REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] D 5

Poslovni broj: Us I-1380/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužiteljice DB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi nepripadne isplate nacionalne naknade za starije osobe, 8. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-551-08/25-01/01105891578, URBROJ: 341-99-01/1- 25-3891 od 10. lipnja 2025., kao i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli - Pola, KLASA: UP/I-551-08/25-01/01105891578, URBROJ: 341-13-01/1-25-9585 od 29. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-551-08/25-01/01105891578, URBROJ: 341-99-01/1-25-3891, od 10. lipnja 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja, izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli - Pola, KLASA: UP/I-551-08/25-01/01105891578, URBROJ: 341-13-01/1-25-9585, od 29. travnja 2025., a kojim je rješenjem u t. I. izreke tužiteljici utvrđena nepripadna isplata nacionalne naknade za starije osobe za razdoblje od 2.svibnja 2022. do 28. veljače 2025. u svoti od ukupno 4.505,37 EUR, dok je u t. II. izreke rješenja, tužiteljica obvezna navedenu svotu nepripadno isplaćene naknade za starije osobe uplatiti u roku od 15 dana, računajući od dana primitka rješenja, u korist računa Državnog proračuna navedenog u uputi za plaćanje nepripadno isplaćene svote nacionalne naknade za starije osobe, koja je u prilogu rješenja.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-551-08/25-01/01105891578, URBROJ: 341-99-01/1-25-3891 od 10. lipnja 2025., a posljedično tome i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli – Pola, KLASA: UP/I-551-08/25-01/01105891578, URBROJ: 341-13-01/1-25-9585 od 29. travnja 2025. tužiteljica je podnijela pravovremenu tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 21. srpnja 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužiteljica u bitnome navela, da je u cijelosti ispunila svoju zakonsku obvezu iz čl. 11. Zakona o nacionalnoj naknadi za starije osobe („Narodne novine“, br. 62/20, 156/23, u nastavku teksta: Zakon), time što je 10. siječnja 2024. uredno prijavila tuženiku nastalu promjenu koja je utjecala na njezino pravo na nacionalnu naknadu i to je pravo prijavila i putem elektroničke pošte i putem preporučene pošiljke sa povratnicom, a činjenica što tuženik nije postupio i donio odluku po njezinoj prijavi, da ne može ići na njezinu štetu i teret, niti je ona dužna i odgovorna za nastalu situaciju. Nastavno, istaknula je, da nije mogla ostvariti nikakva druga prava po drugom osnovu zbog odugovlačenja tuženika za donošenjem rješenja. Smatra da datum donošenja rješenja Zavoda 24. ožujka 2025. je datum prestanka prava na isplatu nacionalne naknade za starije osobe, ujedno i treba predstavljati jedini datum od kada bi joj se trebalo računati eventualna nepripadna isplata i eventualni dug, a ne retroaktivno, a kako je to učinio tuženik. Stoga iz sadržaja tužbe proizlazi kako tužiteljica predlaže da se poništi osporavano rješenje tuženika od 10. lipnja 2025.

3.Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovoga Suda 21. kolovoza 2025. u bitnome naveo, da je osporavano rješenje tuženika doneseno na temelju potpunog i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i na temelju mjerodavnih zakonskih odredbi navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, a sve imajući u vidu da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 16. rujna 2021. priznato tužiteljici počevši od 1. siječnja 2021. pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe prema čl. 4. i 5. Zakona, a da je tužiteljici rješenjem istog tijela od 20. ožujka 2025. priznato pravo na razmjerni dio starosne mirovine od 1. svibnja 2022., zbog čega da je tužiteljici pravomoćnim rješenjem tijela prvog stupnja od 24. ožujka 2025., pravilno obustavljena isplata nacionalne naknade sa istim danom, 1. svibnja 2022. i zbog toga je prvostupanjskim rješenjem od 29. travnja 2025. tužiteljici utvrđena nepripadna isplata nacionalne naknade za starije osobe za razdoblje od 2. svibnja 2022. do 28. veljače 2025. u svoti od 4.505,37 EUR u skladu s odredbom čl. 16. Zakona utvrđenoj obračunom nacionalne naknade prema rješenju o promjeni ili prestanku prava sačinjenim od strane Središnje službe u Zagrebu, Odjela za obračun i isplatu primitaka i naknada korisnicima od 19. kolovoza 2025. pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

4. Kako su pravno odlučne činjenice u ovom upravnom sporu nesporne, tužiteljica osporava primjenu materijalnog prava, a stranke nisu izrijekom zahtijevale održavanje rasprave, to je Sud na temelju članka 98. stavak 1. točka 4. u svezi s člankom 98. stavak 1. točka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24 u nastavku teksta: ZUS), a nakon izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrdio, te razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja utvrdio, da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Naime, uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da je postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut po službenoj dužnosti provjerom osobnih podataka, ostvarenog prihoda, ispunjavanja pravnih i drugih pretpostavki za ostvarivanje i korištenje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe iz čl. 12. st. 1. Zakona. Utvrđeno je, da je tužiteljici rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli - Poli od 16. rujna 2021. priznato, počevši od 1. siječnja 2021. pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe prema čl. 4. i 5. Zakona, da je rješenjem Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Kantonalne administrativne službe za Tuzlanski kanton od 27. listopada 2023. godine koje je zaprimljeno u tijelu prvog stupnja dana 27. prosinca 2023., tužiteljici priznato pravo na starosnu penziju počev od 28. srpnja 2022. u iznosu od 212,65 KM mjesečno i da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli – Pola, broj 141687, od 20. ožujka 2025. tužiteljici priznato pravo na razmjerni dio starosne mirovine od 1. svibnja 2022. u svoti od 13,92 EUR mjesečno, zbog čega je prvostupanjskim rješenjem od 24. ožujka 2025. tužiteljici prestalo pravo isplate nacionalne naknade za starije osobe sa danom 1. svibnja 2022. te je istim rješenjem ukinuto rješenje prvostupanjskog tijela od 16. rujna 2021.

6. Nastavno, iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je tužiteljica 10. siječnja 2024. obavijestila prvostupanjsko tijelo da joj je rješenjem Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Kantonalne administrativne službe za Tuzlanski kanton od 27. listopada 2023. godine, koje je zaprimljeno prvostupanjskog tijela 27. prosinca 2023. priznato pravo na starosnu penziju počevši od 28. srpnja 2022. u iznosu od 212,65 KM mjesečno, a da joj je rješenjem prvostupanjskog tijela od 16. rujna 2021. priznato pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe počevši od 1. siječnja 2021. Navedenu Obavijest tužiteljica je dostavila prvostupanjskom tijelu elektroničkim putem 10. siječnja 2024. i preporučeno s povratnicom kod kojeg je zaprimljeno kod 13. siječnja 2025., a nakon čega su u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, donesena ovdje osporavana rješenja, rješenje prvostupanjskog tijela od 29. travnja 2025. kojim se rješenjem tužiteljici utvrđuje nepripadna isplata nacionalne naknade za starije osobe za razdoblje od 2. svibnja 2022. do 28. veljače 2025. u svoti od 4.505,37 EUR i osporavano rješenje tuženika od 10. lipnja 2025. kojim se odbija žalba tužiteljici izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 29. travnja 2025., a osporavajući koje je tužiteljica pokrenula upravni spor, koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

7. Naime, odredbom čl. 11. st. 1. Zakona propisano je, da je korisnik prava dužan u roku od 15 dana dužan prijaviti svaku promjenu nastalu u osobnim ili stvarnim okolnostima koje utječu na pravo ili na opseg korištenja tog prava.

8. Odredbom čl. 16. tog Zakona, propisano je, da korisnik prava na nacionalnu naknadu za starije osobe je dužan Zavodu nadoknaditi štetu koja nastane zbog nepripadne isplate nacionalne naknade za starije osobe, ako ostvari nacionalnu naknadu za starije osobe na koju nema pravo, ili ostvari pravo na temelju neistinitih ili netočnih podataka za koje je znao ili je morao znati da su neistiniti ili netočni, te ako u roku od 15 dana ne prijavi i promjene koje uzrokuju gubitak prava na nacionalnu naknadu za starije osobe, a znao je ili je morao znati za promjene.

9. Odredbom čl. 5. st. 1. Zakona propisano je, da osoba iz čl. 4. ovoga Zakona može ostvariti pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe uz uvjet da nije korisnik mirovine prema propisima Republike Hrvatske ili prema propisima neke druge države i nije osiguranik u obveznom mirovinskom osiguranju.

10. Naime, u predmetnom upravnom sporu nije sporno da je tužiteljici prvostupanjskim rješenjem od 16. rujna 2021. priznato pravo na pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe počevši od 1. siječnja 2021. u svoti od 800,00 kn mjesečno, kao što nije sporno da je rješenjem Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Kantonalne administrativne službe za Tuzlanski kanton od 27. listopada 2023. godine, zaprimljeno kod prvostupanjskog tijela 27. prosinca 2023., tužiteljici priznato pravo na starosnu penziju počevši od 28. srpnja 2022. u iznosu od 212,65 KM mjesečno te da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 20. ožujka 2025. tužiteljici priznato pravo na razmjerni dio starosne mirovine od 1. svibnja 2022. u svoti od 13, 92 EUR.

11. Imajuću u vidu da je tužiteljica 10. siječnja 2024. o nastaloj promijeni odmah obavijestila prvostupanjsko tijelo i preporučeno s povratnicom i putem elektroničke pošte, a kako je to i navela u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, kao što je to isticala i u tužbi kojom je pokrenula predmetni upravni spor, to ne postoji krivnja ni propusti na strani tužiteljice do kojih je došlo do nepripadne isplate naknade te prema presudi Europskog suda za ljudska prava, ( Gashi protiv Hrvatske od 13. prosinca 2007. zahtjev broj 32457/05) proizlazi da bi propusti državnih tijela trebali ići u korist pogođenih osoba, osobito ako se time ne dovodi u pitanje kakav drugi suprotstavljeni privatni interes odnosno drugim riječima rizik svake greške što je napravilo državno tijelo trebalo bi snositi država i propusti se ne smiju ispravljati na štetu dotičnog građanina (vidi, mutatis mutandis, I v. [adresa], br. 65582/01, § 50, 24. svibnja 2007. ), a takvo postupanje se protivi i načelu pravne sigurnosti koje je citirano u članku 6. stavku 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda( pročišćeni tekst MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10), koji stav je i zauzet i u presudi Vijatović protiv Hrvatske od 21. rujna 2017., (zahtjev broj 502-00/13).

12. Pri tome ukazuje se tuženiku i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-11/18 od 8. studenog 2018. prema kojoj Ustavni sud Republike Hrvatske napominje da se u demokratskom društvu posebna važnost pridaje načelu dobrog upravljanja koje podrazumijeva jasne i transparentne radnje tijela javne vlasti koje moraju postupiti osobito pažljivo kad je riječ o postupcima kojima u konačnici ovisi materijalna egzistencija pojedinca, kao što je to u konkretnom slučaju pravo na mirovinu, a navedeno osobito podrazumijeva dužnost postupanja na vrijeme te na prikladan i dosljedan način, a istovjetno stajalište zauzeo je i Europski sud za zaštitu ljudskih prava u predmetu Moskal protiv Poljske, broj 10373/05, presuda od 15. rujna 2009. i u predmetu Čakarević protiv Hrvatske broj 48921/13, presuda od 26. travnja 2018., dok pritom Ustavni sud ne dovodi u pitanje pravo i obvezu javnih tijela da postupaju u skladu sa zakonom i u javnom interesu, međutim takvo postupanje ne smije biti na teret građana pa obzirom da je do nepripadne isplate mirovine došlo greškom javnopravnih tijela, a ne tužitelja, to se sadržajno ima primijeniti navedena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, kao i odluke Europskog suda za zaštitu ljudskih prava.

13. Slijedom navedenoga, prema članku 117. stavak 1. ZUS-a ovaj Sud je poništio osporavano rješenje tuženika od 10. lipnja 2025. kao i prvostupanjsko rješenje od 29. travnja 2025. čime je meritorno riješio ovaj upravni spor.

U Rijeci 8. rujna 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- tužiteljici DB, [adresa]

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, A.

Mihanovića 3