REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Split, Domovinskog rata 4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Broj: Pp-14785/2024-2

Općinski prekršajni sud u Splitu po sutkinji Željki Matkov uz sudjelovanje zapisničarke Marije Žuro, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika "ULTRA MODA" d.o.o. i ĐN, povodom prigovora okrivljenika na prekršajni nalog Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor trgovine, usluge i zaštite potrošača; Klasa: UP/I- 336-02/24-01/276, Urbroj: 443-02-03-01-24-3 od 24. listopada 2024., zbog prekršaja kažnjivog po članku 149. stavak 1. točka 49., a u svezi sa stavkom 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 19/22.), ispitujući optužni prijedlog 8. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 161.stavak 6. Prekršajnog zakona

Prvookrivljenik: "ULTRA MODA" d.o.o., OIB: 11196396573, sa sjedištem u [adresa], kao pravna osoba, prekršajno nekažnjavana,

Drugookrivljenik: UN, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1969. , s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, kao odgovorna osoba, prekršajno nekažnjavan,

o s l o b a đ a j u  s e  o p t u ž b e

da su u razdoblju od 1. listopada 2024. do 31. listopada 2024. u prodajnom prostoru prodavaonice ALEDONA FASHION u [adresa] (PC Joker) koji posluje u sastavu okrivljene pravne osobe kao i na artiklima koji su bili obuhvaćeni istaknutim posebnim oblikom prodaje u odnosu prema potrošaču koristili nepošteno odnosno zavaravajućom poslovnom praksom, na način da su isticali netočne informacije o postojanju pogodnosti u odnosu na cijenu pojedinih proizvoda, tako što su odobravali popust na sav odjevni asortiman osim modnih dodataka u visini do 50% na artiklima za koje odobren poseban oblik prodaje, između ostalih na nasumično odabranim artiklima majica (šifra: 9676), hlače ( šifra 9848) haljina ( šifra: 1690), haljina ( šifra: 2490) zavaravajući isticali informaciju o posebnom obliku prodaje, odnosno pored važeće maloprodajne cijene dodatno isticali i cijenu koja nije najniža cijena koju je trgovac primjenjivao za istu robu tijekom razdoblja od 30 dana prije provođenja posebnog oblika prodaje, čime su potrošačima pružali netočne informacije odnosno neistinite informacije u pogledu cijene proizvoda, odnosno postojanja određene pogodnosti u odnosu na cijenu proizvoda,

dakle, koristili se nepoštenom, odnosno zavaravajućom poslovnom praksom,

čime su počinili prekršaj opisan u članku 34. stavak 4. podstavak 1. a u svezi sa člankom 35. stavak 1. točka 4. i stavak 2. . Zakona o zaštiti potrošača, a kažnjivo po članku 149. stavak 1. točka 49. i stavak 2. istoga Zakona.

Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.a) Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Split, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača pod gore navedenim brojem od 24. listopada 2024. izdali su prekršajni nalog protiv okrivljenika, a zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci presude.

2. U zakonskom roku okrivljenici su uložili prigovor na navedeni prekršajni nalog pa je sud prekršajni nalog pod gore navedenim brojem stavio izvan snage i nastavio redovni postupak.

3. Odredbama članka 34. Zakona o zaštiti potrošača propisano je:

(1) Poslovna praksa je nepoštena:

– ako je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i

– ako, u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena.

(2) Poslovna praksa koja će vjerojatno bitno utjecati na ekonomsko ponašanje samo jasno odredive skupine potrošača koji su zbog tjelesnih ili duševnih mana, dobi ili lakomislenosti posebno osjetljivi na određenu poslovnu praksu ili određeni proizvod, i to na način koji je trgovac mogao razumno predvidjeti, procjenjivat će se iz perspektive prosječnog člana te skupine potrošača.

(3) Odredba stavka 2. ovoga članka ne utječe na dopuštenost korištenja uobičajene i zakonite promidžbene prakse preuveličavanja ili davanja izjava za koje se ne očekuje da budu shvaćene doslovno.

(4) Nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatra:

– zavaravajuća poslovna praksa i

– agresivna poslovna praksa.

3.1. Odredbama čl.35. Zakona o zaštiti potrošača propisano je:

(1) Poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. ovoga članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. (2) Okolnosti iz stavka 1. ovoga članka na koje se zavaravajuća poslovna praksa odnosi jesu:

1. postojanje ili priroda proizvoda

2. osnovna obilježja proizvoda, kao što su njegova dostupnost, koristi, rizici, izvedba, sastav, pripadci, postojanje postprodajne pomoći potrošaču i sustava rješavanja pritužbi, metode i datum izrade ili nabave, dostava, podobnost za ostvarivanje svrhe, način korištenja, količina, specifikacija, zemljopisno ili tržišno podrijetlo, rezultati koji se očekuju od njegove uporabe ili rezultati i bitni pokazatelji testova ili provjera provedenih na proizvodu

3. opseg obveza trgovca, motivi poslovne prakse te priroda postupka prodaje, bilo koja izjava ili simbol koji se odnosi na izravno ili neizravno sponzorstvo ili odobrenje trgovca ili proizvoda

4. cijena proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu

5. potreba servisiranja, rezervnih dijelova, zamjene ili popravka

6. priroda, obilježja i prava trgovca ili njegova zastupnika, kao što su njegov identitet, imovina, kvalifikacije, status, odobrenja, članstvo u određenim udruženjima ilipovezanost s nekim drugim subjektima, njegovo industrijsko, komercijalno ili drugo intelektualno vlasništvo, nagrade i priznanja

7. prava potrošača, uključujući prava koja potrošač ima na temelju pravila o odgovornosti za materijalne nedostatke

8. rizici kojima potrošač može biti izložen.

(3) Poslovna praksa se smatra zavaravajućom ako, u konkretnom slučaju uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja, prosječnog potrošača navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, a uključuje:

1. bilo koji oblik stavljanja proizvoda na tržište, uključujući i usporedno oglašavanje koje dovodi do poistovjećivanja tog proizvoda s nekim drugim proizvodom, žigom, zaštićenim imenom ili drugim znakom raspoznavanja konkurenta na tržištu

2. nepoštivanje obveza, od strane trgovca, koje proizlazi iz pravila postupanja trgovaca koja ga obvezuju, uz pretpostavku da ta obveza ne predstavlja tek namjeru, već je riječ o čvrstoj obvezi koju je moguće provjeriti te uz pretpostavku da je trgovac u okviru poslovne prakse naznačio da je vezan tim pravilima postupanja

3. svako stavljanje robe na tržište Republike Hrvatske uz tvrdnju da je identična robi stavljenoj na tržište u drugim državama članicama iako se ta roba značajno razlikuje po sastavu ili obilježjima, osim ako je to opravdano legitimnim i objektivnim kriterijima.

4. Sukladno članku 6. Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu (u daljnjem tekstu: Direktiva) poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži lažne informacije te je stoga neistinita ili ako na bilo koji način, uključujući sve ukupno predstavljanje, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača, čak i ako je informacija činjenično točna i to u odnosu na jedan ili više slijedećih čimbenika te ako u bilo kojem od spomenutih slučajeva potrošača navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio.

5. Dakle, poslovna praska smatra se zavaravajućom:

- ako sadrži netočne informacije zbog čega je neistinita,

- ako na drugi način, uključujući njeno cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u čl.35.st.2. Zakona o zaštiti potrošača,

- čime prosječnog potrošača navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

6. Imajući u vidu odredbe Zakona o zaštiti potrošača i Direktive te činjenični opis djela koji se okrivljenicima stavlja na teret, ovaj sud je zaključio da u činjeničnom opisu djela nisu ostvarena bitna obilježja zavaravajuće poslovne prakse. Odnosno iz činjeničnog opisa djela navedeni su samo nasumično odabrani artikli i to između ostaloga majica ( šifra 9676), hlače ( šifra: 9848), haljina ( šifra: 1690), haljina (šifra: 2490), a iz činjeničnog opisa djela nije vidljivo kolika je bila cijena navedenih proizvoda te koliko je cijena smanjena u visini do 50%, i je li smanjena u razdoblju od 30 dana.

7. Sukladno odredbi čl.5.st.2. Direktive poslovna praksa je nepoštena ako je u suprotnosti sa zahtjevima u pogledu profesionalne pažnje iako bitno narušava ili je vjerojatno da će bitno narušiti gospodarsko ponašanje prosječnog potrošača. Odredbama članaka 6., 7. i 8. Direktive zabranjuje se zavaravajuća i agresivna poslovna praksa ako navodi je vjerojatno da će prosječnog potrošača navesti da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio.

8. Zahtjev da se poslovnom praksom mora moći narušiti gospodarsko ponašanje potrošača kako bi se smatrala nepoštenom, drugačije je formuliran u čl.5.st.2. nego u člancima 6., 7. i 8. Direktive. No, članak 5.st.2. Direktive trebao bi se tumačiti u svezi sa čl.2.t.e) Direktive koja glasi: Bitno narušavanje gospodarskog ponašanja potrošača znači korištenje poslovne prakse sa ciljem bitnog narušavanja potrošačeve sposobnosti da donese informiranu odluku, što potrošača navodi na donošenje odluke o poslu koju inače ne bi donio.

9. Stoga na temelju čl.5.st.2. Direktive ono što određuje narušava li bitno poslovna praksa gospodarsko ponašanje prosječnog potrošača ili je vjerojatno da će ga bitno narušiti jest navodi li poslovna praksa ili je vjerojatno da će navesti potrošača da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio. To je ocjena jednaka onoj koju je potrebno dati u skladu sa člancima 6., 7. i 8. Direktive. Iz toga proizlazi da je jezična formulacija čl.5.st.2. Direktive različita od jezične formulacije članaka 6., 7. i 8. Direktive, dok je zahtjev u pogledu bitnog narušavanja ponašanja potrošača istovjetan.

10. Poslovna praksa smatra se agresivnom ako u danom činjeničnom okviru, uzimajući u obzir sva njegova obilježja i okolnosti, uznemiravanjem, prisilom, uključujući uporabu fizičke sile te nedopuštenim utjecajem u znatnoj mjeri narušava ili vjerojatno da će u znatnoj mjeri narušiti slobodu izbora prosječnog potrošača odnosno njegovo postupanje u vezi s proizvodom te ga na taj način navodi ili je vjerojatno da će ga navesti na donošenje odluke o poslu koju inače ne bi donio.

11. Pri utvrđivanju koristi li se u poslovnoj praski uznemiravanje, prisila, uključujući uporabu fizičke sile, ili nedopuštenim utjecajem, u obzir se uzima slučaj kada trgovac iskorištava specifičnu nesreću ili okolnosti takve težine koja narušava potrošačevo prosuđivanje, čega je trgovac svjestan, kako bi utjecao na potrošačevu odluku vezanu uz proizvod.

12. Za istaknuti je da je sud Europske unije u predmetu C-295/16 od 19. listopada 2017. presudio da Direktiva uvodi potpuno usklađivanje pravila o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnih subjekata prema potrošačima i da države članice stoga ne mogu usvojiti, kao što se izričito predviđa člankom 4. Direktive, strože mjere od onih koje su predviđene Direktivom, čak ni u svrhu osiguranja više razine zaštite potrošača.

13. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da u činjeničnom opisu prekršaja nisu navedene odlučne činjenice koje čine činjenični supstrat zavaravajuće odnosno agresivne poslovne prakse opisane u Zakonu o zaštiti potrošača i Direktivi, zbog čega djelo opisano na način kako je to učinio ovlašteni tužitelj, po propisu nije prekršaj odnosno nije podvedivo pod prekršaj iz čl.149.st.1.t.49. i st.2. Zakona o zaštiti potrošača pa su okrivljenici oslobođeni optužbe.

14. Na kraju se napominje da je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u više istovrsnih predmeta, između kojih je i predmet ovog suda broj: Pp-1581/2023, donio presude kojima su odbijene kao neosnovane žalbe ovlaštenog tužitelja i potvrđene prvostupanjske presude kojim su okrivljenici oslobođeni od optužbe zbog istog prekršaja uz obrazloženje koje je u bitnome navedeno u obrazloženju presude.

15. Stoga je odlučeno kao u izreci.

Split, 8. rujna 2025.

Zapisničarka:

SUTKINJA:

Marija Žuro (v.r.)

Željka Matkov (v.r.)

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude ovlašteni tužitelj može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 2 primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

PRESUDA SE DOSTAVLJA: okrivljenicima, ovlaštenom tužitelju, u spis