Poslovni broj: P-2220/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sutkinji toga suda Maji Ivković, u pravnoj stvari tužitelja EB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku MB, protiv tuženika Općine Ražanac, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ražanac Bb, 23248 Ražanac, zastupan po načelniku NB, a ovaj po punomoćnicama Ivanki Bosotini i Davorki Bosotina-Stanić, odvjetnicama u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon glavne i javne rasprave zaključene 30. lipnja 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, te punomoćnice tuženika, presude objavljene 8. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravne osnove za stjecanje prava vlasništva na čest. zem. kat. br. 8454 površine 3459 m² k. o. [katastarska općina], nasljeđivanju iza svojih predaka i izgradnjom obiteljske kuće, što u naravi predstavlja dvorište, dvorišnu zgradu i stambenu zgradu što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj uknjiži na predmetnoj nekretnini po pravomoćnosti presude, za cijelo uz istovremeno brisanje svih prava sa imena tuženika u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.”

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak od 625,00 eura u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj EB u tužbi podnesenoj 12. listopada 2024. navodi da je posjednik i stvarni vlasnik nekretnine koja se nalazi u katastarskoj općini [katastarska općina], odnosno čest. zem. kat. br. 8454 površine 3459 m² što u naravi predstavlja dvorište, dvorišnu zgradu i stambenu zgradu. Predmetnu nekretninu podnositelj tužbe stekao je nasljeđivanjem iza svojih predaka, a pravo vlasništva na kući izgradnjom, odnosno nasljeđivanjem iza smrti pok. oca, te je ishodio rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, sve je to upisano u priloženom zk. izvatku. Tužitelj je u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga za ovu katastarsku općinu podnosio zahtjev za upisom, no njemu iz nepoznatih razloga, njegov zahtjev je odbijen iako on već dugi niz godina uživa u nesmetanom i mirnom posjedu svoje nekretnine na kojoj je počeo graditi svoju obiteljsku kuću 1980. godine, a završio 1994. godine zajedno sa članovima svoje obitelji, dok su mu u izgradnji pomagali poznanici i rodbina.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu ponajprije ističe da tužitelj nije ovlašten pokrenuti ovoj postupak, odnosno postaviti tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva u odnosu na nekretninu, odnosno upisane zk. vlasnike čije je pravo upisano u postupku preoblikovanja zemljišne knjige budući da je isti sudjelovao u postupku preoblikovanja, a rješenje kojim je izvršen upis prava vlasništva na ime tužene nije pobijao previđenim pravnim lijekovima (prigovor i tužba za ispravak), a tužba se poziva na činjenice koje su postojale u vrijeme provođenja nove katastarske izmjere, odnosno tuženi zahtjev se ne temelje na novim činjenicama (što je stav Županijskog suda u Zadru, Su-86/13, kao i Vrhovnog suda RH, Su-IV-246/15, od 17. rujna 2015., vidljiv i u Presudi Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, Gž- 2995/16, od 7. lipnja 2017.). Tužitelj je trebao uložiti prigovor u postupku nove izmjere, te u slučaju odbijanja istog pokrenuti parnicu radi ispravka u za to predviđenom roku. Stoga da rješenje kojim je tužena upisana u zemljišnu knjigu predstavlja pravomoćno presuđenu stvar, u odnosu na ovaj predmet. Ukoliko sud ne prihvati gore iznesen prigovor, tužena ističe da se u cijelosti protivi tužbi i postavljenim tužbenom zahtjevu, jer tužitelj nije uz tužbu priložio rješenje o nasljeđivanju, a iz priložene povijesti posjedovanja vidljivo je da tužitelj, nije njegovi prednici nikada nisu bili upisani u katastarskom operatu. Tužitelj na okolnost navoda tužbe nije priložio nikakav konkretan dokaz kojim bi eventualno dokazivao svoje pravo na utuženoj nekretnini, tužbi je priloženo nekoliko dokumenata, ali niti jedan od priloženih dokumenata nije dokaz navoda tužbe. Što se tiče činjenice kako je tužitelj sagradio objekte na utuženoj nekretnini, to ne dokazuje kako je tužitelj stekao pravo vlasništva utužene nekretnine.

4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao: povijest posjedovanja (l.s. 4), prijepis posjedovnih listova (l.s. 5-6), te su saslušani svjedoci ĐB (l.s. 21), ĆB (l.s. 21), te tužitelj EB (l.s. 21-22).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet postupka je tužbeni zahtjev tužitelja EB za utvrđenjem da je stekao osnov (pravilno: valjani pravni osnov) za stjecanje vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], naziva [adresa], ukupne površine 3459 m2 koja u naravi predstavlja dvorište površine 3347 m2, dvorišnu zgradu površine 19 m2 i stambenu zgradu površine 93 m2.

6.1. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži da se utvrdi da je stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva, pa iz navedenog proizlazi da je petit tužbe formuliran kao da se tužitelj poziva na stjecanje temeljem valjanog pravnog posla, dok iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi da se poziva na stjecanje vlasništva nasljeđivanjem, dosjelošću i građenjem obzirom da tvrdi da je prijepor stekao nasljeđivanjem svojih predaka, a pravo vlasništva na kući izgradnjom te da se ista nalazi u nesmetanom smetanom posjedu tužitelja od 1980-ih godina.

7. Ponajprije nije sporno da tužitelj nije podnio prigovor u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Tuženik je isticao prigovor da radi nepodnošenje prigovora tužba nije dopuštena. Sud nalazi da je takav prigovor tuženika neosnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH u presudi Rev- 919/2018-2 od 1. veljače 2023. rješenje doneseno u postupku preoblikovanja zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak, u smislu odredbe čl. 197. ZZK, pa kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju tužbeni zahtjev valja odbiti. Kako u konkretnom slučaju tuženik nije ni tvrdio, a niti dokazivao da se tužitelj u zemljišnoknjižnom postupku, gdje je odbijen s uknjižbom, pozivao na istu činjeničnu osnovu kao i u ovoj pravnoj stvari, sud je odbio takav prigovor tuženika kao neosnovan.

8. Iz povijesti posjedovanja (l.s. 4) proizlazi da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara dijelu stare čest. zem. [katastarska čestica] za koju su podaci bili važeći do prihvaćanja podataka nove izmjere i revizije k. o. [katastarska općina] 2022. godine. Pregledom najstarijih podataka za k. o. [katastarska općina] iz 1883. godine čest. zem. [katastarska čestica] je evidentirana posjedom tadašnje Porezne općine Radovin. Takvo stanje je neizmijenjeno do I. revizije ove katastarske općine 1955. godine kojom je posjednikom evidentirana Šumarija Zadar. Potom je 1990. godine na temelju rješenja SO Zadar o razgraničenju šumskog od građevinskog zemljišta broj 04-10633/2-1967 izvršena dioba čest. zem. [katastarska čestica] i formiranje čest. zem. [katastarska čestica] koja je evidentirana posjedom Općine Zadar, odnosno od 1997. godine Odlukom Komisije Vlade RH o podjeli nekretnine bivše Općine Zadar broj 940-04/94-01/27 ista je evidentirana posjedom Općine Ražanac. Spomenutom revizijom je formirana i nova čest. zem. [katastarska čestica] koja je izlaganjem po izmjeri evidentirana posjedom Općine Ražanac.

8.1. Svjedok ĐB, rođen 1966. godine, (l.s. 21) je naveo da je tužitelj stekao ovu nekretninu od svoga oca, E, a radi se o nekretnini koja ima oko 4000 m2. M je jedan dio ove nekretnine naslijedio od svoga oca N, a drugi dio je stekao zamjenom s njegovim pok. ocem, a od te zamjene ima najmanje 40 godina. Tako je otac svjedoka u toj zamjeni ustupio ocu tužitelja površinu od oko 400 m2, a zauzvrat je njemu otac tužitelja ustupio dio kuće koja sada pripada svjedoku. Ova nekretnina je ograđena sa svih stana s mrežom, a tužitelj se prema svjedokovom bratu ĆB s istočne strane ogradio zidom. Ova nekretnina je tako ograđena najmanje 30 godina. Tužitelj sada živi u kući na predmetnoj nekretnini, a na ovoj nekretnini se nalazi i prateći poljoprivredni objekt kokošinjac, i ima garažu te se tu nalazi i vrt. Nitko nikada nije smetao tužitelja u posjedu predmetne nekretnine, a niti mu je osporavao njegovo vlasništvo. Djed tužitelja Đ je na ovoj nekretnini imao pašnjak a kako je živio u [adresa] onda je ovu nekretninu dao na korištenje ocu svjedoka, a njegov otac je djedu tužitelja zauzvrat dao koje janje. Otac svjedoka je držao 30–ak ovaca. On je imao desetak godina kada je njegov otac tamo držao ovce, a držao ih je tamo i prije i kasnije. Ovce nisu bile ograđene na toj nekretnini, već je to bio pašnjak za ovce. Nikada nije čuo da je ikada bilo sporova oko predmetne nekretnine.

8.2. Svjedok ĆB, rođen 1964. godine, (l.s. 21) je naveo da je predmetnoj nekretnini tužiteljeva kuća, dvorište i štala te je sve to ograđeno žicom, a prema njegovoj kući je ograđen i zidom. Ova kuću je sagradio otac tužitelja prije Domovinskog rata, a tu nekretninu je otac tužitelja M stekao nasljeđivanjem svoga oca N, a jedan manji dio od parsto kvadrata je otac tužitelja stekao zamjenom s ocem svjedoka pok. Ć, a ta zamjena je bila prije Domovinskog rata. Djed tužitelja N je na ovoj nekretnini imao travnjak za blago pa je dozvoljavao njima i još nekima iz sela da tu napasaju svoje blago. Svjedok je bio dijete kada je njegov otac Ć po dozvoli djeda tužitelja N napasao njihovo blago na toj nekretnini. Nitko nikada nije smetao tužitelja u posjeda ove predmetne nekretnine. Sada u kući na predmetnoj nekretnini živi EB i njegova žena, njihov sin, nevjesta i unučad.

8.3. Tužitelj EB pok. E rođ. 1969. (l.s. 21-22) je naveo da je ovu nekretninu stekao od svoga oca E koji je na ovoj nekretnini od 1985. godine imao štalu, a ova nekretnina je bila šumarak i pašnjak te je otac dozvolio ocu saslušanih svjedoka da napasa blago na ovoj nekretnini, a potom je on 1994. godine izgradio obiteljsku kuću na ovoj nekretnini i sada tu živi. Prije 1985. je bila stara kamena kuća na poziciji štale, gdje su živjeli njegovi preci, a 1985. je njegov otac M na mjestu kamene kuće sagradio štalu. Njegovi preci su živjeli u toj staroj kamenoj kući prije II. Svjetskog rata, a potom su se odselili u Visočane. Navodi da je propustio rok za prigovor jer je krivo mislio da je druga nekretnina južno površine 10.000 m2 upisana na Općinu, a da je ova nekretnina upisana na njega jer je još 2015. platio sve dokumente za legalizaciju kuće, a nakon toga je Općini plaćao sve doprinose, dobio je kućni broj i sve. Nitko nikada nije smetao njega, njegovog oca i djeda u posjedu predmetne nekretnine. Njegov djed Č je rođen 1918. godine i ovu nekretninu je stekao nasljeđivanjem od svoje sestrične ČB pok. Z, a ta sestrična je živjela s obitelji njegovog djeda i nije se nikada udala. Njegov otac je preminuo 1997., a nakon njegove smrti je na nasljeđivanje pozvana majka, a majka je njima djeci dala svakome svoje, pa je tako i on stekao ovu nekretninu jer je majka rekla da je u redu da pripadne njemu jer je izgradio kuću. Njegova majka je još uvijek živa. Nema nikakvih sporova u obitelji oko nekretnine.

9. Sud ne vjeruje iskazima svjedoka ĆB i ĐB, kao ni stranačkom iskazu tužitelja EB jer su u bitnim dijelovima neusklađeni, a u suprotnosti su i s navodima iz tužbe.

9.1. Tako tužitelj u tužbi tvrdi da je obiteljsku kuću na predmetnoj nekretnini počeo graditi 1980-tih godina, dok u svom stranačkom iskazu navodi drugačije, i to da je prije 1985. godine bila stara kamena kuća na poziciji štale gdje su živjeli njegovi preci, a 1985. godine je njegov otac M na mjestu kamene kuće sagradio štalu, a potom je tužitelj 1994. godine izgradio obiteljsku kuću na ovoj nekretnini i sada tu živi. Prema tome tužitelj u tužbi tvrdi da je kuću gradio 1980-tih, dok u iskazu navodi da ju je gradio 1994. godine.

9.2. Svjedoci ĆB i ĐB, iskazuju različito od navoda tužbe i stranačkog iskaza tužitelja EB, pa tako u iskazima navode da je djed tužitelja na ovoj nekretnini imao travnjak za blago kod čega svjedoci ne spominju da je tu ranije bila štala, a kamoli da je prije štale bila stara kamena kuća, već navode da je današnju kuću u kojoj tužitelj živi izgradio tužiteljev otac prije Domovinskog rata.

10. Radi svih naprijed navedenih međusobnih proturječnosti u iskazima saslušanih sudionika postupka, kao i neusklađenosti s navodi tužbe, sud ne može prihvatiti istinitim iskaze saslušanih svjedoka ĆB i ĐB, kao ni stranački iskaz tužitelja EB, osim u dijelu kada tužitelj u stranačkom iskazu navodi da je obiteljsku kuću na prijeporu izgradio 1994. godine, što mu sud vjeruje jer tu činjenicu tuženik nije posebno osporavao.

10.1. Navesti je da tužitelj, a ni njegovi prednici nisu nikada bili upisani u katastru kao posjednici prijepora, a niti su bili upisani kao titulari bilo kakvog stvarnog prava u zemljišnim knjigama, a da tužitelj svoje tvrdnje o stjecanju vlasništva dosjelošću i nasljeđivanjem, te postojanju stare kamene kuće na prijeporu, nije potkrijepio valjanim rješenjima o nasljeđivanju ili kakvim drugim materijalnim dokazima.

11. Na koncu, tužitelj nije dokazao potrebno vrijeme posjedovanja za izvanrednu dosjelost u trajanju od 40 godina od gradnje kuće 1994. godine do utuženja 12. listopada 2024. temeljem te osnove (čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 - dalje: ZV).

12. Slijedom svega navedenog, po ocjeni ovog suda, na strani tužitelja nisu ispunjene pretpostavke za stjecanja prava vlasništva prijeporne nekretnine izvanrednom dosjelošću.

13. Što se tiče stjecanja prava vlasništva građenjem, koje pitanje je bitno raspraviti zbog činjeničnih navoda tužbe, tužitelj se ne može smatrati poštenim graditeljem pa vlasništvo nije stekao niti građenjem u smislu čl. 153. ZV-a. Ovo iz razloga jer je tužitelj znao da gradi na tuđem s obzirom da on i njegovi prednici nisu upisani posjednicima i vlasnicima u javnim evidencijama, te da ne posjeduje rješenje o nasljeđivanju ili drugu ispravu koja ga ovlašćuje na posjedovanje i vlasništvo prijepora.

14. Na koncu, tužitelj nije dokazao da je vlasništvo stekao nasljeđivanjem, a niti da je stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva temeljem kakvog valjanog pravnog posla, kako to propisuje čl. 114. ZV.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, vrijednosti predmeta spora od 5.000,00 eur, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23), obzirom da je tuženik uspio u sporu u kojem je bio zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika. Stoga je tužitelju priznat trošak: sastava odgovora na tužbu od 100 bodova, te pristup na ročište od 8. travnja 2025., 50 bodova i 30. lipnja 2025. 100 bodova, ukupno 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura i PDV od 25% iznosi 625,00 eura.

U Zadru, 8. rujna 2025.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- Tužitelju po punomoćniku

- Tuženiku po punomoćniku