Republika Hrvatska
Općinski sud u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Pr-13/2024-51
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice URL dr. med. iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Vukiću odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženika Opće bolnice "Dr. Tomislav U" [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Anji Juršetić Šepčević, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Juršetić & partneri iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Koprivnici, radi isplate naknade plaće, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, a odluke objavljene dana 8. rujna 2025.g.
p r e s u d i o j e
I.Nalaže se tuženiku Opća bolnica Dr. Tomislav Bardek Koprivnica, Koprivnica, N [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici URL dr. med. iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.051,00 € (slovima:tritisućeipedesetjedaneuro).
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 1.291,19 €
(slovima:tisućudvjestodevedesetjedaneuro i devetnaestcenta) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
III. Nalaže se tuženiku Opća bolnica Dr. Tomislav Bardek, N Selingera 1, Koprivnica OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici URL dr. med. iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.558,23 € (slovima:dvijetisućepetstopedesetosameura i dvadesettricenata) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude 8. rujna 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se tužba tužiteljice u iznosu od 4.716,50 € (slovima:četiritisućesedamstošesnaesteura i pedesetcenta).
II. Odbacuje se tužba tužiteljice sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate koja na pojedine iznose teče kako slijedi:
na iznos od 118,24 € od 15.01.2014. godine do isplate
na iznos od 76,14 € od 15.02.2014. godine do isplate
na iznos od 53,94 € od 15.03.2014. godine do isplate
na iznos od 35,40 € od 15.04.2014. godine do isplate
na iznos od 71,21 € od 15.05.2014. godine do isplate
na iznos od 50,68 € od 15.06.2014. godine do isplate
na iznos od 70,80 € od 15.07.2014. godine do isplate
na iznos od 48,46 € od 15.08.2014. godine do isplate
na iznos od 139,34 € od 15.9.2014. godine do isplate
na iznos od 101,35 € od 15.10.2014. godine do isplate
na iznos od 96,92 € od 15.11.2014. godine do isplate
na iznos od 100,19 € od 15.12.2014. godine do isplate
na iznos od 143,07 € od 15.01.2015. godine do isplate
na iznos od 111,49 € od 15.02.2015. godine do isplate
na iznos od 33,78 € od 15.03.2015. godine do isplate
na iznos od 70,04 € od 15.04.2015. godine do isplate
na iznos od 104,49 € od 15.05.2015. godine do isplate
na iznos od 84,88 € od 15.06.2015. godine do isplate
na iznos od 106,05 € od 15.07.2015. godine do isplate
na iznos od 144,51 € od 15.08.2015. godine do isplate
na iznos od 87,01 € od 15.09.2015. godine do isplate
na iznos od 52,56 € od 15.10.2015. godine do isplate
na iznos od 114,92 € od 15.11.2015. godine do isplate
na iznos od 109,17 € od 15.12.2015. godine do isplate
na iznos od 76,61 € od 15.01.2016. godine do isplate
na iznos od 95,77 € od 15.02.2016. godine do isplate
na iznos od 121,59 € od 15.03.2016. godine do isplate
na iznos od 131,91 € od 15.04.2016. godine do isplate
na iznos od 83,98 € od 15.05.2016. godine do isplate
na iznos od 91,85 € od 15.06.2016. godine do isplate
na iznos od 191,90 € od 15.07.2016. godine do isplate
na iznos od 80,32 € od 15.08.2016. godine do isplate
na iznos od 86,61 € od 15.09.2016. godine do isplate
na iznos od 85,19 € od 15.10.2016. godine do isplate
na iznos od 90,54 € od 15.11.2016. godine do isplate
na iznos od 123,35 € od 15.12.2016. godine do isplate
na iznos od 106,59 € od 15.01.2017. godine do isplate
na iznos od 117,74 € od 15.02.2017. godine do isplate
na iznos od 102,43 € od 15.03.2017. godine do isplate
na iznos od 125,55 € od 15.04.2017. godine do isplate
na iznos od 135,51 € od 15.05.2017. godine do isplate
na iznos od 155,48 € od 15.06.2017. godine do isplate
na iznos od 135,04 € od 15.07.2017. godine do isplate
na iznos od 176,96 € od 15.08.2017. godine do isplate
na iznos od 123,55 € od 15.09.2017. godine do isplate
na iznos od 137,30 € od 15.10.2017. godine do isplate
na iznos od 89,51 € od 15.11.2017. godine do isplate
na iznos od 112,91 € od 15.12.2017. godine do isplate
na iznos od 134,29 € od 15.01.2018. godine do isplate
na iznos od 121,03 € od 15.02.2018. godine do isplate
na iznos od 102,14 € od 15.03.2018. godine do isplate
na iznos od 150,00 € od 15.04.2018. godine do isplate
na iznos od 145,18 € od 15.05.2018. godine do isplate
na iznos od 146,53 € od 15.06.2018. godine do isplate
na iznos od 168,72 € od 15.07.2018. godine do isplate
na iznos od 88,72 € od 15.08.2018. godine do isplate
na iznos od 180,45 € od 15.09.2018. godine do isplate
na iznos od 86,03 € od 15.10.2018. godine do isplate
na iznos od 68,38 € od 15.11.2018. godine do isplate
na iznos od 100,38 € od 15.12.2018. godine do isplate
na iznos od 26,43 € od 15.01.2019. godine do isplate
na iznos od 4,03 € od 15.03.2019. godine do isplate
na iznos od 25,12 € od 15.04.2019. godine do isplate
na iznos od 66,77 € od 15.05.2019. godine do isplate
na iznos od 102,40 € od 15.06.2019. godine do isplate
na iznos od 136,83 € od 15.07.2019. godine do isplate
na iznos od 62,29 € od 15.08.2019. godine do isplate
na iznos od 121,21 € od 15.09.2019. godine do isplate
na iznos od 102,45 € od 15.10.2019. godine do isplate
na iznos od 140,15 € od 15.11.2019. godine do isplate
na iznos od 104,88 € od 15.12.2019. godine do isplate
na iznos od 141,16 € od 15.01.2020. godine do isplate
na iznos od 180,65 € od 15.02.2020. godine do isplate
na iznos od 61,61 € od 15.03.2020. godine do isplate,
po stopi koja za razdoblje od 15.01.2014.g. do 31.07.2015.g. teče po eskontnoj stopi Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih bodova, a za razdoblje od 01.08.2015.g. do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, izuzev isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi navodi da je u razdoblju od 1.prosinca 2013.g. do danas neprekidno zaposlena kod tuženika na radnom mjestu liječnika specijaliste u tuženikovoj Jedinici djelatnosti intenzivne medicine, odnosno u tuženikovom Odjelu za gastroenterologiju, hematologiju i onkologiju. U utuženom razdoblju tužiteljičina plaća regulirana je odredbama Zakona o radu (NN 93/14 dalje ZR), Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15 dalje: KU/13, NN 29/18 - dalje KU/18), Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12 dalje - TKU/12, NN 24/17 - dalje TKU/17).Odredbe čl. 86. ZR/09, kao i čl. 94. ZR/14 propisuju da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. KU/13 u čl. 57., kao i KU/18 u čl. 55. propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodataka na plaću. Tužiteljica ostvaruje pravo na dodatak na plaću od 16%.KU/13 u čl. 59., kao i KU/18 u čl. 57. propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće, s time da je u razdoblju od 1. prosinca 2013. do 1. listopada 2015. taj dodatak iznosio 10%. Tužiteljici je ispravno priznato pravo na navedene dodatke. KU/13 u čl. 36. st. 2., kao i KU/18 u čl. 34. st. 2. propisuje da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. ZR/09 u čl. 60. st. 1., kao ZR/14 u čl. 81. propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).TKU/12 u čl. 59. st. 1., kao i TKU/17 u čl. 58. st. 1. propisuje da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Tužiteljica ima pravo na navedene dodatke na plaću i to kumulativno za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za sve odrađene sate, uključujući i prekovremene sate. Naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće, sukladno odredbi čl. 51. st. 1. KU/13.Tuženik navedene dodatke tužiteljici nije od 01.studenog 2013.g. do danas isplaćivao na prekovremeni rad, već samo na redovno radno vrijeme. Obzirom da tuženik nije isplaćivao puni iznos plaće u mjesecima prije korištenja godišnjeg odmora, samim time je tužiteljici uskraćen za puni iznos naknade za godišnji odmor, kao i pravo na puni iznos naknade za privremenu odsutnost s posla ili bolovanja do 42 dana jer je tuženik vršio pogrešan obračun plaće tako što je zbrajao prethodne tri plaće te ih dijelio sa satima provedenim na radu na koji je način dobio prosječnu cijenu sata da bi potom tako dobiveni iznos množio sa brojem sati korištenog godišnjeg odmora. Temeljem navedenog tužiteljica potražuje isplatu umanjene plaće za sve sate koje je odradila, s tim da nije bila u mogućnosti precizirati tužbu i tužbeni zahtjev jer ne raspolaže točnim iznosima plaća koje je trebao primiti, a niti podacima o stvarno odrađenim satima pa je tužbeni zahtjev postavila paušalno. Tužiteljica je postavila i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u iznosu od 100.001,00 kn. Tužiteljica je podneskom od dana 30.kolovoza 2024..g. uredila tužbeni zahtjev na iznos od 9.058,79 €.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik tvrdi kako su svi iznosi plaće isplaćeni u cijelosti, a osporava da bi tužiteljica prije pokretanja postupka tražila podatke. Drugi uvjet stupnjevite tužbe tuženik navodi kako tužiteljica ne može postaviti određeni zahtjev pa ukoliko je to mogla učiniti smatra da nema razloga za stupnjevitu tužbu. Tuženik navodi kako je u cijelosti tužiteljici isplaćivao plaću u skladu sa zakonom i pripadajućim kolektivnim ugovorom te da je netočna tvrdnja tužiteljice da naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće. Tuženik ističe prigovor zastare za sva potraživanja koja su dospjela prije 7.8.2014.g. te je predložio da se donese međupresuda, a predlaže i da se obavijesti FINA koja je izvršitelj obrade podataka. Tuženik je predložio da se o parnici obavijesti RH - Ministarstvo zdravstva radi miješanja u ovaj spor. Podneskom od 28.veljače 2019. Republika Hrvatska, za Ministarstvo zdravstva, prijavila je svoje miješanje u parnici na strani tuženika, u kojem podnesku navodi da postoji pravni interes na miješanje na strani tuženika, da se pridružuje navodima tuženika iz odgovora na tužbu i ističe da se temeljem odredbe čl. 51. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja prekovremeni rad ako ga je bilo računa na osnovnu plaću, bez dodataka uvećan za dodatak za prekovremeni rad.
3. Sud je dana 16.studenoga 2022.g. donio presudu i rješenje broj Pr-62/2018-32 kojom je naložio tuženiku isplatu iznosa od 35.536,49 kn, a odbio zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći i naložio platež troškova postupka tuženiku. Nadalje sud je rješenjem odbio prijedlog tužiteljice za preotvaranje glavne rasprave te utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice povučen za iznos od 64.464,51 kn. Povodom žalbe Županijski sud u Rijeci odlukom broj Gž R-343/2022-7 od dana 25.srpnja 2024.g. je ukinuo presudu Općinskog suda u odbijajućem dijelu točke I. izreke za iznos glavne tražbine u iznosu od 4.342,29 € i predmet u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te prihvatio žalbu tužiteljice i ukinuo rješenje kojim je utvrđeno da je tužbeni zahtjev tužiteljice povučen za iznos od 32.716,95 kn/4.342,29 €.
4. U ponovljenom postupku u svrhu dokazivanja pročitan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (list 8-9), ugovor o radu na neodređeno vrijeme (list 10-11), ugovor o međusobnim pravima i obvezama uže specijalizacije (list 12-13), obračunske liste (list 14), podnesak umješača (list 22-24), odluke sudova Gž R-518/16, Gž R-211/2016., članak izv. prof. dr. sc. UR, podnesak tužiteljice sa sudskom praksom (list 49-67), podnesak umješača s podneskom Ručević vještačenja d.o.o. , podnesak tužiteljice CD evidencije za tužitelja podnesak tuženika s prilozima (list 72-118), podnesak tužiteljice (list 121-122), podnesak tužiteljice s obračunskim listovima (list 125-145), provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje radi utvrđenja iznosa plaće koji tužitelju nije isplaćen, te je dopunjeno financijsko knjigovodstveno vještačenje.
5.Analizirajući i ocjenjujući rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.
6.Između parničnih stranaka nije bilo sporno kako je tužiteljica u predmetnom razdoblju od 01.prosinca 2013.g. do danas neprekidno zaposlena kod tuženika na radnom mjestu liječnika specijaliste u tuženikovoj Jedinici djelatnosti intenzivne medicine, odnosno u tuženikovom Odjelu za gastroenterologiju, hematologiju i onkologiju.
7. Sporno je da li tužiteljici za predmetno razdoblje pripada pravo na povećanu plaću zbog posebnih uvjeta rada, i to baš za 16%, a ovo na temelju odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 143/13. i 96/15., dalje KU/13) i odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 29/18., 35/19., 78/19. i 92/19., dalje KU/18.), odredbe članka 86. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13., dalje ZR/09) i odredbe članka 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17. i 98/19., dalje ZR/14), koje zakonske odredbe reguliraju pravo na povećanu plaću, te je sporno da li tužitelju sukladno odredbi članka 5. Dodatka I. KU/13 ("Narodne novine" br. 96/2015., dalje Dodatak I KU/13) odnosno odredbi članka 59. a KU/13, kao i na temelju odredbe članka 58. KU /18, pripada dodatak na osnovnu plaću od 12%, a ovo zbog rada koji podrazumijeva iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (ovo također u svezi sa odredbama članka 86. ZR/09 i članka 94. ZR/14).
8. Tužiteljica u bitnome smatra kako joj tuženica nije isplaćivala navedene dodatke na plaću za obavljeni prekovremeni rad, a na što da također ima pravo, već da joj je ove dodatke priznala i isplatila samo za obavljeni redovni rad, a isto tako tužiteljica zahtijeva u ovom predmetu i naknadu bruto plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. U tom kontekstu je za napomenuti kako je naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora regulirana odredbama članka 60. ZR-a/09, odnosno odredbom članka 81. ZR-a/14.
9. Tuženik smatra kako nedostaje sve pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe međutim sud ovakav prigovor tuženika nije mogao uzeti u obzir. Naime, prema članku 186.b. st.2. Zakona o parničnom postupku (NN 117/03) koji glasi:“U sporovima u kojima ne može postaviti tužbeni zahtjev za isplatu određenog iznosa novca, isporuku određene količine zamjenjivih stvari, predaju određenih stvari ili prijenos određenih prava prije nego što tuženik ispuni svoju obvezu polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza, tužitelj može u tužbi istaknuti, pored zahtjeva za polaganje računa ili predaju pregleda imovine i obveza iz stavka 1. ovoga članka, i zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa novca, isporuku ili predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što tuženik položi račun ili preda pregled imovine i obveza, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi u povodu položenog računa ili predanog pregleda imovine i obveza ili u povodu uskrate polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza.“ Iz navedenog proizlazi kako tužiteljica nije dužna tužbom postaviti točno određeni tužbeni zahtjev u kojima to ne može već je pravilno to tužiteljica učinila nakon što je provedeno vještačenje po financijsko knjigovodstvenom vještaku. Osim toga tužiteljica nije postavila kumulirani već alternativni tužbeni zahtjev, u kojem sud odlučuje prvo o glavnom tužbenom zahtjevu, pa tek ukoliko ga smatra neosnovanim tada odlučuje o alternativno postavljenom tužbenom zahtjevu. S obzirom da je tužiteljica podneskom od 28.lipnja 2021.g. uredila zahtjev prema nalazu i mišljenju vještaka u iznosu od 35.536,49 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o neosnovanom prigovoru.
10. Temeljem odredbe čl. 139. ZR-a propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Budući se potraživanje tužiteljice odnosi na razdoblje od prosinca 2013.g. a koji iznos dospijeva 15.siječnja 2014.g. pa nadalje a s obzirom da je tužba podnesena dana 31.prosinca 2018.g., neosnovan je prigovor tuženika zastare potraživanja.
11. Među strankama je sporno pripadaju li tužiteljici pravo na neisplaćenu naknadu s osnove posebnih uvjeta rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi za ostvarene redovne i prekovremene sate, posljedično tome i razlike manje isplaćenih naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene odsutnosti s posla ili bolovanja do 42 dana.
12. Odredbom članka 47. stavak 1. KU-a/13, a koji se sukladno odredbi članka 79. KU/13 primjenjuje od 1. prosinca 2013. propisano je kako plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koja je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5%, za svaku navršenu godinu radnog staža. Istog sadržaja kao odredba članka 47. stavak 1. KU-a/13 je odredba članka 45. stavak 1. KU/18 koji se primjenjuje od 1. ožujka 2018. pa nadalje, a ovo sukladno odredbi članka 75. KU/18. Također odredba članka 45. stavak 2. KU/18 sadržajno odgovara odredbi članka 47. stavak 2. KU/13. Odredbom članka 47. stavak 3. KU-a/13, kao i odredbom članka 45. stavak 3. KU/18, propisano je kako su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.
13. Za navesti je kako je odredbom članka 51. stavak 1. KU-a/13, baš kao i odredbom članka 49. stavak 1. KU-a/18 propisano da će se osnovna plaća radnika uvećati: za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima, a ovo u svezi sa odredbom članka 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“: br. 33/96., 96/01., 13/02., 136/02., 112/05., 59/06., 55/08., 74/11. i 130/11., dalje ZOB).
14. U konkretnom slučaju prema stajalištu ovog suda tužiteljica ima pravo na odrađene dodatke na plaću, pa tako i na dodatak za posebne uvjete rada od 16% kao i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 12% (od. 1. listopada 2015.), a ta se prava kumuliraju. Tužiteljici se uvećava plaća radi otežanih uvjeta rada od 16%, na temelju odredbi članka 57. stavci 1. i 2. KU-a/13, odnosno sukladno odredbama članka 55. stavci 1. i 2. KU-a/18. Dodatak na plaću od 12%, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, proizlazi iz odredbe članka 59. a KU-a/13, odnosno odredbe članka 5. Dodatka I., KU-a/13, kao i iz odredbe članka 58. KU-a/18.
15. Dakle, sud smatra kako se ti dodaci odnose na redovno radno vrijeme, a isti se trebaju odnositi i na prekovremeni rad, jer tužiteljica radi u istim uvjetima kako u redovnom radnom vremenu tako i za vrijeme prekovremenog rada. Stoga, po mišljenju ovog suda tužiteljici i za prekovremeni rad koji je nesporno ostvarila, pripada pravo na uvećanje plaće za dodatak na posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.
16. KU/13 bio u primjeni od 1. prosinca 2013. , a ovo u suglasju sa odredbom članka 79. KU/13. Odredbom članka 2. KU/13 propisano je kako se ovaj ugovor zaključuje na vrijeme od 4 godine, što bi značilo do 1. prosinca 2017. Međutim odredbom članka 199. stavak 1. ZR/14 pored ostalog je propisano kako se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor u njemu sadržana pravna pravila kojim se uređuje sadržaj radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, što u konkretnom slučaju znači produženu primjenu pravnih pravila sadržanih u KU/13 do 28. veljače 2018. Naime novi KU/18 sukladno odredbi članka 75. KU/18 primjenjuje se upravo od 1. ožujka 2018, a zaključen je na vrijeme od 12 mjeseci sukladno odredbi članka 2. KU/18. Dodatkom I. KU/18 („Narodne novine“ br. 35/19.) i to baš člankom 2. ugovoreno je kako će se KU/18 nastaviti primjenjivati do 27. ožujka 2019. Izmjenom Dodatka I. KU/18 („Narodne novine“ br. 78/19.) ugovoreno je kako će se ovaj dodatak nastaviti primjenjivati najduže do 31. listopada 2019., a Dodatkom II. KU/18 („Narodne novine“ br. 92/19.) i to baš odredbom članka 2. ugovoreno je kako će se KU/18 primjenjivati do 31. prosinca 2022. Slijedom navedenog kroz predmetno razdoblje od 23. kolovoza 2016. do 31. prosinca 2018., primjenjivali su se u neprekinutom kontinuitetu KU/13, a potom KU/18, sukladno čijim odredbama je i ovaj sud presudio u predmetnom slučaju.
17. Za napomenuti je kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske, Građanski odjel, na sjednici odjela od 9. prosinca 2019. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 143/13. i 96/15., dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“
18. Sud je proveo vještačenje po financijsko računovodstvenom vještaku Sanji Pernjak stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo na okolnost je li tužitelju ispravno obračunata plaća u razdoblju od 01.prosinca 2013.g. do ožujka 2020.g., prekovremeni sati, naknade i dodaci na plaću uključujući dodatak za posebne uvjete rada, te dodatak za odgovornost za život i zdravlje pacijenata i na sate odrađene u prekovremenom radu, naknade plaće za godišnji odmor, naknada plaće za vrijeme privremene spriječenosti za rad, odnosno utvrditi eventualnu razliku neisplaćene plaće i naknada plaće za navedeno razdoblje. Vještak je izračunala da je tuženik tužitelju obračunavao i isplaćivao dodatak za posebne uvjete rada na odrađene prekovremene sate od 25% (u periodu od 01.12.2013. -31.03.2020.) tuženik bi tužitelju uvećao i isplatio bruto plaću u navedenom razdoblju u visini od 40.609,65 kn, da je tuženik tužitelju obračunavao i isplaćivao liječnički dodatak na odrađene prekovremene sate zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 10% na osnovnu plaću za sate odrađene prekovremeno u periodu od 01.12.2013. -30.09.2015., tj. 12% na osnovnu plaću za odrađene prekovremene sate u periodu od 01.10.2015. do 31.03.2020.g. tuženik bi uvećao i isplatio tužitelju bruto plaću u navedenom razdoblju u visini od 18.486,06 kn, da je tuženik pri obračunu naknade za godišnji odmor tužitelju u tromjesečni prosjek bruto plaće uračunao i dodatke obračunate za odrađene prekovremene sate, obračun naknade za godišnji odmor tuženik bi isplatio i obračunao više za iznos od 7.869,20 kn u razdoblju od 01.12.2013.-31.03.2020.g., da je tuženik pri obračunu naknade za bolovanja do 42.dana tužitelju u tromjesečni prosjek bruto plaće uračunao i dodatke obračunate za odrađene prekovremene sate u obračun naknade za bolovanje do 42.dana tuženik bi isplatio i obračunato više za iznos od 1.288,53 kn u razdoblju od 01.12.2013. - 31.03.2020.g.Iz nalaza i mišljenja vještak proizlazi kako je ukupan iznos neobračunatih naknada prema rekapitulaciji u Tablici br.5 i stupcima 3,4,5 i 6 navedene tablice 68.253,44 kn (40.609,65+18.486,06+7.869,20+1.288,53). Tuženica je podneskom od dana 9.listopada 2024.g. izvršila rekapitulaciju dodataka za prekovremeni rad i naknade za godišnji odmor u razdoblju od 1.12.2013.g. do 31.03.2020.g. koji je dostavljen vještaku a koji se u cijelosti složio s prigovorima vještaka na način kako je to računski sačinila tuženica, nakon čega stranke nisu imale prigovora na matematički izračun iz nalaz i mišljenje vještaka, te je i sud prihvatio navedeni nalaz i mišljenje kao stručan, obrazložen i izrađen po pravilima znanosti.
19. Dakle, tužiteljica je po punomoćniku postavila tužbeni zahtjev s glavnicom od 30.kolovoza 2024.g. u iznosu od 9.058,79 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom no nakon provedenog dopunskog vještačenja nije izmijenila iznos prema vještačenju, dok je zbog toga tuženica po punomoćniku osporila visinu tužbenog zahtjeva.
20.1.Slijedom navedenog ovaj sud je donio presudu kojom je naložio tuženici da isplati bruto iznos od 3.051,00 € jer je vještak izračunao ukupni iznos od 7.767,60 € kojeg tuženica duguje tužiteljici, a budući je već prethodnom pravomoćnom odlukom sud odlučio o iznosu od 4.716,50 €, ostalo je za dosuditi iznos od 3.051,00 €.
20.2. S obzirom da je vještak izračunala ukupni iznos od 7.767,60 € koje je tuženica dužna platiti tužiteljici, a tužiteljica je ostala kod zatraženog iznosa od 9.058,79 € sud je odbio tužbeni zahtjev za iznos od 1.291,19 € (9.058,79 € - 7.767,60 € = 1.291,19 €) kao neosnovan s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
20.3. Nadalje budući je sud već presudom broj Pr-62/2018-32 od dana 16.studenoga 2022.g. donio presudu i rješenje broj Pr-62/2018-32 kojom je naložio tuženiku isplatu iznosa od 35.536,49 kn/4.716,50 € ovaj iznos je presuđen i pravomoćan jer protiv tog iznosa tuženica nije ulagala žalbu kao niti protiv zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate koja na pojedine iznose a koji je dosuđen u ukupnom iznosu koliko je tužiteljica zatražila pa je u tom dijelu sud odbacio tužbu tužiteljice temeljem članka 333.st. 2. Zakona o parničnom postupku.
21. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljici su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), a prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u trenutku dovršetka postupka, prema članku 154.st.5. Zakona o parničnom postupku a čiji trošak se sastoji od troškova sastava tužbe u iznosu od 200,00 €, pristup na četiri ročišta od dana 6.6.2020.g., 2.10.2019.g.,15.9.2020.g., 16.11.2021.g. svako po 200,00 €, za četiri obrazložena podneska od dana 3.6.2019.g., 20.12.2019.g., 29.5.2020.g. i 28.6.2021.g. svaki po 200,00 €, te predujam u iznosu od 265,45 €, za žalbu mu je priznat trošak u iznosu od 250,00 €, za podnesak od dana 30.kolovoza 2024.g. u iznosu od 200,00 €, te za zastupanje na dva ročišta i to 1.listopada 2024.g. i za 4.rujna 2025.g. svakog u iznosu od 200,00 € te mu je na ukupni odvjetnički trošak u iznosu od 2.650,00 € dosuđen PDV od 25% u iznosu od 662,50 € odnosno sveukupno 3.577,95 €.
22. S obzirom da je tužiteljica od ukupno zatraženog iznosa od 9.058,79 € uspjela sa iznosom od 7.767,60 € odnosno s 85,75% tužbenog zahtjeva dok je tuženica uspjela sa 14,25 % kada se međusobno odbiju postoci uspjeha proizlazi da je tuženica u obvezi platiti tužiteljici 71,5% od ukupnog troška odnosno 2.558,23 €.
23. Temeljem navedenog odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.
Koprivnica, 8. rujna 2025.
Sudac
Darko Magdić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude i rješenja.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude i rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda i rješenje objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda i rješenje objavljuje, sud će presudu i rješenje dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
Dostaviti:
1. Odvj. Zoran Vukić, OD Vukić i partneri d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9/V-V I-preko e- oglasne ploče
2. Odvj. Anja Juršetić Šepčević, OD Juršetić i partneri d.o.o. Zagreb, Lovinčićeva ul. 3
- preko e-oglasne ploče
3. ODO u Koprivnici, Koprivnica, na broj: P-DO-35/2019- preko e-oglasne ploče
Po pravomoćnosti:
1.Ministarstvo financija, Porezna uprava, Koprivnica, Hrvatske državnosti 7
