REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-575/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dario Partl, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Novak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Poliklinika Sveti Rok m.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 28842147765, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Miličević, odvjetnik u Požegi, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. srpnja 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja Hrvoja Novaka, odvjetnika, zakonskog zastupnika tuženika i punomoćnika tuženika Domagoja Miličevića, odvjetnika, 8. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuju se nedopuštenim i nezakonitim odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena od strane tuženika Poliklinika Sveti Rok m.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 28842147765 26.03.2024. godine i odluka o odbijanju zahtjeva za zaštitom prava radnika donesena od strane tuženika Poliklinika Sveti Rok m.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 28842147765 25.04.2024. godine te se utvrđuje da radni odnos između tuženika Poliklinika Sveti Rok m.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 28842147765 i tužitelja dr. med. JĆ, [adresa], II.

[adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nije prestao.

II/ Nalaže se tuženiku Poliklinika Sveti Rok m.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 28842147765 vratiti tužitelja dr. med. JĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na rad, na radno mjesto doktor medicine, fizikalne medicine i rehabilitacije ili drugo njemu odgovarajuće radno mjesto s obzirom na kvalifikacije, prethodno radno iskustvo, stručnu spremu, sposobnosti i znanje, u roku 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku Poliklinika Sveti Rok m.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 28842147765 naknaditi tužitelju dr. med. JĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od1.062,50 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 8. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je bio zaposlenik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 23. svibnja 2023. te je započeo s radom 3.7.2023. na radnom mjestu doktor medicine, fizikalne medicine i rehabilitacije. Tuženik je tužitelju ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom, a protiv istog je tužitelj uložio zahtjev za zaštitu prava u roku propisanim Zakonom o radu, no tuženik je odlukom od 25.4.2024. odbio zahtjev za zaštitu prava. Obzirom tužitelj smatra da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu neutemeljena i nezakonita, podnio je sudu tužbu 5.3.2024. radi utvrđenja da je odluka o izvanrednom otkazu nedopuštena i nezakonita, da radni odnos između stranaka nije prestao te radi nalaganja tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto sukladno otkazom ugovoru o radu. Odluka o izvanrednom otkazu je nejasna i proturječna. Tužitelj je tijekom bolovanja bio pozvan kod tuženika na iznošenje obrane, i to zbog "zlouporabe bolovanja", a taj je postupak tuženika iznenadio tužitelja, no tužitelj je iznio svoju pisanu obranu, ali to je bilo bespredmetno, budući je poslodavac, ne provjeravajući navode iz pisane obrane i navode o uzrocima bolovanja, tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu. Tužitelj nije počinio nikakvu povredu radne obveze, niti postoje na zakonu osnovani razlozi za otkaz ugovora o radu. Tužitelju je bilo određeno bolovanje iz razloga što zbog svog stanja nije mogao prema pacijentima tuženika postupati kao u redovnim okolnostima. Međutim, to što je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad ne znači da je "bio vezan za krevet", odnosno nije bio hospitaliziran. U odluci o otkazu tužitelju se stavlja na teret zlouporaba prava na bolovanje te se navode radnje tužitelja koje po stavu tuženika predstavljaju zloupotrebu prava na bolovanje, pisanje e-mailova privatne naravi ili fizički dolazak u prostorije poslodavca, ali tomu nije tako, odnosno ne radi se o nikakvoj zloupotrebi prava na bolovanje. Tužitelj ne spori da je 14.3.2024. pristupio na mjesto rada u pratnji partnerice GĆ te je zamolio radnicu iz službe čišćenja da otvori vrata odjela, a kako bi pronašao i uzeo određene osobne stvari koje su mu greškom ostale u ordinaciji te je provjerio raspored da može u slučaju potrebe informirati kolegu u zamjeni glede specifičnosti nekih pacijenata. Takvo tužiteljevo postupanje nije zloupotreba prava na bolovanje, niti može biti razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Tužitelj se 14.3.2024. putem e-maila obratio povjereniku za zaštitu dostojanstva radnika, zaposlenici tuženika ŽĆ, a vezano za postupanje poslodavca prema tužitelju. Tužitelj je doista s računala htio sačuvati e-mailove koji bi mu trebali poslužiti u postupku zaštite dostojanstva radnika. Naime, prethodno se obraćao ravnateljici tuženika ŠĆ, ali od iste nije dobio odgovore na svoje upite te je zaključio kako su mu odgovori dostavljani isključivo na poslovni e-mail. Tužitelj je tek 25.3.2024. uspio doći u kontakt s povjerenicom, no od njega se tada zatražilo da dostavi pisanu pritužbu te ju je dostavio idući dan, ali uzalud, obzirom je povjerenica 28.3.2024. odbacila pritužbu tužitelja kao nedopuštenu, uz obrazloženje da od 24.3.2024. tužitelj nije više radnik tuženika. Odluka o izvanrednom otkazu osporava se i iz razloga što je nije donijela ovlaštena osoba. Slijedom navedenog, predlaže se utvrditi kao nedopuštena i nezakonita odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 26.3.2024., kao i odluka o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava od 25.4.2024 te utvrditi da radni odnos između tužitelja i tuženika nije prestao te naložiti tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto sukladno otkazanom ugovoru o radu.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Nije sporno da su stranke 23.5.2023. sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto doktora medicine, fizikalne medicine i rehabilitacije te da je tužitelj od 23.7.2023. do donošenja odluke o izvanrednom otkazu radio kod tuženika. Nije sporno da je tužitelj 12.3.2024. dostavio tuženiku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, s time da je kao prvi dan nesposobnosti za rad naveden 11.3.2024., a bolovanje je određeno zbog umora. Točno je da je tuženik tužitelju tijekom trajanja privremene nesposobnosti za rad tužitelja uputio poziv na iznošenje obrane zbog namjere da mu izvanredno otkaže ugovor o radu, zbog toga što je tužitelj zloupotrijebio povjerenje tuženika i njegove resurse jer je nenajavljeno i prikriveno, za trajanje privremene nesposobnosti za rad i izvan radnog vremena, u prostoru poslodavca obavljao privatne poslove, dovodeći u taj prostor nepoznate treće osobe. Tužitelj je 25.3.2024. postupio prema pisanom pozivu na iznošenje obrane i u bitnome priznao svoj dolazak u prostorije tuženika izvan radnog vremena te se opravdavao time da je došao pronaći i uzeti osobne stvari koje su mu greškom ostale u ordinaciji (iskaznica zdravstvenog osiguranja i dr.) te provjerio raspored da može u slučaju potrebe informirati kolegu u zamjeni glede specifičnosti nekih pacijenata. Ova citirana obrana tužitelja je neistinita. Zdravstvena iskaznica zasigurno je već bila kod tužitelja, budući se istom legitimirao kod liječnika kada je ostvario privremenu nesposobnost za rad. Istog dana i u isto vrijeme komunicirao je sa OĆ, u to vrijeme voditeljem Zdravstvenog centra kod tuženika, radi pribave privatnih isprava koje su tužitelju trebale. Radnici izvan rednog vremena i mimo radnog procesa nemaju dopuštenje dolaziti u prostorije tuženika, još k tome dovoditi osobe koje nemaju nikakvih poveznica s poslodavcem. Tužitelj je pri tom pokušao prikriti svoj dolazak, odnosno prikrio je svoj dolazak u komunikaciji s osobom koja je o tome trebala biti obaviještena, a to je voditelj Centra DĆ, s kojim je tužitelj istog dana komunicirao u 21,09 sati, nakon što se vratio iz prostorija tuženika. Tužitelj je 14.3.2024. u poslovnim prostorijama poslodavca zloupotrijebio informacijske resurse tužitelja i neovlašteno se uključio u sustav kredencijalima koji su mu dodijeljeni. Sam ostvareni pristup u sustav nema doticaja s organizacijom rasporeda radnih zadataka liječnika.

Tužitelj nije dobio izvanredni otkaz zbog privremene nesposobnosti za rad već stoga što je za vrijeme bolovanja zloupotrijebio povjerenje tuženika kao poslodavca i neovlašteno pristupio u ovlaštene prostorije poslodavca, zlorabeći njegov informacijski sustav za privatne svrhe, dovodeći u prostorije poslodavca neovlaštene osobe. Pri tom je pokušao prikriti svoj postupak. Tuženik ne spori da je tužitelj pravodobno podnio zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o izvanrednom otkazu, kao i tužbu sudu, ali razlozi za otkaz stoje, tužitelj je počinio osobito teške povrede radne obveze opisane u odluci o izvanrednom otkazu, slijedom čega se tužbeni zahtjev predlaže odbiti kao neosnovan.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u ugovor o radu sklopljen između stranaka 23.5.2023. (str. 13-17 spisa), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (str. 21), poziv na iznošenje obrane (str. 22 spisa), pisanu obranu radnika (str. 24-25), odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 26.3.2024. (str. 29-32 spisa), zahtjev za zaštitu prava (str. 35-37 spisa), odluku o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava radnika od 25.4.2024. (str. 39-40 spisa), Pravilnike o radu tuženika iz lipnja 2023. (str. 45-63 spisa), izvadak iz sudskog registra tuženika (str. 66-68 spisa), pritužbe radi povrede dostojanstva radnika (str. 73-81 spisa), izjave radnica KĆ i BĆ str. 96-97 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka BĆ (str. 115-116), KĆ (str. 116-117 spisa), DĆ (str. 121-122 spisa) i GĆ (str. 122-123), tužitelja (str. 124-125) i zz tuženika ŠĆ (str. 125-126 spisa).

4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku.

5.Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju ugovora o radu sklopljenog između stranaka 23. svibnja 2023. na radnom mjestu dr. medicine, fizikalne medicine i rehabilitacije, na određeno vrijeme te da je tuženik tužitelju isti otkazao odlukom o izvanrednom otkazu od 26. ožujka 2024. Nije sporno da je tužitelj protiv predmetne odluke o otkazu u roku propisanom Zakonom o radu podnio zahtjev za zaštitu prava te tužbu sudu radi utvrđenja kao nedopuštene predmetne odluke o otkazu te da je tuženik zahtjev za zaštitu prava radnika odbio odlukom od 25. travnja 2024. te nije sporno da u vrijeme donošenja odluke o otkazu kod tuženika nije bilo radničkog vijeća niti je bilo sindikalnog povjerenika.

7. Utvrđeno je da je prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu tuženik tužitelju omogućio iznošenje obrane te mu je uputio poziv na iznošenje obrane (prileži spisu na str. 22), a tužitelj je iznio pisanu obranu 25. ožujka 2024. (prileži spisu na str. 24-25). Iz iskaza tužitelja i zz tuženika također proizlazi da je tužitelju bilo omogućeno iznošenje obrane prije donošenja predmetne odluke o otkazu.

8. Među strankama je sporno je li tuženik imao na zakonu zasnovane razloge za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

9. U toč. 1 izreke odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu navodi se da se tužitelju otkazuje ugovor o radu budući zbog osobito važnih činjenica, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. U obrazloženju odluke o izvanrednom otkazu navodi se da je tužitelj 12. ožujka 2024. dostavio liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinom očekivanom trajanju, s prvim danom privremene nesposobnosti za rad 11. ožujka 2024., s očekivanim trajanjem od 7 dana, pa sukladno toj potvrdi radnik nije dolazio na svoje radno mjesto prema ranije utvrđenom radnom vremenu. Međutim, tijekom tog razdoblja koristio je privatne informacijske resurse te komunicirao s raznim osobama unutar sustava ustanove poslodavca te je paralelno upravljao pribavljanjem dokumentacije za svoj privatni pravni posao leasinga. Tužitelj je 14. ožujka 2024. u poslijepodnevnim satima, nakon zaključenja radnog vremena Odjela fizikalne medicine i rehabilitacije, zatečen od strane radnice poslodavca iz njegove Službe čišćenja te medicinske sestre, u pratnji nepoznate ženske osobe te je pristupio u Odjel koji je bio zaključan na način da je uvjerio radnicu iz Službe čišćenja da mu otključa već zaključana ulazna vrata Odjela i omogući pristup u ambulantu fizikalne medicine i rehabilitacije. Tužitelj je pristupio u ambulantu fizikalne medicine i rehabilitacije s nepoznatom ženskom osobom koja je bila u njegovoj pratnji i zadržao se tamo kroz neutvrđeno vrijeme. Poslodavac je na temelju neformalnih razgovora s navedenim radnicama koje su srele tužitelja 16. ožujka 2024. saznao za boravak tužitelja u prostorijama tuženika 14. ožujka 2024. te je takvo postupanje tužitelja ocijenio kao zlouporabu bolovanja i osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Naime, tužitelj je za vrijeme trajanja bolovanja, kada prema formalno dokumentiranom zdravstvenom stanju nije bio u mogućnosti obavljati poslove na svom radnom mjestu liječnika, zlorabio resurse poslodavca bez njegova znanja i dopuštenja i prikrivajući to obavljao privatne poslove za privatne svrhe i interese. Istovremeno je tužitelj u komunikaciji s predstavnicima poslodavca stvarao uvjerenje kako je njegovo stanje takvo da osobno ne može doći do prostorija poslodavca radi odvojene privatne teme preuzimanja dokumentacije, čime je pokazao vlastitu nevjerodostojnost vezano za njegovo zdravstveno stanje, koje niti ne opravdava liječničku potvrdu. Ovaj događaj stavljen je u kontekst razmjerno kratkog trajanja radnog odnosa tijekom kojeg je tužitelj pokazao samovolju u nastojanju da mijenja i prilagođava svojevoljno radne procese te učestalo neprimjereno reagira prema kolegama.

10. Nije sporno među strankama da je tužitelj na dan 14. ožujka 2024. bio na bolovanju, a navedeno proizlazi iz izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad iz kojeg je razvidno da je tužitelj bio na bolovanju od 11. ožujka 2024., a zaključeno mu je 25. ožujka 2024.

11. U predmetnoj odluci o izvanrednom otkazu se navodi da se tužitelju otkazuje ugovor o radu zbog osobito važnih činjenica zbog kojih, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Međutim, razvidno je iz obrazloženja odluke o izvanrednom otkazu da tuženik tereti tužitelja za osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, što se izrijekom i navodi u obrazloženju otkaza, a koja se sastoji u tome da je tužitelj 14. ožujka 2024., onog dana kada je bio na bolovanju, u poslijepodnevnim satima došao u prostorije poslodavca, ušao u ambulantu u pratnji poslodavcu nepoznate ženske osobe, nakon što mu je spremačica koju je zatekao otključala ambulantu te proveo u tim prostorima neko vrijeme i pritom koristio resurse tuženika, odnosno obavljao svoj privatni posao.

12. Svjedok BĆ iskazala je da je zaposlena kod tuženika kao spremačica. Potvrdila je da je 14.03.2024. bila u Poliklinici u večernjim satima i obavljala poslove spremačice na 5. katu, a negdje oko 18,30 sati vidjela je tužitelja, koji je došao na 5. kat. On ju je zamolio da mu otključa njegovu ordinaciju, odnosno prostor u kojem se nalazi njegova ordinacija. Ključevi od tog prostora su bili kod spremačice, ona doktora poznaje i otključala mu je prostoriju i nije mu postavljala nikakva pitanja. On joj je rekao da treba nešto pogledati. Iznijela je smeće i vratila se kroz nekih 10-tak minuta, i tada je tužitelj njoj rekao da je napravio što je trebao, nakon čega je spremačica ponovno zaključala prostoriju. S tužiteljem je bila jedna gospođa. Što je tužitelj radio u ordinaciji i zašto je trebao ući u ordinaciju, to svjedok ne zna. Tražili su je iz Klinike Sveti Rok da o tom događaju kojeg je opisala napiše izjavu, koju je i napisala, a kada joj je ista predočena (prileži na str. 97 spisa) potvrdila ju je da ju je napisala. Navela je da u izjavi sigurno točno piše da tužitelj nešto treba pogledati u računalu. Spornog dana spremačici je radno vrijeme bilo od 15,00 do 19,00 sati. Klinika inače radi i popodne, ali ne sve ordinacije. Spremačica je g. OĆ, zaposleniku Klinike, opisala što se dogodilo, on je to natipkao u izjavi, a ona je izjavu pročitala i potpisala jer odgovara onome što mu je rekla. Nitko je nikad nije upozorio da ne smije puštati liječnike u ordinaciju izvan radnog vremena, ili da to mora prijaviti.

13. Svjedok KĆ iskazala je da radi kod tuženika kao medicinska sestra u oftalmološkoj dijagnostici. Dana 14.03.2024. radila je od jutra u 7,00 sati do navečer, do 20,00 sati. Toga dana između 17,30 i 18,30 vidjela je tužitelja na petom katu, peti kat ima srednji dio, lift i mali međuprostor, koji dijeli prostor fizikalne terapije i drugih djelatnosti. Svjedok je bila iza malog pulta i ustala je i vidjela tužitelja u predprostoru, gdje je stajao i čekao lift. Bio je u pratnji jedne ženske osobe. Te zgode je s njim vodila uobičajen kratak razgovor, pitala je doktora kako je, budući je znala da je na bolovanju, a on je nju pitao je li tu dr. J, koja je šefica oftalmologije, no dr. J nije bila te zgode u Klinici, a svjedok se nakon toga vratila na svoje mjesto, a tužitelj je otišao liftom. Spremačica inače cijelo vrijeme gore čisti i stalno je prisutna. Potvrdila je da je potpisala izjavu o ovom događaju 16.03.2024. na traženje g. LĆ, koji je rekao da je čuo da je dr. JĆ bio dan ranije u Poliklinici, a ona mu je prepričala događaj. G joj nije objašnjavao zašto mu treba ta izjava.

14. Svjedok LĆ iskazao je da je 2024. bio zamjenik ravnatelja tuženika. Tužitelja poznaje. Bio je 14.3.2024. na poslu, ali tužitelja toga dana nije vidio. Kada je 15.03. došao na posao, sestra, gđa. KĆ, i spremačica, gđa. BĆ, su mu rekle da je prethodnog dana tužitelj bio u Poliklinici i da je išao do svoje ordinacije, tražio je od spremačice da mu otključa vrata, a ona ga je pustila unutra. Tužitelj je u tom trenutku bio na bolovanju i nije bilo razloga da dolazi u Polikliniku, a ako je išao u svoju ordinaciju, mogao je gledati samo medicinsku dokumentaciju pacijenata i imao je pristup službenom e-mailu. Slijedećeg dana dopisivao se putem e-maila jer je tužitelj tražio neku dokumentaciju, a da bi je preuzeo, morao je osobno pristupiti, ali je rekao da ne može jer je na bolovanju. Nakon toga je svjedok od naprijed navedene dvije gospođe tražio da napišu pisanu izjavu. Pisane izjave svjedok je proslijedio ravnateljici. Naveo je da ne zna je li se s tužiteljem dopisivao privatnim ili službenim e-mailom i ne zna je li imao poslovni e-mail na mobitelu. Svjedoku je gđa. PĆ rekla da je tužitelj 14.3. bio na poslu, a njoj je to prenijela spremačica. S tužiteljem je razgovarao o nekim njegovim problemima prije predmetnog događaja. Obraćali su mu se svi zaposlenici Centra ako su imali problem, ali se ne sjeća specifičnog tužiteljevog problema. Kada je došao na posao, utvrđeno je iz razgovora s informatičarima da je tužitelj pristupao IT sustavu, ali svjedok nije razgovarao s informatičarima. Pristup tom sustavu nije bio nužan da bi tužitelj znao svoje radne zadatke i koji mu je raspored rada. Liječnici dobiju isprintan raspored na dan kada rade, ali nemaju pristup sustavu. Računalni sustav je Medavis i u njemu se vide svi podaci pacijenata. Svjedoku tijekom razgovora s njim tužitelj nije rekao da je 14.3. bio u poliklinici.

15. Svjedok GĆ iskazala je da je 14.3. na osobnu zamolbu tužitelja istog dovela do Poliklinike i pratila ga jer je rekao da treba uzeti osobne stvari. Dovela ga je svojim automobilom marke Renault Clio, i parkirala se pored zgrade. Tužitelj je rekao da se ne osjeća dobro i da ne može voziti. Cijelo je vrijeme bila u Poliklinici u njegovoj pratnji. Nije pacijent tužitelja, a ni Poliklinike. Tužitelj joj se žalio da se osjeća slabo i da ima veliki deficit vitamina D. U Poliklinici su sreli spremačicu, ona im je otvorila vrata, a nakon nje su sreli i medicinsku sestru, pozdravili su se. Tužitelj je uzeo karticu u svom radnom prostoru i provjerio svoj email. U Poliklinici se nisu zadržali duže od 10 minuta. Navela je da je u vezi s tužiteljem. Spremačica i medicinska sestra nisu problematizirale tužiteljev dolazak u Polikliniku. Svjedok nije bila pacijentica tužitelja niti Poliklinike. Nije vidjela da bi tužitelj ulazio u sustav Medavis te zgode, a uzeo je svoju zdravstvenu karticu.

16. Tužitelj je naveo da ne osporava da je tijekom svog bolovanja 14.03.2024. došao u prostorije tuženika, bio je u pratnji svoje partnerice, tih se dana dopisivao mailovima s ravnateljicom i g. G, zamjenikom, i išao je vidjeti ima li na svom službenom mailu mailova i našao je mail da ga se upozorava da ne miješa privatnu i poslovnu korespondenciju. Drugi razlog zbog kojeg je došao bila je njegova iskaznica dopunskog zdravstvenog osiguranja, koja mu je trebala, budući je tijekom bolovanja išao liječniku. Partnerica ga je pratila jer se nije osjećao dobro. Zadržao se u prostoriji tuženika maksimalno 10 minuta, ne više. Išao je u dio Poliklinike za fizikalnu terapiju gdje je i radio, a u trenutku kad je došao, to je bilo nakon radnog vremena fizikalne terapije, ali ostatak Poliklinike je bio u radnom vremenu. Točno je da nema ključ od prostorije u koju je ušao, no kako je tamo zatekao spremačicu i medicinsku sestru, obratio se spremačici i rekao joj da želi uzeti osobne stvari i pregledati mailove i ona mu je otvorila prostoriju, a kad je otišao zaključala je prostoriju za njim. Poslodavac inače nema portu, a tužitelj kao zaposlenik nije imao ključ. Te zgode je bio samo u toj jednoj prostoriji, koja je inače njegova radna prostorija. Tog dana nije imao nikakve terapije i nije se trebalo ništa u svezi liječenja događati. Nije mu bilo ordinirano mirovanje, već pijenje vitamina i izlaganje suncu i sl. Točno je da se obratio kolegici za zaštitu prava radnika, zove se ŽĆ, ona je ginekolog kod tuženika i poslodavac mu je omogućio iznošenje obrane, odnosno iznio je obranu. Službeni e-mail je imao samo na računalu kod poslodavca. Tijekom bolovanja nije mogao obavljati svoje radne zadatke. Poziv na iznošenje obrane poslan mu je od poslodavca na privatni mail. Na ulaznim vratima Poliklinike ne postoji recepcija. Točno je da je imao zahtjeve prema Poliklinici na dan 14.03.2024. vezano uz leasing auta. Potvrdio je da je komunicirao tog dana s g. G putem maila, s privatnog na privatni. Nije mu u toj korespondenciji najavio da će doći tog dana u Polikliniku niti ga je naknadno obavijestio da je bio tamo. U ordinaciji nije koristio program Medalis, ali je upalio kompjuter radi pregledavanja mailova pa je moguće da se podigao i program Medalis na istu šifru. Ne zna je li mu poslodavac omogućio pristup sučelju web mailova, on to nije u svakom slučaju koristio. Potvrdio je da je sada zaposlen u Domu zdravlja Sisačko-moslavačke županije, ne zna točno od kojega dana.

17. Zz tuženika ŠĆ iskazala je da je isključivi razlog otkaza tužitelju činjenica da je izvan radnog vremena i tijekom bolovanja pristupio u prostorije tuženika i ušao u program Medalis, koji sadrži podatke o pacijentima, a u koje ne može imati uvid neovlaštena osoba, a pritom tužitelj nikoga nije obavijestio da će tog dana doći u prostorije tuženika, pa ni g. LĆ s kojim je tog dana komunicirao, i to usred pregovora za program leasinga za njegov privatni auto. Zbog toga je poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika jer se on trebao najaviti. Istog dana je on g. LĆ komunicirao da ne može doći u prostorije tuženika, ali ipak je došao nenajavljen. Potvrdila je da je tužitelj kao zaposlenik i dok je radio imao pravo ulaska u program Medalis i poslodavac nije utvrdio nakon tog tužiteljevog dolaska nikakve konkretne probleme vezano za pacijente i vezano za aktiviranje programa Medalis, ali je izgubio povjerenje u tužitelja jer nikome nije rekao da će doći tog dana, a bio je na bolovanju. Nema saznanja da bi drugi radnici izvan radnog vremena ili tijekom bolovanja dolazili u prostorije tuženika. Također ne zna što bi tužitelj mogao tražiti u prostorijama tuženika, a vezano za leasing jer su mu poslali svu dokumentaciju, ali on jednostavno nije smio izvan radnog vremena i tijekom bolovanja dolaziti kod tuženika i ulaziti u njegove radne prostorije, i to nenajavljeno. Radnici nisu bili posebno upozoreni da ne smiju izvan radnog vremena ulaziti u prostor Poliklinike, ali ako su vrata zaključana, to je samo po sebi znak da se ne smije ulaziti. Poslodavac nije pokretao postupak kontrole bolovanja kod tužitelja. Točno je da u obrazloženju odluke o otkazu ne stoji da se tužitelju otkazuje jer je ušao u program Medalis, već zbog zloporabe bolovanja. Ne može se sjetiti mailova koje je slala tužitelju jer mu je zabranila korištenje privatnih mailova u poslovne svrhe. Poznato joj je da se tužitelj obratio gđi ŽĆ, povjerenici za zaštitu dostojanstva. Ne sjeća se kada je to bilo, a s tom ju je činjenicom upoznala pravnica FĆ. Zz tuženika je inicirala donošenje odluke o otkazu. Recepcija na ulaznim vratima Poliklinike postoji i radila je dok su radili i drugi dijelovi Poliklinike. Svi zaposlenici tuženika, pa i tužitelj, imaju pristup službenim mailovima putem web sučelja. Putem IT službe koja je angažirana utvrđeno je da se tužitelj ulogirao u program Medalis, i od njih je dobila izvještaj, a vezano za utvrđivanje vremena kada je tužitelj pristupio tom programu. Sustav Medalis služi isključivo za pisanje nalaza pacijenata. Tužitelj je kršio korporativna pravila jer je u prostorije poslodavca doveo treću osobu, koja je bila u njegovoj pratnji. Nema saznanja da bi tužitelj tog dana kada je neovlašteno ušao u prostorije tuženika izdao neki dokument ili povijest bolesti za pacijenta.

18. Nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj 14. ožujka 2024., za vrijeme kada je bio na bolovanju, ušao u prostorije tuženika na petom katu, točnije u radne prostore u kojima je inače radio kod tuženika kao njegov zaposlenik. Nedvojbeno je utvrđeno da je te prigode bio u pratnji ženske osobe, koja nije zaposlenica tuženika, odnosno koja je tužiteljeva partnerica. Nedvojbeno je utvrđeno iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka da nije imao ključ radnog prostora u koji je ušao, već mu je na njegovo traženje vrata njegove ordinacije otključala, a potom, nakon njegova odlaska i zaključala, spremačica BĆ, koja je raspolagala s ključem. U navedenom smislu iskazivali su i tužitelj i svjedoci BĆ, KĆ, GĆ, LĆ i zz tuženika.

19. Svjedokinje KĆ i BĆ su dale pisane izjave 15. ožujka 2024. i 16. ožujka 2024. vezano za činjenicu da je tužitelj 14. ožujka 2024. u poslijepodnevnim satima pristupio u prostore tuženika te se njihove pisane izjave u cijelosti poklapaju s onime što su kao svjedoci izjavile pred sudom.

20. Iz iskaza tužitelja, svjedoka GĆ te BĆ proizlazi da se u prostorijama tuženika na petom katu tužitelj zadržao 10-ak minuta. Naime, svjedok BĆ je iskazala da je nakon što je tužitelju otključala njegovu ordinaciju, odnosno prostor u kojem se nalazi njegova ordinacija, otišla iznijeti smeće te se vratila nakon 10-ak minuta, a tužitelj je tada rekao da je napravio što je trebao, nakon čega je spremačica ponovno zaključala prostoriju, svjedok GĆ je iskazala da se s tužiteljem u Poliklinici zadržala ne duže od 10 minuta, a tužitelj je iskazao da se u prostorijama tuženika zadržao maksimalno 10 minuta.

21. Iz iskaza tužitelja, kao i iz iskaza zz tuženika proizlazi da je te zgode, kada je pristupio u prostorije tuženika, tužitelj aktivirao računalni sustav Medalis. Naime, tužitelj je iskazao da je to moguće, budući je upalio računalo radi pregleda mailova pa da je stoga moguće da je na istu šifru kojom raspolaže podigao i program Medalis, a zz tuženika je iskazala da je naknadno putem IT službe tuženika utvrdila da se tužitelj te zgode ulogirao u program Medalis.

22. Iz iskaza zz tuženika utvrđeno je da program Medalis služi isključivo za pisanje nalaza pacijenata. Nadalje je iz iskaza zz tuženika utvrđeno da je tužitelj kao zaposlenik tuženika bio ovlašten koristiti program Medalis te da poslodavac nakon tužiteljevog dolaska u prostorije tuženika 14. ožujka 2024. nije utvrdio nikakve konkretne probleme vezano za pacijente i vezano za aktiviranje programa Medalis. Napominje se da su čl. 42 Pravilnika o radu tuženika propisane povrede radnih obveza, a u toč. 8 navodi se neovlašteno otkrivanje osobnih podataka korisnika usluga tuženika, neovlašteno otkrivanje poslovnih tajni, neovlašteno iznošenje podataka o poslovanju ili iznošenje informacija o radu ustanove ili zaposlenika na način koji može štetiti poslovnom ugledu poslodavca, no tuženik nije tvrdio niti dokazivao u ovom postupku da je aktiviranjem programa Medalis tužitelj počinio neku od naprijed navedenih povreda, već kako je navedeno, proizlazi iz iskaza zz tuženika da naknadno nisu utvrđeni nikakvi konkretni problemi vezano za pacijente zbog toga što je tužitelj aktivirao program Medalis na dan kada je tijekom bolovanja došao izvan radnog vremena u prostorije tuženika, niti je utvrđeno da je tužitelj te zgode kada je za vrijeme bolovanja došao u prostorije tuženika izdavao bilo kakve dokumente ili povijesti bolesti za pacijente (a program Medalis služi za pisanje nalaza pacijenata).

23. Valja navesti da u odluci o otkazu koja je predmet ovog postupka tuženik ne navodi da je tužitelj zloupotrebljavao program Medalis, odnosno da je neovlašteno ušao u isti, već da je zloupotrijebio pravo na bolovanje na kojem je bio.

24. Iz dokaza provedenih u ovom postupku ne proizlazi da je tužitelj, kada je 14. ožujka 2024. pristupio tijekom bolovanja u prostorije tuženika u poslijepodnevnim satima, odnosno na svoje mjesto rada, obavljao poslove koji predstavljaju poslove njegovog radnog mjesta. Ne proizlazi da je pregledavao pacijente, budući je osoba s kojom je bio u pratnji te zgode bila njegova partnerica, niti da je u programu Medalis činio bilo što zbog čega bi naknadno poslodavac imao problema, vezano za funkcioniranje programa Medalis ili vezano za pacijente. Napominje se da je utvrđeno da je tužitelj u tim prostorijama koje predstavljaju njegovo mjesto rada proveo oko 10 minuta, a što je utvrđeno iz iskaza svjedokinje BĆ i GĆ te tužitelja, odnosno zadržao se kraće vrijeme.

25. Iz iskaza tužitelja te svjedokinje GĆ proizlazi da je te zgode tužitelj iz prostorije u koju je ušao uzeo svoju iskaznicu dopunskog zdravstvenog osiguranja, pri čemu iz iskaza tužitelja proizlazi i da je aktivirao računalo radi uvida u e-mailove.

26. Iz iskaza tužitelja i svjedoka LĆ utvrđeno je da je 14. ožujka 2024., prije nego što je tog dana došao u prostorije tuženika, tužitelj telefonski razgovarao s g. LĆ, pri čemu je LĆ iskazao da je s tužiteljem razgovarao o nekim njegovim problemima, a zz tuženika je iskazala da je istog dana tužitelj komunicirao s g. LĆ usred pregovora za program leasinga za tužiteljev privatni automobil.

27. Sud iskaze saslušanih svjedoka, kao i stranaka ocjenjuje kao životno uvjerljive jer se svi iskazi poklapaju u bitnim činjenicama, a te su da je tužitelj 14. ožujka 2024. tijekom bolovanja došao u kasnim poslijepodnevnim satima u prostorije tuženika, do svoga mjesta rada, u pratnji ženske osobe koja nije zaposlenik tuženika te da mu je spremačica otključala prostor u kojem se nalazi njegova ambulanta te da je te prigode, između ostalog, aktivirao i računalo, a prije dolaska u prostorije tuženika razgovarao sa svjedokom LĆ.

28. Iz iskaza tužitelja nedvojbeno proizlazi da nikome nije najavio da će 14. ožujka 2024. doći u prostorije tuženika, a u odluci o otkazu tužitelju se stavlja na teret da je svoj dolazak u prostorije tuženika prikrivao. Stav suda je da u konkretnom slučaju tužitelj nije mogao prikrivati svoj dolazak u prostorije tuženika 14. ožujka 2024. Naime, tužitelj nesporno nije raspolagao s ključem od svoje radne prostorije te se, kako bi pristupio u istu, morao obratiti nekome kako bi mu se otključala vrata, a u konkretnom slučaju je nedvojbeno utvrđeno da se tužitelj obratio spremačici s molbom da mu otključa vrata prostora u kojem se nalazi njegova ordinacija, a spremačica je to učinila i poslije je za njim zaključala vrata. Dakle, tužitelj se konkretno obratio djelatnici

1 0

tuženika koja je te zgode bila prisutna na radnom mjestu, pa ne proizlazi da je pred drugim radnicima prikrivao svoj dolazak u ordinaciju tijekom bolovanja 14. ožujka 2024.Tužitelj nije ni zatražio od spremačice koja mu je otključala vrata ordinacije, niti od medicinske sestre gđe Ž, koju je sreo te zgode, da ne kažu nadređenima da je bio u prostorijama tuženika, stoga su, kako proizlazi iz iskaza svjedoka LĆ, iste svjedoka LĆ i izvijestile slijedećeg dana o činjenici da je tužitelj bio izvana radnog vremena u prostorijama tuženika. Činjenica da u razgovoru kojeg je vodio s g. LĆ prije dolaska u ordinaciju tužitelj nije spomenuo da namjerava doći tog dana u prostoje tuženika ne dokazuje da je tužitelj to želio prikriti, odnosno zatajiti poslodavcu.

29. Tužitelju se predmetnom odlukom o otkazu stavlja na teret zlouporaba bolovanja. Zloupotreba prava na bolovanje postoji u situaciji kada radnik koji je na bolovanju postupa suprotno svrsi zbog koje je bolovanje određeno i kada svojim postupanjem otežava dovršetak svog liječenja, odnosno ako postupa na način koji djeluje nepovoljno na razloge zbog kojih je radniku određeno bolovanje. Tuženik u ovom postupku nije predlagao da se provedu dokazi na temelju kojih bi bilo moguće utvrditi je li tužitelj konkretnom radnjom koju je počinio, dolaskom u prostore tuženika u poslijepodnevnim satima 14. ožujka 2024. postupao suprotno uputi nadležnog liječnika vezano za bolovanje koje mu je određeno, odnosno je li takvim svojim postupkom ugrozio svoje zdravstveno stanje i tijek liječenja. Slijedom navedenog, nije dokazana zloupotreba prava na bolovanje. Nedvojbeno utvrđena činjenica da je tužitelj 14. ožujka 2024. u poslijepodnevnim satima došao u prostorije tuženika tijekom trajanja bolovanja te proveo 10-ak minuta u svom radnom prostoru, nakon što mu je spremačica otključala radnu prostoriju, ne predstavlja sama po sebi zlouporabu prava na bolovanje, već je tuženik morao dokazati da je tužitelj takvim svojim postupkom ugrozio tijek svoga liječenja ili postupao suprotno uputi liječnika koji mu je odredio bolovanje, ili da je obavljao svoje radne zadatke te valja navesti da iz iskaza tužitelja proizlazi da mu od strane liječnika nije bilo ordinirano mirovanje, već pijenje vitamina i izlaganje suncu, a niti iz jednog dokaza u ovom postupku, pa niti iz iskaza zz tuženika ne proizlazi da je tužitelj te zgode obavljao ili pokušao obavljati svoje radne zadatke, ili bilo što u vezi obrade pacijenata te je zz. tuženika iskazala da nema saznanja da bi tužitelj tog dana kad je ušao u prostorije tuženika izdavao bilo kakve dokumente ili povijesti bolesti za pacijente.

30. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je u prostorije tuženika došao izvan radnog vremena 14. 3. 2024. radi pregledavanja mailova na svojoj službenoj e mail adresi te radi uzimanja iskaznice osobnog zdravstvenog osiguranja. Sud iskaz tužitelja u navedenom dijelu ocjenjuje kao životan i uvjerljiv jer nije suprotan drugim izvedenim dokazima, pa ni iskazu zz tuženika koja je navela da nema saznanja da bi tužitelj tog dana kad je ušao izvan radnog vremena u prostorije tuženika izdao neki dokument ili povijest bolesti za pacijenta.

31. Nedvojbeno utvrđena činjenica da je tužitelj 14. ožujka 2024. došao izvan radnog vremena u prostorije tuženika u pratnji svoje partnerice, GĆ, koja nije zaposlenik tuženika, ne predstavlja povredu radne obveze od strane tužitelja, budući iz dokaza provedenih u ovom postupku ne proizlazi da je tuženik izričito zabranio zaposlenicima da izvan radnog vremena dolaze u prostorije Poliklinike. ZZ tuženika je iskazala da radnici nisu posebno upozoreni da izvan radnog vremena ne smiju dolaziti u prostore Poliklinike, ali da ta zabrana slijedi iz činjenice da su vrata radnih prostorija

1 1

bila zaključana. Međutim, valja navest da ukoliko je poslodavac branio zaposlenicima da izvan radnog vremena dokaze u prostorije tuženika bilo bi životno i logično da je radnike koji su raspolagali s ključevima radnih prostorija, u konkretnom slučaju spremačicu, upozorio da nikome ne smije otvarati vrata, odnosno da nikoga ne smije puštati u prostorije tuženika, no iz iskaza svjedoka BĆ proizlazi da je nikad nitko nije upozorio da izvan radnog vremena ne smije puštati liječnike u ordinaciju. Utvrđeno je da je tužitelj 14. 3. 2024. u prostorije tuženika došao izvan radnog vremena u pratnji gđe GĆ, no proizlazi da je bio u pratnji gđe. Š iz razloga što se nije osjećao dovoljno dobro, a iz dokaza provedenih u ovom postupku ne proizlazi da je ta osoba, GĆ, na bilo koji način svojom nazočnošću tijekom 10-minutnog boravka tužitelja u Poliklinici utjecala na poslovanje tuženika ili ga ometala, odnosno da je to imalo negativne posljedice na poslovanje i rad tuženika.

32. Slijedom svega naprijed navedenog, budući tuženik u ovom postupku nije dokazao otkazni razlog zlouporabe prava na bolovanje tužitelja, odnosno nije dokazao da svojom nespornom radnjom dolaska na radno mjesto tijekom bolovanja, tužitelj ugrozio svoje zdravstveno stanje i tijek liječenja zbog kojeg mu je bilo propisano bolovanje, odnosno da je postupao suprotno uputi nadležnog liječnika, pri čemu iz dokaza provedenih u ovom postupku ne proizlazi da je tužitelj prikrivao svoj dolazak u prostorije tuženika izvan radnog vremena te ne proizlazi da je došao u prostorije tuženika izvan radnog vremena radi obavljanja poslova svog radnog mjesta (iako je bio na bolovanju), niti da je aktiviranjem računala kojemu je imao ovlaštenje pristupiti počinio bilo kakvu radnju na štetu poslovanja poslodavca, to je utvrđeno da je nezakonita i nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, kao i odluka tuženika kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za zaštitu prava.

33. Obzirom je odluka o otkazu utvrđena kao nedopuštena to je utvrđeno da radni odnos između stranaka nije prestao to je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto doktora medicine, fizikalne medicine i rehabilitacije, ili drugo njemu odgovarajuće radno mjesto s obzirom na njegove kvalifikacije, prethodno radno iskustvo, stručnu spremu, sposobnosti i znanje. Tužitelj ima pravo tražiti vratiti se na rad kod tuženika u situaciji kada je utvrđeno da otkaz poslodavca nije dopušten, neovisno o činjenici što se nakon otkaza, kako proizlazi iz iskaza tužitelja, zaposlio kod drugog poslodavca, a radno mjesto za koje traži da ga se vrati na rad je nesporno radno mjesto za koje je sklopljen ugovor o radu od 25. ožujka 2023.

34. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika da se provede informatičko vještačenje radi utvrđivanja vremena i opsega korištenja informatičkog sustava na dan 14. 3. 2025. budući je iz iskaza tužitelja i svjedoka BĆ utvrđeno da je tužitelj u prostorijama tuženika koje mu je otključala svjedok BĆ proveo oko deset minuta, a vezano za opseg korištenja informatičkog sustava nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj aktivirao program Medalis kada je uključio računalo, no nesporno je bio ovlašten koristiti taj program kao zaposlenik tuženika, što proizlazi iz iskaza zz tuženika te poslodavac, a kako proizlazi iz iskaza zz tuženika ŠĆ, tuženik nema saznanja da bi tužitelj tog dana izdavao dokumente ili povijesti bolesti pacijenata, stoga ni provedenim vještačenjem ne bi mogle biti utvrđene druge odlučne činjenice radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari.

35. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja da se kao svjedoci saslušaju SĆ i TĆ na okolnost da je tijekom radnog odnosa tužitelj bio upozoravan „da

1 2

ne talasa“ jer bio to moglo imati negativnih posljedica za njegov radni odnos, budući navedena okolnost nije odlučna, odnosno okolnosti na koje je predloženo saslušanje ovih svjedoka ne odnose se na povrede radne obveze koje se tužitelju stavljaju na teret odlukom o otkazu.

36. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, a u svezi s članka 164. stavak 1. istog Zakona, a tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku odmjeren je parnični trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT) i to Tbr. 7/2 kojom je propisano da odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova OT, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak. Dakle, tužitelju je priznata jednokratna nagrada u visini od 250 bodova OT i to za četiri radnje, sastav tužbe te pristupe na ročišta 7. studenoga 2024., 5. ožujka 2025. i 4. lipnja 2025., a nadalje za podnošenje pisane obrane 50 bodova OT (Tbr. 30), za sastavljanje zahtjeva za zaštitu prava 50 bodova OT (Tbr. 30), za pristup na ročište 8. srpnja 2025. 50 bodova OT (Tbr. 9/1), te za pristup na ročište za objavu presude 25 bodova OT (Tbr. 9/2) odnosno ukupno 425 bodova OT, što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 2,00 eura za jedan bod iznosi 850,00 eura, a što uz obračunati PDV od 25% iznosi 1.062,50 eura., koji iznos je priznat kao parnični trošak tužitelju.

37. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 8. rujna 2025.

Sudac:

Dario Partl

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku