REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-463/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Leonu Zrniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kasalo & Raić u Splitu, protiv tuženika Hotel Split, dioničko društvo za hotelijerstvo, turizam i ugostiteljstvo, turistička agencija, Put Trstenika 19, 21000 Split, OIB: 68755468505, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ivančić i Čulić, Split, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, dana 08. rujna 2025.,

p r e s u d i o  je

I/ Utvrđuje se da nije dopušten redoviti otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 21.6.2023. godine te da radni odnos tužitelja kod tuženika zasnovan na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.4.2022. nije prestao.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana vrati tužitelja na njegovo radno mjesto na način da mu povjeri obavljanje poslova koje je tužitelj obavljao na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.4.2022., odnosno poslove koje je obavljao do donošenja pobijane Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu ili da tužitelju osigura drugo odgovarajuće radno mjesto.

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 400,00 EUR zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate, te koja se obračunava po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 26.07.2023.godine tužitelj navodi da je u radnom odnosu kod tuženika od 23.04.2018.godine na temelju ugovora o radu sklopljenog dana 01.04.2022.godine na neodređeno vrijeme te da obavlja poslove na radnom mjestu ''voditelj plaže'' te da je okolnost trajanja radnog odnosa razvidna iz elektronskog zapisa HZMO-a o stažu tužitelja te ugovora o radu. Ističe se da je dana 21.06.2023.godine tuženik donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.04.2022.godine s time da tužitelj napominje da navedenim ugovorom o radu nisu stavljeni van snage ranije sklopljeni ugovori o radu te drugi pravni poslovi. Ističe se da je tužitelj protiv navedene odluke o redovitom otkazu ugovora o radu u zakonskom roku dana 30.06.2023.godine tuženiku dostavio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, ali da iako je tuženik zaprimio zahtjev dana 03.07.2023.godine da isti nije udovoljio zahtjevu tužitelja pa da tužitelj ima pravni interes tražiti zaštitu svojih prava kod ovog suda. Tužitelj ističe da se u odluci o otkazu ugovora o radu tužitelju navodi da je tužitelj prema Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Hotela Radisson Blu Resort u Splitu dužan nadzirati funkcioniranje sustava plaže i plažne infrastrukture i dr. poslove pa da je dužan i nadzirati radnike te da mu nije smjelo promaknuti da su ležaljke opetovano iznajmljene, odnosno da ih netko koristi, a da to nije evidentirano. Također je u odluci o otkazu navedeno da su dvojica radnika BB i PB koji su radili u ugostiteljskom objektu na plaži krali od tuženika na način da su novac od domaćih gostiju koji su plaćali u gotovini spremili za sebe, a strancima koji su plaćali karticama pića i ležaljke da nisu evidentirali trošak iznajmljivanja ležaljke već da su to prikazivali kao trošak pića od gostiju koji su plaćali u gotovini te da su radnici priznali krađu. Tužitelj poriče navode iz odluke o otkazu navodeći da prema njegovim naknadnim saznanjima navedeni konobari nisu krali odnosno opetovano ponavljali navedene radnje već daje jedan od konobara u dogovoru s drugim konobarom uputio četiri gosta koji su platili ležaljku da se premjeste na ležaljku za koju se ne naplaćuje naknada već da se ista koristi po prinicipu potrošnje odnosno da gosti potroše određeni znatniji novčani iznos za hranu i piće pa da je zatim isti konobar spojio sve ranije račune za ta četiri gosta te da su konačnici sve slagalo u knjigovodstvenom smislu te da navedenu radnju konobara nitko ne bi otkrio da gošća nije izrazila nezadovoljstvo uslugom navedenog konobara. Tužitelj nadalje ističe da se plaćanje u navedenom ugostiteljskom objektu na plaži vrši gotovinom, karticom i nalogom na račun sobe gosta, a koji da se nalozi predočavaju tek u računovodstvu tuženika pa da tužitelj nije mogao predvidjeti zlu namjeru konobara koji se pokušao okoristiti i da nije mogao utvrditi što je konobar učinio jer da se sve slagalo u knjigovodstvenom smislu pa da ne postoji namjera niti gruba nepažnja tužitelja. Također tužitelj osporava da je ostavljao svoju karticu na blagajni da se s njome zaključuju računi već da je tužitelju taj dan u objekt tuženika dovedena strana državljanka koja da je par dana prije zaposlena na radnom mjestu glavne blagajnice pa da je tužitelju naloženu da je uputi u način rada blagajne te da joj je tužitelj pokazivao kako funkcionira blagajna i da joj je u svojoj prisutnosti dao mogućnost da i sama pokuša unijeti određene podatke u sustav. Ističe se da je tužitelj kvalitetno i angažirano obavljao poslove koji su mu povjereni te da nije prekršio obveze iz radnog odnosa te da tuženiku nije počinio nikakvu štetu, a da su navedeni konobari dobili otkaz ugovora o radu. Tužitelj osporava i dio odluke o otkazu prema kojoj mu tuženik kao poslodavac može dati otkaz zbog neostvarivanja radnih rezultata jer da nije jasno koji bi to bili očekivani rezultati i očekivana razina poslova. Zaključno se navodi da tuženik tužitelju nije omogućio iznošenje obrane, te da ga nije pisano upozoravao na mogućnost dobivanja otkaza. Također je istaknuto da u odluci o otkazu nije navedeno s kojim je sindikalnim povjerenicima tuženik proveo savjetovanje pa da su sukladno svemu navedenom povrijeđene postupovne odredbe prilikom otkazivanja. Navodi se da je u odluci o otkazu pogrešno navedeno i trajanje otkaznog roka. U navedenom smislu tužitelj predlaže da ovaj sud donese presudu kojom će utvrditi da je nedopušten redoviti otkaz ugovora o radu tužitelju i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te kojom će naložiti tuženiku da vrati tužitelja na njegovo radno mjesto koje je obavljao prije donošenja odluke o otkazu ili da mu osigura drugo odgovarajuće radno mjesto.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 43-48 spisa) navodi da tužitelj neosnovano u tužbi ističe da dvojica konobara BB i PB ne bi potkradali poslodavca – tuženika budući da su obojica priznali svoje postupke i raskinuli svoj radni odnos sa tuženikom. U odnosu na spornu činjenicu da tužitelj nije mogao predvidjeti namjeru navedenih konobara tuženik ističe da je u opisu radnom mjesta tuženika – voditelj plaže propisano da isti planira, organizira i nadzire funkcioniranje sustava plaže, izdavanje plažnih rekvizita i ostalo pa da je u tom smislu tužitelj bio zadužen za osmišljavanje i nadziranje politike izdavanja ležaljki. Također tuženik navodi da je tužitelj bez ikakve sumnje svoju karticu za fiskalizaciju računa opetovano ostavljao trećim osobama unatoč tome što da mu je i više nego poznato da naplatu i zaključivanje računa mora vršiti osoba koja je račun i izdala i da jednu karticu ne smije koristiti više ljudi. Također tuženik ističe da je razlog za otkazivanje tužiteljevog ugovora o radu skrivljeno ponašanje u smislu odredbe članka ;odnosu na očekivane rezultate radnika tuženik ističe da je poslodavac navedeno istakao jer da je htio radniku ukazati na to da ovakav ustroj sustava izdavanja ležaljki kakvog je ustrojio tužitelj nezadovoljava niti jedan profesionalni kriterij, a da poslodavac drži da ima pravo da od radnika na menadžerskoj poziciji kojemu je poklonio povjerenje da vodi plažu u koncesiji i kojeg da plaća 1.956,37 Eur-a ima pravo očekivati da obavlja svoj posao kako treba. U odnosu na pravo tužitelja da iznese svoju obranu tuženik navodi da je tužitelj iznio svoju obranu u prisustvu glavnog direktora hotela GB, te voditeljice ljudskih resursa tuženika ČBI, dvojice zaposlenika koji su sudjelovali u krađi SB I PB, financijskog direktora LB i punomoćnika tuženika, a da je isti obavio i dodatni razgovor sa direktoricom tuženika NB. Istaknuto je da zbog okolnosti koje su nastale nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da pisano upozori tužitelja na propuste. Tuženik nadalje navodi da je proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenicima RB i ZB, te da su navedeni sindikalni povjerenici podržali poslodavca vezano za odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju. U odnosu na otkazni rok tuženik navodi da je sukladno odredbi članka 122.stavka 3. ZR- a radniku odredio otkazni rok u polovici trajanja budući se radi o otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnika, a da je tuženik oslobođen obveze dolaska dolaska na posao točkom 3. odluke o otkazu.

3.Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom potvrde HZMO-a od 27.06.2023.godine (list 7-14 spisa); ugovora o radu na određeno vrijeme od 16.03.2018.godine (list 15-17 spisa); ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 19.03.2019.godine (list 18-19 spisa); dodataka ugovoru o radu (list 20-25 spisa); ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.04.2022.godine (list 26-28 spisa); dodatka I ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 01.svibnja 2023.godine (list 29- 30 spisa); odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 21.lipnja 2023.godine (list 31 spisa); zahtjeva za zaštitu prava radnika od 30.06.2023.godine (list 34-38 spisa); Kolektivnog ugovora od 01.svibnja 2023.godine (list 50-72 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem tužitelja (list 79-83 spisa); te svjedoka MB i DB (list 88-91 spisa); dok je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem zz tuženika HB budući je ista bila uredno pozvana na ročište od 07.srpnja 2025.godine, a ista nije pristupila na to ročište niti je svoj izostanak opravdala.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

5. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj bio radnik tuženika. Tuženik je s tužiteljem imao zaključene ugovore o radu za više radnih mjesta i to: ugovor o radu na određeno vrijeme od 16.03.2018.godine za radno mjesto voditelja (šefa) smjene restorana (list 15-17 spisa) i to za razdoblje rada od 23.04.2018.godine do 31.03.2019.godine, ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 19.ožujka 2019.godine (list 18-19 spisa) i to za radno mjesto voditelja (šefa) smjene doručka, a za koji ugovor su sklopljeni s tuženikom i dodatak I ugovoru o radu od 30.rujna 2019.godine (list 21 spisa), dodatak ugovoru o radu od 01.srpnja 2020.godine (list 22-23 spisa), kao i dodatak ugovoru o radu od 01.lipnja 2021.godine (list 23 spisa); te dodatak ugovoru o radu od 31.08.2021.godine I 29.rujna 2021.godine (list 22-23 spisa). Naposljetku je sa tužiteljem sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01.04.2022.godine (list 26-28 spisa), te dodatak I ugovoru na neodređeno vrijeme od 01.05.2023.godine (list 29 spisa), a na temelju kojeg ugovora je tužitelj zaposlen kod poslodavca na radnom mjestu voditelja plaže. Sve navedeno, a vezano za trajanje odnosa tužitelja kod tuženika kao poslodavca proizlazi i iz sadržaja pregledane potvrde HZMO-a od 27.06.2023.godine (list 7-13 spisa).

6. Također među strankama nije sporna činjenica da je tužitelju navedeni ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto voditelja plaže kod tuženika, a koji je zaključen 01.04.2022.godine otkazan odlukom tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu od 21.06.2023.godine (list 31-33 spisa), a zbog skrivljenog ponašanja (kršenja radnih obveza). Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj sukladno odredbi članka 133.stavka 1. Zakona o radu (‘’NN’’ 93/14- u daljnjem tekstu ZR-a) u zakonskom roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo podnio zahtjev za zaštitu prava budući je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava radnika dana 30.06.2023.godine, a koja činjenica nedvojbeno proizlazi iz pregledanog zahtjeva za zaštitu prava radnika od 30.06.2023.godine (list 35-38 spisa). Tuženik je navedeni zahtjev zaprimio 03.07.2023.godine, a koja činjenica je razvidna iz pregledane primke povratnice (list 34 spisa), a među strankama nije sporno da tuženik nije odgovorio na taj zahtjev niti tom zahtjevu udovoljio, a zbog čega je tužitelj u daljnjem roku od 15 dana od neudovoljenja njegovom zahtjevu zatražio zaštitu pred ovim sudom budući je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 26.07.2023.godine. U navedenom smislu je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena u zakonskom roku te tužitelj u tom smislu nije prekludiran za podnošenje tužbe u predmetnoj pravnoj stvari.

7. Ono što je u predmetnom postupku sporno i što je trebalo utvrditi je da li je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za redovito otkazivanje ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja, te pri tome tuženik kao poslodavac treba dokazati da je tužitelj kao radnik kršio obveze koje proizlaze iz radnog odnosa, te da je iste kršio s namjerom.

8. Iz pregledane odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 21.lipnja 2023.godine (l ist 31-33 spisa) proizlazi da je tuženik tužitelju ovom odlukom dao redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja zbog kršenja obveza iz radnog odnosa i to ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tužitelja i tuženika 01.04.2022.godine, a za radno mjesto voditelja plaže u hotelu Radisson Blu Resort u Splitu. U obrazloženju odluke o otkazu se navodi da su dvojica radnika hotela Radisson Blue Resort u Splitu koji su radili u ugostiteljskom objektu na plaži za vrijeme svoje smjene krali od poslodavca na način da bi od domaćih gostiju koji su plaćali piće u gotovini novac spremili, te da strancima koji su plaćali karticama pića i ležaljke nigdje ne bi evidentirali trošak iznajmljene ležaljke već da su taj trošak prikazivali kao trošak pića onih gostiju koji su svoja pića plaćali u gotovini, a čiji su novac ukrali od poslodavca. Navodi se da na taj način poslodavac nije samo oštećen od prihoda za najma ležajki već da je izložen i carinskom riziku jer da se opisana utaja događala na pomorskom dobru-koncesioniranoj plaži. Istaknuto je da su radnici priznali krađu, a da postoje snažne indicije da situacija u kojoj su uhvaćeni nije bila jedinstvena. Istaknuto je da je Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Hotela Radisson Blue Resort nedvosmisleno naveden opis poslova i zadataka osobe koja je zaposlena na radnom mjestu voditelj plaže. Ističe se da je voditelj plaže između ostalog dužan nadzirati funkcioniranje sustava plaže, plažne infrastructure, ugostiteljskog objekta, izdavanje plažnih rekvizita i ostalo te obavljati dnevne inventure i obračune, pomagati pri planiranju, organiziranju i kontroli promocija usluga na plaži i ostale poslove za koje je osposobljen. U tom smislu tuženik u navedenoj odluci o otkazu ističe da je tužitelj trebao kontrolirati radnike, te što se događa sa ležaljkama i ostalim rekvizitima na plaži te da mu nikako ne bi smjelo promaknuti da su ležaljke opetovano iznajmljene odnosno da ih netko koristi, a da to nije nigdje evidentirano i da od najma ležaljki nije ostvaren nikakav prihod. Istaknuto je da je tužitelj u situacijama kad nije bio na blagajni plažnog objekta kojim je upravljao ostavljao svoju karticu da se s njom zaključuju računi, a da naplatiti i zaključiti račun mora osoba koja ga je izdala, odnosno osoba koja u smjeni radi. Navodi se da je tužitelj kao radnik navedenim ponašanjima kršio obveze na radu, a da je općim aktima poslodavca propisano da se kršenje obveza na radu treba smatrati prouzrokovanje štete na radu nenamjerno ili grubom greškom i nepažnjom u manjem opsegu, nepravovremeno i nekvalitetno izvršavanje poslova usljed čega da nije nastala šteta te nepridržavanje uputa i naloga voditelja poslova odnosno direktora društva. Navedeno je i da je tužitelju omogućeno iznošenje obrane, ali da tužitelj nije ponudio valjano opravdanje za navedeno postupanje. Zaključno je navedeno da je poslodavac utvrdio da tužitelj prema njegovoj autonomnoj ocjeni u obavljanju preuzetih poslova i zadataka ne postiže očekivane rezultate te da iste ne obavlja na očekivanoj razini, a iz kojih svih navedenih razloga da tužitelju svojom odlukom otkazuje ugovor o radu. Istaknuto je da se sindikalni povjerenici koji djeluju u funkciji radničkog vijeća se nisu protivili otkazivanju

9. Iz iskaza saslušanog tužitelja (list 79-83 spisa) proizlazi da je tužitelj radio kod tuženika u vrijeme prije nego mu je dan otkaz ugovora o radu kao voditelj plaže i operation manager te da je iznad sebe imao dvije nadređene osobe od kojih da je jedna bila direktor plaže TB, a druga osoba da je bila njegov zamjenik CB, a koji da je prestao raditi kod tuženika prije nego je on dobio otkaz kod tuženika. Tužitelj ističe da je on na određeni način trebao obavljati poslove voditelja plaže i operation managera i sve što se pod tim podrazumijeva, ali da je on u praksi više obavljao poslove kao malo bolje plaćeni konobar. Isti navodi da on nije nikada vršio inventure i obračune, ali isto tako da nije u vrijeme otkazivanja mogao ni nadzirati i kontrolirati što rade radnici ni što se događa sa ležaljkama i rekvizitima na plaži jer da se on nalazio skroz na drugoj strani i obavljao poslove konobara tog dana jer da je dogovorio event sa nekim strancima koji su prije vjenčanja tu imali party. Nadalje tužitelj navodi da je točno da je on u situacijama kad nije bio na blagajni plažnog objekta ostavljao svoju karticu da se s njom zaključuju računi, a da je to radio iz razloga što da je tu bila blagajnica koja kad je tu počela raditi nije raspolagala svojom karticom, a kako je on već imao karticu kojom se zaključuju računi da je isti njoj privremeno ustupio karticu. Isti navodi da je radno vrijeme spomenute blagajnice bilo od 11:00 ili 12:00 sati, a plažni objekat da je otvarao od 10:00 sati ujutro. Ističe da je s tim htio reći da konobari nisu imali polog kod sebe, a svaki konobar kod sebe je imao karticu sa kojom može otvoriti račun, a ako gost zatraži račun od tog istog konobara koji ga je poslužio konobar je dužan pitati ga kako želi platiti, i gost ako kaže da želi platiti karticom konobar uzme pos uređaj, ode do gosta i kaže gostu iznos, te zatim provuče karticu i iz pos uređaja izađe slip i s tim istim slipom konobar ode do blagajnice i ostavi joj slip i blagajnica provuče svoju karticu i ona kad je provuče ima na uvid svaki stol koji je u objektu otvoren. Tužitelj ističe da svi radnici dobiju svoje kartice vezano za spomenuto naplaćivanje, a da blagajnica kojoj je on dao svoju karticu na raspolaganje da nije vjerojatno postavila zahtjev prema poslodavcu da joj izda navedenu karticu. Tužitelj smatra da je on mogao i imao ovlaštenje svoju karticu dati na raspolaganje drugom radniku, u konkretnom slučaju spomenutoj blagajnici. U odnosu na činjenicu da li tužitelj kao voditelj plaže i operation manager ukoliko dođe do bilo kakvog otuđivanja novca od strane radnika u objektu gdje je on voditelj i operation manager on to dužan primijetiti i o tome obavijestiti poslodavca, isti navodi da je on u svakom slučaju ovlašten da ukoliko to primijeti obavijesti poslodavca, ali da u navedenoj situaciji on o tome nije imao nikakvih saznanja niti je to mogao primijetiti, već da se to dogodilo slučajno gdje se to slučajno saznalo jer se gost žalio na problem otuđenja novca putem društvenih mreža. Također tužitelj navodi da on nikada nije bio opomenut od strane tuženika kao poslodavca da bi na radnom mjestu voditelja plaže i operation managera počinio bilo kakav propust. Isti ujedno ističe da se ni drugi radnici nisu žalili na njega da bi napravio bilo kakav propust na navedenom radnom mjestu. U odnosu na to tko je bio zadužen obavljati dnevne inventure i obračune na navedenom radnom mjestu, tužitelj ističe da je primjerice za obračun blagajne bio zadužen blagajnik, a da smatra da on nije bio dužan kontrolirati rad blagajnika niti mu je itko od nadređenih to istakao da treba eventualno raditi. U odnosu na činjenicu da li je tužitelj bio dužan planirati, organizirati i kontrolirati promocije usluga na plaži ističe da ukoliko se pod tim misli na pitanje marketinga na plaži da on za to nije bio zadužen. U odnosu na činjenicu tko je bio dužan nadzirati radnike na navedenom mjestu, isti pretpostavlja da je to bio nadležan direktor plaže. Isti ističe da što se tiče činjenice tko je bio dužan kontrolirati što se događa s ležaljkama i ostalim rekvizitima na plaži, isti ističe da nitko za to nije bio posebno zadužen, a da su se u predsezoni i podsezoni iste davale često besplatno da bi se objekat napunio gostima. Također u odnosu na činjenicu tko je trebao voditi računa o tome da li se gostima pravilno izdaju računi bilo kod plaćanja gotovinom ili plaćanja karticom, isti navodi da je o tome računa trebala voditi blagajnica, a da je konobar samo trebao voditi brigu o otvaranju računa i dostavi pića i hrane gostu.U odnosu na činjenicu na koji je način tužitelj dobio otkaz ugovora o radu, isti navodi da se tog dana 21.06.2023. se nalazio u plažnom objektu i da je za vrijeme marende dobio poziv od predsjednika sindikata koji da mu je usmeno priopćio da je dobio otkaz. Nedugo nakon toga da je na plažu došao šef hotelskog osiguranja FB te da je FB došao po njega i skupa s njim da je išao u ured generalnog direktora i tu da mu je uručena odluka o otkazu, te da on nije dobio nikakvu priliku za iznošenje obrane vezano za navedeni otkaz a isto tako da nije dao nikakvu pisanu izjavu vezanu za odluku o otkazu. Nadalje, tužitelj ističe da nakon što je dobio pisani otkaz ugovora o radu da je otišao u kadrovsku službu vratiti ključ od svlačionice, te da se razdužio, a potom da se otišao pozdraviti sa radnicima i napustio radni prostor te nakon toga kontaktirao odvjetnika. U odnosu na sastanak sa radnicima koji su također dobili otkaz tužitelj je naveo da je sastanak bio 16.06.2023. i da su na tom sastanku bili prisutni generalni direktor tuženika, odvjetnik Boris Ivančić, direktorica kadrovske službe, direktor financija i da nije siguran je li bio prisutan direktor osiguranja FB te da je on osobno također bio prisutan te da mu je u tom trenutku generalni direktor se obratio s pitanjem je li zvao "njih dvojicu", a da je on u tom trenutku mislio da on misli na direktora plaže i njegovog zamjenika, te da je on iste pozvao i da su isti bili prisutni na sastanku, a da je zapravo generalni direktor mislio na radnika pod imenom PB te da je pitao kako se zove i drugi radnik, a da u tom trenutku je za jednog radnika znao da je upleten u nekakve malverzacije a da tužitelj nije znao da bi BB bio upleten u isto. U odnosu na činjenicu odakle tužitelju saznanja da je jedan od radnika oštetio gosta koji je bio u ugostiteljskom objektu u vrijeme kad je tužitelj na drugoj strani obavljao konobarski posao, isti odgovara da je gost tog dana kad je on obavljao posao konobara na drugoj strani bio prisutan u ugostiteljskom objektu, ali da je gost nekoliko dana kasnije putem instagrama slao poruku da mu se pomogne jer da misli da ga je oštetio radnik PB (za kojeg se kasnije ispostavilo da se radi o radniku PB). Isti navodi da on o ovom događaju nije obavještavao nadležne nego su nadležni iz marketinga o tome obavijestili svih. Nadalje navodi da je to završilo na način da su nadležni iz marketinga rekli gostu da im pošalje broj njegove kartice, te je to proslijeđeno financijama te je financijska služba izvukla dva računa zaključena na gostovu karticu, a da je iz toga proizašlo jasno što su navedena dvojica radnika napravila. Tužitelj ističe da se cijeli slučaj okončao na način da su navedeni radnici priznali svoje nezakonite radnje i da su rekli generalnom direktoru da on osobno kao voditelj plaže nije upleten u navedeni slučaj. U odnosu na činjenicu da li je kod tuženika na ovom radnom mjestu gdje je tužitelj radio provođena ikakva inventura, isti navodi da se obavlja interna financijska inspekcija jednom do dva puta tjedno, a revizija da se obavlja na način da voditelj bara obavlja inventuru pića, a šef kuhinje da obavlja inventuru hrane. Tužitelj ističe da u te tri godine koliko je on radio na navedenom radnom mjestu da su što se tiče inventura bila samo neka minimalna odstupanja u vidu utvrđivanja minimalnih viškova ili manjkova. Tužitelj je istakao da je trenutno zaposlen kao voditelj barova u hotelu Le Meridien Lav i to na određeno vrijeme. Tužitelj je vezano za postupanje radnika koji su dobili otkaz istakao da je radnik BB za vrijeme svoje smjene, dva, tri ili četiri računa spojio kao jedan i naplatio u gotovini u vrijednosti od 100,00 EUR te da je tih 100,00 EUR za vrijeme smjene držao u svom džepu, te da je istovremeno PB posluživao goste i da su gosti potrošili vrijednost od 300,00 EUR te da im je on zbog toga rekao da će ih prebaciti na bolju poziciju u ugostiteljskom objektu te da im je umjesto 200,00 EUR koje im je trebao naplatiti da im je naplatio vrijednost od 100,00 EUR, te da je gostu PB naplatio samo piće i hranu ali ne i baldehin, te je rekao gostu da im je zaboravio naplatiti baldehin koji košta 100,00 EUR i gost mu bez pogovora vadi karticu i provlači na slip, te da PB u tom trenutku ima slip viška za koji nema načina da ga prikaže u blagajni, te u dogovoru s BB koji mu je rekao da ima jedan račun u vrijednosti od 100 EUR kojeg da je spojio, te je PB taj račun preko BB prebacio na svoje ime te je nakon toga netko od njih uzeo taj slip te odnio blagajnici, te blagajnica tada može kroz blagajnu vidjeti da PB ili BB imaju račun od 100,00 EUR. te da je blagajnica to razriješila kroz svoju blagajnu, te da BB ili PB ostaje 100,00 EUR u džepu. U odnosu na činjenicu da li je provedeno ikakvo savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom vezano za njegov otkaz, isti odgovara da ništa takvo nije provedeno koliko je njemu poznato već da je njega samo sindikalist obavijestio da je dobio otkaz te da je dobio naređenje da to mora potpisati dokumentaciju vezanu za otkaz do podne. Također tužitelj u iskazu navodi da navedenog dana kad je posluživao kao konobar na plaži na plaži bili i direktor plaže i zamjenik plaže. Za spomenutu blagajnicu tužitelj je istakao da je prije navedenog događaja došla raditi otprilike 10-ak dana prije događaja sa navedenom dvojicom radnika. Tužitelj je ujedno naveo da je od trenutka kad je dobio od marketinga obavijest do trenutka sastanka sa spomenutim radnicima prošlo tri ili četiri dana, te je tužitelj istakao da je taj sastanak više bio usmjeren da se izvrši pritisak na spomenute radnike SB i PB da priznaju spomenute malverzacije sa naplatama te da su sami radnici na tom sastanku istakli da tužitelj u tome nije sudjelovao, te da nitko od nadležnih na tom sastanku nije govorio da će on iz navedenih razloga dobiti otkaz. Iz iskaza saslušanog tužitelja proizlazi da gost nije bio oštećen u navedenoj situaciji jer da mu je naplaćen manji iznos od onog kojeg je trebalo naplatiti, a da u blagajni poslodavca nije utvrđen nikakav manjak. Također je tužitelj istakao da u odnosu na spomenutu dvojicu radnika koji su dobili otkaz nije vršena nikakva inventura blagajne jer da je je postojao samo jedan polog odnosno jedno mjesto gdje su se držali svi novci i navedeni slipovi. Tužitelj je ujedno naveo da je bilo nemoguće na njegovom radnom mjestu voditelja plaže utvrđivati i paziti da konobari ne kradu, a da je njemu ovlaštenje da svoju karticu može dati blagajnici na raspolaganje dao ĐB i to usmeno. Ujedno je tužitelj naveo da on nije dužan nadzirati izdavanje plažnih rekvizita. Naposljetku, tužitelj navodi da ne postoji sustav evidencije plažnih rekvizita već da gost pristupa hostesi i pita ima li slobodna ležaljka ili baldehin, te da u ista ističe što ima slobodno i koja je cijena i da je to tako funkcioniralo dok je on bio na tom radnom mjestu.

10. Iz iskaza saslušanog svjedoka MB proizlazi da je on osobno kod tuženika radio kao konobar i da je točno da je on od gostiju u hotelu uzeo 100,00 eur- a i da je on zbog te krađe kod tuženika zbog koje je kriv i dobio otkaz ugovora o radu. Za navedenu krađu svjedok ističe da se doznalo na način da su navedeni gosti o tome nadležnima kod tuženika uputili mail odnosno da nije siguran u to ali da zna da su kontaktirali nadležne kod tuženika i obavijestili ih o navedenoj krađi. Svjedok navodi da kod tuženika postoje tri menadžera od kojih se jedan zove Č, a ne zna mu prezime, drugi je CB te njemu također ne zna prezime, a treći da je tužitelj. U odnosu na činjenicu da li je tužitelj na mjestu voditelja plaže mogao imati uvida u navedeni događaj krađe zbog kojeg je on dobio otkaz, svjedok navodi da je po njegovom mišljenju o tome mogla imati saznanja jedino blagajnica koja prati račune, a ne i sam voditelj plaže. Svjedok potvrđuje činjenicu da je imao kontakte sa svim menadžerima koje je spomenuo pa i sa tužiteljem. U odnosu na činjenicu u kakvom je on bio točno odnosu sa tužiteljem kao voditeljem plaže isti navodi da je to bio odnos na način i u smislu toga što bi tužitelj kao voditelj plaže radio rasporede u kojima je stajalo tko će što raditi konkretnog dana. Svjedok navodi da mu je kod tuženika prestao radni odnos na način da je potpisao poslodavcu da daje otkaz ugovora o radu zbog navedenog događaja. Također svjedok MB navodi da su on i BB bili radne kolege te da je BB imao račun sa vođenjem gotovine, a on osobno slip od kartice da su oni navedene prigode spojili karticu sa navedenom gotovinom i na taj način da je uzeo iznos od 100,00 eur, te da su obojica bili konobari. Iz iskaza svjedoka MB proizlazi da mu tužitelj nije davao karticu od blagajne, te da su od cijelog dana računi se vodili samo na tužiteljevo ime, a da je blagajnica imala samo jednu šifru na tužiteljevo ime jer da blagajnica nije dobila vlastitu šifrau za rad na mjestu blagajnice već da je tu dovedena samo na probni rad. Ujedno svjedok MB u svom iskazu ističe da je navedene prigode bila takva situacija da nitko od djelatnika nije mogao shvatiti o čemu se radi jer da tog dana i nije bilo puno gostiju i da je jedina osoba koja je mogla imati uvida u probleme s računima da je bila spomenuta blagajnica te da se teško moglo primijetiti ono što je on tada napravio, a vezano za spomenuto otuđenje iznosa od 100,00 eur-a jer da bi se to trebalo gledati cijeli dan da bi se shvatilo kakva je radnja izvedena te da se sve u financijskom smislu u blagajni poklapalo, te da tužitelj nije imao nikakve veze sa onim što je on osobno napravio. U odnosu na činjenicu što se konkretno dogodilo navedenog dana svjedok MB je istakao da je navedenog dana bila obitelj od njih četvero i da su uzeli dva ležaja po cijeni od po 100,00 eur, a da im je on rekao da će im naplatiti samo jedan ležaj, ali da za navedenu radnju nije izdao račun. Svjedok je istakao da se kod tuženika inače nisu događale naplate usluge bez računa.

11. Iz iskaza saslušanog svjedoka DB (list 89-91 spisa) proizlazi da je kod tuženika došlo do otuđenja novca u iznosu od 100,00 eur, a da je on s PB indirektno sudjelovao u tome, a da je znao o čemu se radi da ne bi u tom nikad sudjelovao. Navodi da je i on zbog otuđenja novca dobio otkaz na radnom mjestu. Isti navodi da su navedeni posao obavili putem blagajne sistemom "prebačenih stolova" na način da je on svoj dio posla i zaduženja prepustio PB u smislu uzimanja navedenog novca. Isti navodi da se za slučaj krađe saznalo na način da su se gosti hotela pritužili nadležnima kod tuženika putem maila te da voditelj plaže konkretno tužitelj nije mogao imati saznanja o događaju budući da u hotelu radi puno ljudi, ima svakakvih događaja, a da nije bilo spomenutog maila gostiju upućenog nadležnima da se za to ne bi vjerojatno nikad ni saznalo. Svjedok navodi da je moguće da je blagajnica jedina mogla biti upoznata sa navedenim otuđenjem novca budući ista ima uvida u stanje blagajne. Svjedok je ujedno naveo da se sve financijski poklapalo vezano za sklapanje računa koji su izveli on i PB, te da je on zbog navedenog dobio otkaz. Iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da je osoba po imenu Č bila glavni zadužen za sve doveden iz Španjolske u svrhu promocije kod tuženika. Također iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da je kod tuženika bilo više menadžera i da se više zbog toga svega nije znalo tko što radi i da je bio kaos u poslovnom smislu što da je u konačnici dovelo do navedene situacije. Svjedok DB je potvrdio činjenicu da je tužitelj znao biti ispomoć u konobarskim poslovima, te je naveo da tužitelj kao voditelj plaže nije imao nikakve veze sa otuđenjem novca. Zaključno iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da je tužitelj u cijelom sustavu rada i hijerarhije bio degradiran.

12. Temeljem odredbe članka 115.stavka 1. točke 3. Zakona o radu (''NN'' 93/2014- u daljnjem tekstu ZR-a) je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog između ostalog i ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Nadalje, je odredbom članka 119.stavka 1. ZR-a propisano da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, te je sukladno odredbi članka 119.stavka 2. ZR-a poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

13. Temeljem odredbe članka 1. Kolektivnog ugovora kojeg su sklopili dana 01.svibnja 2013.godine (list 50-72 spisa) Sindikat Istre, Kvarnera i Dalmacije, Sindikalna podružnica ''Hotel Split d.d.'' koju zastupa sindikalni povjerenik KB, te Sindikat Turizma i usluga Hrvatske, Sindikalna podružnica ''Hotel Split'' d.d. sindikalni povjerenik EB je ugovoreno da se taj kolektivni ugovor primjenjuje i na sve zaposlene u društvu Hotel Split d.d. Nadalje, temeljem odredbe članka 109. istog KU-a je ugovoreno da poslodavac može redovito otkazati ugovor o radu uz ugovoreni otkazni rok ako za to ima opravdani razlog između ostalog ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Istom odredbom je ugovoreno da pored odredbe prethodnog stavka radnicima s posebnim ovlastima (rukovodećem osoblju) poslodavac može otkazati ugovor o radu i iz razloga jer radnik prema autonomnoj ocjeni poslodavca u obavljanju preuzetih poslova i zadataka ne postiže očekivane rezultate, odnosno poslove i zadatke ne obavlja na očekivanoj razini, a pri čemu da radnik nije ovlašten osporavati ocjenu poslodavca o kvaliteti i rezultatima svog rada. Odredbom članka 112. navedenog KU-a je ugovoreno da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem, poslodavac ili po njemu ovlaštena osoba dužna je radnika pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, te prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem ili radom radnika poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Također je odredbom članka 112. navedenog KU- a definirano što bi predstavljalo skrivljeno ponašanje radnika kao kršenje obveze i odgovornosti radnika na radu pa se navodi između ostalog da bi to bilo prouzrokovanje štete na radu nenamjerno ili grubom greškom i nepažnjom u manjem opsegu, te nepravovremeno i nekvalitetno izvršavanje poslova usljed čega da nije nastala šteta ili je nastala u manjem opsegu, te nepridržavanje uputa i naloga voditelja poslova odnosno direktora društva. Naposljetku, temeljem odredbe članka 150.stavka 1. ZR-a prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati sa radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti sve podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njenog utjecaja na položaj radnika, a sukladno odredbi članka 150.stavka 3. ZR-a važnom odlukom se u konkretnom slučaju smatra i odluka o otkazu. Temeljem odredbe članka 153.stavka 2. ZR-a je propisano da ako kod poslodavca nije utemeljeno radničkog vijeće , sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ovim zakonom.

14. Prvenstveno je potrebno istaći da je u predmetnoj pravnoj stvari budući se radi o sporu zbog redovitog otkaza zbog skrivljenog ponašanja radnika na tuženiku kao poslodavcu teret dokaza postojanja opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu tužitelju, a vezano za odredbu članka 115. stavka 1. točke 3. ZR-a, a posebice vezano za grubo kršenje radnih obveza tužitelja na radnom mjestu voditelja plaže. Također je potrebno istaći da među strankama nije sporna činjenica, a što proizlazi i iz iskaza tužitelja na ročištu od 16.12.2024.godine da je tužitelj trebao obavljati poslove voditelja plaže i sve što se pod tim podrazumijeva, te da iz sadržaja tuženikove odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 21.lipnja 2023.godine proizlazi da je Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Hotela Radisson Blu Resort u Splitu jasno i nedvosmisleno naveden opis poslova i zadataka osobe koja je zaposlena na radnom mjestu voditelj plaže, te da je voditelj plaže između ostalog dužan nadzirati funkcioniranje sustava plaže, plažne infrastrukture, ugostiteljskog objekta, izdavanje plažnih rekvizita i ostalo. Međutim, iz iskaza saslušanog tužitelja nedvojbeno proizlazi da premda je on trebao obavljati poslove svog radnog mjesta voditelja plaže da je on u praksi vrlo često po nalogu poslodavca-tuženika obavljao poslove konobara, te da on navedenog dana za koji ga poslodavac tereti da je trebao nadzirati kao nadređena osoba konobare MB i DB upravo radi toga i nije mogao nadzirati navedene konobare budući je tog dana kad su isti otuđili novce od gostiju vezano za iznajmljivanje ležaljki na plaži radio na skroz drugoj strani plaže kao konobar. Naime, iako je tužitelj kao voditelj plaže kod tuženika bio između ostalog zadužen za nadzor to ne znači da isti automatski snosi odgovornost za radnje svojih podređenih budući tuženik ničim tijekom postupka nije dokazao da je tužitelj imao propust u nadzoru podređenih radnika konobara MB i DB i da je znao i mogao znati za krađu u kojoj su navedeni radnici sudjelovali. Ovo je razvidno i iz iskaza samog tužitelja koji u svom iskazu ne osporava činjenicu da je on kao voditelj plaže ukoliko dođe do otuđivanja , a to primjeti dužan obavijestiti o tome nadređene, ali je isti istakao da on u navedenoj situaciji nije imao nikakvih saznanja o tome niti je to mogao primjetiti već da se cijeli problem doznao kad je gost putem društvenih mreža obavijestio tuženika o otuđenju novca. U navedenom smislu je razvidno da se radilo o skrivenoj krađi za koju tužitelj nije imao niti mogao imati ikakvih saznanja pa sukladno o tome nije niti mogao o tome obavijestiti poslodavca. Iz iskaza tužitelja je razvidno da je obavijest gosta marketinškoj službi tuženika stigla neposredno prije nego je dana 16.lipnja 2023.godine zakazan sastanak sa radnicima MB i DB za koje se utvrdilo da su otuđili novce gostima i za to dobili otkaz dok na tom sastanku tužitelju nitko od nadređenih osoba nije niti spominjao mogućnost da tužitelj dobije otkaz. U navedenom smislu niti jedna činjenica ne upućuje da je tužitelj na svom radnom mjestu voditelja plaže bio nepažljiv u obavljaju svojih dužnosti. Također i prema opisu događaja od samih svjedoka MB i DB koji su prema vlastitim iskazima u ovom postupku sudjelovali u otuđenju novca od gostiju prilikom iznajmljivanja ležaljki gostima kod tuženika i zbog toga dobili otkaze krađa novca od gostiju prilikom iznajmljivanja ležaljki se dogodila na način koji nije mogao biti vidljiv tužitelju kao voditelju plaže, a koji je njima kao konobarima bio nadređen budući je krađa otkrivena tek naknadno kad je gost obavijest o tome poslao menadžmentu hotela putem e-maila, a tuženik-hotel je kao poslodavac o tome naknadno obavijestio svih pa i tužitelja. Ove činjenice je u svom iskazu potvrdio svjedok PB (list 88-89 spisa) budući je decidirano istakao u svom iskazu da tužitelj na mjestu voditelja plaže nije mogao imati uvida u navedeni događaj krađe zbog kojeg je on dobio otkaz već da je o tome mogla imati saznanja jedino blagajnica koja prati račune. Također je ovaj svjedok potvrdio činjenicu da njemu tužitelj nije davao karticu od blagajne već da su se od cijelog dana računi vodili samo na tužiteljevo ime, a da je blagajnica imala samo jednu šifru na tužiteljevo ime. Svjedok PB je opisujući cijeli događaj krađe naveo da je tog dana jedna obitelj uzela dva ležaja po cijeni od 100,00 Eur-a, a da im je on rekao da će im naplatiti samo jedan ležaj, ali da za navedenu radnju nije izdao račun. Ujedno i iz iskaza saslušanog svjedoka DB proizlazi da je on sudjelovao u otuđenju novca od gostiju kojima su iznajmljene ležaljke zajedno sa MB i da su obojica zbog toga dobili otkaze. Iz opisa načina krađe od strane svjedoka DB jasno proizlazi da se radilo o dobro prikrivenoj krađi o kojoj tužitelj kao voditelj plaže nije mogao imati nikakva saznanja. Naime, svjedok DB u tom pravcu ističe da su on i PB tu krađu obavili sistemom ''prebačenih stolova'' na način da je on svoj dio posla i zaduženja prepustio MB u smislu uzimanja navedenog novca, te da se za krađu saznalo na način da su se gosti hotela pritužili nadležnima kod tuženika putem maila, te da tužitelj kao voditelj plaže nije mogao imati nikakva saznanja o navedenom događaju, jer da u hotelu radi puno ljudi, te da ima svakakvih događaja te da nije bilo navedenog maila da se za to vjerovatno nikad ne bi ni saznalo. Pored toga iz iskaza saslušanog svjedoka DB nedvojbeno proizlazi da je za navedeno otuđenje novca mogla biti upoznata jedino blagajnica jer da jedino ona ima uvid u stanje blagajne. Svjedok DB je potvrdio dio iskaza tužitelja iz kojeg proizlazi da je tužitelj pored poslova voditelja plaže u sporno vrijeme radio i poslove konobara. Oba svjedoka DB i MB su u svojim iskazima potvrdili činjenicu da tužitelj nije imao nikakve veze sa otuđenjem novca od gostiju kod tuženika i da tužitelj kao voditelj plaže kod tuženika o navedenom otuđenju novca zbog načina kako je krađa izvedena niti nije mogao imati nikakva saznanja. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je on u situaciji kad nije bio na blagajni plažnog objekta ostavljao svoju karticu da se s njome zaključuju računi jer da je tu bila blagajnica koja kad je počela raditi nije imala svoju karticu pa da joj je privremeno ustupio karticu, te da blagajnica kojoj je privremeno ustupio karticu nije od poslodavca zatražila izdavanje kartice, a da ga je usmeno jedan od menadžera TB ovlastio da ostavi svoju karticu blagajnici da s njome radi. Ovaj dio iskaza tužitelja je vjerodostojan i logičan jer je ove činjenice potvrdio i svjedok MB koji je naveo da su se cijelog dana računi vodili samo na tužiteljevo ime te da je i blagajnica imala šifru na tužiteljevo ime,te da njemu tužitelj nije ostavljao svoju karticu, a iz čega se da zaključiti da je tužitelj jedini imao karticu za zaključivanje računa, a koju je po nalogu nadređenih (npr. AB) mogao ostaviti blagajnici ili drugim radnicima na privremeno korištenje. Iz svega jasno proizlazi da tuženik kao poslodavac u ovom postupku nije dokazao skrivljeno ponašanje tužitelja na njegovom radnom mjestu voditelja plaže budući nije dokazao da bi tužitelj izvršio skrivljeno kršenje obveza iz radnog odnosa bilo s namjerom (znajući i hotimice) bilo krajnjom nepažnjom, te u tom smislu tuženik nije u ovom postupku dokazao postojanje opravdanih razloga za redoviti otkaz ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja na radnom mjestu voditelja plaže. Naime, u predmetnom postupku nije dokazana namjera tužitelja za bilo kakvim protupravnim postupanjem na štetu tuženika kao poslodavca budući tužitelj ni na koji način nije mogao predvidjeti ni spriječiti protupravne radnje sebi podređenih radnika MB i DB, a koji su od strane tuženika zbog svog skrivljenog ponašanja dobili otkaze ugovora o radu niti je tužitelj kao voditelj plaže na bilo koji način sudjelovao u navedenim protupravnim radnjama koje su počinili radnici MB i DB. Također nije dokazana ni nikakva gruba povreda dužnosti od strane tužitelja na njegovom radnom mjestu voditelja plaže, a koja bi se smatrala teškim propustom u radu tužitelja. Tužitelj nije sudjelovao ni u kakvim protupravnim radnjama kao voditelj plaže niti je za njih znao, a što i proizlazi iz sadržaja iskaza saslušanih svjedoka MB i DB. Također tuženik je prilikom davanja redovnog otkaza tužitelju zbog skrivljenog ponašanja postupio protivno odredbi članka 119.stavka 1. i 2. ZR-a budući prije redovnog otkazivanja uvjetovanih ponašanjem radnika nije tužitelja pisano upozorio na obvezu iz radnog odnosa niti mu je ukazao na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, te tuženik nije tijekom postupka dostavio sudu niti jednu ispravu iz koje bi proizlazilo suprotno, niti mu je prije otkazivanja omogućio da iznese svoju obranu, a što je sve razvidno iz iskaza samog tužitelja. Tužitelj je istakao da nije dobio nikakvu priliku za iznošenje obrane vezano za navedeni otkaz, a tuženik sudu nije priložio niti predložio ikakav dokaz iz kojeg bi proizlazilo suprotno. Također iz iskaza saslušanog tužitelja proizlazi da tuženik prije nego što mu je dao otkaz nije proveo nikakav postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenicima već da je njega samo sindikalni povjerenik obavijestio da je dobio otkaz. Tuženik ovom sudu nije dostavio nikakvu dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da je isti prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom sukladno onome što je propisano odredbom članka 150 stavka 1. ZR-a te se navedena činjenica u tom smislu ne može smatrati dokazanom, a tuženik je postupio u tom smislu protivno citiranoj odredbi članka 150.stavka 1. ZR-a. Tuženik ujedno u odluci o otkazu ističe da je dao otkaz tužitelju i iz razloga što isti prema njegovoj autonomnoj ocjeni u obavljanja preuzetih poslova i zadataka ne postiže očekivane rezultate i ne obavlja ih na očekivanoj razini. Međutim tuženik tijekom postupka nije sudu priložio ni predložio niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo razvidno koji su to preuzeti poslovi i zadaci kod kojih tužitelj ne postiže očekivane rezultate i koji su to rezultati koje od njega poslodavac očekuje pa u tom smislu se ovakvi razlozi skrivljenog ponašanja radnika ne mogu smatrati dokazanim.

15. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja te budući tuženik nije dokazao opravdanost odluke o redovnom otkazu ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao osnovan, te je predmetna odluka o otkazu ugovora o radu od 21.06.2023.godine utvrđena nedopuštenom. Budući je ovaj sud navedenu odluku o otkazu ugovora o radu utvrdio iz navedenih razloga nedopuštenom sukladno odredbi članka 124.stavka 1. ZR-a trebalo je naložiti i vraćanje radnika – tužitelja na posao. U navedenom smislu odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.

16. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio ovu parnicu isti je dužan sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a naknaditi tužitelju u cijelosti parnične troškove. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 200 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 400,00 Eur-a, a koji iznos tuženik duguje tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 08. rujna 2025.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužitelju-po punomoćniku

2/ tuženiku-po punomoćnicima