Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-586/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tulija Zele-Janjanin i Adrijana Jovanović iz Rijeke, Školjić 8 protiv tuženika LOVAČKA DRUŠTVO "LANE" OPATIJA, Križišće 3, Opatija, OIB: 91481714618, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Stanić i partneri d.o.o. Rijeka, Riva 4, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 8. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LOVAČKOM DRUŠTVU „LANE“ OPATIJA, OIB: 91481714618 platiti tužitelju CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862 iznos od 2.207,13 EUR sa zakonskom zateznom kamatom kako slijedi:

- na iznos od 2.100,95 EUR tekućom od 31. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 106,18 EUR tekućom od 5. travnja 2022. do isplate, po stopi od 5,49% godišnje do 30. lipnja 2022., od 1. srpnja 2022. po stopi od 5,31% godišnje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje do 30. lipnja 2023., od 1. srpnja 2023. po stopi od 7,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 7,25% godišnje do 31. prosinca 2024. od 1. siječnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje do 30. lipnja 2025., a od 1. srpnja 2025. po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku LOVAČKOM DRUŠTVU „LANE“ OPATIJA, OIB: 91481714618 platiti tužitelju CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862 iznos od 1.352,78 EUR na ime prouzročenog parničnog troška zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 8. rujna 2025. (dana donošenja presude) po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 25. siječnja 2024. pred ovim sudom podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete. Obrazlaže da je 22. prosinca 2021. oko 17,40 sati, na cesti ŽC 5012 na 11 km + 500 m (općina Matulji) u mjestu Zvoneće pred vozilo registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao TO, s područja lovišta tuženika istrčala divljač/srneća divljač i udarila u vozilo, čime je na vozilu nastala imovinska šteta. Uginulu divljač preuzeo je lovnik tuženika. Za vozilo registarske oznake [registarska oznaka], vlasništvo vozača TO je na dan 22. prosinca 2021. kod tužitelja bio sklopljen ugovor o osiguranju automobilskog kaska, o čemu je izdana polica osiguranja br. [broj police osiguranja]. Temeljem sklopljenog ugovora o osiguranju tužitelj je osiguraniku naknadio štetu u iznosu od ukupno 2.207,13 EUR. Lovištem iz kojeg je divljač istrčala gospodari tuženik i za nastalu štetu odgovara sukladno odredbama iz Zakona o lovstvu (čl. 80., čl. 76. st. 2.) i Zakona o obveznim odnosima (čl. 1063., 1064. i 1067. ZOO-a). Naime, divljač na javnoj cesti neprijeporno predstavlja opasnu stvar, a iz odredbe čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu jasno proizlazi da u slučaju, kada je do štete došlo naletom divljači na vozilo u vrijeme kada se nije provodio lov, u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis, nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari tuženik, u vrijeme kada se nije provodio lov, treba primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. Tužitelj je uz ovu tužbu priložio i u ovoj tužbi predložio izvođenje svih dokaza kojima isključuje odgovornost svoga osiguranika za prouzrokovanje prometne nezgode sukladno odredbi čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu, kao i sve dokaze koji ukazuju na postojanje odgovornosti tuženika, sukladno odredbama 1063. -1067. Zakona o obveznim odnosima. Ovakvo pravno shvaćanje u pogledu tumačenja zakonskih odredbi radi utvrđivanja odgovornosti za štete na vozilima prouzročene od strane divljači iz lovišta, zauzeo je i Ustavni sud RH, u odluci poslovni broj U-I-4249/2018 od 18.06.2019., a također je takav stav zauzet i u brojnoj sudskoj praksi, od kojih se tužitelj poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH, broj Pž-5681/2021 od 1. rujna 2022. Tužitelj je pozvao tuženika i tuženikova osiguravatelja na podmirenje regresnog duga, ali je namirenje ostalo bezuspješno. Stoga predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Presudom zbog ogluhe ovoga suda poslovni broj P-46/2024-4 od 12. travnja 2024. prihvaćen je tužbeni zahtjev u cijelosti (odluka na stranici 55-58 spisa), protiv koje presude je tuženik podnio žalbu. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2440/2024-2 od 9. listopada 2024. uvažena je tuženikova žalba i ukinuta citirana presuda te je predmet vraćen na ponovno suđenje (odluka na stranici 72-75 spisa). Tuženik je u žalbi protiv citirane presude osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da je i automobil opasna stvar, a ne samo divljač pa je potrebno uzeti u obzir i relevantne okolnosti koje se tiču automobila, vozača i konkretnog stanja na cesti. Tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije i predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Sud je izveo dokazni postupak pregledom i čitanjem dokumentacije koja je priložena spisu i detaljno obrazložena u t. obrazloženja, saslušanjem svjedoka TO (iskaz na stranici 89 spisa) te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet Goranu Husinecu iz Zagreba, Kriška 53 (Nalaz i mišljenje na stranici 96-98 spisa) utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje:

ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.).

4. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

5. Predmet spora je isplata iznosa od ukupno 2.207,13 EUR s osnove regresnog zahtjeva koji iznos je tužitelj za svog osiguranika TO iz Jurdani platio društvu za popravak vozila AFRO d.o.o. Matulji 31. siječnja 2022. u iznosu od 2.100,95 EUR (račun, nalog za doznaku po šteti i potvrda o plaćanju na stranici 34-41 spisa) te troškova zamjenskog vozila korištenog za vrijeme popravka vozila u iznosu od 106,18 EUR, sve na temelju Police osiguranja automobilskog kaska broj 004145145467 (polica na stranici 7 spisa), a po osnovi nastale imovinske štete na osobnom vozilu marke Hyundai Tuscon 1.6. CRDi, Style, registarske oznake i broja [registarska oznaka], a koja se dogodila 22. prosinca 2021. uslijed naleta vozila na divljač-srnu. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Odredbom čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Stoga je tužitelj bio ovlašten podnijeti predmetnu tužbu protiv tuženika. Iz Police osiguranja automobilskog kaska broj 004145145467 (polica na stranici 7 spisa) s trajanjem od 14. rujna 2021. do 14. rujna 2022. sud utvrđuje da je tužitelj po toj polici osiguranja bio osiguratelj za osobno vozilo marke Hyundai Tuscon 1.6. CRDi, Style, registarske oznake i broja [registarska oznaka] te da je osiguranik TO iz [adresa], za kojeg je tužitelj društvu za popravak isplatio naknadu. Dakle, isplatom osigurnine osiguraniku kao oštećeniku nastupila je subrogacija na temelju zakona (čl. 963. st. 1. ZOO-a). Treća osoba, u ovom slučaju tuženik, ne može zbog činjenice što je provedeno osiguranje doći u gori pravni položaj pa osiguratelju može istaknuti sve prigovore koje je mogao istaknuti i osiguraniku do trenutka plaćanja naknade iz osiguranja.

7. Uvidom u službenu bilješku Policijske postaje Opatija od 22. prosinca 2021. utvrđeno je da se 22. prosinca 2021., oko 17,40 sati, na cesti ŽC 5012 na 11 km + 500 m (općina Matulji) u mjestu Zvoneće dogodila prometna nezgoda na način da je pred vozilo registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao TO istrčala divljač/srneća divljač i udarila u vozilo, čime je na vozilu nastala imovinska šteta (službena bilješka na stranici 84-85 spisa). Vozač se kretao iz smjera Permana u smjeru Žejana, a nezgoda se dogodila u mjestu Zvoneća. S lijeve strane iz šumskog predjela na kolnik je istrčala srneća divljač koju je vozač udario prednjim lijevim dijelom vozila. Iz bilješke nadalje proizlazi da je uginulu divljač preuzeo lovnik tuženika (OO). Predmetna dionica ceste označena je prometnim znakom "divljač na cesti".

7.1. Tuženik nije osporio da je predmetno vozilo bilo osigurano kod tužitelja po Polici osiguranja automobilskog kaska broj 004145145467 te da je tužitelj svom osiguraniku TO naknadio imovinsku štetu na predmetnom vozilu u iznosu od 2.100,95 EUR 31. siječnja 2022. (izvadak po računu na stranici 40 spisa). Tuženik se također nije očitovao na trošak zamjenskog vozila korištenog za vrijeme popravka vozila u iznosu od 106,18 EUR prema računu AFRO d.o.o. Matulji broj 110- 21340-91 od 27. siječnja 2022., koji je tužitelj platio tom društvu za svog osiguranika TO **.**.2022. (izvadak po računu na stranici 41 spisa). Budući da navedene činjenice među strankama nisu sporne, ne treba ih dokazivati sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a.

8. Sporno jest je li tuženik odgovoran za nastalu štetu, odnosno je li dužan platiti utuženi iznos s obzirom na tuženikove navode da je i automobil opasna stvar, a ne samo divljač te da treba uzeti u obzir i brzinu kretanja vozila, stanje kolnika, ograničenje brzine te postojanje ili nepostojanje prometnog znaka "divljač na cesti".

9. Odštetna odgovornost osoba koja gospodare lovištem (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva i to kao objektivna odgovornost, uređena je Zakonom o lovstvu (dalje: ZL-a, "Narodne novine" broj 99/18., 32/19., 32/20. i 127/24.) i to u čl. 80. st. 6. koji propisuje da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: - vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi - lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

10. Nadalje, odštetna odgovornost tuženika uređena je i općim propisima obveznog prava kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti i to konkretno čl. 1045. st. 3. ZOO-a, koji određuje da se za štetu od opasne svari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju, te daljnjim odredbama čl. 1063. -1067. ZOO-a budući da divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima predstavlja opasnu stvar, a šteta nastala u vezi opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari (osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete). Izneseno stajalište potkrepljuje se identičnim stajalištem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženim u Odlukama broj:U-I-2813/2014 od 3. lipnja 2016. i broj:U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015. te stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenim u niz njegovih odluka (npr. Rev-1816/90 i Rev-2070/92). Dakle, divljač koja pretrčava cestu se smatra opasnom stvari pa tuženik odgovara već pod pretpostavkama kada postoji uzročna veza između štetne radnje i štete, bez obzira na krivnju štetnika. Stoga se odgovara već na temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena, s time da kada je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, uzročna veza između štetne radnje i štete se ne dokazuje, nego se uzročnost predmnijeva.

11. Iz iskaza svjedoka-vozača oštećenog vozila TO sud utvrđuje da se kretao iz smjera Permana prema Munama. Nezgoda se dogodila oko 19 sati, padala je lagana kiša i bila je sumaglica te su uvjeti na cesti bili dosta loši. T je iskočila s povišenog dijela s vozačeve lijeve strane na desnu stranu te je udarila u prednja vozačeva vrata te se odbila na drugu stranu ceste, kojom je u tom trenutku dolazilo drugo vozilo koje je pregazilo srnu. Iskazao je da se srna najedanput pojavila odnosno iskočila na cestu te nije stigao reagirati. Na vozilu su bila oštećena prednja vrata, blatobran, branik, pragovi, nosači, far. Vozilo je popravljeno preko kasko osiguranja. Iskazao je da se kretao brzinom oko 40-50 km/h te da se na tom dijelu ceste ne može niti kretati većom brzinom. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka, posebno uzimajući u obzir da sud ocjenjuje da svjedok nije zainteresiran za ishod ovog spora jer je štetu na svom vozilu namirio na temelju police kasko osiguranja.

11.1. Iz Službene bilješka koju su sastavili policijski službenici Policijske postaje Opatija 22. prosinca 2021. sud utvrđuje da prilikom očevida policijski službenici nisu utvrdili postojanje prekršaja u smislu neprilagođene brzine kretanja. Također iz Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola utvrđeno je da vozač nije bio pod utjecajem alkohola (stranica 86 spisa). Stoga iz Zapisnika ne proizlazi ništa što bi ukazivalo da je vozač povrijedio odredbe čl. 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/2023. i 145/24.).

11.2. Tuženik se u konkretnom slučaju može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta prouzročena višom silom, krivnjom samog oštećenika ili neke treće osobe sukladno odredbi čl. 1067. ZOO-a. Teret dokaza da je šteta prouzročena krivnjom vozača (npr. zbog neprilagođene brzine) je na tuženiku, a tuženik radi utvrđenja te činjenice nije predložio izvođenje niti jednog dokaza, što je bio dužan učiniti na temelju čl. 219. st. 1. i čl. 7. ZPP-a. Slijedom toga, na temelju iskaza svjedoka i službene bilješke nadležne policijske postaje sud utvrđuje da vozač nije upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama. Dakle, tuženik nije dokazao da je vozač povrijedio odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, niti je tuženik tvrdio tijekom postupka.

11.3. U konkretnom slučaju je do štete došlo zbog sudara dvije opasne stvari- motornog vozila u pokretu i divljači koja je iskočila na cestu. Budući da je u konkretnom slučaju, na temelju iskaza svjedoka-vozača i Službene bilješke Policijske postaje Opatija od 22. prosinca 2021. utvrđeno da se vozač kretao dopuštenom i prilagođenom brzinom; da nije bio pod utjecajem alkohola te da nije mogao izbjeći sudar jer je srna iskočila s povišenog dijela na cestu i udarila u prednja vozačeva vrata, to je sud utvrdio da je tuženik odgovoran za štetu jer je šteta nastala od divljači koja je u takvim okolnostima opasna stvar, a nije utvrđeno protupravno ponašanje vozača.

12. Nadalje, sud je prihvatio tužiteljev prijedlog i odredio izvođenje dokaznog postupka vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet radi utvrđenja visine štete nastale na predmetnom vozilu. Stalni sudski vještak Goran Husinec iz Zagreba, Kriška 53 je u svom Nalazu i mišljenju zaprimljenom kod suda 17. travnja 2025. (stranica 96-98 spisa) detaljno opisao procjenu popravka, potrebne radove, materijal i rezervne dijelove te je utvrdio visinu troškova popravka bez PDV-a u iznosu od 1.710,77 EUR, odnosno s PDV-om u iznosu od 2.138,46 EUR (stranica 98 spisa), dakle u manjem iznosu od onog kojeg traži tužitelj za troškove popravka (2.100,95 EUR). Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka budući da je logičan, objektivan, argumentiran i u skladu s dokumentacijom koja je priložena spisu, posebno uzimajući u obzir da tužitelj, niti tuženik nisu imali primjedbi na Nalaz i mišljenje vještaka.

13. Slijedom navedenog, na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da je nalet srneće divljači na vozilo bio neočekivan i neizbježan te da vozač nije mogao izbjeći udarac u divljač. Stoga sud zaključuje da vozač vozila nije postupao protivno prometnom pravilu, odnosno da nema njegove krivnje. Iz Službene bilješke proizlazi da nije podnesena kaznena prijava, niti optužni prijedlog protiv osiguranika tužitelja radi postupanja vozača protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iz čega također proizlazi da je uzrok nastanka nezgode iznenadno istrčavanje divljači na prometnicu. Stoga ne postoje okolnosti za oslobođenje tuženika od odgovornosti za štetu u smislu čl. 1067. st. 1. i 2. ZOO-a.

14. Iz svega navedenog proizlazi da je za naknadu štete odgovoran tuženik na temelju citiranih zakonskih odredbi. S obzirom na to da se divljač na cesti smatra opasnom stvari, to na temelju odredbe čl. 1064. ZOO-a za nastalu štetu odgovara njezin vlasnik po načelu objektivne odgovornosti, odnosno tuženik kao lovoovlaštenik lovišta s kojega je srna istrčala na cestu. Tuženik nije dokazao okolnosti koji bi ga oslobodile odgovornosti za štetu, što je dužan učiniti sukladno odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. ZPP-a.

15. Što se tiče visine nastale štete, ističe se da je vještak utvrdio da je na predmetnom vozilu nastala imovinska šteta od 2.138,46 EUR s PDV-om. Kraj nesporne činjenice da je tužitelj svom osiguraniku isplatio manji iznos od onog kojeg je utvrdio vještak, odnosno iznos od 2.100,95 EUR po osnovi popravka te iznos od 106,18 EUR na ime troškova zamjenskog vozila za vrijeme popravka, koje tuženik uopće nije osporavao, to sud utvrđuje osnovanim tužbeni zahtjev u cijelosti. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev u utuženom iznosu i donio odluku kao u t. I. izreke presude.

16. Za tužitelja je šteta nastala 31. siječnja 2022., odnosno 5. travnja 2022. kada je za svog osiguranika platio utužene iznose (izvadak po računu na stranici 40 i 41 spisa). Stoga je sud u t. I. izreke presude naložio tuženiku naknaditi štetu tužitelju u utuženom iznosu od ukupno 2.207,13 EUR. Na temelju odredbe čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom trenutka nastanka štete, pa je stoga sud tužitelju dosudio zakonske zatezne kamate od 31. siječnja 2022. na iznos od 2.100,95 EUR, odnosno od 5. travnja 2022. na iznos od 106,18 EUR, od kojeg datuma ih je tužitelj i tražio, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP- a. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužitelju nadoknaditi parnične troškove. Stoga je sud tužitelju, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 2.207,13 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 1.352,78 EUR (t. II. izreke presude). Tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 34,26 EUR (u kojem iznosu je tužitelj pristojbu platio) i na presudu od 68,52 EUR sukladno Tar. br. 1/1 Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) te na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23.) budući da je tužitelja zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška zastupanja na ročištima 15. siječnja 2024., 19. ožujka 2025. i 9. srpnja 2025. u iznosu od po 200,00 EUR (ukupno 600,00 EUR) sukladno Tbr. 9/1 uvećano za PDV u iznosu od 150,00 EUR sukladno Tbr. 42, sve uvećano za troškove vještačenja od 500,00 EUR.

17.1. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da je takav zahtjev tužitelj postavio u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u točki II. izreke presude.

Rijeka, 8. rujna 2025.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a). U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10 i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a u vezi s čl. 502. st. 1. ZPP-a).