REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
Poslovni broj: K-1392/2025-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda, Ivani Milički, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Snježane Blažina, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog CF, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (u daljnjem tekstu: OKDO Zagreb) broj KO-DO-1038/2025 od 10. srpnja 2025. godine, nakon održane javne rasprave dana 19. kolovoza 2025. godine i 08. rujna 2025. godine, u prisutnosti savjetnika OKDO-a Zagreb CFO, optuženog CF osobno i branitelja po službenoj dužnosti optuženog, odvjetnika Gorana Buljanovića, dana 08. rujna 2025. godine objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Optuženi CF, zvan " C", OIB: [osobni identifikacijski broj], sin G i U rođene T, rođen **.**.1987. u [adresa], s prijavljenim prebivalištem u [adresa], sada u istražnom zatvoru Zatvora u Zagrebu, državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju ugostitelj, sa završenom SSS, prije uhićenja bio zaposlen na Carini kao vozač viljuškara, primao mjesečnu plaću u iznosu od 1.200,00 eura, sada nezaposlen, srednjeg imovnog stanja, bez imovine u vlasništvu, neoženjen, bez djece, služio vojsku u Koprivnici i Velikoj Buni 2005. godine, nema vojni čin, niti odlikovanje, kazneno osuđivan, prekršajno kažnjavan, ne vodi se drugi kazneni postupak
k r i v j e
što je
– 20. lipnja 2025., u Zagrebu, Dubrava 137, za vrijeme dok se GF nalazila u službenim prostorijama III. PP Zagreb kako bi prijavila uznemiravanje od strane CF, s broja [broj telefona] putem Internet platforme WhatsApp poslao poruku GF na broj [broj telefona] sadržaja;“Da ti kažem ja i ti smo završili zauvijek, jer lažeš sebe ne mene, i nećemo se vidit prvog sedmog jer te ne želim vidjet, ti si svoje rekla, više mi nije stalo“, a nakon što GF nije odgovorila, istoj je u nakani da je ustraši poslao poruku sadržaja „Znači nećeš odg, dobro sad znam što ću napraviti“, te poslao slikovnu poruku na kojoj se nalazila eksplozivna naprava odnosno „bomba“, da bi potom na isti način i u istoj namjeri, u 13:04, oštećenoj poslao poruku sadržaja „Sad dolazim na Markovo polje“, koje riječi i ponašanje su kod GF izazvale osjećaj straha za njezin život i osobnu sigurnost,
- dakle, drugome ozbiljno prijetio da će mu nanijeti zlo eksplozijom,
- čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; u daljnjem tekstu: KZ/11).
II. Temeljem članka 139. stavak 2. KZ/11 optuženi CF se
o s u đ u j e
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE.
III. Temeljem članka 56. KZ/11 optuženom CF se
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
te se određuje da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je optuženi CF osuđen neće izvršiti ukoliko optuženi CF u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo te ukoliko ne krši obveze koje su mu određene izrečenim sigurnosnim mjerama.
IV. Temeljem članka 54. KZ/11 optuženom se u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme uhićenja od 20. lipnja 2025. godine do 21. lipnja 2025. godine, te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. lipnja 2025. godine do 08. rujna 2025. godine.
V. Temeljem članka 69. KZ/11 optuženom CF se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje 3 (tri) godine.
VI. Temeljem članka 73. KZ/11 optuženom CF se
i z r i č e
sigurnosna mjera zabrane približavanja na razdaljinu ispod 100 (sto metara), te zabrane uznemiravanja ili uhođenja žrtve GF, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], u trajanju od 5 (pet) godina.
VII. Temeljem članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora optuženom ukoliko isti bez opravdanog razloga krši obveze izrečene mu sigurnosnim mjerama.
VIII. Temeljem članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; u daljnjem tekstu: ZKP/08) optuženi CF se u cijelosti oslobađa dužnosti snošenja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08, kao i dužnosti snošenja troškova na ime nužnih izdataka i nagrade postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, koji padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog CF, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11.
2. Optuženi CF, pozvan da se očituje o optužbi, izjavio je da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, ali da nije suglasan sa predloženom sankcijom iz optužnice.
3. U svojoj obrani, iznesenoj na početku dokaznog postupka, a budući se optuženi očitovao krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, naveo je da priznaje da je počinio ovo kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužnicom i da mu je jako žao zbog toga. Nadalje je naveo da se kaje i da tako nešto više neće ponoviti, kao i da želi naglasiti da to ne bi napravio da nije bio pod utjecajem alkohola i da je zapravo to sve bilo u afektu. Na kraju je ponovio da mu je jako žao, te da nije suglasan sa predloženom kaznom, kao i da bi molio, ako je ikako moguće, da mu se izrekne blaža kazna i da mu se odredi neko liječenje, a on bi sigurno poštivao odluku suda.
4. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitani su i pregledani zapisnik o zaprimanju kaznene prijave III. Policijske postaje Zagreb od 20. lipnja 2025. godine, do dijela: "Prijavitelj izjavljuje:" (list 7-8, 59-60 spisa), fotografije zaslona mobilnog telefona oštećene GF (list 13-16, 18-19, 61-64 i 66-67 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 20. lipnja 2025. godine (list 20 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 00263433 od 20. lipnja 2025. godine (list 21 spisa) i zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora od 21. lipnja 2025. godine (list 28-30 spisa), potom je uz suglasnost stranaka pročitan zapisnik o ispitivanju oštećene GF u svojstvu svjedoka od 03. srpnja 2025. godine (list 105-106 spisa), te nalaz i mišljenje sudskog vještaka prof. dr. sc. Lane Mužinić Marinić od 28. kolovoza 2025. godine (list 178-187 spisa), te su na kraju dokaznog postupka pročitani izvaci iz kaznene (list 123-124 spisa) i iz prekršajne (list 120-122 spisa) evidencije za optuženog.
5. Optuženi se u odnosu na kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret očitovao da se smatra krivim, te je učinio nespornim sve činjenične navode optužnice, a obrana optuženog u kojoj priznaje počinjenje kaznenog djela je suglasna sa svim dokazima koje je sud prihvatio, zbog čega je sud utvrdio da je ovakvim postupanjem optuženi ostvario sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret.
6. Obzirom na navedeno, a sukladno odredbi članka 459. stavak 7. ZKP/08, obrazlaže se dalje samo odluka o kazni na koju je optuženi osuđen, odnosno, koje je okolnosti sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne.
6.1. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.
6.2. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio priznanje kaznenog djela, čime je isti ubrzao i olakšao okončanje ovog kaznenog postupka, te izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, dok je otegotnim cijenio njegovu dosadašnju kaznenu osuđivanost i prekršajnu kažnjavanost, te činjenicu da je kazneno djelo počinjeno u roku kušnje.
6.3. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno, da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja, iako je sastavni element kaznenog djela, ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni. Također je uzeto u obzir da je optuženi počinio kazneno djelo u stanju smanjene ubrojivosti.
6.4. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, ali je potom optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, te ako ne bude kršio obveze koje su mu određene sigurnosnom mjerom obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11 i sigurnosnom mjerom zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve iz članka 73. KZ/11. Naime, sud smatra da se uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije, odnosno, da će ista utjecati i na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačati se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, kao i da će se i jačati svijest optuženog i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja.
6.5. Prilikom odmjeravanja kazne sud je vodio računa da je optuženi kazneno i prekršajno osuđivana osoba, međutim, unatoč tome sud smatra da činjenica priznanja kaznenog djela od strane optuženog i kajanje za isto pokazuje da je optuženi svjestan nedopustivosti i neprimjerenosti svog ponašanja te da u cijelosti prihvaća društvenu osudu zbog takvog neprihvatljivog ponašanja, slijedom čega sud smatra da kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a koja je dostatna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela, nije potrebno neposredno i izvršiti jer sud smatra da će se i uvjetnom osudom, uz izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti i uz izrečenu sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve, postići opća i specijalna svrha kažnjavanja. Treba istaknuti da sud izricanjem uvjetne osude daje posljednju priliku optuženom da se ponovno uključi u društvo, odnosno, u redovni život u kojem nema mjesta činjenju kaznenih djela, i da pokaže da je napokon shvatio ozbiljnost i nedopuštenost ponašanja za koje je sada kažnjen. Ključno je za istaknuti da se radi o osobi koja evidentno ima problema sa alkoholom, te je od strane vještaka utvrđeno da je njegova ovisnost u vrijeme počinjenje djela imala odlučujuće značenje za počinjenje djela te da bi u budućnosti mogla poticajno djelovati na počinjenje novog kaznenog djela, zbog čega mu je sigurnosna mjera i izrečena jer su njegovi problemi sa alkoholom prisutni već dulji niz godina, a dosada mu nije bila izricana sigurnosna mjera obveznog liječenja, te je upravo ključno, a kako bi se ostvarila svrha specijalne prevencije u odnosu na konkretnog optuženog, da se isti liječi, iz kojeg razloga mu je izrečena uvjetna osuda sa najdužim rokom kušnje, za koju sankciju sud smatra da će se istom postići svrha kažnjavanja, i to u situaciji kada je optuženi priznao počinjenje kaznenog djela i kada je vještak utvrdio da je njegova ovisnost imala odlučujuće značenje za počinjenje djela, a sigurnosna mjera izrečena uz uvjetnu osudu može trajati 3 (tri) godine, dok uz izrečenu bezuvjetnu kaznu zatvora može trajati samo za vrijeme izvršavanja kazne zatvora, slijedom čega sud smatra da će u konkretnoj situaciji upravo činjenica da se optuženom u slučaju kršenja sigurnosnih mjera prijeti kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine djelovati na istoga da shvati da je krajnje vrijeme da prestane sa činjenjem kaznenih djela, uz svijest o ozbiljnosti i dugoročnosti posljedica koje će nastupiti ukoliko se bude opet protupravno ponašao. Dakle, sud upravo suprotno optužbi smatra da se svrha kažnjavanja u konkretnoj situaciji može ostvariti i uvjetnom osudom uz izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti i sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve u najduljem zakonom propisanom trajanju, a budući je očigledno da je optuženom više potrebno liječenje nego zatvor, te sud smatra i da je njegov boravak u istražnom zatvoru u trajanju od gotovo tri mjeseca utjecao na njega na način da je postao svjestan da je njegovo ponašanje neprihvatljivo i koje su posljedice istog, kao i da se ubuduće neće tako ponašati, već da će biti uzoran član društva. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i počinjenje istog, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od 5 (pet) godina, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženi ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen će se izvršiti, kao i u slučaju nepridržavanja obveza koje za njega proizlaze iz sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti i sigurnosne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve, izrečenih uz uvjetnu osudu.
7. Nadalje, tijekom postupka je provedeno psihijatrijsko vještačenje optuženog te je u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Lane Mužinić Marinić, a što je pročitano uz suglasnost stranaka i na što nije bilo primjedbi, u bitnome navedeno da je ponašanje optuženog u vrijeme počinjenja djela proizašlo iz strukture ličnosti, dinamike odnosa sa žrtvom, emotivnog disbalansa i ovisnosti o alkoholu, a da je iz medicinske dokumentacije vidljivo da ima višegodišnje probleme s konzumacijom alkohola, ali da nema podataka o sustavnom psihijatrijskom liječenju zbog problema s alkoholom. Nadalje se u nalazu i mišljenju navodi da je optuženi osoba kod koje je dijagnosticiran poremećaj ličnosti dominantno dissocijalnih karakteristika, ovisnost o alkoholu te štetna uporaba više vrsta psihoaktivnih tvari, kao i da je isti solidno prosječno općeg intelektualnog funkcioniranja. Nadalje se navodi da je u vrijeme ostvarenja obilježja kaznenog djela, optuženikovo shvaćanje svojeg postupanja kao i mogućnost vladanja svojom voljom bila smanjena, ali da nije riječ o bitno smanjenoj ubrojivosti. Nadalje se navodi da je ovisnost optuženog u vrijeme počinjenja djela imala odlučujuće značenje za počinjenje djela te da bi u budućnosti mogla poticajno djelovati na počinjenje novog kaznenog djela, slijedom čega bi bilo indicirano preporučivanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11. Imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka optuženom je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11, koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje 3 (tri) godine, s time da je optuženi upozoren na mogućnost opoziva uvjetne osude ako bude bez opravdanog razloga kršio obvezu koja mu je određena izrečenom sigurnosnom mjerom.
8. Optuženom je izrečena i sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve GF u trajanju od 5 (pet) godina. Naime, sud u konkretnom slučaju smatra da su ispunjeni zakonski uvjeti za izricanje predmetne sigurnosne mjere neovisno o obrani optuženog u kojoj je pokazao svijest o neprihvatljivosti svojeg ponašanja, a uzimajući u obzir njegovo ranije ponašanje, kao i okolnost da očito ne može prihvatiti da žrtva s njim više ne želi biti u bilo kakvom odnosu, što pokazuje da ima nerazriješene odnose sa istom, pa će se upravo iz tih razloga sigurnosnom mjerom prevenirati potencijalno ponovno protupravno postupanje optuženog te utjecati na njega da se kloni žrtve i da pokaže da je odlučio krenuti novim životnim smjerom, odnosno, da pokaže da će nastaviti sa životom u skladu sa društveno prihvaćenim normama, uz upozorenje da će se, a ukoliko bez opravdanog razloga bude kršio obveze iz izrečene sigurnosne mjere, uvjetna osuda opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora.
9. Budući je odredbom članka 54. KZ/11 određeno da se u izrečenu kaznu zatvora uračunava svako lišenje slobode u vezi sa kaznenim djelom, odnosno, vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, odlučeno je da će se optuženom u slučaju da bude opozvana uvjetna osuda, u kaznu zatvora uračunati vrijeme uhićenja od 20. lipnja 2025. godine do 21. lipnja 2025. godine, te vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru 24. lipnja 2025. godine do 08. rujna 2025. godine.
10. Iako je optuženi oglašen krivim za učin kaznenog djela, sud je istog temeljem zakonske odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, kao i troškova na ime nagrade i nužnih izdataka ranije postavljenog branitelja po službenoj dužnosti budući je isti nezaposlen, slijedom čega je sud ocijenio da bi plaćanjem troškova postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
U Zagrebu, 08. rujna 2025. godine
Sudac:
Ivana Milički
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.
DNA:
1. OKDO-u Zagreb na broj KO-DO-1038/2025
2. optuženom – [adresa]
3. žrtvi GF - nakon pravomoćnosti