REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj P-6618/2024-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja CH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Anto Mioč, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank dioničko društvo, OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, kojeg zastupa Branko Bulat, odvjetnik iz Odvjetničkog društva ŠAVORIĆ & PARTNERI, d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 8. srpnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja Ante Mioča, odvjetnika iz Zagreba i zz punomoćnika tuženika Maje Marte Martonja, odvjetnice iz Zagreba, dana 8. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđena člankom 4. st. 1. Ugovora o kreditu broj: 5140030242-60010443027/2005 od 13. travnja 2005. godine koja glasi: „ Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim djelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru.“ n i š t e t n e.

II. Utvrđuje se da su odredbe članka 2. Ugovora o kreditu broj: 5140030242- 60010443027/2005 od 13. travnja 2005. godine koje glase: „Banka u skladu s propisima Republike Hrvatske, te prema Odluci o ovlasti odobrava stambeni kredit za adaptaciju kuće, u iznosu od 23.000,00 CHF, (slovima: dvadeset tri tisuće CHF), odnosno u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita.“ i članka 3. st.1 toč. 4. koja glasi: „Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.“ i članka 3. točke 5. alin. 3. koja glasi: „Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja. Interkalarna kamata se obračunava i pripisuje glavnici kredita, što čini novu osnovicu za raspored anuiteta….“ Ugovora o kreditu broj: 5140030242- 60010443027/2005 od 13. travnja 2005. godine, odnosno o ugovaranju valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, odnosno odredba ugovora o valutnoj klauzuli u Ugovoru o kreditu n i š t e t n e.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank dioničko društvo, OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, isplatiti tužitelju CH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 2.247,63 EUR / 16.934,78 kn sa zakonskom zateznom kamatom i to na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,12 EUR (0,90 kn) tekućom od 03.06.2005. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 19.07.2005. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 18.08.2005. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 17.09.2005. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 21.10.2005. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 18.11.2005. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 17.12.2005. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 17.01.2006. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 17.02.2006. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 18.03.2006. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 19.04.2006. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 16.05.2006. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 20.06.2006. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 19.07.2006. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 15.08.2006. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 16.09.2006. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 18.10.2006. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 15.11.2006. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 15.12.2006. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 18.01.2007. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 16.02.2007. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 17.03.2007. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 13.04.2007. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 16.05.2007. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 16.06.2007. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 18.07.2007. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 17.08.2007. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 15.09.2007. do plateža,

- na iznos od 4,58 EUR (34,52 kn) tekućom od 17.10.2007. do plateža,

- na iznos od 4,58 EUR (34,52 kn) tekućom od 15.11.2007. do plateža,

- na iznos od 4,58 EUR (34,52 kn) tekućom od 15.12.2007. do plateža,

- na iznos od 4,58 EUR (34,52 kn) tekućom od 16.01.2008. do plateža,

- na iznos od 4,58 EUR (34,52 kn) tekućom od 16.02.2008. do plateža,

- na iznos od 4,58 EUR (34,52 kn) tekućom od 19.03.2008. do plateža,

- na iznos od 4,58 EUR (34,52 kn) tekućom od 16.04.2008. do plateža,

- na iznos od 4,58 EUR (34,52 kn) tekućom od 15.05.2008. do plateža,

- na iznos od 4,58 EUR (34,52 kn) tekućom od 17.06.2008. do plateža,

- na iznos od 4,58 EUR (34,52 kn) tekućom od 15.07.2008. do plateža,

- na iznos od 4,58 EUR (34,52 kn) tekućom od 14.08.2008. do plateža,

- na iznos od 4,58 EUR (34,52 kn) tekućom od 17.09.2008. do plateža,

- na iznos od 4,58 EUR (34,52 kn) tekućom od 17.10.2008. do plateža,

- na iznos od 4,58 EUR (34,52 kn) tekućom od 18.11.2008. do plateža,

- na iznos od 4,58 EUR (34,52 kn) tekućom od 18.12.2008. do plateža,

- na iznos od 1,74 EUR (13,08 kn) tekućom od 17.01.2009. do plateža,

- na iznos od 1,74 EUR (13,08 kn) tekućom od 19.02.2009. do plateža,

- na iznos od 1,74 EUR (13,08 kn) tekućom od 18.03.2009. do plateža,

- na iznos od 1,74 EUR (13,08 kn) tekućom od 16.04.2009. do plateža,

- na iznos od 1,74 EUR (13,08 kn) tekućom od 14.05.2009. do plateža,

- na iznos od 206,21 EUR (1.553,70 kn) tekućom od 06.04.2012. do plateža,

- na iznos od 49,81 EUR (375,28 kn) tekućom od 14.04.2012. do plateža,

- na iznos od 49,77 EUR (373,45 kn) tekućom od 15.06.2012. do plateža,

- na iznos od 50,64 EUR (381,54 kn) tekućom od 14.07.2012. do plateža,

- na iznos od 1.611,86 EUR (12.144,58 kn) tekućom od 25.07.2012. do plateža, i to od 3.6.2005. do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za platež iznosa od 541,30 EUR / 4.078,45 kn na ime potraživanih iznosa s naslova promjenjive kamatne stope sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kako slijedi: s osnova promjenjive kamatne stope:

- na iznos od 2,84 EUR (21,37 kn) tekućom od 15.09.2007. do plateža,

- na iznos od 2,84 EUR (21,37 kn) tekućom od 17.10.2007. do plateža,

- na iznos od 2,84 EUR (21,37 kn) tekućom od 15.11.2007. do plateža,

- na iznos od 2,84 EUR (21,37 kn) tekućom od 15.12.2007. do plateža,

- na iznos od 2,84 EUR (21,37 kn) tekućom od 16.01.2008. do plateža,

- na iznos od 2,84 EUR (21,37 kn) tekućom od 16.02.2008. do plateža,

- na iznos od 2,84 EUR (21,37 kn) tekućom od 19.03.2008. do plateža,

- na iznos od 2,84 EUR (21,37 kn) tekućom od 16.04.2008. do plateža,

- na iznos od 2,84 EUR (21,37 kn) tekućom od 15.05.2008. do plateža,

- na iznos od 2,84 EUR (21,37 kn) tekućom od 17.06.2008. do plateža,

- na iznos od 2,84 EUR (21,37 kn) tekućom od 15.07.2008. do plateža,

- na iznos od 2,84 EUR (21,37 kn) tekućom od 14.08.2008. do plateža,

- na iznos od 2,84 EUR (21,37 kn) tekućom od 17.09.2008. do plateža,

- na iznos od 2,84 EUR (21,37 kn) tekućom od 17.10.2008. do plateža,

- na iznos od 2,84 EUR (21,37 kn) tekućom od 18.11.2008. do plateža,

- na iznos od 5,72 EUR (43,11 kn) tekućom od 18.12.2008. do plateža,

- na iznos od 5,72 EUR (43,11 kn) tekućom od 17.01.2009. do plateža,

- na iznos od 5,72 EUR (43,11 kn) tekućom od 19.02.2009. do plateža,

- na iznos od 5,72 EUR (43,11 kn) tekućom od 18.03.2009. do plateža,

- na iznos od 5,72 EUR (43,11 kn) tekućom od 16.04.2009. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 14.05.2009. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 17.06.2009. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 17.07.2009. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 15.08.2009. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 16.09.2009. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 16.10.2009. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 17.11.2009. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 16.12.2009. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 16.01.2010. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 16.02.2010. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 16.03.2010. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 16.04.2010. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 15.05.2010. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 16.06.2010. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 17.07.2010. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 17.08.2010. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 16.09.2010. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 16.10.2010. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 16.11.2010. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 16.12.2010. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 15.01.2011. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 17.02.2011. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 17.03.2011. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 15.04.2011. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 14.05.2011. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 16.06.2011. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 16.07.2011. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 17.08.2011. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 16.09.2011. do plateža,

- na iznos od 7,46 EUR (56,19 kn) tekućom od 15.10.2011. do plateža,

- na iznos od 7,24 EUR (54,54 kn) tekućom od 15.11.2011. do plateža,

- na iznos od 7,01 EUR (52,85 kn) tekućom od 16.12.2011. do plateža,

- na iznos od 6,89 EUR (51,90 kn) tekućom od 14.01.2012. do plateža,

- na iznos od 43,03 EUR (324,22 kn) tekućom od 16.02.2011. do plateža,

- na iznos od 14,72 EUR (110,94 kn) tekućom od 16.03.2011. do plateža,

- na iznos od 7,71 EUR (58,08 kn) tekućom od 14.04.2011. do plateža,

- na iznos od 7,71 EUR (58,08 kn) tekućom od 16.05.2011. do plateža,

- na iznos od 7,71 EUR (58,08 kn) tekućom od 15.06.2011. do plateža,

- na iznos od 144,38 EUR (1.087,85 kn) tekućom od 14.07.2011. do plateža.

V. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.113,82 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 8. rujna 2025. do plateža, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 14.7.2020. godine navodi da je sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu dana 13.4.2005. kojim mu je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 23.000,00 CHF. Radilo se o stambenom kreditu za adaptaciju kuće. Tijekom razdoblja otplate kredita početno ugovoreni anuitet povećavan je na štetu tužitelja što je rezultat ništetnih odredaba predmetnog Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost početno ugovorene kamatne stope na temelju jednostranih odluka tuženika te zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli. U traženju pravne zaštite poziva se na utvrđenja iz sudskog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i to presudu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, te odredbe Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 24.3.2025. godine potražuje s naslova ništetnosti odredbe ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te s naslova ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli isplatu iznosa pobliže navedenih u izreci ove presude sa pripadajućom kamatom i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbeni zahtjev kao neosnovan u pogledu pravne osnove i visine. Vezano uz navedeno ističe i obrazlaže prigovor zastare utuženog iznosa pozivajući se na zastarni rok od 3 godine. Vezano uz osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja mišljenja je da se tužitelj neosnovano poziva na pravne učinke presuda u sporu "Potrošač" te suprotno mišljenju tužitelja smatra da sud nije vezan za utvrđenja iz presuda na koje se poziva tužitelj. Iznosi svoja stajališta vezano uz primjenu odredbe čl. 502c ZPP-a i odredbe čl. 138a Zakona o zaštiti potrošača. Opsežno obrazlaže svoja stajališta vezano uz utvrđenje ništetnosti valutne klauzule navodeći objektivne i subjektivne razloge zbog kojih smatra kako odredbe o valutnoj klauzuli u CHF ugovore o kreditu koji su predmetom spora u ovom postupku ne mogu biti ništetne. Vezano uz odredbe o promjenjivosti kamatne stope ističe kako tužitelj svoje tvrdnje o ništetnosti dijela odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope također temelji na općenitim tvrdnjama bez obrazlaganja i dokazivanja konkretnog činjeničnog stanja pozivajući se na utvrđenja presuda navedenih u tužbi. Suprotno navedenom tuženik je stajališta da odredba Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope nije ništetna pri tom se pozivajući na odredbe Zakona o zaštiti potrošača kao i utvrđenja sudske prakse. Ističe da je tuženik tijekom ugovornog odnosa sa tužiteljem mijenjao kamatnu stopu sve sukladno Ugovoru o kreditu te da je volja ugovornih strana bila da kamatna stopa bude promjenjiva. Navedeno tužitelj nije osporavao niti je prigovorio pojedinačnoj promjeni stope ugovorne kamate, a nije ni raskinuo ugovore. Mišljenja je da u predmetnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stjecanja bez osnove. Slijedom svega izloženog predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti uz naknadu troška parničnog postupka. Ponovljeno ističe u svojim podnescima tijekom postupka kao i u žalbi.

3. U ponovljenom dokaznom postupku izvršen je uvid u presliku Ugovora o kreditu, preglede prometa za klijenta, obavijesti o promjeni kamatnih stopa, otplatni plan, dokumentaciju priloženu uz odgovor tuženika, proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o., dokaz saslušanjem tužitelja, dokaz dopunskim usmenim očitovanjem vještaka u svezi sa prigovorima stranaka na pismeni nalaz i mišljenje. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka GH budući je navedeni svjedok svojim dopisom upućenim sudu izvijestio da nema saznanja za predmetni ugovor. Tu posebice vezano uz navedenog svjedoka valja reći da je tužitelj u svojem iskazu naveo da nije vezano uz predmetni kredit razgovarao s osobom imenom GH što potvrđuje navode navedene osobe iz dopisa odaslanog sudu da nema saznanja za predmetni ugovor. Sud stoga smatra da pozivanje iste nije relevantno za predmet spora te bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti, efikasnosti i koncentracije postupka. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika za provođenje dokaza novim dopunskim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem budući su dopunskim usmenim očitovanjem vještaka otklonjene sumnje u pravilnost datog mišljenja, u nalazu i mišljenju vještaka sud ne nalazi proturječnosti niti nejasnoće te izvršen uvid u rješenje Županijskog suda u Vukovaru posl.br. Gž-342/23.

4. Vezano uz prigovor tuženika da je tužitelj sklopio ugovor o kreditu sa Slavonskom bankom d.d. a ne sa tuženikom valja reći da je Odlukom Glavne Skupštine društva Hypo Alpe Adria Bank d.d. od 18. lipnja 208. i Odlukom Glavne Skupštine društva Slavonska banka d.d. došlo do statusne promjene na način da je Slavonska banka d.d. pripojena društvu Hypo Alpe Adria Bank d.d. Odlukom Glavne Skupštine društva od 14. lipnja 2016. izmijenjene odredbe Statuta društva od 23. prosinca 2015. i to članak 1 Statuta i članak 2 od tada Hypo Alpe Adria Bank d.d. posluje pod tvrtkom Addiko bank d.d. Imajući u vidu odredbu čl. 522 st. 3 Zakona o trgovačkim društvima upisom pripajanja u sudski registar u koje je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja. Društvo preuzimatelja sveopći je pravni slijednik pripojenog društva te time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva kako prava tako i obveze.

5. Nije osnovan prigovor zastare potraživanja u odnosu na ništetnost valutne klauzule budući je ništetnost valutne klauzule uz koju je glavnica vezana uz švicarski franak utvrđena pravomoćno presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., a kako zastara počinje teći nakon pravomoćnosti takve odluke, to nije protekao petogodišnji zastarni rok budući je ova parnica pokrenuta 14.7.2020. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja vezano uz ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi isti prigovor je osnovan. Naime, prema odredbi čl. 241 ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a nakon prekida zastara počinje teći iznova i vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245 st. 1 ZOO-a). Potraživanje tužitelja zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku budući se radi o stjecanju bez osnove te imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe dana 14.7.2020. te pravomoćnost presude o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi dana 13.6.2014. godine ukazuje da je nastupila zastara u pogledu zahtjeva za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Navedeno stajalište izraženo je i u rješenju Županijskog suda u Vukovaru posl.br. Gž-342/23 od 18.10.2024. godine u ovom predmetu. Navedeno je bio razlog odbijanja dijela tužbenog zahtjeva za platež iznosa od 541,30 EUR s naslova promjenjive kamatne stope sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a kako je to navedeno u toč. IV izreke ove presude.

6. Saslušan tijekom postupka tužitelj je u svojem jasnom i uvjerljivom iskazu te kao takovom i prihvaćenom od strane ovog suda naveo da je sa tuženikom 2005. godine zaključio kredit u valuti CHF čija je namjena bila adaptacija kuće te je sredstva ostvarena tim kreditom upotrijebio upravo u tu namjenu točnije adaptaciju kuće u kojoj stanuje. Kredit u CHF od strane banke nuđen mu je ako najpovoljniji kredit. Kredit je sadržajno priredio tuženik, a on je taj ugovor samo potpisao i ovjerio kod javnog bilježnika. Pojasnio je i samu proceduru koja je prethodila zaključivanju ugovora ili točnije potpisivanju u banci koje je trajalo kratko i nitko mu prije zaključenja ugovora od djelatnika banke nije pojasnio što znači promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Ponovljeno je naveo da mu je upravo kredit pod ovim uvjetima nuđen kao najpovoljniji "med i mlijeko". Naveo je i to da je vjerovao djelatniku banke te da ugovor nije čitao. Naveo je i to da je uredno ispoštovao svoje obveze po kreditu odnosno kredit je otplatio time da je uzeo čak kredit kod PBZ-a te tim sredstvima platio ovaj kredit. Rate kredita u odnosu na početnu bile su puno veće. Naveo je i to da je platio i troškove zatvaranja kredita točnije naknade za navedeno, a koji iznos je platio na traženje banke. Naveo je da se kod drugih banaka nije raspitivao za kredit budući je banka kod koje je ostvario kredit bila banka u kojoj je primao mirovinu i to je bila u Osijeku jedina banka tada. Kredit je otplaćivao trajnim nalogom. Upitan od strane tuženika da li mu je u vrijeme sklapanja ugovora nuđena fiksna kamatna stopa naveo je da nema pojma, a na upit tuženika da li mu je bilo poznato da se ugovor sklapa u valuti CHF ponovljeno je naveo da mu je taj ugovor nuđen kao nešto "med i mlijeko" Naveo je da mu tuženik nije nudio ugovor u drugoj valuti primjerice EUR. Vezano uz predmetni kredit nije pregovarao s osobom imenom GH točnije za tu osobu nikada nije čuo, već je vezano uz predmetni kredit razgovarao sa AH.

7. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije.

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP ovaj sud smatra osnovanim zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te isplatu iznosa s naslova preplaćene valute, dok smatra neosnovanim radi nastupa zastare zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa s osnova promjenjive kamatne stope.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja na ime stjecanja bez osnove zbog preplaćene valutne klauzule, a imajući u vidu ništetnost ugovorne odredbe kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak te na ime stjecanja bez osnove zbog preplaćenih anuiteta nastalih zbog promjene kamatne stope imajući u vidu ništetnost ugovorne odredbe zbog ugovaranja promjenjive kamatne stope.

10. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita dana 13.4.2005. sklopili Ugovor o kreditu broj 5140030242- 60010443027, a kojim Ugovorom se tuženik obvezao staviti na raspolaganje korisniku kredita iznos od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize na dan korištenja kredita na način da je ugovorena redovna kamatna stopa od 4,90% promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora te valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF). Nije sporno ni to da je tuženik tijekom trajanja ugovora o kreditu mijenjao kamatnu stopu.

11. Sporno je da li je spomenuta ugovorna odredba iz ugovora o kreditu koji je tuženik sklopio sa tužiteljem kao korisnikom kredita, potrošačem u kojem je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak nepoštena i ništetna, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, sve u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO te da li je posljedično navedenom tužitelju pričinjena šteta postupanjem tuženika te tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženik bio dužan platiti da se od početka do otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. Sporno je i to da li je naprijed spomenuta odredba ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa nepoštena odredba i slijedom toga ništetna te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope.

12. U ocjeni osnovanosti tuženog zahtjeva ovaj sud prihvaća kao osnovane navode tužitelja vezano uz ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. To iz sljedećih razloga. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine među ostalim i u odnosu na tuženika utvrđeno je da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je pak imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupao protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača točnije protivno čl. 81, 82 i 90 (NN 96/03) te kasnije protivno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/07, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96 i 97 tog Zakona te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO povrijedivši time kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu sa jednostranim odlukama banke, drugim internim odlukama banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre, metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

13. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske P-7129/13 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne odredbe promjenjiva i u skladu sa jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

14. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na tuženika kojom je utvrđena ništetnost odredbi ugovora o kreditu kojim se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik potrošača u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je pak suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve isključivo na štetu potrošača.

15. Navedene odluke i pravna stajališta potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev 2221/18 od 3.9.2019. Navedenom presudama u cijelosti su potvrđena ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti CHF, čime je spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno okončan i to na način da su oba bitna sastojka ugovora o kreditu i to odredbe o jednostrano promjenjivom kamatnoj stopi (odredba o cijeni kredita) kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu) utvrđene nepoštenim i ništetnim. Tu valja naglasiti da je zakonska, ali i ustavna zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (čl. 20 st. 1 Zakona o sudovima i čl. 116 st. 1 Ustava RH) te da prema čl. 3 st. 1 Zakona o sudovima, sudovi osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost, jednakost svih pred zakonom. Navedenim sudskim odlukama utvrđeno je da je tuženik znao za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom je glavnicu vezao za švicarski franak nerazumljiva, o trome obavijestio potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. U opisanim okolnostima tuženik nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovorih strana na štetu potrošača. Valja reći da se tužitelj u traženju pravne zaštite u ovom konkretnom slučaju poziva upravo na utvrđenja navedenih odluka. Isto tako ugovarajući promjenjivu kamatnu stopu tuženik je postupio nepošteno, a posljedica takvih nepoštenih odredbi je ništetnost, budući da kamate moraju biti određene odnosno odredive u smislu odredbe čl. 269 st. 2 i čl. 272 ZOO-a. Naime, ugovorne odredbe gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, dakle jedne ugovorne strane. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba i ona je u ovom slučaju zavisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena, pa stoga predmetna odredba Ugovora kojom se određuje visina promjenjive kamatne stope uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer je tuženik onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamata. Osim toga valja reći i to da su sukladno ZOO-u stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, dužne pridržavati se načela savjesnosti i poštenja odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se ocjenjuje ponašanje prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti s druge strane stoga su odredbe ugovora kojima se promjena kamatne stope čini zavisnom samo o odluci banke nepoštene i ništetne. Spomenuta stajališta potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 3.2.2021. godine. Također valja reći i to da je tužitelj kao fizička osoba sklopio kredit za kupnju motornog vozila dakle sklopio posao u osobne nekomercijalne svrhe, radi se o ugovoru sklopljenom u razdoblju na koji se primjenjuju utvrđenja iz naprijed citiranih odluka iz spora za zaštitu kolektivnih interesa time da tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio da je tužitelj kao potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definirane od strane trgovca s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe predmetnog ugovora. Činjenica da je upravo tuženik unaprijed sastavio ugovor koji sadrži nepoštenu odredbu podrazumijeva i nesavjesnost kreditne institucije. Vezano uz isticane prigovore tuženika usklađenosti svog postupanja sa tada važećim pravnim propisima te promjeni kamatne stope sukladno tržišnom kriteriju i elementima čije su oscilacije bile izvan njegovog nadzora kao i o primjeni Općih uvjeta poslovanja iste navode ovaj sud ne prihvaća budući je postupanje tuženika protivno osnovnim načelima obveznog prava (načelu savjesnosti i poštenja, zabrane zlouporabe prava i ponašanju sudionika u ispunjavanju obveza). Tuženik je primjerice općim uvjetima točnije njihovom primjenom mogao urediti pitanje promjenjive kamatne stope na način koji bi bio manje nepovoljan za tužitelja, a što nije učinio. Isto tako okolnost da je ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen (izvršen) isto nije relevantno za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

16. Utvrđenjem ugovornih odredaba ništetnim nastaje za potrošača subjektivno pravo na restituciju time da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Učinak ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa. Kako je u odnosu, a kao što je to ranije navedeno u obrazloženju nastupila zastara prava potraživanja iznosa s naslova promjenjive kamatne stope, u konkretnom slučaju samo ništetnost navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule, a sve sukladno odredbi čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem te dokaz dopunskim pismenim očitovanjem vještaka. Iz nalaza i mišljenja vještaka za financije Darka Prpića iz Darfin d.o.o. zaključno proizlazi da sveukupno razlika zbog promjene valutne klauzule iznosi 16.934,78 kn.

17. Pojedini više plaćeni iznosi iskazani su u tabeli uz nalaz, na koje iznose se obračunavaju zatezne kamate za razdoblje od prvog dana nakon datuma svakog pojedinog plaćanja pa do isplate. Na ovakav nalaz i mišljenje stranke nisu prigovarale matematičkom izračunu vještaka. Tuženik istome prigovara vezano uz postavljeni zadatak vještačenja. Vezano uz zadatak vještačenja valja reći da je isti određen rješenjem suda vodeći računa o zauzetom stajalištu sudske prakse imajući u vidu ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Tu posebice valja reći i to da i u okolnostima da švicarski franak nije čitavo vrijeme rastao, neravnoteža između prava i obveza stranaka ne nastaje ostvarenjem postojećeg rizika niti prestaje pod utjecajem sniženja tečaja švicarskog franka, već nastaje samim sklapanjem ugovora koji sadrži predmetne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima je pojedini potrošač tečajni rizik preuzeo na sebe, ne znajući za njega jer ga banka o tome nije informirala. I da tečaj švicarskog franka stvarno nije narastao, neravnoteža koja je prouzročena predmetnom ugovornom odredbom u tipskim ugovorima koji su banke sastavile, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja postojala bi. Neravnotežu nije prouzročila promjena tečajne valute švicarski franak, nego ugovorna odredba točnije koja traje i koristi se sve dok nije otplaćen kredit. Neravnotežu nisu prouzročile niti promjena tečaja valute švicarski franak ni promjena kamatne stope nego ugovorne odredbe. Stoga nisu osnovane tvrdnje tuženika vezano uz metodologiju izračuna i navodi da predmetno vještačenje ne pridonosi rješenju ovog spora obzirom da je izrađeno kao da su stranke ugovorile kunski krediti s fiksnom kamatnom stopom iako je predmetni kredit nesporno vezan uz valutu CHF te su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu. Dopunskim nalazom vještaka u cijelosti je udovoljeno zadatku vještačenja, u nalazu i mišljenju vještaka sud ne nalazi nejasnoća ni proturječnosti te istome kao stručnom, objektivnom i obrazloženom datom korištenjem potrebite dokumentacije i elemenata izračuna u cijelosti poklanja vjeru. Tuženik ne prigovara matematičkom izračunu vještaka. Imajući u vidu naprijed izloženo zahtjev tužitelja valjalo je usvojiti kao osnovan te odlučiti kao u izreci ove presude. Odluka o kamatama na dosuđeni iznos temeljena je na odredbi čl. 1115 ZOO-a tekuća od dana stjecanja, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu iz čega proizlazi logičnim zaključak da je tuženik nepošten stjecatelj, a u svezi s čl. 29 st. 2 ZOO-a, dosuđena po stopama naznačenim u izreci ove presude. Sud je stajališta da nema zakonske osnove da se tužitelju od ukupno utvrđenih preplaćenih iznosa, temeljem utvrđenih ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, odbiju iznosi koje je on tijekom otplate kredita manje platio iz osnova manjeg tečaja od tečaja utvrđenog u vrijeme isplate ugovora o kreditu. To iz razloga što plaćanjem eventualno manjih iznosa mjesečnih anuiteta od strane tužitelja ne proizlazi da je bilo koji dio imovine tuženika prešao u imovinu tužitelja pa stoga u tim okolnostima sud nalazi neosnovanim prigovore tuženika vezano uz uzimanje u obzir negativne razlike. Tu valja reći i to da je navedeno ujedno i stajalište važeće sudske prakse izraženo u odlukama Vrhovnog Suda Republike Hrvatske (primjerice Rev-549/23 i Rev-677/23) prema kojem nema postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti i neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333 ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl.195 i čl.196. ZOO odnosno ako nije podnesena protutužba. U konkretnom predmetu tuženik samo osporava visinu potraživanja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu smatrajući da bi sud trebao uzeti u obzir iznose koje je tuženik manje platio kada je tečaj CHF bio niži, a da pri tome nije stavio prigovor u smislu naprijed izraženog shvaćanja.

18. Odluka o trošku parničnog postupka temeljena je na odredbi čl. 154 st. 2 ZPP- a kojim je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupak te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Tužitelj je kvalitativno uspio u sporu 100%, kvantitativno 80,59% (81%) pa je njegov uspjeh 90,50% (181% / 2 = 90,50%). Tuženik kvalitativno točnije s osnovom nije uspio dok je s visinom uspio 19% pa je uspjeh tuženika 9,50% (19% / 2 = 9,50%). Kada se od uspjeha tužitelja koji je veći oduzme uspjeh tuženika (90,50% - 9,50% = 81%) tužitelj je u konačnici uspio sa 81%. Trošak tužitelja određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to temeljem Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1 te Tbr. 42 i 48. Trošak se sastoji od troška sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, podnesak 30.3.2022. 100 bodova, podnesak 29.1.2023. 100 bodova, ročište 25.10.2021. 100 bodova, ročište 7.4.2022. 100 bodova, ročište 12.7.2022. 100 bodova, ročište 30.1.2023. 100 bodova, ročište 7.3.2023. 100 bodova, ročište 18.3.2025. 100 bodova, podnesak 5.2.2025. 100 bodova te ročište 8.7.2025. 100 bodova ili ukupno 1100 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos parničnog troška od 2.200,00 EUR. Imajući u vidu omjer tužitelja uspjeha u sporu od 81% tužitelju je dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.782,00 EUR. Tužitelju je dosuđen trošak vještačenja u iznosu od 331,81 EUR koji troškovi su bili nužni za vođenje ovog postupka te je tako tužitelju ukupno utvrđen parnični trošak u iznosu od 2.113,82 EUR. Odluka o kamatama na trošak temeljena je na odredbi članka 30 st. 2 Ovršnog zakona.

U Zagrebu, 8. rujna 2025.

Sudac:

Vesna Horvat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u pet primjeraka.

Dna:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.