Poslovni broj: Us I-2286/2023-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužiteljice RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po opunomoćeniku Milanu Jurčeviću, odvjetniku u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 3A, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na promet nekretnina, bez održavanja glavne rasprave, 8. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-20/22- 01/292, Urbroj: 513-04-23-2 od 17. kolovoza 2023. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.
II Dužan je tuženik u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-20/22-01/292, Urbroj: 513- 04-23-2 od 17. kolovoza 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split, Klasa: UP/I-410-20/2021-001/00010, Urbroj: 513-007-17-01-2022-0011 od 19. ožujka 2022., kojim je tužiteljici utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 258.132,20 kuna i porez na promet nekretnina u iznosu 12.906,61 kuna.
2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom prigovara izvršenoj procjeni tržišne vrijednosti predmetne nekretnine. Ističe kako je porezna osnovica previsoko procijenjena, a posebno što iz obrazloženja prvostupanjskog i drugostupanjskog poreznog rješenja nisu vidljivi kriteriji po kojima je porezno tijelo vršilo procjenu tržišne vrijednosti predmetne nekretnine. Navodi kako porezno tijelo nije cijenilo stanje i fizička svojstva nekretnine, lokaciju, opremljenost komunalijama, opće stanje nekretnine i ostale bitne čimbenike koji se uzimaju u redovnoj procjeni tržišne vrijednosti nekretnine. Prigovara kako upravna tijela nisu sukladno zakonskim odredbama utvrdila tržišnu cijenu predmetne nekretnine, jer su utvrdila osnovicu poreza znatno više od tržišne vrijednosti, te na taj način primijenilo zakon na štetu tužiteljice, a što tuženik svojim rješenjem nije poništio. Prigovara kako porezno tijelo u cijelosti zanemaruje činjenicu da preko nekretnine tužiteljice prelazi čelični 110kW dalekovod te je u tom smislu bilo kakva gradnja na zemljištu iste nemoguća iako se predmetno zemljište nalazi u građevinskom području. Prigovara kako tuženik kao i prvostupanjsko tijelo uopće ne cijeni činjenicu da se u konkretnom slučaju samo formalno radi o građevinskom zemljištu, a da se faktički radi o zemljištu na kojem nikakva gradnja nije moguća. Navodi kako se u konkretnom slučaju radi o zemljištu na kojem je jedino moguće uzgajati povrtne kulture, odnosno poljoprivrednom zemljištu vrijednost kojeg je višestruko manja od vrijednosti građevinskog zemljišta. Ističe kako na nekretnini tužiteljice nije moguće ishoditi bilo kakvu lokacijsku ili građevinsku dozvolu jer preko zemljišta prelazi dalekovod, a što je jednostavno za utvrditi uvidom u "Generalni urbanistički plan Splita, Kartografski prikaz 2.C "Energetski sustav". Smatra kako je nužno napraviti usporedbu sa nekretninama koje po lokaciji, opremljenosti, komunalijama i općem stanju nekretnine odgovarajući predmetnoj nekretnini. Navodi kako se nekretnina tužiteljice nalazi na lokaciji Dračevac, nekoliko stotina metara od gradskog odlagališta otpada zvanog Karepovac, sa kojeg se širi nesnosni smrad zatrpanih tona smeća, a što tuženik i prvostupanjsko tijelo uopće nisu uzeli u obzir prilikom procjene tržišne vrijednosti. Nadalje, prigovara kako je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na utvrđenje predmetne obveze budući je rješenje o nasljeđivanju pravomoćno 8. srpnja 2015., te se od 1. siječnja 2016. treba računati početak tijeka zastare u skladu sa odredbom članka 108. stavka 2. Općeg poreznog zakona. Ističe kako zastara porezne obveze ne počinje teći od dana kada je "poreznu obvezu trebalo utvrditi", niti od dana "saznanja činjenice da je porezna obveza nastala", nego od dana kada je " nastala porezna obveza" (OPZ čl. 108), koja je nastala "u trenutku pravomoćnosti odluke" (čl. 16. Zakona o porezu na promet nekretnina), u konkretnom slučaju u trenutku pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanu. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja i vraćanje predmeta na ponovno rješavanje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis. te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
5. Sud je temeljem članka 98. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj:36/24., dalje u tekstu ZUS-a) spor nakon jedne održane rasprave 6. veljače 2025., riješio bez rasprave, obzirom kako je na temelju stanja spisa utvrdio da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, a tuženik u odgovoru na tužbu nije tražio održavanje rasprave i nije predložio izvođenje dokaza, sve vodeći se načelom ekonomičnosti.
6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je predmet oporezivanja stjecanje nekretnina na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju od 8. srpnja 2015., predmet kojeg su nekretnine upisane u Posjedovni list broj: 10072 k. o. [katastarska općina]: dio kat. čest. [katastarska čestica], Dračevac, kuća, površine 127 m2, što u naravi predstavlja stan položen na prizemlju kuće u [adresa] anagrafske oznake Dračevac 10/A, dio kat. čest. zem. [katastarska čestica], Dračevac u naravi oranica površine 373,00 m2, te dio kat. čest. zem. [katastarska čestica], Dračevac, u naravi dvor površine 500,00 m2
8. Porezno tijelo je tržišnu vrijednost za predmetne nekretnine utvrdilo procjenom, temeljem Informacijskog sustava Porezne uprave i usporednih podataka, u iznosu od 258.132,20 kuna, te je utvrdilo porez na promet nekretnina u iznosu od 12.906,61 kuna. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja (priloženi prijepis Zapisnik o utvrđivanju osnovice poreza na promet nekretnina, Klasa: UP/I-410-20/21-01/10, Urbroj: 513-07-17-001-22-07 od 2. ožujka 2022. ima samo jednu stranicu, nedostaju podaci navedeni u osporenom prvostupanjskom rješenju o usporednim nekretninama) proizlazi kako su za predmetnu nekretninu kao usporedni podaci uzete u obzir nekretnine: 1) vrijednost stana u [adresa], anagrafske oznake Mejaši 10, površine 68,14 m2, god. izgradnje 1965., stanje objekta za adaptaciju, koji je dana 17. prosinca 2013. prodan za iznos od 6.161,09 kn/m2, te 2) vrijednost stana u [adresa], anagrafske oznake Sv. Liberan 51, površine 55,33 m2, god. izgradnje 1965., stanje objekta za adaptaciju, koji je dana 19. listopada 2012. prodan za iznos od 10.881,37 kn/m2. Porezno tijelo je kao usporedni podatak na temelju kojeg je utvrđena tržišna vrijednost predmetne nekretnine uzelo najnižu vrijednost usporedive nekretnine koja je i najpovoljnija za porezne obveznike u iznosu od 6.161,09 kn/m2. Nadalje, porezno tijelo je za predmetno zemljište kao usporedne podatke uzelo u obzir nekretnine: 1) vrijednost zemljišta unutar granica građevinskog područja označenog kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ukupne površine 2122,00 m2, površine u prometu 115 m2, koje je dana 29. srpnja 2014. prodano za iznos od 528,69 kn/m2; 2) vrijednost zemljišta unutar granica građevinskog područja označenog kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ukupne površine u prometu 722,92 m2, koje je dana 13. kolovoza 2014. prodano za iznos od 581,10 kn/m2; 3) vrijednost zemljišta unutar granica građevinskog područja označenog kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ukupne površine u prometu 247,00 m2, koje je dana 17. prosinca 2014. prodano za iznos od 766,00 kn/m2. Porezno tijelo je kao usporedni podatak na temelju kojeg je utvrđena tržišna vrijednost predmetnog zemljišta uzelo najnižu vrijednost usporedive nekretnine koja je i najpovoljnija za porezne obveznike u iznosu od 528,69 kn/m2.
9. Temeljem navedenih usporednih podataka utvrđena tržišna vrijednost predmetne nekretnine u iznosu od 258.132,20 kuna i porez na promet nekretnina u iznosu 12.906,61 kuna.
10. U predmetnoj upravnoj stvari prvenstveno je sporno pitanje nastupa zastare prava na utvrđenje porezne obveze. Sporna je i utvrđena tržišna vrijednost nekretnine.
11. Tuženo tijelo je utvrdilo kako porezni obveznik nije prijavio nastanak porezne obveze, odnosno kako je porezno tijelo saznalo za oporezivi promet tek 30. prosinca 2020, to je zastara prava na utvrđivanje porezne obveze počela teći 1. siječnja 2021., slijedom čega proizlazi kako danom donošenja prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja zastara prava na utvrđivanje porezne obveze nije nastupila.
12. Odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16. i 106/18., dalje u tekstu OPZ-a), koji se primjenjuje temeljem 197., 198. i 199. navedenog Zakona, propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 4. istog članka propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate.
13. Odredbom članka 14. stavka 2. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: 69/97., 26/00., 153/02., 22/11. I 143/14.,, dalje u tekstu Zakona) propisano je da ako se stječe nekretnina na temelju odluke suda ili drugog tijela, porezna obveza nastaje u trenutku pravomoćnosti te odluke.
14. Odredbom članka 17. stavka 1. Zakona propisano je da porezni obveznik nastanak porezne obveze mora prijaviti ispostavi Porezne uprave na području koje se nalazi nekretnina u roku od 30 dana od dana njezina nastanka.
15. U skladu sa navedenim, obzirom da je tužiteljica u smislu citirane odredbe članka 17. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina, nadležnom poreznom tijelu morala prijaviti nastanak porezne obveze, a to nije učinila, već je porezno tijelo za predmetni promet nekretnina saznalo temeljem obavijesti javnog bilježnika, prema stajalištu ovog Suda, pravilno je porezno tijelo utvrdilo kako se dan početka tijeka zastare utvrđenja poreza na promet nekretnine uzima dan saznanja poreznog tijela za predmetu obvezu. Dakle, u situaciji kada porezno tijelo nije znalo niti je moglo znati za postojanje obveze tužiteljice, a koja je bila dužna prijaviti poreznu obvezu, zastara na utvrđivanje porezne obveze ne može početi teći. Prema tome rok za početak zastare počeo je teći istekom godine u kojoj je porezno tijelo saznalo za istu zaprimanjem obavijesti od javnog bilježnika, pri tome imajući u vidu zaključak o pravnom shvaćanju sa sjednice sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: 6 Su-478/2016-4 od 8. prosinca 2016., prema kojem za utvrđivanje zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje obveze predujma poreza na dohodak od imovine i imovinskih prava mjerodavno je kada je porezno tijelo saznalo za poreznu obvezu. Iako se u ovom slučaju ne radi o porezu na dohodak od imovine, Sud smatra da se radi o situaciji u kojoj Porezna uprava nije znala niti morala imati saznanja o postojanju porezne obveze tužitelja, pa se takav stav može primijeniti i u konkretnom slučaju (jednak stav zauzet i u odluci VUSRH broj: Usž-3731/18-2 od 21. studenoga 2018. i USRH broj: U-III/3136/2019 od 1. lipnja 2023.).
16. Međutim, u konkretnom slučaju ovaj Sud prema stanju spisa i priloženim podacima ne može na nedvojben način utvrditi kada je porezno tijelo primilo predmetno rješenje o nasljeđivanju koje je temelj oporezivanja u konkretnom slučaju, i time ne može na nedvojben način utvrditi činjenično stanje utvrđeno od strane poreznog tijela niti otkloniti prigovor tužitelja o nastupu zastare prava na utvrđivanje predmetne obveze.
17. Sud je na okolnost utvrđenja datuma dostave predmetnog rješenja o nasljeđivanju Poreznoj upravi taj podatak u dva navrata zatražio od javnog bilježnika, međutim, isti nije udovoljio traženju Suda, stoga je u ponovljenom postupku potrebno na nedvojben način utvrditi točan datum kada je Porezna uprava primila predmetno rješenje, a radi otklanjanja prigovora zastare prava na utvrđenje predmetne porezne obveze.
18. Nadalje, vezano za prigovor utvrđene tržišne vrijednosti predmetne nekretnine valja navesti kako je prema odredbi članka 9. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: 115/16. i 106/18.), koji primjenjuje temeljem članka 9. stavka 3. Zakona, osnovica poreza na promet nekretnina je tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze. Stavkom 2. istog članka propisano je da Ministarstvo financija, Porezna uprava (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu. Stavkom 4. istog članka propisano je da je Porezna uprava ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz stavaka 2. i 3. ovoga članka manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze. Stavkom 5. istog članka propisano je da procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz stavka 4. ovoga članka utvrđuje službenik Porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme.
19. Tužitelj je tijekom upravnog postupka prigovorio sadržaju zapisnika o procjeni, da preko nekretnine prelazi čelični 110 kW dalekovod te je u tom smislu bilo kakva gradnja nemoguća, jer nije moguće ishoditi lokacijsku ili građevinsku dozvolu.
20. Prema ocjeni ovog Suda, iz spisa predmeta i obrazloženja osporenih rješenja nije razvidno stanje predmetnih nekretnina i parametri koji su bili ključni pri procjeni visine tržišne vrijednosti nekretnine odnosno visina porezne osnovice i poreza, niti su jasni ni razvidni kriteriji i parametri za procjenu te metodologija procjene, te da porezno tijelo nije uzelo sva bitna obilježja koja su utjecala na procjenu vrijednosti nekretnine koja je predmet oporezivanja u vrijeme prometa. Također, iz Zapisnika o procjeni nije razvidno jesu li usporedni podaci prikladni za procjenu, odnosno je li riječ o nekretninama koje su slične onima koje je stekla tužiteljica te odnose li se podaci na promet nekretnina na približno istom području gdje je ona koja je predmet oporezivanja, a isprave, osim općenitih navoda o stanju zemljišta, ne sadrže podrobnije podatke, odnosno razloge iz kojih bi bilo razvidno koja je metoda procjene korištena, na kojim je bitnim svojstvima konkretne nekretnine procjena obavljena i koji su kriteriji, odnosno parametri za procjenu korišteni.
21. U skladu sa navedenim, tužitelj je svojim prigovorima iz tužbe i u tome dijelu doveo u sumnju pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu tržišne vrijednosti predmetne nekretnine, na temelju kojeg je tuženik odlučio o žalbi, odnosno na temelju kojeg je tužitelju utvrđena porezna obveza, zbog čega se rješenje tuženika ne može ocijeniti zakonitim.
22. Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje kako je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, slijedom čega je trebalo na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, postupajući u granicama tužbenog zahtjeva, osporenu odluku poništiti i predmet vratiti na ponovni postupak, te odlučiti kao u izreci presude.
23. U ponovljenom postupku tuženo tijelo je dužno, otklanjajući ukazane nedostatke, ponovno odlučiti o žalbi tužitelja, pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu sa odredbom članka 119. stavka 4. ZUS-a.
24. Obzirom kako je Sud donio odluku bez zakazivanja ročišta, a radi izbjegavanja dodanih troškova postupka, odluku o trošku donijet će donijeti naknadno, ukoliko tužitelj takav zahtjev postavi, u skladu sa odredbom članka 148. stavka 3. i 4. ZUS-a kojim je propisano da zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna postaviti najkasnije do zaključenja rasprave. Ako je odluka donesena bez rasprave, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova postaviti u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je spor okončan; te da o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude ili postavljanja zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka.
U Splitu, 8. rujna 2025.
S U T K I N J A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a).
DNA:
1. Opunomoćeniku tužiteljice Milanu Jurčeviću, odvjetniku u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 3A,
2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,
3. Vratiti spis tuženom tijelu
4. U spis,
5. Kalendar 30 dana
