju usmenih ugovora sa STK Industrogradnja koja im je predmetni prostor predala i da taj prostor drže zajedno svi tuženici.

3. U odnosu na navode tuženika, tužitelj ističe da nikada nije dao suglasnost tuženicima da koriste predmetni prostor niti je dozvolio da se u odnosu na isti zaključi podzakup između tuženika i trećih osoba. Tužitelj je upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetnog prostora, pa tuženici ne mogu tvrditi da ne znaju tko je vlasnik predmetnog prostora. Tuženici su bespravni korisnici prostora, a činjenica je li tužitelj ranije bio u pravnom odnosu sa STK Industrogradnja nije odlučna za rješenje ovog spora kao što nisu odlučne niti tvrdnje tuženika da dio predmetnog objekta drže u svom posjedu na temelju usmenih sporazuma jer se ugovori o zakupu kao i ugovori o podzakupu sportskih objekata zaključuju u pisanoj formi na temelju javnog natječaja, a ugovor o podzakupu se dostavlja na suglasnost gradskom upravnom tijelu nadležnom za sport. Osporava da su stranke vodile pregovore o zaključenju ugovora o zakupu, a isto nije odlučno čak i da je točno, jer tužitelj prema zakonu može dati poslovne prostore u zakup isključivo putem javnog natječaja, a nesporno je da stranke nikada nisu zaključile ugovor o zakupu za predmetni prostor. Ne osporava tvrdnje tuženika da je tužitelj vodio postupak poslovni broj Ps-431/2011 protiv STK Industrogradnja jer je isti također bespravno posjedovao dio predmetnog prostora, pa se tuženici neosnovano pozivaju da su u posjedu dijela sportskog objekta temeljem dogovora sa STK Industrogradnja koji je također bio bespravni korisnik dijela predmetnog sportskog objekta, a što je razvidno iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-431/2011 od 7. travnja 2014. koji je pravomoćno okončan u korist tužitelja tako da je prvo tuženiku STK Industrogradnji i drugo tuženiku Elitvox d.o.o. naloženo ispražnjenje određenog dijela prostora u zgradi u [adresa]. Tužitelj pojašnjava da se nekretnina na adresi [adresa] u naravi sastoji od tri prostora i to: 1. sportske dvorane (nekad dvorana za stolni tenis koji je bio predmet postupka Ps-431/2011, Psp-163/2020 i Ovr- 527/2021 u odnosu na koji je tužitelj 12. siječnja 2024. preuzeo posjed), 2. prostor u prizemlju i prostor u podrumu koji su bili također predmet sudskog postupka P-1063/2021 Trgovačkog suda u Zagrebu i 3. poslovni prostor površine 113,96 m2 koji je predmet ovog postupka. Tuženici maliciozno usmjeravaju pažnju suda na apsolutno irelevantne činjenice spominjanjem postupaka koji nemaju veze sa predmetom ovog postupka kako bi sud naveli na pogrešne zaključke, jer tuženici posjeduju samo prostor označen zelenom bojom u nalazu i mišljenju vještaka koji je predmet ovog postupka i niti jedan drugi prostor u predmetnoj nekretnini. Ističe da se u ovom postupku, kao i u svim drugim postupcima (prijašnjim, ali i u onima u tijeku) radi o provođenju samovolje, protupravnom postupanju, nezakonitom raspolaganju i devastiranju gradske imovine od strane jedne osobe – KG koji je bio osoba ovlaštena za zastupanje Boksačkog kluba Trnje te je isti ovlašten za zastupanje I., II. i IV.- tuženika, dok je osoba ovlaštena za zastupanje III. tužitelja sin KG.

4. Tuženici su podneskom od 12. rujna 2023. (list 193-209 spisa) podnijeli protutužbu, a koju su ispravili podneskom od 24. siječnja 2024. (list 447-453 spisa), kojom zahtijevaju isplatu iznosa od 125.613,50 EUR zajedno sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate na ime nužnih i korisnih troškova koje su imali na nekretnini u vlasništvu tužitelja. Osim toga, tuženici – protutužitelji protutužbom zahtijevaju da sud utvrdi da imaju pravo zadržati poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju zgrade u [adresa] na adresi [adresa], u naravi športska građevina, dvorana za stolni tenis Vrbik, sagrađena na kat. čest. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada u [adresa], površine 821 m2 sve dok tužitelj – protutuženik ne isplati tuženicima – protutužiteljima nužne i korisne troškove. Tuženici u protutužbi navode da su pošteni posjednici tužiteljeve nekretnine, a da tužitelj od dana podnošenja tužbe (i ranije) nije uložio nikakva sredstva u održavanje nekretnine, te da su troškove redovnog održavanja i popravaka radi sprečavanja propadanja objekta snosili tuženici. Tako su tuženici u razdoblju od studenog 2022. do podnošenja protutužbe, na nužne radove utrošili više od 46.200,00 EUR. Radi se o troškovima postavljanja nove podne obloge (laminata), sanacije krova koji prokišnjava, postavljanje vrata, prozora, soboslikarski radovi itd. pa je navedene radove bilo nužno izvesti. Također, pored navedenih radova, tuženici su postavili i nove prozore s obzirom da istih prilikom preuzimanja uopće nije niti bilo, zidovi su sanirani, svlačionice su privedene svojoj funkciji, kao i toaleti. Svi radovi izvršeni su o trošku tuženika. Ističu da tuženici sporni prostor koriste uz suglasnost tužitelja pa kao pošteni posjednici, sukladno čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima imaju pravo zadržati stvar sve dok im tužitelj ne nadoknadi nužne i korisne troškove.

5. Tužitelj – protutuženik je u cijelosti osporio protutužbeni zahtjev navodeći da tuženici nisu pošteni posjednici predmetnog prostora. Tužitelj je dopisom od 9. listopada 2013. pozvao tuženike da mu predaju u posjed predmetnu nekretninu, a po kojem pozivu nisu postupili. Budući da je Grad Zagreb upisan kao vlasnik predmetnog prostora u zemljišne knjige, tuženicima to nije moglo ostati nepoznato, ali su odbili predaju predmetnog prostora tužitelju. Tuženici nemaju valjanu pravnu osnovu za korištenje predmetnog prostora. To što tuženici tvrde da im je STK Industogradnja predala u posjed predmetni prostor, ima značaj da im je bespravno utvrđen korisnik prostora, odnosno STK Industrogradnja, kojoj je naloženo ispražnjenje po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ps-431/11 od 7. travnja 2014., predala posjed predmetnog prostora, ali nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima. Osporava da su tuženici / protutužitelji imali nužne i korisne troškove za predmetni prostor jer su prostor koji bespravno koriste prilagođavali svojim potrebama i to bez pisane suglasnosti tužitelja. Stoga isti nisu bili nužni za tužitelja. U vezi tvrdnje da su imali nužne i korisne troškove, tuženici / protutužitelji se pozivaju na račune, koji ukazuju da III. i IV. tuženik nisu aktivno legitimirani prema dokazima na koje se pozivaju tuženici / protutužitelji. Naime, račun br. 63/1/1, račun – otpremnica 4/1/2, račun 12/1/1 od 24. travnja 2023. i račun br. 13/1/1 izdani su na ime Guardian d.o.o., dok je račun –otpremnica 3/1/2 izdan na General security d.o.o. Račun br. 63/1/1 izdalo je društvo Miziban d.o.o., koji je bespravni korisnik poslovnog prostora u prizemlju u površini od 150,00 m2 i podruma u površini od 73,00 m2, u zgradi u [adresa], dakle na istoj adresi, kako je to utvrđeno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1063/21 od 22. ožujka 2022. Tuženici nisu dokazali da su imali ulaganja u predmetnom prostoru, jer je predmet ovog postupka prostor u ukupnoj površini od 113,96 m2 koji se nalazi u prizemlju zgrade u [adresa], u naravi sportska građevina - Dvorana za stolni tenis “Vrbik”, sagrađena na kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja sportska građevina se sastoji od tri odvojena prostora, i to: dvorane za stolni tenis, prostor u prizemlju površine 150,00 m2, prostor u podrumu površine 73,00 m2 i prostor u prizemlju zgrade površine 113,96 m2 koji je predmet ovog postupka. Iz slika i računa koje su priložili tuženici ne može se sa sigurnošću utvrditi da se odnose upravo na predmetni prostor odnosno da su tuženici doista izvršili ulaganja i platili priložene račune. Štoviše, slike dvorane upravo dokazuju da se tuženici pozivaju na prostor koji nije predmetni. Tuženici su nepošteni posjednici predmetne nekretnine s obzirom da nisu postupili po pozivu od 9. listopada 2013., a svakako od pokretanja postupka 10. srpnja 2014. Tužitelj nije dao suglasnost za ulaganje u predmetni prostor te ne postoji pravna osnova da se nepoštenim i nezakonitim posjednicima protiv kojih se vodi postupak iseljenja daje suglasnost gradonačelnika odnosno Gradske skupštine za ulaganje u prostor. Tužitelj nema saznanja da je izbio požar u predmetnoj nekretnini i to na starim elektro-instalacijama, a tuženici nisu jasno naveli kada je i gdje točno izbio požar. Naime, predmet ovog postupka nije cjelokupni sportski objekt već njegov dio u površini od 113,96 m2. Nadalje, tuženici dostavljaju račun Miziban d.o.o. od 27. listopada 2022., a upravo je u tom razdoblju navedeno trgovačko društvo bilo nepošteni posjednik prostora za koji je pokrenut postupak radi iseljenja 15. lipnja 2021., pravomoćno okončan 24. listopada 2023.

6. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u isprave u spisu, saslušanjem svjedoka LG, PG, NG i SG i građevinskim vještačenjem te je ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP) sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti, a protutužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici predaju u posjed prostore u ukupnoj površini od 113,96 m2 i to pod rednim brojem 08. Spremište, površine 3,09 m2, pod rednim brojem 09. WC, površine 2,4 m2, pod rednim brojem 05. Ured 1, površine 34,57 m2, pod rednim brojem 06. Ured 2, površine 17,74 m2, pod rednim brojem 07. Ured 3, površine 56,16 m2, kako su označeni zelenom bojom u skici izmjere u dopuni nalaza i mišljenja vještaka Ivana Martića od 29. siječnja 2025., na stranici 3., a koji se nalaze u prizemlju nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], zgrada u [adresa] i zahtjev tuženika / protutužitelja za isplatom iznosa od 125.613,50 EUR na ime naknade za nužne i korisne troškove koje su imali ulaganjem u nekretninu čiju predaju u posjed tužitelj tužbom zahtjeva.

8. Između stranaka nije sporno da tuženici posjeduju predmetnu nekretninu u vlasništvu tužitelja i da svi tuženici zajedno koriste prostor koji je predmet ovog postupka.

9. Između stranaka je sporno jesu li tuženici pošteni ili nepošteni posjednici predmetne nekretnine odnosno jesu li imali odobrenje tužitelja da istu posjeduju i koriste, jesu li tuženici vršili ulaganja u predmetnu nekretninu odnosno jesu li imali nužne i korisne troškove i imaju li pravo na nadoknadu istih.

10. Prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

11. Prema čl. 162. st. 1. ZV-a, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu, a što između stranaka nije sporno. Osim toga, da je tužitelj vlasnik nekretnine u kojoj se nalazi prostor koji koriste tuženici proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige od 30. travnja 2012. (list 37 spisa) iz kojeg je razvidno da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica], oznaka zemljišta zgrada u [adresa], površine 821 m2 u kojoj se nalazi prostor u prizemlju zgrade koji koriste tuženici. Uvidom u uvjerenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 24. prosinca 2012. (list 5 spisa), izvadak iz registra udruga Republike Hrvatske (list 10-12 spisa) i izvadak iz sudskog registra (list 6-9 spisa) sud je utvrdio da tuženici imaju sjedište na adresi na kojoj se nalazi predmetna nekretnina koja je danas obilježena kućnim brojem 1 na [adresa] u [adresa].

12. Uvidom u dopise tužitelja od 9. listopada 2013. i povratnice (list 23-30 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj tim dopisima pozvao tuženike da isprazne predmetni prostor i da ga predaju u posjed tužitelju kao i da su tuženici navedene dopise tužitelja uredno zaprimili.

13. Uvidom u tužbu radi ispražnjenja koju je Grad Zagreb 28. studenog 2011. podnio protiv STK Industrogradnja (list 51-53 spisa), sud je utvrdio da je STK Industrogradnja također bila u bespravnom posjedu dijela sportskog objekta u vlasništvu tužitelja i da stoga nije bila ovlaštena sa tuženicima pregovarati o davanju istog ili drugog prostora na istoj adresi (unutar istog sportskog objekta) u zakup odnosno podzakup tuženicima. Isto proizlazi iz Zaključka o davanju u zakup športske građevine – Dvorana za stolni tenis Vrbik od 16. rujna 2010. Stolnoteniskom savezu Zagreb iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 284 (list 71 spisa), a kojem je STK Industrogradnja odbila predati u posjed dvoranu za stolni tenis Vrbik što je razvidno iz dopisa STK Industrogradnje od 4. studenog 2010. (list 72 spisa). Da STK Industrogradnja nije bila zakoniti posjednik određenog dijela prostora u zgradi na adresi [adresa] čiji je vlasnik tužitelj proizlazi i iz pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps- 431/2011 od 7. travnja 2014. (list 106-115 spisa) kojom joj je naloženo isprazniti prostore u prizemlju zgrade u [adresa] i predati ih slobodne od osoba i stvari u posjed tužitelju.

14. Uvidom u dopis Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport od 15. srpnja 2013. koji je tužitelj uputio STK Industrogradnji, a ne tuženicima (list 86 spisa), sud je utvrdio da je tužitelj odgovorio na zamolbu STK Industrogradnja od 12. srpnja 2013. da mu tužitelj kao vlasnik Društvenog doma Vrbik – Dvorane za stolni tenis da suglasnost za odvajanje priključka sa zajedničkog električnog brojila tako da bi posebne priključke imali STK Industrogradnja, General Security d.o.o. i Elitvox d.o.o. Tužitelj je u tom dopisu dao suglasnost za odvajanje priključka sa zajedničkog električnog brojila, ali to ne znači da je tužitelj dao tuženicima suglasnost za korištenje predmetnog prostora ili za davanje istog u podzakup. Naime, i STK Industrogradnja je u tom trenutku neovlašteno koristila predmetni poslovni prostor te joj je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 7. travnja 2014. naloženo da isti preda u posjed tužitelju. Navedena činjenica je tuženicima morala bila poznata, jer su upravo tuženici tijekom ovog postupka iznijeli tvrdnju da je tužitelj vodio postupak poslovni broj Ps-431/2011 protiv STK Industrogradnja, a koju činjenicu tužitelj nije osporio. Sve i da dopis od 15. srpnja 2013. na koji se tuženici pozivaju predstavlja suglasnost ili odobrenje tužitelja za korištenjem prostora, tužitelj je dopisom od 9. listopada 2013. jasno izrazio želju za posjedovanjem svoje nekretnine. Dakle, da tužitelj nije dao suglasnost tuženicima za korištenje prostora razvidno je iz dopisa od 9. listopada 2013. kojim je od tuženika zatražio ispražnjenje i predaju prostora u posjed tužitelju kao i činjenica da je tužitelj 10. srpnja 2014. podnio ovu tužbu radi ispražnjenja protiv tuženika. Iz dopisa Službe za mjesnu samoupravu od 16. studenog 2009. (list 124 spisa) na koji se tuženici također pozivaju u prilog svojih navoda da su pošteni posjednici ne proizlazi da su tuženici pošteni posjednici predmetnog prostora u vlasništvu tužitelja jer čak da je tim dopisom tužitelj tuženicima dao suglasnost za korištenje prostora, tu suglasnost tuženici svakako nemaju od dana kada ih je tužitelj pozvao da isprazne i predaju mu poslovni prostor u posjed (dopis od 9. listopada 2013.), a niti od dana podnošenja ove tužbe radi ispražnjenja.

15. Iz iskaza svjedoka LG, zaposlenika tužitelja (list 464-465 spisa) koji o predmetu spora ima neposrednih saznanja jer je od 2008. zaposlenik Grada Zagreba na radnim mjestima od vježbenika do pročelnika, sud je utvrdio da svjedok nije dao ovlaštenje tuženicima da koriste predmetni poslovni prostor, jer se korištenje istog može regulirati jedino sukladno Odluci o načinu korištenja i upravljanja sportskih građevina u vlasništvu Grada Zagreba i da nije sa tuženicima pregovarao o sklapanju ugovora o zakupu za predmetni poslovni prostor. Svjedok je iskazao da nema nikakvih saznanja o ulaganjima u predmetni poslovni prostor te pojasnio da se cijeli sportski objekt sastoji od tri cjeline od kojih je jedna cjelina sportska dvorana i svlačionica i to nije predmet ovog postupka. Druga cjelina sastoji se od prostorija u prizemlju i podruma i bile su predmet sudskog postupka sa neovlaštenim posjednikom Miziban d.o.o. koji je u međuvremenu dovršen. Treća cjelina je predmet ovog postupka i sastoji se od uredskih prostora. Sa tuženicima nikada nije razgovarao o korištenju bilo kojeg od navedenih prostora pa tako ni o korištenju prostora koji je predmet ovog postupka.

16. Iz iskaza svjedoka PG (list 465-466 spisa) koji je bio savjetnik za sport u Gradu Zagrebu od 1994. do umirovljenja 1. siječnja 2015., sud je utvrdio da su tuženici koristili prostor na adresi [adresa] i to prostor uz dvoranu i svlačionice, ali je svjedok iskazao da ne zna na temelju kojeg pravnog osnova su to koristili. Iz iskaza svjedoka proizlazi da on osobno nikada nije tuženicima niti pismeno niti usmeno dao nikakvo ovlaštenje za korištenje bilo kojeg prostora ili dijela prostora na adresi [adresa] jer za to nije bio ovlašten. Poslovni prostori i sportski prostori u vlasništvu Grada Zagreba na korištenje su se davali uvijek putem javnog natječaja, a produživali su se bez natječaja, ako su bili zadovoljeni svi uvjeti. Ne zna kako su tuženici ušli u predmetni prostor, ali zna da su tuženici dobro surađivali sa STK Industrogradnjom jer su bili sponzori STK Industrogradnje. Grad Zagreb je bio u dobrim odnosima sa General securityem jer je General security ulagao financijska sredstva u STK Industrogradnju, odnosno sponzorirao ju je tako što je kupovao rekvizite i sportsku opremu te je uredio ulazni prostor u sportski objekt ispred dvorane na adresi [adresa] koji je bio devastiran. Ne zna kada je to točno bilo i nije znao objasniti o kojem točno ulaznom prostoru je riječ, a niti u čemu su se točno sastojala ta ulaganja.

17. Iz iskaza svjedoka NG (list 466-467 spisa), a koji je bio pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport od 2009. do 2018., a od 2018. do 2021. pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, sud je utvrdio da svjedok osobno nikada nije dao ovlaštenje tuženicima da koriste poslovni prostor ili bilo koji dio prostora na adresi [adresa] jer to nije bilo u skladu s njegovim ovlastima. Prema njegovo iskazu u vrijeme kada je postao pročelnik 2009. u prostoru je bio STK Industrogradnja s kojom je Grad Zagreb vodio sudski spor. Ne sjeća se kako se u tom prostoru STK Industrogradnje našao boksački klub, a niti kako se taj klub zvao, ali mu se u ime tog boksačkog kluba javljao gospodin KG, zakonski zastupnik I., II. i IV. tuženika protiv kojeg je Grad Zagreb također pokrenuo sudski spor radi iseljenja tog boksačkog kluba, a spor je završen tako da je boksački klub trebao predati dvoranu Gradu Zagrebu. Svjedok je razgovarao sa KG koji je zastupao taj klub o tome da će biti natječaj za taj prostor, a o ulaganjima u predmetni prostor nema saznanja.

18. Iz iskaza svjedoka SG (list 467 spisa) koji je od od veljače 2006. do veljače 2012. bio zamjenik pročelnika u Gradskom uredu za obrazovanje, kulturu i sport sud je utvrdio da on osobno nije dao tuženicima ovlaštenje za korištenje bilo kojeg prostora ili dijela prostora na adresi [adresa], a niti da im je netko drugi dao takvo ovlaštenje. O ulaganjima u prostor također nema nikakvih saznanja.

19. Nakon savjesne i brižljive ocjene iskaza svih saslušanih svjedoka koje su tuženici predložili na okolnost vođenja pregovora oko zaključenja ugovora o zakupu i davanja ovlaštenja tuženicima da koriste predmetni prostor, ovaj je sud njihove iskaze prihvatio u cijelosti kao istinite i uvjerljive s obzirom da se podudaraju kako međusobno tako i sa ispravama u spisu iz kojih proizlazi da je tužitelj još 2013. godine pozvao tuženike da mu predaju u posjed predmetni poslovni prostor.

20. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo i procjenu vrijednosti nekretnina dipl. inž. građ. Ivana Martića od 22. srpnja 2024. (list 505- 575 spisa) i dopune nalaza i mišljenja od 29. siječnja 2025. (list 644-646 spisa), a kojeg je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao jasan, argumentiran i objektivan, sud je utvrdio da tuženici posjeduju dio prostora u nekretnini u vlasništvu tužitelja odnosno u sportskom objektu sa poslovnim i drugim pomoćnim prostorijama koji se nalazi na adresi [adresa] u gradskoj četvrti Trnje, a koja je u zemljišnim knjigama evidentirana kao zgrada u [adresa]. Vještačenjem je utvrđeno da tuženici posjeduju i koriste prostor u ukupnoj površini od 113,96 m2 i to ured površine 34,57 m2, ured površine 17,74 m2, ured površine 56,16 m2, spremište površine 3,09 m2 i wc površine 2,40 m2, a koje se prostorije nalaze u prizemlju zgrade. Isto je razvidno iz nacrta prostora utvrđenog izmjerom na licu mjesta sa jasno iskazanim površinama i dimenzijama, a prostorije koje posjeduju tuženici vještak je u dopuni nalaza i mišljenja od 29. siječnja 2025. (list 644-646 spisa) označio zelenom bojom i rednim brojevima od 05-09 i istaknuo da prostor koji posjeduju tuženici u naravi predstavlja jednu logičku povezanu cjelinu sa jedinim ulazom kroz predprostor dvorane. Tuženici su tijekom ovog postupka izjavili da zajedno koriste predmetni prostor te na nalaz i mišljenje nisu imali prigovor.

21. Odredbom čl. 163. st. 1. ZV-a propisano je da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

22. Tuženici tijekom postupka tvrde da su u poštenom posjedu predmetnog prostora koji se nalazi u sportskom objektu na adresi [adresa] u [adresa]. Međutim, tuženici tijekom ovog postupka nisu dostavili niti jednu odluku Grada Zagreba ili ugovor iz kojih bi bilo razvidno da imaju pravo koje ih ovlašćuje na posjedovanje predmetne nekretnine, a u svakom slučaju tuženici to pravo nemaju od kada je tužitelj zahtijevao predaju posjeda nekretnine. Tužitelj je tuženike pozvao na predaju posjeda dopisom od 9. listopada 2013., a svakako podizanjem tužbe radi ispražnjenja i predaje u posjed u ovom postupku 10. srpnja 2014. Da tuženici nemaju pravo koje ih ovlašćuje na posjedovanje tužiteljeve nekretnine proizlazi i iz iskaza svjedoka LG, PG, NG i SG koje su tuženici predložili saslušati upravo radi utvrđenja činjenice da je tužitelj tuženicima dao ovlaštenje da koriste predmetni prostor.

23. U odnosu na utvrđenje o poštenom odnosno nepoštenom posjedu valja reći da je na temelju odredbe čl. 18. st. 3. ZV-a posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Prema odredbi čl. 18. st. 4. ZV-a ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu, a prema odredbi čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. U konkretnom slučaju tuženici nisu dostavili dokaz o pravu na posjed, a tužitelj je dostavio dokaz da su i kada su tuženici saznali da im pravo na posjed ne pripada.

24. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje da tuženici nemaju pravo odbiti predaju nekretnine njezinom vlasniku odnosno tužitelju, jer nemaju pravo koje ih ovlašćuje na posjedovanje te nekretnine. Sud je odbio dokazne prijedloge tuženika za saslušanjem svjedoka DG, ŽG, AG i TG na okolnost da tuženici koriste predmetni prostor na temelju podzakupa jer da tuženici koriste predmetni prostor na temelju podzakupa takav bi ugovor priložili, a da bi takav ugovor uopće mogli priložiti tužitelj bi trebao sklopiti ugovor o zakupu sa trećim. Tuženici nisu priložili niti takav ugovor. Tuženici su jedino priložili ugovor o zakupu sklopljen između tužitelja i STK Industrogradnja na vrijeme od godinu dana 18. prosinca 1996. i VI. Anex ugovora o zakupu športskog objekta Društveni dom Vrbik sklopljen između Grada Zagreba i STK Industrogradnja 30. studenog 1997. na vrijeme od godinu dana odnosno do 30. listopada 1998. i VII. Anex ugovora o zakupu športskog objekta Društveni dom Vrbik od 6. svibnja 2009. sklopljen između Grada Zagreba i STK Industrogradnja na vrijeme od godinu dana odnosno do 30. listopada 2009. (list 58-70 spisa). Da STK Industrogradnja nakon tog vremena nije bila zakoniti posjednik bilo kojeg dijela nekretnine u vlasništvu tužitelja razvidno je iz zaključka gradonačelnika Grada Zagreba o davanju u zakup športske građevine – dvorana za stolni tenis "Vrbik" od 16. rujna 2010. (list 71 spisa) kojim je nekretnina tužitelja – športska građevina dvorana za stolni tenis "Vrbik" na adresi [adresa] dana u zakup Stolnoteniskom savezu Zagreba iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 284 i činjenice da je tužitelj pokrenuo sudski postupak protiv STK Industrogradnje radi predaje nekretnine u posjed, a koji je postupak okončan u korist tužitelja presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ps-431/2011 od 7. travnja 2014. Osim toga da bi STK Industrogradnja tuženicima u podzakup dala bilo koji dio prostora u predmetnom sportskom objektu isto bi morala učiniti putem javnog natječaja uz suglasnost tužitelja odnosno gradskog upravnog tijela nadležnog za sport, a što jasno proizlazi iz ugovora koji su priložili tuženici (čl. 14. ugovora o zakupu športskog objekta od 18. prosinca 1996.). Prema tome, navedena činjenica tuženicima je bila poznata. U svakom slučaju tuženici su saznali da im ne pripada pravo na posjed od dana kada ih je tužitelj tražio u predaju nekretnine u posjed, a svakako od pokretanja ovog postupka radi ispražnjenja i predaje u posjed.

25. Slijedom navedenog, o tužbenom zahtjevu odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude na temelju odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a.

26. U odnosu na protutužbeni zahtjev kojim tuženici - protutužitelji zahtijevaju nadoknadu nužnih i korisnih troškova u ukupnom iznosu od 125.613,50 EUR odlučno je da tuženici / protutužitelji imaju pravni položaj nepoštenog posjednika, jer nisu dokazali svoje poštenje te da tuženici nisu dokazali, a niti predložili dokaze kojima se može utvrditi da su upravo oni izvršili ulaganja čak i da su radovi koje navode u protutužbi izvedeni.

27. Prema odredbi čl. 165. st. 3. ZOV-a nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku, a to mu pravo zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari. S obzirom da tuženici nisu još predali predmetnu nekretninu koju posjeduju bez pravne osnove tužitelju u posjed zastarni rok u pogledu tuženikovog traženja naknade nužnih izdataka nije niti počeo teći, pa je tužiteljev / protutuženikov prigovor zastare sud ocijenio neosnovanim.

28. Prema odredbi čl. 165. st. 4. ZOV-a nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu nego mora stvar predati bez odgode, pa tuženici pogrešno smatraju da imaju pravo zadržanja stvari dok im se ne naknade nužni i korisni troškovi koje su eventualno imali. Tuženici tvrde da su izvršili ulaganja u prostor koja su specificirali u podnesku od 24. siječnja 2024. (list 447-451 spisa). Sve i da su navedeni radovi doista izvedeni tuženik nije tijekom postupka dokazao, a niti predložio dokaze radi utvrđenja činjenice da su upravo tuženici / protutužitelji izvršili navedena ulaganja odnosno imali troškove izvođenja navedenih radova. Tuženici / protutužitelji nisu dokazali niti predložili dokaze radi utvrđenja sporne činjenice da su platili radove za koje tvrde da su izveli odnosno da su platili račune koje su priložili. S obzirom da tuženici nisu dokazali a niti predložili dokaze kojima se može nesporno utvrditi da su zaista imali te troškove odnosno da su platili navedene radove, sud je kao nevažan odbio prijedlog tuženika za izvođenjem građevinskog vještačenja na okolnost visine ulaganja tuženika u predmetni prostor, jer i da su navedeni radovi izvedeni iz te činjenice se ne može izvesti sa sigurnošću zaključak o tome da su trošak eventualno izvedenih radova u određenom opsegu i vrijednosti snosili tuženici. Štoviše, tuženici nisu dostavili čak niti jedan račun o izvođenju radova u iznosu od 50.000,00 EUR, a za koje tvrde da su ih izvodili 2012. godine, a kamoli dokaz o plaćanju računa za te navodno izvedene radove. Štoviše, navodi tuženika su kontradiktorni jer tvrde da su ih izveli 2012. godine, a među radovima koje su navodno izveli 2012. godine naznačili su "struja – nove cijevi, nove instalacije po plafonu nakon potresa, novi strujni ormarić, novi kablovi razvučeni nakon potresa". S obzirom da je općepoznata činjenica da se jači potres u Zagrebu dogodio tek 2020. godine, a da 2012. nije u Zagrebu zabilježen nikakav potres koji je nanio štetu imovini nije jasno o kakvim je radovima riječ. Na ročištu održanom 7. veljače 2024. tuženici su izjavili da su ulaganja na kojima temelje protutužbeni zahtjev izvršena tijekom 2022. i 2023. godine te da je račun 18/1/1 izdan u travnju 2023., račun 16/1/1 izdan je u travnju 2023., račun 4/1/2 izdan je u listopadu 2022., račun 12/1/1 izdan je u travnju 2023., račun 17/1/1 izdan je u travnju 2023. i račun 13/1/1 izdan je u travnju 2023. te da osim na temelju navedenih računa protutužitelji protutužbenim zahtjevom potražuju i iznos od 50.000,00 EUR kako je navedeno u podnesku od 24. siječnja 2024., a koja su izvršena 2012.

29. Iz računa i fotografija koje su priložili tuženici / protutužiteljji (list 196-209, 237- 324, 327-419 i 452-453 spisa) nije razvidno na koji se prostor ili dio predmetne sportske građevine uopće odnose, nije razvidno da su ulaganja izvršili upravo tuženici / protutužitelji u prostoru koji je predmet ovog postupka, a niti je razvidno da su tuženici platili bilo kakve radove. O tome dokaz nisu priložili, a niti predložili te se činjenica plaćanja radova odnosno da su bilo kakve troškove imali tuženici ne može utvrditi građevinskim vještačenjem.

30. Naime, predmet ovog postupka je prostor površine 113,96 m2, a koji se nalazi u prizemlju zgrade u [adresa], u naravi sportska građevina - Dvorana za stolni tenis “Vrbik”, sagrađena na kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od tri odvojena prostora, i to dvorane za stolni tenis (prostor u prizemlju površine 150,00 m2), prostor u podrumu površine 73,00 m2 i prostor u prizemlju zgrade površine 113,96 m2. Iz isprava (računa i fotografija) koje su priložili tuženici u vezi ulaganja nije razvidno da se uopće odnose na predmet ovog postupka (prostor u prizemlju površine 113,96 m2), jer i sami u postupku navode da su u suposjedu nekretnine, te da je tuženicima tijekom ovog postupka onemogućen pristup u dio nekretnine u kojem se nalazi dvorana. Računi na koje se pozivaju tuženici izdani su tijekom ovog postupka, u travnju 2023. i listopadu 2022., a ovaj je postupak pokrenut tužbom 10. srpnja 2014., jer tuženici nisu postupili po pozivu tužitelja od 9. listopada 2013. i predali mu predmetnu nekretninu u posjed. S obzirom da tuženici nemaju zaključen ugovor o zakupu poslovnog prostora sa tužiteljem i da nisu dobili suglasnost za ulaganja u predmetni prostor od vlasnika te da su, prema ispravama koje su sami podnijeli, ulaganja eventualno izvršili nakon podnošenja tužbe kojom vlasnik od njih zahtijeva predaju u posjed predmetne nekretnine, proizlazi da njihov zahtjev nije osnovan. Naime, neprihvatljivo i nerazumno bi bilo priznati tuženicima ulaganja (čak i da su ih doista izvršili u prostoru koji je predmet ovog postupka) odnosno ono što su kao nepošteni posjednici eventualno dodavali tuđoj stvari ili u nju ulagali rad i sredstva jer, ukoliko su to činili, činili su to u namjeri da za sebe zadrže postignute koristi odnosno da tuđu nekretninu prilagode svojim potrebama i to, prema računima koje su priložili, devet godina od pokretanja ovog postupka u kojem tužitelj pokušava vratiti posjed svoje nekretnine, dakle znajući da im ne pripada pravo na posjed. Tuženici / protutužitelji nisu dokazali osnovanost svog zahtjeva jer nisu dostavili niti jednu ispravu na temelju koje bi se građevinskim vještačenjem mogle utvrditi odlučne činjenice. Osim toga, građevinskim vještačenjem se zasigurno ne može utvrditi odlučna činjenica tko je platio radove za koje tuženici – protutužitelji tvrde da su izvedeni odnosno jesu li radovi uopće plaćeni.

31. Sud je odbio prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka KGG na okolnost da je prvo tuženik podmirio račun za električnu energiju cijelog objekta u 2013. godini kao nevažan za rješenje ovog spora s obzirom da taj trošak nije predmet protutužbenog zahtjeva odnosno tuženici protutužbenim zahtjevom niti ne zahtijevaju nadoknadu tog troška. Sud je odbio prijedlog tuženika da sud priklopi spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-431/2011 kao nevažan za rješenje ovog spora, a posebno iz razloga jer spisu prileže tužba i pravomoćna presuda donesena u tom predmetu u koje je sud izvršio uvid. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza uviđajem na okolnost koji dio predmetnog prostora koristi pojedini tuženik jer su tuženici izjavili da predmetni prostor posjeduju i koriste svi tuženici zajedno. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika I., II., i IV. tuženika KG na okolnost vođenja pregovora radi zaključenja ugovora o zakupu i davanja ovlaštenja tuženicima da koriste predmetni prostor jer iz svih ostalih dokaza provedenih tijekom ovog postupka kao i iz iskaza svjedoka LG, NG, PG i SG, a koje su tuženici predložili upravo radi utvrđenja navedene sporne činjenice, je sud utvrdio da tuženici nisu imali ovlaštenje od tužitelja da koriste i posjeduju tužiteljevu nekretninu.

32. Slijedom navedenog, o protutužbenom zahtjevu valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke ove presude na temelju odredbe čl. 165. st. 3. i 4. ZV-a.

33. Tužitelj / protutuženik je uspio u parnici pa su mu tuženici / protutužitelji dužni nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelju su priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

34. Tarifom je određeno da vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, a ova Tarifa stupila je na snagu 25. studenog 2023. Prema odredbi čl. 52. st. 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva koji je tužitelj postavio u troškovniku, a kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

35. Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak za sastavljanje tužbe u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7/1 OT), odgovora na protutužbu u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7/1 OT), za sastavljanje podnesaka od 24. siječnja 2024., 8. kolovoza 2024., 21. listopada 2024. i 17. veljače 2025., svaki u iznosu od 2.292,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za sastavljanje podnesaka od 16. siječnja 2015. i 13. rujna 2017., svaki u iznosu od 200,00 EUR, (Tbr. 8/3 OT), za sastavljanje podnesaka od 21. ožujka 2019., 1. listopada 2021., od 18. prosinca 2023. i 12. ožujka 2024., svaki u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4 OT), za zastupanje na ročištima 26. travnja 2016., 16. listopada 2017., 10. svibnja 2023., 20. rujna 2023. i 29. studenog 2023., svako u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištima 7. veljače 2024. i 2. rujna 2025., svako u iznosu od 2.292,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), sve uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 4.463,00 EUR, kao i trošak vještačenja u iznosu od 600,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 311,90 EUR i na presudu u iznosu od 311,90 EUR, odnosno ukupno parničnih troškova 23.538,80 EUR. Tužitelju pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

36. Tužitelju nije priznat trošak za sastavljanje podnesaka od 31. listopada 2014., 20. studenog 2015., 21. kolovoza 2018., 25. listopada 2019., 25. svibnja 2020., 12. listopada 2020., 2. ožujka 2023., 17. svibnja 2023., 17. lipnja 2024., 18. lipnja 2024., svaki u iznosu od 50,00 EUR jer nisu bili potrebni za vođenje parnice s obzirom da tužitelj u istima nije iznio nikakve nove odlučne okolnosti već u podnesku od 31. listopada 2014. dostavlja dokaze - isprave a što je tužitelj mogao učiniti već uz tužbu ili u kasnije predanim podnescima za koje mu je priznat trošak u cijelosti dok u ostalim navedenim podnescima predlaže zakazivanje ročišta, požuruje rad suda, dostavlja punomoć i dokaz o uplati predujma za vještačenje. Tužitelju također nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu preko iznosa od 311,90 EUR koliko je dužan platiti sukladno vrijednosti predmeta spora.

U Zagrebu 8. rujna 2025.

SUTKINJA

Jasminka Gadža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 8 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.