Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-572/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Anđeli Bošković Rajković, u pravnoj stvari ovrhovoditelja HRVATSKE ŠUME društvo s ograničenom odgovornošću, OIB: 69693144506, Ulica kneza Branimira 1, Zagreb, protiv 1. ovršenika IŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. ovršenika ZŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], (dalje: ovršenici) oboje iz [adresa], radi ovrhe na nekretnini ovršenika, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-312/2025-2 od 25. ožujka 2025., 8. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba ovrhovoditelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-312/2025-2 od 25. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

"I. Odbija se prijedlog za ovrhu na nekretnini ovršenika.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda, da po pravomoćnosti ovog rješenja izvrši upis brisanja svih zabilježbi vezanih za predmete posl.br. Ovr- 312/2025."

2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija ovrhovoditelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) koji se primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/2024; dalje: OZ) s prijedlogom da se žalba prihvati i odredi ovrha na nekretninama, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

3. Ovršenici su podnijeli odgovor na žalbu u kojem osporavaju žalbene navode ovrhovoditelja i predlažu da se potvrdi prvostupanjsko rješenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje, postupak koji je prethodio, žalbene navode ovrhovoditelja i navode ovršenika iz odgovora na žalbu, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja rješenja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ.

6. Prvostupanjski je sud donoseći pobijanu odluku pogrešno primijenio materijalno pravo, no i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je odbiti prijedlog za ovrhu.

7. Predmet postupka je ovrhovoditeljev prijedlog za određivanje ovrhe na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-..., kč. br. [katastarska čestica], ..., dvorište površine 635 m2, kuća, [adresa] površine 106 m2, ukupne površine 741 m2, u suvlasništvu ovršenika svakog u 1/2 dijela. Ovrhovoditelj ovrhu predlaže na temelju [broj] o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 12. veljače 1993. godine radi naplate ostatka kupoprodajne cijene u iznosu od 4.990,63 Eura uvećano za zakonske zatezne kamate.

8. Odlučujući o ovrhovoditeljevu zahtjevu prvostupanjski je sud odbio prijedlog za ovrhu i naložio zemljišnoknjižnom odjelu brisati sve zabilježbe vezane za predmet Ovr-312/2025, na temelju čl. 80. b. st. 1. OZ, jer glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 5.300,00 eura, a prijedlog nije podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom.

9. Pogrešno je primijenjena odredba čl. 80. b st. 1. OZ. Naime, tom je odredbom propisano da će sud prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 5.300,00 eura, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom.

10. No, prvostupanjski je sud propustio primijeniti odredbu čl. 77. st. 1. OZ prema kojoj se ovršenik ne može protiviti ovrsi ako je ovrhovoditelj na temelju pravnoga posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži. Ovršenik se u tom slučaju ne može protiviti ovrsi pozivajući se na razloge iz čl. 75. st. 1., čl. 76. st. 1. OZ, niti na odredbe Ovršnog zakona o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe, osim na odredbe čl. 4. st. 5., 6. i 7. OZ (stvari izvan prometa, tražbine po osnovi poreza i drugih pristojbi, objekti, oružje i oprema namijenjeni obrani te oprema i objekti namijenjeni radu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravosudnih tijela).

11. U konkretnom slučaju, uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu koja je predmet ovrhe, a što i sam ovrhovoditelj ističe u prijedlogu za ovrhu prednica ovršenika UŠ, kao ranija vlasnica nekretnine dala je suglasnost da se radi osiguranja tražbine iz [broj] o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 12. veljače 1993. uknjiži založno pravo na kupljenoj nekretnini na iznos ostatka cijene i kamata (čl. V. [broj]) koji je upis proveden pod brojem ZS-7904/94.

12. Suprotno stavu prvostupanjskog suda činjenica da je ovrha predložena na nekretnini radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja koja je manja od 5.300,00 Eura, u slučaju kada je ovrhovoditeljeva tražbina osigurana dobrovoljnim založnim pravom na istoj nekretnini, ne sprječava sama za sebe određivanje ovrhe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju Rev-747/2024-2 od 22. svibnja 2024.).

13. No, u konkretnom je slučaju prvostupanjski sud propustio utvrditi valjanost ovršne isprave za određivanje ovrhe.

14. Naime, uvidom u [broj] o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 12. veljače 1993. koji je sklopljen između Hrvatskih šuma kao prodavatelja i UŠ kao kupca utvrđeno je da je prednica ovršenika UŠ na kupljenoj nekretnini (sada upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Nova, kč. br. [katastarska čestica], [adresa], dvorište površine 635 m2, kuća, [adresa] površine 106 m2, ukupne površine 741 m2) dopustila u korist prodavatelja uknjižbu založnog prava za iznos ostatka cijene i kamata uknjižbom u zemljišnu knjigu (čl. V. [broj]), no nije dala suglasnost da se ovrha na toj nekretnini može provesti radi namirenja osigurane tražbine (clausula exeqendi).

15. Prema čl. 23. OZ ovršne isprave su:

1. ovršna sudska odluka i ovršna sudska nagodba,

2. ovršna nagodba iz čl. 186.a ZPP,

3. ovršna odluka arbitražnog suda,

4. ovršna odluka donesena u upravnom postupku i ovršna nagodba sklopljena u upravnom postupku ako glase na ispunjenje novčane obveze, ako zakonom nije drukčije određeno,

5. ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava, 6. nagodba sklopljena u postupku pred sudovima časti pri komorama u Republici Hrvatskoj te nagodba sklopljena u postupku mirenja u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje postupak mirenja, i

7. druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava.

16. Prema stavu ovog suda [broj] o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 12. veljače 1993. iz kojeg je proizlazi tražbina koja se prisilno ostvaruje nije ovršna isprava iz čl. 23. OZ na temelju koje bi se mogla odrediti ovrha.

17. Predmetni [broj] sklopljen je 12. veljače 1993. na temelju odredbi Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" broj: 27/91, 54/91, 6/92, 8/92, 33/92, 46/92, 49/92, 69/92, 87/92, 25/93 i 26/93) te je u skladu s čl. 24 tog zakona upisan zalog radi osiguranja isplate kupoprodajne cijene u cijelosti. Navedenim zakonom nije predviđeno da bi ugovori sklopljeni na temelju tog zakona predstavljali posebne izvršne isprave u smislu čl. 16. st. 2. Zakona o izvršnom postupku ("Narodne novine" broj: 34/91, 53/91 i 91/92; dalje: ZIP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja [broj].

18. Prema čl. 16. st. 2. ZIP izvršne isprave su:

1) izvršna sudska odluka i sudska nagodba;

2) izvršna odluka u upravnom postupku, nagodba u upravnom postupku i izvršna odluka u prekršajnom postupku, ako glase na ispunjenje novčane obveze; 3) druga odluka koja je kao izvršna isprava predviđena zakonom.

19. [broj] o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 12. veljače 1993. utvrđena je obveza prednice ovršenika na isplatu kupoprodajne cijene, s time da je čl. V. ugovora prednica ovršenika UŠ dala suglasnost za uknjižbu založnog prava na kupljenoj nekretnini za iznos ostatka cijene i kamata.

20. Dakle, iz predmetnog ugovora vidljivo je da isti sadrži utvrđenu obvezu prednika ovršenika na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi, ali ugovor ne sadrži i izjavu kojom bi se ovlastio ovrhovoditelj da na temelju tog ugovora može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, tražiti neposrednu ovrhu na nekretninama opisanim u članku I. tog ugovora.

21. Stoga, kako [broj] o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 12. veljače 1993. kao privatna isprava ne sadrži pristanak da se na temelju nje može tražiti prisilna ovrha (clausulu exequendi), to ista ne predstavlja ovršnu ispravu u smislu odredbe čl. 23. OZ, niti po odredbi čl. 16. ZIP koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora, pa iz tog razloga valjalo odbiti prijedlog za ovrhu.

22. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 8. rujna 2025.

Sutkinja

Anđela Bošković Rajković