REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU
Gž Ovr-179/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Jasmini Crnić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Čistoća d.o.o., Ulica Ognjena Price 13, Varaždin, OIB:02371889218, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Jelakoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jelaković & Partneri j. t. d. iz Varaždina, protiv ovršenice ČĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, rješavajući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, broj Ovr-1124/2025-2 od 25. travnja 2025., dana 8. rujna 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovrhovoditelja Čistoća d.o.o. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, broj Ovr-1124/2025-2 od 25. travnja 2025., u pobijanom dijelu odluke o troškovima postupka u kojem ovrhovoditelju nije dosuđena naknada troškova izvida pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eura.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
„Nalaže se ovršenici ČĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da ovrhovoditelju ČISTOĆA d. o. o., Ulica Ognjena Price 13, Varaždin, OIB:02371889218, naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 46,88 EUR (četrdeset šest eura i osamdeset osam centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene kamatne stope u skladu s člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova ovrhovoditelja odbija kao neosnovan.“
2. Protiv navedenog rješenja u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova izravne naplate za iznos od 62,50 eura žali se ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje: OZ). Predlaže pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a ujedno potražuje i naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 69,14 eura.
3. Žalba ovrhovoditelja je neosnovana.
4. Prilikom ispitivanja pobijanog rješenja i postupka koji mu je prethodio utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, u svezi čl. 21. st. 1. OZ, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP, u svezi čl. 381. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.
5. Pobijanim rješenjem pod stavkom I. izreke prvostupanjski sud je prihvatio kao osnovan dio zahtjeva ovrhovoditelja za naknadu troškova u iznosu od 46,88 eura, a nije prihvatio trošak ovrhovoditelja u iznosu od 62,50 eura koji se odnosi na radnju izvida i pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, s obrazloženjem da navedeni trošak nije bio potreban za ovrhu, jer da je javni bilježnik sukladno odredbi čl. 283. st. 1. i 4. OZ dužan bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu ovršnosti i pravomoćnosti na rješenje o ovrsi i primjerak dostaviti ovrhovoditelju.
6. Takav zaključak kao pravilan, prihvaća i ovaj sud.
7. Naime, sukladno čl. 283. st. 1. OZ javni bilježnik će bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor.
8. Dakle, iz navedene odredbe proizlazi da postoji obveza javnog bilježnika da po službenoj dužnosti, nakon ispunjenja zakonom propisanih uvjeta, izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti i to bez zahtjeva ovrhovoditelja, slijedom čega trošak pribavljanja takve potvrde ovrhovoditelju nije niti nastao, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja.
9. Nadalje, sukladno odredbi čl. 14. st. 4. OZ ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu, pri čemu je primarna pretpostavka obveze ovršenika da naknadi ovrhovoditelju troškove postupka da su ti troškovi ovrhovoditelju doista i nastali. Stoga, ovaj sud ne prihvaća pravno shvaćanje prema kojem stranci pripada pravo na trošak za pribavu pravomoćnosti i ovršnosti bez obzira na to tko je istu pribavio te neovisno o tome je li pritom bila potrebna intervencija punomoćnika ovrhovoditelja. Prihvaćanjem takvog stava ovršenik bi bio u obvezi naknaditi ovrhovoditelju troškove za radnje odvjetnika koje u stvarnosti nisu poduzete, što bi predstavljalo neosnovano bogaćenje ovrhovoditelja jer isti ne bi bio u obvezi takve troškove naknaditi svojem odvjetniku.
9.1. Naime, sukladno odredbi čl. 18. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", broj 09/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i 126/21) odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa. Dakle, Tarifom o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) je reguliran samo način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja radnji poduzetih od strane odvjetnika. Stoga, samim time što je Tarifom propisano pravo na trošak za pribavu pravomoćnosti i ovršnosti, ne znači da taj trošak automatski i pripada ovrhovoditelju, već je potrebno utvrditi da je pribavi takve potvrde prethodila upravo radnja odvjetnika stranke i je li ona bila potrebna za vođenje postupka.
9.2. Slijedom navedenog, u situaciji kada Zakon propisuje obvezu javnog bilježnika po službenoj dužnosti izdati potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi, bez potrebe intervencije punomoćnika stranke, nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 14. st. 4.
OZ za naknadu troškova postupka.
10. Ovrhovoditelj se u žalbi poziva na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-633/2023 i Rev-229/23 tvrdeći da iz tih odluka proizlazi da ovrhovoditelju pripada pravo na zatraženi trošak pribave potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti. U konkretnom slučaju navedene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske nisu primjenjive. U navedenim odlukama izraženo je pravno shvaćanje da Tarifa ne uvjetuje da stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, odnosno izraženo je shvaćanje da taj trošak pripada stranci (ovrhovoditelju) bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, što ukazuje na to da u navedenim odlukama činjenično nije bilo sporno da je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti pribavljena na zahtjev ovrhovoditelja, dok u ovom postupku citirana zakonska regulativa iz članka 283. stavak 1. i 4. OZ isključuje zahtjev ovrhovoditelja, pri čemu ovrhovoditelj u žalbi niti ne tvrdi da je za izdavanje potvrde bio potreban njegov zahtjev.
11. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ, trebalo je odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu te potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja (toč. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).
12. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, u vezi čl. 21. st. 1. OZ jer isti nije uspio u žalbenom postupku (toč. II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).
U Šibeniku, 8. rujna 2025.
S U D A C
Jasmina Crnić
