REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-4307/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z BO G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Zrinka Prlić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja i isplate, izvan ročišta za glavnu raspravu, 8. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. Ugovora o kreditu, broj ugovora 045- 50-3132360 sklopljenog 8. studenog 2005. između tužiteljice UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojom je ugovoreno da se tužiteljica obvezuje prilikom prvog korištenja kredita platiti tuženiku naknadu u visini od 3,30% od iznosa kredita, a koji glasi:
„NAKNADA
3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužiteljici UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime stečenog bez osnove temeljem ništetne ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva isplati iznos od 477,95 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2005. po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2007. određuje sukladno odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužiteljici UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnične troškove u iznosu od 303,10 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 8. rujna 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.1. Tužiteljica u svojstvu potrošača kao korisnik kredita i tuženik kao banka sklopili su 8. studenog 2005. Ugovor o kreditu broj 045-50-3132360 (dalje: «Ugovor o kreditu»). Ugovorom o kreditu tuženik je tužiteljici stavio na raspolaganje iznos u kunama, koji odgovara protuvrijednosti od 22.823,11 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita. Rok otplate kredita iznosio je 84 mjeseca i to na način da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan dospijeća, prema otplatnom planu koji je sastavni dio tog ugovora uz promjenjivu kamatnu stopu sukladno Odluci tuženika o kreditiranju građana koja je na dan sklapanja predmetnog Ugovora iznosila 5,50% godišnje. Tuženik je u članku 3. Ugovora o kreditu ugradio odredbu kojom je ugovoreno da će tužiteljica prilikom prvog korištenja kredita platiti tuženiku naknadu u visini od 3,30% od iznosa kredita. Na temelju navedene ugovorne odredbe tuženik je tužiteljici obračunao i od tužiteljice naplatio jednokratnu naknadu za obradu kredita u iznosu od 3.601,09 HRK, odnosno 477,95 EUR.
1.2. Dalje tužiteljica navodi da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, već je ista predstavljala sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika. Tužiteljica nije imala nikakav utjecaj na sadržaj te odredbe te je navedena odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača. Naime, tužiteljici nije bio objašnjen odnos između iznosa naknade i pruženih usluga, odnosno nije joj bilo razjašnjeno koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita. Navedena je odredba protivna prisilnim odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača («Narodne novine» broj 96/03; dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, ali i u vrijeme izvršavanja dijela obveza tužiteljice po Ugovoru o kreditu. Posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe je ništetnost (čl. 87. st. 1. ZZP/03). Osim što je odredba protivna citiranim odredbama ZZP/03 kao lex specialis, ista je protivna osnovnim načelima obveznog prava (ravnopravnosti sudionika, dužnosti suradnje i zabrane zlouporabe prava).
1.3. Tužiteljica još ukazuje na presudu Suda EU u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 povodom dva zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU- a, a koje pitanje se odnosi na primjenu članka 3. stavka 1. Direktive 93/13 da li odredba o „naknadi za obradu kredita“ kada se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i kada financijska institucija nije dokazala da ona odgovara uslugama, koje su stvarno pružene i troškovima, koji su stvarno nastali, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka iz ugovora, zbog koje bi je nacionalni sud trebao poništiti, sud EU presudom je u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 zaključio istovjetno Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-818/2023 od 17. siječnja 2024. te presudi poslovni broj Rev-1051/2023 od 3. travnja 2024. Slijedom navedenog predlaže sudu donijeti presudu kojom će utvrditi ništetnom odredbu čl. 3. Ugovora o kreditu broj 045-50-3132360, kojom je ugovoreno da se tužiteljica obvezuje prilikom prvog korištenja kredita platiti tuženiku naknadu u visini od 3,30% od iznosa kredita te naložiti tuženiku isplatu iznosa od 477,95 eur sa zakonskom zateznom kamatom uz naknadu parničnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom.
2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu u roku od 30 dana određenom rješenjem od 10. srpnja 2025., a dostava mu je uredno obavljena što potvrđuje potpisana dostavnica na listu 57 spisa.
3. Tužiteljica je spisu priložila dokumentaciju u vidu preslike Ugovora o kreditu (list 6-10 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (list 13-18 spisa) i preslike potvrde tuženika od 5.2.2025. (list 54 spisa).
4. Čitanjem kompletne spisu priložene dokumentacije utvrđeno je da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi te navedene činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio niti s činjenicama koje su općepoznate. Također, nije utvrđeno da bi postojale općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi podnijeti odgovor na tužbu, slijedom čega je, na temelju odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) odlučeno kao u izreci presude.
5. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr.7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika-Narodne novine broj 138/2023) što uz vrijednost jednog boda od 2,00 € (Tbr.54) iznosi ukupno 200,00 €, a uz PDV od 25% iznosi 250,00 €. Navedenom trošku valja dodati i troškove sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od plaćenih 26,55 € te za presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 €, pa ukupni troškovi iznose 303,10 €. Tužiteljici nije priznat kao potreban za vođenje parnice zatraženi trošak sastava podneska od 4. rujna 2025., kojim predlaže donošenje presude zbog ogluhe. To stoga jer sudu nije potreban prijedlog za donošenje presude zbog ogluhe, već sud istu samostalno odlučuje donijeti, ukoliko su ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 331.b.st.1. ZPP-a. Zato je ocjena ovog suda da je podnesak, kojim tužiteljica izražava svoj prijedlog za donošenje presude zbog ogluhe, podnesen nepotrebno i da isti potpada pod kategoriju podnesaka, koji nisu bili potrebni za vođenje parnice, sukladno čl. 155. ZPP-a, pa tužiteljica stoga nema pravo tražiti ni trošak sastava takvog podneska. Tužiteljica ima pravo na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak od presuđenja, po odredbi čl. 151.st.3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).
Zagreb, 8. rujna 2025.
Sudac:
Laura Crnić Klapšić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP).
DNA
- tužitelju po pun.
- tuženiku
