Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Poslovni broj: Gž-467/2024-3
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Irene Lenić kao predsjednice vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ines Bojić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB: 53056966535, zastupane po punomoćniku Danku Škari, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužene, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-10378/2023-31 od 21. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 8. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-10378/2023-31 od 21. ožujka 2024.
II. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnost odredbe ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule vezane uz CHF te je tuženoj naloženo da tužitelju na ime preplate kredita isplati iznos od 4.626,41 euro sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni iznos preplate od dospijeća pa do isplate kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.199,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve u roku 15 dana.
Odbijen je zahtjev tužene za naknadom troškova parničnog postupka.
2. Pravodobno podnesenom žalbom tužena pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe protiv presude a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
2.1. Navodi da je prvostupanjska presuda nerazumljiva u pogledu dosuđenih iznosa preplate kredita imajući u vidu pojedinačno dosuđene iznose u specifikaciji tijeka zakonskih zateznih kamata slijedom čega je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.
2.2. Nadalje osporava zaključak prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF te smatra da je i u tome dijelu prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. točka 11. ZPP-a jer presuda uopće ne sadrži razloge za utvrđenje ništetnosti navedene ugovorne odredbe.
2.3. Tužena smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer je propustio uzeti u obzir i tzv. negativne tečajne razlike što je nužno da bi se utvrdila eventualna preplata kredita.
2.4. Obzirom na gore navedeno smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno odredbu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 114/22. i 156/22. - dalje u tekstu ZOO) jer je tužena prema navedenoj presudi dužna platiti i više od onoga što tužitelju realno pripada imajući u vidu zakonsku formulaciju u pogledu vrijednosti postignute koristi.
2.5. Nadalje navodi a pozivom na odredbu članka 326. stavak 2. ZOO-a da tužitelj uopće nije mogao isticati navodnu ništetnost odredbe niti se prvostupanjski sud može pozivati na stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF obzirom da je ugovor u cijelosti ispunjen a uzrok ništetnosti je zabrana manjeg značaja.
2.6. Tužena smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom odlučivanja o istaknutom prigovoru zastare te osporava odluku o troškovima parničnog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj u cijelosti osporava žalbene navode te predlaže drugostupanjskom sudu odbijanje žalbe kao neosnovane uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.
6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF kao i zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog navedene ništetne odredbe.
7. Tijekom postupka je utvrđeno da su parnične stranke sklopile ugovor o kreditu 6. ožujka 2007., broj: 228-50-3952180 prema kojem je tužitelju odobren kredit u iznosu od 31.851,36 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tužene na rok otplate od 84 mjeseca i uz početno ugovornu kamatnu stopu od 5,50% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci tužene.
Nesporno je da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa i tečaj CHF a prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka knjigovodstveno-financijske struke proizlazi da je došlo do preplate kredita zbog povećanja tečaja CHF u iznosu od 4.626,41 eura kao i to da je kredit otplaćen.
8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbe članka 502.a. stavak 1, članka 502.b. i članka 502.c. ZPP-a odnosno na presude sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF utvrđuje ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli te pozivom na odredbe članka 1111. i članka 1115. ZOO-a obvezuje tuženu na plaćanje preplaćenog iznosa kredita imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka knjigovodstveno-financijske struke sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana izvršene preplate pa do isplate pri čemu kao neosnovan odbija istaknuti prigovor zastare tražbine.
9. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
10. Neosnovani su žalbeni navodi o pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda vezanom za ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
Prvostupanjski sud daje jasno i dostatno obrazloženje na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega smatra da su navedene ugovorne odredbe ništetne imajući u vidu, između ostalog, i presude sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF odnosno pravna utvrđenja kojima je vezan.
10.1. Naime prema odredbi članka 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu se mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektive tužbe i u tome slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
10.2. U postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF je pravomoćno utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
10.3. Nesporno je da se tužitelj u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćne presude sudova u postupku kolektivne zaštite slijedom čega ima mjesta primjeni odredbi članka 502.c. ZPP-a.
Ovaj sud napominje da se u svakom posebnom restitucijskom predmetu mora utvrditi činjenično stanje u pogledu konkretnog potrošača te na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja primijeniti stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača obzirom da se u tome postupku ništetnost navedenih odredbi ugovora procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača (o tome Ustavni sud Republike Hrvatske, U- III/4613/2021., U-III/3540/2021., U-III/3446/2021., U-III-5458/2021.).
10.4. Teret dokaza na okolnost da li je tužitelj kao potrošač u potpunosti bio upoznat sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule odnosno povećanja tečaja CHF na osnovu kojih bi mogao donijeti informiranu odluku kao i na to da se eventualno ne radi o potrošačkom ugovoru je strani tužene.
10.5. Upravo imajući u vidu gore navedeno prvostupanjski sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke te pravilnom ocjenom njegovog iskaza utvrdio da nije bio upoznat od strane tužene sa svim elementima odnosno pravnim i ekonomskim posljedicama fluktuacije tečaja CHF promjene kamatne stope i valutne klauzule radi donošenja informirane odluke za sklapanje ugovora.
10.6. Neosnovani su žalbeni navodi u pogledu istaknutog prigovora zastare. Naime prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a nakon prekida zastara počinje teći iznova i vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (članak 245. stavak 1. ZOO-a).
Potraživanje tužiteljeva zahtjeva zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku (stjecanje bez osnove) te imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 28. srpnja 2020. te pravomoćnost presude o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (14. lipnja 2018.) nesporno je da nije došlo do zastare tražbine (o tome i objedinjeno pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., Su-IV-33/2022-2).
11. Nadalje po ocijeni ovoga suda neosnovani su žalbeni navodi i u pogledu tvrdnje tužene da je sud prilikom utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva trebao imati u vidu i tzv. negativnu razliku odnosno vremenski period u trajanja kredita u kojem su tečaj CHF odnosno kamatna stopa bili manji.
Suprotno žalbenim navodima time nije došlo do narušavanja pravične ravnoteže ugovornih strana na štetu tužene obzirom da se radi o financijskoj instituciji kojoj su sve okolnosti u vezi mogućnost naglih fluktuacija tečaja i promjene kamatne stope morale biti poznate tako da eventualni gubitak zarade u tome periodu predstavlja poslovni rizik.
S druge pak strane plaćanjem manjih anuiteta tužitelj nije ostvario nikakvu korist kako to proizlazi iz žalbenih navoda pri čemu se napominje da se restitucijski zahtjev u ovom postupku temelji na pravnim utvrđenjima sudova u postupku kolektivne zaštite u kojem je utvrđeno da su tužena i ostale banke povrijedile prava potrošača tj. u tome postupku je upravo njima a ne bankama pružena pravna zaštita od nezakonitih postupanja prilikom sklapanja ugovora o kreditima vezanim uz CHF.
No prvenstveno se napominje da je osnovna pretpostavka radi donošenja meritorne odluke u pogledu tzv. negativne razlike postavljanje prigovora radi prijeboja odnosno protutužbenog zahtjeva od strane tužene što nesporno nije učinila (VSRH, Rev-549/2023.).
11.1. U pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata ovaj sud napominje da prema odredbi članka 1115. ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.
Kao što je već navedeno u postupku kolektivne zaštite je utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila navedene ništetne odredbe a slijedom navedenog je i nepošteni stjecatelj navedenog iznosa preplate kredita.
Nadalje su neosnovani žalbeni navodi vezani za dosuđeni iznos preplate kredita jer se eventualna razlika odnosi na posljedice konverzije odnosno postavljanje tužbenog zahtjeva u valuti EUR.
Također se napominje da je tužena imala mogućnost isticati ovaj prigovor nakon specificiranja tužbenog zahtjeva te eventualno predložiti dopunu vještačenja na tu okolnost a ne ovu činjenicu iznositi tek u žalbi protiv presude.
Osim toga tužena ima obvezu podmiriti iznos naveden u specifikaciji mjesečnih iznosa preplate za zakonskim zateznim kamatama a što je za nju povoljnije imajući u vidu žalbene navode.
Također su neosnovani žalbeni navodi u vezi dopuštenosti tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti navedene ugovorne odredbe zbog činjenice da je kredit otplaćen imajući u vidu odredbe članka 327. stavak 1. i članka 328. ZOO-a prema kojim odredbama na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti te se na nju može pozvati svaka zainteresirana osoba pri čemu se pravo na isticanje ništetnost ne gasi. Obzirom na gore navedeno činjenica otplate kredita nije odlučna na pravo tužitelja na postavljanje zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe niti zbog toga dolazi do gubitka pravnog interesa tužitelja.
11.2. Prvostupanjski sud je donio i zakonitu odluku o troškovima parničnog postupka imajući u vidu vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka u postupku te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.) uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a a žalbeni navodi ne dovode u sumnju njezinu pravilnost.
11.3. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu a ujedno je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. navedenog zakona odbio zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude jer je ista odbijena kao neosnovana kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu jer se ne radi o nužnom trošku..
Vukovar, 8. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Irena Lenić
