Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šet. dr. Ivše Lebovića 42

Poslovni broj: P-137/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Sanjani Zorinc, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Vjekoslava Kovačevića, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, Ministarstvo poljoprivrede, protiv tuženika TL, nositelj OPG-a, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa Bojan Doneski, odvjetnik iz ZOU Bojan Doneski i dr., Garešnica, Vladimira Nazora 19b, radi isplate, nakon javne i glavne rasprave zaključene 16. srpnja 2025. u nazočnosti zastupnika po zakonu tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, 8. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku PL, nositelju OPG-a, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, Ministarstvo poljoprivrede, isplati iznos od 86,07

EUR (osamdesetšesteurasedameurocenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. rujna 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je djelomično povučena tužba u dijelu kojim je tuženiku PL, nositelju OPG-a, naloženo u roku 15 (petnaest) dana da plati tužitelju REPUBLICI HRVATSKOJ, Ministarstvu poljoprivrede iznos od 86,07 EUR (osamdesetšesteurasedameurocenti) s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 1. srpnja 2024.

II. Nalaže se tuženiku PL, nositelju OPG-a da tužitelju PL, nositelju OPG-a naknadi parnični trošak u iznosu od 225,00 EUR (dvjestodvadesetpeteura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 8. rujna 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi isplate iznosa od 172,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na ime zakupa poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Hercegovac za 2023. i 2024. godinu. U tužbi tužitelj navodi da mu tuženik duguje na temelju Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Hercegovac broj:

KLASA: 320-01/13-04/553, URBROJ: 370-06-14-30 od 24. listopada 2014. za zakupljeno poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske za 2023. i 2024. godinu iznos od 172,14 EUR. Nadalje, tužitelj navodi da je poslao tuženiku zahtjev za mirnim rješenjem spora u kojem je istom ostavljen primjeren rok od 15 dana da plati dospjele novčane obveze zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, ali tuženik nije potpisao dostavljena tri primjerka nagodbe niti je u ostavljenom mu roku podmirio svoju dospjelu novčanu obvezu.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da tužbu treba odbaciti za iznos od 86,07 EUR zato što je iz zahtjeva za mirno rješenje spora i nacrta tužbe nesporno da se je tužitelj obratio tuženiku radi isplate iznosa od 86,07 EUR, a ne iznosa od 172,14 EUR, kako je to navedeno u tužbi, slijedom čega tužitelj u odnosu na iznos od 86,07 EUR nije postupio u skladu s člankom 186.a Zakona o parničnim postupku. Tuženik ističe kako je točno da je na temelju Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području Općine Hercegovac, KLASA: 320-01/13- 04/553; URBROJ: 370-06-14-30 od 24. listopada 2014. bio u zakupu nekretnina i to kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], ali da tužitelju nije u obvezi platiti zakupninu za 2023. godinu i 2024. godinu. Naime, tuženik i tužitelj su 27. listopada 2022. godine sklopili Ugovor o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Hercegovac KLASA: 945-03/22- 01/01; URBROJ: 2103-9-02/1-22-1 kojim ugovorom je tužitelj prodao tuženiku predmetne nekretnine koje je tuženik imao u zakupu na temelju Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području Općine Hercegovac, KLASA: 320-01/13-04/553; URBROJ: 370-06-14-30 od 24. listopada 2014. Nadalje, naglašava da je općina [adresa] 13. prosinca 2022. tuženiku izdala tabularnu izjavu KLASA: 945-03/22-01/01; URBROJ: 2103-9-02/1-22-3, na kojoj je potpis načelnika ovjeren tek 16. veljače 2023. slijedom čega je rješenjem OPS Bjelovar, SS Garešnica, Z.K. odjel, broj: Z-5459/2023-2 od 23. ožujka 2023. tuženik u zemljišnim knjigama uknjižen kao vlasnik predmetnih nekretnina. Tuženik ističe da je člankom 5. navedenog ugovora o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području općine [adresa] od 27. listopada 2022. ugovoreno da kupca uvodi u posjed povjerenstvo za uvođenje u posjed u roku od 30 dana od dana sklapanja Kupoprodajnog ugovora, pa s obzirom na to da je ugovor ovjeren kod javnog bilježnika 21. studenog 2022., smatra da je povjerenstvo trebalo tuženika uvesti u posjed najkasnije do 20. prosinca 2022. Tuženik naglašava kako se je na temelju ranijeg ugovora o zakupu već nalazio u posjedu predmetnih nekretnina te da nije bilo potrebe za faktičnim uvođenjem u posjed istih, već je postupak uvođenja u posjed samo formalno proveden 22. rujna 2023. S obzirom na to da je tuženik predmetne nekretnine kupio 21. studenog 2022. kada su na ugovoru o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području općine [adresa] od 27. listopada 2022. ovjereni potpisi tuženika kao kupca i načelnika općine [adresa], kao ovlaštene osobe prodavatelja, zatim da se je tuženik već nalazio u posjedu predmetnih nekretnina te da je povjerenstvo imalo obvezu tuženika uvesti u posjed najkasnije do 20. prosinca 2022. godine, tuženik smatra da su prestala sva prava tužitelja na zakupninu za 2023. godinu i 2024. godinu jer od studenog 2022. godine tužitelj više nije bio ni vlasnik niti posjednik predmetnih nekretnina, već je to postao tuženik. Ističe da tužitelj sasvim pogrešno potražuje od tuženika isplatu iznosa od 172,14 EUR koji se prema historijatu tužbe odnosi na zakupninu za 2023. godinu i 2024. godinu jer je iz dostavljene dokumentacije razvidno da općina [adresa] jedino i isključivo tuženika duži za iznos zakupnine od 86,07 EUR koji se odnosi na zakupninu za dio 2023. godine što je vidljivo iz kartice subjekta za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine. Također, tuženik navodi da se je podneskom od 29. ožujka 2024. obratio općini [adresa] s prigovorom na poziv za plaćanjem zakupnine za 2023. godinu te sa zahtjevom da se predmetno potraživanje stornira s obzirom na to da je krajem 2022. godine prestalo pravo tužitelja na naplatu zakupnine od tuženika, koji prigovor i zahtjev je Općina Hercegovac odbila. Tuženik ističe kako mu je tužitelj na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku uputio zahtjev za mirno rješenje spora jedino i isključivo radi isplate zakupnine u iznosu od 86,07 EUR. Stoga, tuženik predlaže da sud odbaci tužbu tužitelja za iznos od 86,07 EUR, te da u cijelosti odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom i obveže tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

3. Tužitelj u podnesku od 10. ožujka 2024. navodi da u cijelosti osporava navode iz podneska tuženika iz razloga jer je javni natječaj za prodaju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području općine [adresa] bio raspisan 8. studenog 2021. te da tuženik PL tada nije imao dugovanje po osnovi zakupa poljoprivrednog zemljišta na području Općine Hercegovac, kao i to da je ugovor o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta ovjeren 21. studenog 2022. godine, a u zemljišnim knjigama proveden 23. ožujka 2023. godine. Ističe da zbog velikog broja kupoprodajnih ugovora i provođenja Javnog natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta na području općine C. te Javnog natječaja za zakup neizgrađenog građevinskog zemljišta koje je po uporabnom svojstvu poljoprivredno zemljište na području općine C., uvođenje u posjed obavljeno je 22. rujna 2023. godine. Isto tako, ističe da je odredbom članka 5. stavka 4. Ugovora o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta od 27. listopada 2022. ugovoreno da prava i obveze iz ovog Ugovora teku od dana uvođenja u posjed, osim ako Zakonom o poljoprivrednom zemljištu i/ili ovim Ugovorom nije određeno drugačije. Odredbom članka 67. stavka 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 20/18., 115/18., 98/19. i 57/22.) propisano je da pri uvođenju u posjed iz stavka 1. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 39. stavka 2. - 5. ovog Zakona, a odredbom članka 39. stavka 3. propisano je da prava i obveze iz ugovora iz članka 38. stavka 1. ovoga Zakona teku od dana uvođenja u posjed." Stoga, tužitelj naglašava da je tuženiku za 2023. godinu obračunat razmjerni dio zakupa poljoprivrednog zemljišta za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 22. rujna 2023., a što iznosi 86,07 € te da se nakon odbijanja plaćanja razmjernog iznosa taj iznos u Općini Hercegovac vodi kao neplaćena zakupnina. Sukladno naprijed navedenom, a na temelju odredbi članka 191. stavka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev tako da potražuje od tuženika na ime neisplaćene zakupnine za zemljište isplatu iznosa 86,07 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 23. rujna 2023. pa do isplate i naknadu parničnog troška. 5. Tužitelj u podnesku od 30. travnja 2025. navodi da su ugovorne odredbe iz ugovora o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta od 27. listopada 2022. iskaz stvarne volje obiju ugovornih strana te da sadržaj odredbe članka 5. stavka 4. Ugovora o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta iskaz je volje ugovornih strana i nije u suprotnosti sa Zakonom o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 20/18., 115/18. i 98/19.). Ističe da je u predmetnom ugovornom odnosu Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 20/18., 115/18. i 98/19.) lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima. U odnosu na stjecanje prava vlasništva i pravne posljedice stjecanja tužitelj ukazuje na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98.,137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. - pročišćeni tekst i 94/17.-ispravak pročišćenog teksta) koje odredbe normiraju stjecanje prava vlasništva na nekretninama te članak 115. i 119. Dakle, sukladno naprijed navedenim zakonskim odredbama tužitelj smatra da sam kupoprodajni ugovor s tabularnom ispravom nije dostatan za stjecanje prava vlasništva jer ugovor predstavlja samo pravni titulus uz koji je potreban i modus odnosno upis u zemljišne knjige koji kupac može zatražiti pri nadležnom sudu isključivo preko odvjetnika ili javnog bilježnika. Naglašava da upis uknjižbe prava vlasništva na nekretninama iz ugovora o kupoprodaji poljoprivrednog od 27. listopada 2022. izvršen je dana 23. ožujka 2023. i od tada se tuženik može titulirati kao vlasnik sa svim onim pravima koja vlasniku na temelju zakona i pripadaju.

4. Tuženik u podnesku od 2. travnja 2025. nije se protivio djelomičnom povlačenju tužbe tužitelja, ali je u cijelosti osporio navode tužitelja iznesene u podnesku od 10. ožujka 2025. Prije svega ističe kako se tužitelj poziva na odredbe predmetnog ugovora o kupoprodaji koje njemu odgovaraju u pogledu prava i obveza iz istog, ali smatra da je imao pravo prekršiti odredbe istog Ugovora u pogledu vremena uvođenja tuženika u posjed. Prije svega, tužitelj naglašava da za tijek prava i obveza iz predmetnog Ugovora svakako je mjerodavna odredba članka 67. stavka 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu kojom je propisano da Povjerenstvo za uvođenje u posjed na osnovu sklopljenog ugovora kupca uvodi u posjed u roku od 30 dana od dana sklapanja ugovora, ali ukazuje na članka 247. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. S obzirom na to da je potpis na ugovoru o kupoprodaji ovjeren 21. studenog 2022. godine tada tuženik smatra da bi sukladno navedenoj zakonskoj odredbi to bio najkasniji datum od kojeg teče rok prodavatelju za uvođenje kupca u posjed, koji rok je istekao 21. prosinca 2022. Kako prodavatelj nije postupio u skladu sa svojom preuzetom obvezom da u roku od 30 dana od dana sklapanja Ugovora kupca uvede u posjed, a kako se je kupac na temelju ranijeg ugovora o zakupu predmetnih nekretnina već nalazio u posjedu istih u koje ga je uvelo Povjerenstvo za uvođenje u posjed, to tuženik smatra da je protekom roka od 30 dana od dana sklapanja predmetnog Ugovora tuženik stupio u posjed predmetnih nekretnina. U pogledu prava i obveza za koje je ugovoreno da teku od dana uvođenja u posjed tuženik ističe kako ista nemaju nikakve veze sa zakupninom, a niti je predmetnim Ugovorom ugovoreno da će kupac plaćati zakupninu do uvođenja u posjed predmetnih nekretnina. Naglašava da su prava i obveze stranaka iz ugovora o zakupu prestala prodajom predmetnih nekretnina kupcu, a ovdje tuženiku, iz kojeg razloga smatra da tužitelj neosnovano potražuje razmjeran dio zakupnine za 2023. godinu.

5. Podneskom od 30. travnja 2025. tužitelj navodi da ugovorne odredbe iz Ugovora o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Hercegovac KLASA:945-03/22- 01/01, URBROJ:2103-9-02/1-22-1 od 27. listopada 2022. su iskaz stvarne volje obiju ugovornih strana te da sadržaj odredbe članka 5. stavka 4. Ugovora o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta iskaz je volje ugovornih strana i nije u suprotnosti sa Zakonom o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj: 20/18., 115/18., 98/19.). Također, tužitelj navodi da u predmetnom ugovornom odnosu Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj: 20/18., 115/18., 98/19.) je lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima. U odnosu na stjecanje prava vlasništva i pravne posljedice stjecanja tužitelj ukazuje na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98.,137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. - pročišćeni tekst i 94/17.-ispravak pročišćenog teksta) koje odredbe normiraju stjecanje prava vlasništva na nekretninama. Stoga smatra da sukladno naprijed navedenim zakonskim odredbama sam kupoprodajni ugovor s tabularnom ispravom nije dostatan za stjecanje prava vlasništva jer ugovor predstavlja samo pravni titulus uz koji je potreban i modus odnosno upis u zemljišne knjige koji kupac može zatražiti pri nadležnom sudu isključivo preko odvjetnika ili javnog bilježnika te da je upis uknjižbe prava vlasništva na nekretninama iz Ugovora o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Hercegovac od 27. listopada 2022 . izvršen 23. ožujka 2023. i od tada se tuženik može titulirati kao vlasnik sa svim onim pravima koja vlasniku temeljem zakona i pripadaju.

6. S obzirom na to da je tužitelj podneskom od 10. ožujka 2025. djelomično povukao tužbu za iznos od 86,07 EUR za pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2024., što predstavlja smanjenje tužbenog zahtjeva odnosno djelomično povlačenje tužbe, a tuženik se u podnesku od 2. travnja 2025. s istim povlačenjem tužbe suglasio, to je sud slijedom navedenog na temelju odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje ZPP-a) riješio kao pod točkom I. izreke rješenja, dok je za preostali iznos 86,07 EUR s pripadajućom zateznom kamatom nastavio postupak.

7. Radi utvrđenja spornih činjenica u dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora broj: N-DO-156/2024 od 17. srpnja 2024., (list 3-8 spisa), kartica subjekta od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023., (list 9 spisa), kartica subjekta od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024., (list 10 spisa), Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Hercegovac od 24. listopada 2014., (list 11-18 spisa), Ugovor o kupoprodaji od 27. listopada 2022., (list 31-36 spisa), Izjava od 13. prosinca 2022., (list 37-38 spisa), rješenje OPS Bjelovar, SS Garešnica, z.k. odjel, broj: Z-5459/2023-2, (list 39- 40 spisa). zapisnik od 22. rujna 2023., (list 41-43 spisa), podnesak od 29. ožujka 2024., (list 44-45 spisa), dopis Općine Hercegovac od 11. travnja 2024. (list 46-47 spisa) i u iskaz tuženika PL (list 67-68 spisa).

8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno članku 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Između stranaka nije sporno da su 27. listopada 2022. sklopile Ugovor o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Hercegovac KLASA: 945-03/22-01/01; URBROJ: 2103-9-02/1-22-1 (dalje: Ugovor o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta) kojim ugovorom je tužitelj tuženiku prodao predmetne nekretnine koje je tuženik imao u zakupu temeljem Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području Općine Hercegovac, KLASA: 320-01/13-04/553; URBROJ: 370-06-14-30 od 24. listopada 2014. (dalje: Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta) te da je navedeni ugovor ovjeren 21. studenog 2022. Također između stranaka nije sporno da je rješenjem Općinskog suda u Bjelovar, Stalna služba Garešnica, Z.K. odjel, broj: Z-5459/2023-2 od 23. ožujka 2023. godine tuženik u zemljišnim knjigama uknjižen kao vlasnik predmetnih nekretnina. Također između stranaka nije sporno da je formalno uvođenje tuženika u posjed prema sporazumu o kupoprodaji zemljišta izvršeno 22. rujna 2023.

10. Među strankama je sporna osnov i visina tužbenog zahtjeva, odnosno je li tuženik dužan platiti tužitelju razmjerni dio zakupa poljoprivrednog zemljišta za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 22. rujna 2023. u iznosu od 86,07 EUR.

11. Prema članku 5. stavku. 1. i 4. Ugovora o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta od 27. listopada 2022. te kupca uvodi u posjed Povjerenstvo za uvođenje u posjed u roku od 30 dana od dana sklapanja kupoprodajnog ugovora, a prava i obveze iz kupoprodajnog ugovora teku od dana uvođenja u posjed, osim ako Zakonom o poljoprivrednom zemljištu i/ili ovim Ugovorom nije određeno drugačije.

12. Sukladno članku 67. stavku 1. i 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj: 20/18., 115/18., 98/19. i 57/22., dalje: ZOPZ) propisano je da na osnovi sklopljenog ugovora o prodaji, kupca uvodi u posjed Povjerenstvo za uvođenje u posjed u roku od 30 dana od dana sklapanja ugovora, odnosno po skidanju usjeva dotadašnjeg posjednika te da pri uvođenju u posjed iz stavka 1. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 39. stavaka 2. - 5. ovoga Zakona.

13. Prema članku 39. stavku 2. i 3. ZOPZ-a povjerenstvo za uvođenje u posjed čine tri člana, i to: pravne, geodetske i agronomske struke, koje imenuje predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, dok prava i obveze iz ugovora iz članka 38. stavka 1. ovoga Zakona teku od dana uvođenja u posjed, dok je stavkom 4. i 5. istog članka propisano da se o uvođenju u posjed sastavlja zapisnik te da ako uvođenje u posjed nije moguće jer dosadašnji posjednik odbija izaći iz posjeda ili odbija predati posjed, Povjerenstvo za uvođenje u posjed dužno je isto proslijediti, s prijedlogom naplate zakupnine i predaje u posjed poljoprivrednog zemljišta, nadležnom državnom odvjetništvu.

14. Prema članku 38. stavku 1. ZPOZ-a na temelju odluke o izboru najpovoljnije ponude na javnom natječaju za zakup, općinski načelnik odnosno gradonačelnik u ime Republike Hrvatske i podnositelj ponude sklapaju ugovor o zakupu u pisanom obliku.

15. Sukladno članku 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14., dalje: ZVDSP) propisano je da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom, dok je člankom 119. ZVDSP-a propisano da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

16. Prema članku 3. Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta od 24. listopada 2014. poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske pobliže opisano u članku 2. ugovora daje se u zakup tuženiku na 50 godina, dok se je člankom 4. stavkom 1. i 2. istog ugovora tuženik obvezao plaćati godišnju zakupninu tužitelju za navedeno poljoprivredno zemljište u iznosu od 900,00 kuna i to 30. lipnja za svaku tekuću godinu.

17. Prema odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je člankom 221.a ZPP-a propisano ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

18. Prema članku 492.a ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud će, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava.

19. Tuženik PL u svom iskazu na ročištu održanom 23. srpnja 2025. navodi da je od 2014. godine na temelju ugovora o zakupu državnog poljoprivrednog zemljišta na rok od 50 godina koristio u Općini Hercegovac otprilike 2,3 hektara poljoprivrednog zemljišta. Napominje da je prije korištenja poljoprivrednog zemljišta bio uveden u posjed istoga te da ga je koristio sukladno Ugovoru o zakupu sve do studenog 2022. kada je s općinom [adresa] odnosno Republikom Hrvatskom sklopio ugovor o kupoprodaji navedenog zemljišta. Napominje da je od sklapanja ugovora o zakupu odnosno od 2014. godine sve do danas neprestano koristio gore navedeno poljoprivredno zemljište. Isto tako, napominje da je ugovor o kupoprodaji zemljišta sklopio krajem mjeseca studenog 2022. s dogovorenom isplatom kupoprodajne cijene u roku od 30 dana, te da je kupoprodajnu cijenu platio općini 14. prosinca 2022. Tuženik ističe da prema odredbama ugovora o kupoprodaji općina [adresa] odnosno tužitelj bio dužan uvesti ga u posjed u roku od 30 dana od sklapanja ugovora jer je već bio posjednik navedenog zemljišta. Napominje da je nakon proteka 30 dana od sklapanja bio u općini [adresa] kod načelnika FL, te da je tražio da ga se uvede u posjed sukladno odredbama sklopljenog Ugovora o kupoprodaji međutim bilo mu je rečeno da to zbog nedostatka radnika nije moguće odmah izvršiti, već da će to biti kasnije. U posjed kao vlasnik je na kraju uveden negdje u mjesecu rujnu 2023. kada je u uredu u općini [adresa] potpisao formulare za uvođenje u posjed te je napravljeno formalno uvođenje u posjed gore navedene nekretnine. Također navodi da ga je općina [adresa] upisala kao vlasnika navedenog zemljišta tek u ožujku 2023. iako smatra da su to trebali ranije učiniti jer su ispravljali greške u ugovoru. Naime, u ugovoru je trebalo pisati kao kupac PL, a ne OPG Tomislav Sertić jer se OPG ne može uknjižiti u gruntovnicu. Smatra da je zbog svega navedenog sporna zakupnina koju tužitelj potražuje za dio 2023. godine odnosno od siječnja do rujna 2023., kao što je bilo sporno potraživanje tužitelja za zakupninu za 2024. godinu, a što je kasnije u postupku bilo korigirano odnosno od čega je tužitelj djelomično odustao. Na posebno pitanje punomoćnika tuženik navodi da je pročitao ugovor o kupoprodaji koji je potpisao i da ga je razumio.

20. Imajući u vidu da je člankom 5. stavkom 4. predmetnog Ugovora o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta izričito ugovoreno da prava i obveze teku od dana uvođenja u posjed, a što je u konkretnom slučaju formalno provedeno 22. rujna 2023., dok odredbama istog ugovora niti člankom 67. stavku 1. i 2. ZOPZ-a ni drugim odredbama istog zakona nije drugačije propisano, sud smatra da je navedeni datum odlučan za početak pravnih učinaka ugovora o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta.

21. Naime, do 23. rujna 2023. pravni odnos tužitelja kao zakupodavca i tuženika kao zakupca nije prestao, bez obzira na to što je tuženik već bio faktični posjednik na temelju ranijeg ugovora o zakupu, tako da je slijedom navedenog tuženik dužan tužitelju platiti zakupninu za utuženo razdoblje od 1. siječnja 2023. do 23. rujna 2023.

22. Okolnost što je tužitelj evidentno zakasnio s ispunjenjem svoje obveze uvođenja u posjed tuženika u konkretnom slučaju ne dovodi do automatskog prestanka zakupnog odnosa s ranijim datumom niti oslobađa tuženika obveze plaćanja razmjernog dijela zakupnine za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 22. rujna 2023., jer je ugovorna volja stranaka i zakonsko rješenje jasno vezalo prestanak zakupnog odnosa uz formalni čin uvođenja u posjed.

23. Kako tuženik ne spori da je ušao u posjed nekretnina 23. rujna 2023. koji su predmet ugovora o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta, sud je sukladno članku 5. ugovora o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta koji nisu u suprotnosti s člankom 67. stavku 1. i 2. ZOPZ-a niti bilo kojom drugom odredbom istog zakona ni navedenog ugovora obavezao tužitelju platiti zakupninu za utuženo razdoblje od 1. siječnja 2023. do 23. rujna 2023. u iznosu od 83,07 EUR te je odlučio kao u izreci presude.

24. Budući da tuženik novčanu obvezu nije ispunio po dospijeću, na temelju odredbe članka 4. stavka 2. Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta od 24. listopada 2014. te odredbe članka 183. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. dalje: ZOO) i odredbe članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a, tuženik je sukladno zahtjevu tužitelja dužan istom platiti i zateznu kamatu za nepodmirenu zakupninu za predmetno poljoprivredno zemljište za 2023. godinu od 23. rujna 2023. do isplate jer tužitelj potražuje zateznu kamatu tekuću nakon ugovorenog roka isplate zakupnine za 2023. godinu odnosno poslije 30. lipnja 2023.

25. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz članka 151. stavka 1., članka 154. stavka 2. i članka 155. ZPP-a, odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23; dalje: OT) i odredbi Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/2018. i 51/2023.; dalje: ZSP)

26. Budući da je konačni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa na ime zakupnine za sporno razdoblje u 2023. godinu prihvaćen u iznosu od 86,07 EUR-a, a tužba je povučena za isplatu zakupnine za 2024. godinu u iznosu od 86,07 EUR na što se nije tuženik protivio, sud je utvrdio da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 50 % u pogledu osnove i visine zahtjeva do smanjenja tužbenog zahtjeva, dok je nakon smanjenja tužbenog zahtjeva tužitelj uspio u cijelosti u sporu odnosno 100 % u pogledu osnove i visine zahtjeva.

27. Stoga je, kao potrebne troškove za vođenje parnice, u smislu odredbe iz članka 155. stavka 1. ZPP-a u vezi stavka 2. istog članka, tužitelju valjalo priznati trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora od 17. srpnja 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 32. t. 1. OT), tužbe od 23. prosinca 2024. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr.7. t. 1. OT) i trošak podneska od 10. ožujka 2025. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr.8. t.1. OT) u skladu s uspjehom tužitelja u sporu od 50 % prije smanjenja tužbenog zahtjeva u iznosu od 75,00 EUR, dok je nakon smanjenja tužbenog zahtjeva valjalo u cijelosti priznati trošak tužitelju trošak sastava podneska od 30. ožujka 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.8. t.1. OT) i troškove pristupa na ročišta održana 25. lipnja 2025. i 23. srpnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR za svako ročište (Tbr.9. t.1. OT) odnosno ukupni iznos od 150,00 EUR.

28. Slijedom navedenog, tužitelju u ovom postupku pripada ukupni parnični trošak u ukupnom iznosu od 225,00 EUR te je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

U Bjelovaru 8. rujna 2025.

Sudac

Sanjana Zorinc

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka ili objave presude na e-Oglasnoj ploči suda, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi u tri primjerka.

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik Vjekoslav Kovačević.