REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Starom Gradu

Novo riva 3

21460 Stari Grad

Poslovni broj: 90 : P-2786/2023-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

P R E S U D A

Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Mariji Pavlinović u pravnoj stvari prvotužiteljice GA, OIB [osobni identifikacijski broj], G 13, Ottone zastupanog po punomoćniku Roberta Hajdarović Stanić, odvjetnik u Zagrebu i drugotužiteljice ŽA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Roberta Hajdarović Stanić,odvjetnik u [adresa], protiv prvotuženika LA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], drugotuženika BA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], trećetuženika SA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], četvrtotuženika GAĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], petotuženika TA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], šestotuženika ZA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], Dep. 70, Santiago zastupanog po punomoćniku Jurica Domančić, odvjetnik u Hvaru, sedmotuženika UA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Jurica Domančić, odvjetnik u [adresa], omotuženika ĐA, OIB [osobni identifikacijski broj], Camino del medio S N. Comuna de Algarrobo, N. Comuna de Algarrobo zastupanog po punomoćniku Jurica Domančić, odvjetnik u Hvaru, devetotuženika FA, OIB [osobni identifikacijski broj], 56, EA, [adresa] i desetotuženika ČA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi pravo vlasništva nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 02. rujna 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika desetotuženika, na ročištu za objavu 8. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je GA s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekla pravo vlasništva ½ nekretnine upisane kao z.k.č.br.

30/3, VINOGRAD, ukupne površine 200 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižni odjel Stari Grad.

II. Utvrđuje se da je ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekla pravo vlasništva ½ nekretnine upisane kao z. k. č. br. [katastarska čestica], VINOGRAD, ukupne površine 200 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižni odjel Stari Grad.

III. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Stari Grad, Općinskog suda u Splitu, izvršiti prijenos prava vlasništva u zemljišnim knjigama sukladno točkama I. i II. ove presude.

IV. Nalaže se tuženiku ČA, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 2.518,18 eura, dok se zahtjev tužiteljica za traženi trošak u iznosu od 328,09 eura odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužiteljice su dana 21. lipnja 2023. godine ovom sudu po punomoćniku podnijele tužbu u kojoj su između ostalog navele kako su one upisane kao jedne od suvlasnica nekretnine označe kao z. k. č. br. [katastarska čestica], oznake VINOGRAD, površine 200 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižni odjel Stari Grad, da su tuženici pravni sljednici ostalih upisanih suvlasnika nekretnine, kako je to pobliže navedeno u tužbi. Tužiteljice su navele kako su one stvarne vlasnice predmetne nekretnine i to temeljem instituta dosjelosti, budući da one samostalno posjeduju istu već gotovo 70 godina i to u cijelosti. Navele su kako je tužiteljica ŽA uz pomoć supruga, pok. IA, koji je bio brat tužiteljice GA , obrađivala vinograd koji je u naravi postojao na nekretnini, a prije nje njeni prednici i oduvijek je u njihovom posjedu. Slijedom navedenog, gotovo 70 godina da tužiteljice imaju samostalan, zakonit, istinit i pošten posjed. Shodno tome tužiteljice predlažu da sud, nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu kojom će utvrditi da su tužiteljice vlasnice u cijelosti predmetne nekretnine.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenu na ovaj sud dana 21. rujna 2023. godine tuženica ad 10. ČA se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu, te je navela kako su se tužiteljice širile na čest 30/3 koja graniči sa česticom na kojoj imaju kuću (čest. 30/2 ) i da su je koristili kao okoliš kuće unatoč protivljenju vlasnika, pa da stoga njihov posjed nije zakonit istinit i pošten, te slijedom toga predlaže da sud odbije tužbu kao neosnovanu, te da obveže tužiteljice na naknadu troška.

3.Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu, Rješenja o nasljeđivanju iza pok. JA, pok. NA, pok. PA, pok. CA, rodnog lista JA, HA, OA, ČA, dosudnice broj O. 16/50, prijepisa posjedovnog lista br 1461, saslušani je svjedok ŠA, te su saslušane tužiteljice.

Sud je odustao od provođenja očevida na mjestu spora iz razloga što identifikacija predmetne nekretnine između parničnih stranaka i tako nije bila sporna, te iz razloga što bi se provođenjem očevida samo odugovlačio postupak i povećali parnični troškovi. Nadalje, iako je sud saslušao tužiteljice, odustao je od saslušanja tuženice ČA iz razloga što ista iako je znala da treba biti saslušana na ročišta nije pristupila. Iako je punomoćnica tuženice ČA zatražila da se ista zbog bolesti sasluša pred drugim sudom, to ovaj sud smatra kako njen iskaz i tako ne bi bio od utjecaja na odluku suda, budući da se ista već pisanim putem tj. podnescima očitovala, pa je slijedom toga sudu upoznat s njenim navodima. Također je sud odustao od saslušanja svjedoka RA, budući da ista iako uredno pozvana na ročište nije pristupila, te je punomoćnik tužiteljica, a koji je i predložio da se ista sasluša, naveo kako njen iskaz i tako nije nužan u predmetnom postupku.

4. Između parničnih stranaka je sporno jesu li tužiteljice dosjelošću stekle pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Između parničnih stranaka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, kako ni predmet spora.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a ocjenjujući dokaze sve zajedno i svakog zasebno, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljica pravno osnovan.

6.Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 70/19, 80/22 i 114/22 dalje:), dalje: ZPP, prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice:

Pregledom e- izvatka za predmetnu nekretninu utvrđeno je kako su kao suvlasnice upisane tužiteljice, te pravni prednici tuženika.

Pregledom posjedovnog lista broj 1461 utvrđeno je kako je kao posjednik upisan KA ( suprug i brat tužiteljica).

Svjedok ŠA naveo je kako se sjeća dok je se još bio dijete kada je imao otprilike 7 godina da je predmetnu nekretninu isključivo obrađivao sada pok. ĆA, te da je to je bilo prije cca 70-ak godina. Svjedok je naveo kako mu je poznato da je AA na predmetnoj nekretnini najviše obrađivao i imao lozu a manjim dijelom je imao koju jabuku, breskvu i smokvu. Da je nakon njegove smrti predmetnu nekretninu nastavio obrađivati njegov sin DA do negdje do Domovinskog rata. Nije mu poznato da bi tužiteljicama itko ikada osporavao pravo na posjed predmetne nekretnine. Nakon što je svjedoku pokazana fotografija koje se nalaze na list spisa 88-94 svjedok iskazao je kako se na fotografijama nalazi upravo predmetna nekretnina. Svjedok je nadalje istaknuo kako mu je poznato da je obitelj sestre MA raseljena po svijetu, te da nitko ne živi na [adresa]. Na poseban upit suda je li na predmetnoj nekretnini viđao VA, majku tuženice ČA svjedok je naveo da on nju uopće ne poznaje. Na poseban upit suda je li ikada na predmetnoj nekretnini viđao tuženicu ČA, svjedok je iskazao da je nikad na predmetnoj nekretnini nije vidio. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice tko je bio sad pok IA svjedok je naveo da je on bio otac tužiteljice ad 1/ odnosno tast tužiteljice ad 2./ Na poseban upit punomoćnika tužiteljica svjedok je odgovirui kako je osim navedenih kultura loze i drugog na predmetnoj nekretnini bila i još jedna drvena kučica. Također nakon što su svjedoku pokazane fotografije koje se nalaze na listu spisa od 88-94 svjedok je istaknuo da se na fotografijama nalazi IA. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li mu poznato kad je mama od MA pok. Ž preminula svjedok je naveo da se on ne može sjetiti koje je to bilo godine jer je bio dijete. Na poseban upit punomoćnika tuženice, a nakon što su svjedoku ponovo pokazane fotografije na listu spisa 88-94 svjedok je iskazao da je upravo predmetno zemljište vidljivo na fotografiji br spisa 89,90 i 94. Na poseban upit punomoćnika tuženika zemljište koje se nalazi na fotografijama, a na kojem dijelu zemljišta stoj pok. IA svjedok je naveo da i to zemljište koliko je njemu je poznato je obrađivao AA, a dok je koliko je njemu poznato zemljište bilo od pok. GJ koji nije na [adresa] dolazio već je otišao živjeti izvan Hrvatske.

Tužiteljica ŽJ navela je između ostalog joj je poznato da je njen otac obrađivao predmetnu nekretninu, te da mu je također pomagala i njena majka te brat i ona. Da je njen otac sve do svoje smrti 1977 godine obrađivao predmetnu nekretninu, odnosno lozu. Nakon smrti oca, da je njen brat nastavio obrađivati predmetnu nekretninu, te je istu obrađivao negdje do domovinskog rata. Posebno je istaknula kako njenog oca, a nakon njegove smrti i njenog brata nitko nikada nije ometao u posjedu na predmetnoj nekretnini, niti im je itko ikada sporio pravo na posjed iste, te da se nikada nisu vodili sporovi za predmetnu nekretninu. Posebno je istaknula kako je njen otac imao još devet braće i sestara, te da su svi otišli s otoka i nikad nisu obrađivali , a nikada nisu ni niti pristupili na predmetnu nekretninu kako oni tako ni njihovi potomci. Na poseban upit punom tužitelja da li je na predmetnu nekretninu viđala tuženicu ad10, ČA, tužiteljica je navela kako istu nikada nije viđala.

Tužiteljica ŽA navela je kako joj je poznato da se na nekretnini nalazila mala poljska kućica "daščara" koja je služila za držanje alata. Koliko je njoj poznato, a po priči njenog supruga, predmetna nekretnina bila je u posjedu njenog svekra i svekrve, te su oni izradili, tj na predmetnoj nekretnini držali tu kućicu. Posebno je istaknula, da je do smrti njenog sada pok svekra Domančić Tome 1977 godine predmetnu nekretninu imali upravo u posjedu i obrađivali on i njena svekrva, dok im je njezin suprug u tome pomagao. Istaknula je kako je nakon smrti svekra predmetna nekretnina do domovinskog rata bila u isključivom posjedu njenog supruga, te da nikada nikoga osim njenog svekra, svekrve i svog supruga na predmetnoj nekretnini nije vidjela niti je čula da bi itko ikada osporavao pravo na posjed, niti da bi ih itko ometao u posjedovanju predmetne nekretnine. Isto tako posebno je navela da nikada nikoga od tuženika, njihovih potomaka, niti bilo koga od ostalih članova obitelji na predmetnoj nekretnini nije vidjela, te također da nikada na predmetnoj nekretnini nije vidjela ni tuženicu ČA .

7.Ostali dokazi ukazali su se suvišni.

8. Ističe se kako tuženica ad. 10 ČA nije na okolnosti koje je navela predložila sudu nikakve daljnje dokaze osim svog saslušanja. Nadalje, navod da su se tuženici protivili posjedovanju predmetne nekretnine od strane prednika tužiteljica i samih tužiteljica također ničim nije dokazala. Čak štoviše ostali tuženici nisu aktivno sudjelovali u postupku, te je u odnosu na neke od njih donesena i presuda zbog ogluhe, iz čega je razvidno kako ne samo da se nisu protivili tužbi nego nisu ni osporavali posjed tužiteljica i njihovih prednika. Također se ističe kako tuženici ad 1- ad 5 i ad 9. nisu dogovorili na tužbu, te su se u odnosu na njih ostvarili uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe. Nadalje, tuženici ad. 6- ad. 8 iako su u predmetnom postupku opunomoćili odvjetnika nisu aktivno sudjelovali u postupku, odnosno nisu se izjašnjavali pisanim putem niti su dolazili na ročišta.

9. Paragrafa 1460 bivšeg OGZ-a glasi.“Da se kroz dosjelost steče nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći:nego je još potrebno da onaj koji ovim načelom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo uz to valja da mu je posjed, zakonit pošten i istinit i da trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paraf 309,316,326 i 345).“Po pravnom pravilu iz paragrafa 328 bivšeg OGZ-a presumira se da je posjed pošten. Sukladno navedenom pravnom pravilu, a i kasnije sukladno načelnom mišljenju proširene Opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60 od 04. 04. 1960. godine, kojim je najdulji rok za dosjedanje skraćen na 20 godina, a temeljem kojeg su se ocjenjivale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjedanjem, sve do donošenja zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (NN 53/91, 9/92, 77/92 – dalje: ZOVO) nužna pretpostavka za dosjedanje uvijek je bio pošten posjed. Pošten posjed je ako posjednik u vrijeme kada ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, pri čemu se posjed smatra poštenim dok se ne dokaže suprotno. Nepošten posjednik je ona tko zna ili je mogao znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Prema odredbi čl. 28. st. 2 i 4. ZOVO-a postojanje posjeda određenih kvaliteta kroz zakonom određeno vrijeme pretpostavka je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Također u smislu čl. 159. st. 3. ZV-a traži se pošteni posjed.

Odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN (91/96,68/98,137/99,22/00,73/00,129/00,114/01,79/06,141/06,146/08,38/09,153/09,1 43/12,152/14-. dalje ZV), određeno je kako se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom stvari, ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Također je određeno da ako je njegov posjed zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, da stječe vlasništvo dosjelošću ako je samostalni posjed neprekidno trajao dvadeset godina. Odredbom članka 160.ZV-a određeno je kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, te da se za vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kako pošten, zakonit i istinit samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

10. Naime, slijedom navedenog, a što nedvojbeno proizlazi iz ovom spisu priloženih dokaza, te polazeći od navedenih zakonskih odredbi, u pogledu pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i to: samostalan posjed određene kakvoće, neprekidno trajanje posjeda kroz zakonom određeno vrijeme, sposobnost stvari da bude objekt stjecanja, te sposobnost stjecatelja da bude vlasnikom te stvari, to je odlučeno kao u izreci. U konkretnom slučaju neminovno je utvrđeno kako su tužiteljice dokazale da su stekle pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću, i to tzv. izvanrednom dosjelošću, za koju se traži pošten i neprekidan posjed koji je trajao zakonom propisano vrijeme. Naime, pošten posjed je posjed (bona fides), odnosno pošten posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, a sukladno gore navedenim zakonskim odredbama posjed se smatra pošten dok se ne dokaže suprotno. Kako tuženici tijekom postupka nisu dokazali da posjed nije bio pošten, odnosno nisu dokazali kako je prednik tužiteljica znao mu ne pripada pravo na posjed to je odlučeno kao u izreci. Naime, iz samih dokaza priloženih spisu, te sukladno izjavi svjedoka ŠA, koji je između ostalog naveo kako su prednici tužiteljica, imali neprekidan posjed na predmetnim nekretninama, koji nitko nikad nije osporio, a kako tijekom postupak nije ničim dovedeno u pitanje samostalnost i poštenje posjeda, niti sposobnost vlasnika i stvari, te kako je također u predmetnom slučaju protekao vremenski rok,a uračunavajući i vrijeme prednika sadašnji posjednica potreban za stjecanje vlasništva na navedeni način, to je razvidno da su se u konkretnom slučaju ostvarile sve pretpostavke za stjecanje vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću. Ističe se kako je iskazu svjedoka sud dao vjeru budući da je isti iskazivao sukladno ovom spisu priloženim dokazima, te isti nije osobno zainteresiran za ishod postupka.

11.Napominje se da posjed prednika i to ĆA i IA, odnosno svekra odnosno supruga tužiteljice ŽA, odnosno oca tj. brata tužiteljice LJ nije sporan između stranaka, ali je sporno je li također posjed izvršavala tuženica ad 10. ČA odnosno njena majka BJ odnosno njihovi prednici. Međutim, tuženica ad 10. ČA na navedenu okolnost ovom spisu nije priložila nikakve dokaze koji bi išli u prilog tom navodu, niti je na tu okolnost predložila sudu da se saslušaju svjedoci. Također se ističe kako se izvršavanje posjeda i dokazuje u prvom redu iskazima svjedoka, te posjedovnim listom. Slijedom navedenog proizlazi kako tuženici, a pogotovo tužena ad 10. ČA u predmetnom postupku nije dokazala kako je posjed tužiteljica i njihovih prednika nepošten.

12.Također činjenica da su prednici tuženika upisan kao vlasnici u zemljišnoj knjizi nije činjenica koja odmah upućuje na nepošten posjed tužiteljica, već se ta činjenica treba cijeniti u skladu sa ostalim dokazima priloženim spisu. Naime, ovaj sud je mišljenja kako su tužiteljice tijekom postupka nedvojbeno dokazale kako je njihov posjed kao i posjed njihovih prednika bio pošten, iako je činjenicu nepoštenja posjed bio dužan dokazati tuženici. Navedenom u prilog ide i činjenica kako je prednik istih i to IA bio upisan kao posjednik u posjedovnom lista, a u prilog čemu ide i iskaz svjedoka.

13. Naime, činjenica upisa prednika tužiteljica u posjedovnom listu ide u prilog tvrdnjama tužiteljica i svjedoka, te je razvidno da je ta činjenica od krucijalne važnosti, budući da poštenje posjeda za nekretninu za koju tužbom traži utvrđenja prava vlasništva dosjelošću predstavlja važno materijalno pravno pitanje, jer o tom pitanju ovisi ocjena kvalitete posjeda tužitelja, te ocjena da li se radi o poštenom i nepoštenom posjedu, dalje predstavlja temelj za odluku da li je tužitelj dosjelošću mogao steći pravo vlasništva nekretnine. Naime, iako je riječ je u konačnici o tome da se radi samo o jednom dokazu kao sastavnici cjelokupne procesne i materijalne građe na kojoj se temelji zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva u konkretnom sporu,

ipak

isto

zajedno sa ostalim dokazima nedvojbeno ukazuje na činjenicu kako je posjed u predmetno slučaju pošten, a što je sud utvrdio sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, koja počiva na načelu slobodne ocjene dokaza.

14. Također se napominje na stav koji je već odavno zauzela brojna sudska praksa kao se poštenje posjednika pretpostavlja, pa je teret dokaza o nepoštenom posjedu na strani onoga koji tvrdi da je posjednik nepošten, u ovom slučaju na strani tuženika koji nije dokazao da su tužitelj i njegovi prednici bili nepošteni posjednici. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev s ocjenom da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva

dosjelošću.

Poštenje posjednika se po zakonu pretpostavlja, a nije moguće unaprijed definirati pravni standard o tome kad će se smatrati da postoji nepoštenje posjednika, koji bi standard bio primjenjiv u svim budućim slučajevima. Međutim, shodno navedenom razvidno je kako je posjed tužiteljica i prednika bio pošten, te da tuženici nisu dokazali nepoštenje istih. Također se posebno se naglašava, s druge strane, da niti jednog trenutka tijekom dosadašnjeg postupka nije bilo sporno da se tužiteljice odnosno njihovi prednici nalazili u posjedu predmetne nekretnine dapače, u prilog tome idu i iskazi svjedoka. Jednako tako niti tuženici nisu tužiteljicama osporavali činjenicu posjeda prednika. Iz iskaza svjedoka i tužiteljica proizlazi da nikada nitko pa niti prednici tuženika niti tuženici osobno, a pogotovo ne treće osobe, nisu na bilo koji način osporavali prednicima tužiteljica faktični posjed,. pa su stoga prednici tužiteljica, te tužiteljice na opravdanim okolnostima imali uvjerenje da su pošteni posjednici.

14.Također okolnost je li posjednik znao ili nije znao za upis u zemljišne knjige sama po sebi ne mora biti od utjecaja na savjesnost posjeda. Poštenje posjeda se pretpostavlja, ali je dopušten dokaz o suprotnom, odnosno radi se o oborivoj predmnijevi. Poštenje posjeda predstavlja subjektivno obilježje posjeda o kojem se odlučuje na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, pa i zaključak o takvom obilježju posjeda ovisi o svim, tijekom postupka, utvrđenim činjenicama. Nije moguće unaprijed odrediti formulu prema kojoj će se u svakom konkretnom slučaju ocijeniti postojanje poštenog posjeda kao kvalifikatorne okolnosti kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću. Tako i okolnost što je posjednicima tužiteljicama i prednicima u trenutku stjecanja ili tijekom izvršavanja posjeda moglo bilo poznato da je u zemljišnim knjigama upisana treća osoba sama po sebi ne znači da se radi o nepoštenom posjedu, nego je potrebno ocijeniti sve okolnosti konkretnog slučaja, što je sud u ovom slučaju i ocijenio, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a.

15. Također se ističe kako je u predmetnom postupku nedvojbeno dokazano kako posjed prednika tužiteljica i tužiteljica traje i više od 70 godina, a napominje se kako vremenski period nije ni bio sporan.

16. Također ovaj sud, a na osnovi savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih okolnosti smatra kako je predmetni tužbeni zahtjev tužiteljica osnovan, sud nije proveo dokaz geodetskim vještačenjem radi identifikacije nekretnina stranaka, budući da to između stranaka i nije sporo,te su se stranke složile da se očevid ne provodi. Naime, provođenje očevida po vještaku geodetske struke nije nužno, budući da identifikacija predmetne nekretnine proizlazi iz ovom spisu priloženih dokazima, te iskazima stranaka i svjedoka, a ista i nije tijekom cijelog postupka između stranaka bila sporna. Naime, provođenje geodetskog vještačenja nije nužno, nego se procjenjuje prema svakom konkretnom slučaju u prilog čemu je stav zauzela i sudska praksa ( Rev- 1740/ 2013-2, odnosno Gž-1641/12-2 od dana 05. travnja 2013.g., Gž- 3766/2012-2 od 24. siječnja 2017.g.)

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

18. Nadalje, tužba je uredno s prilozima dostavljena tuženicima ad 1- ad 5, te ad 9, zajedno sa pozivom suda da u roku od 30 dana podnesu odgovor na tužbu, u smislu odredbe čl.284.st.1. i čl.285.st.2. ZPP-a, uz upozorenje na posljedice propuštanja. Kako tuženici odgovor na tužbu nisu podnijeli, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u protivnosti sa dokazima koje tužitelj podnosi i ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženike spriječili opravdani razlozi da podnesu odgovor na tužbu, to je valjalo odlučiti kao u izreci temeljem odredbe čl.331. b ZPP-a.

19.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, budući da su tužiteljice u cijelosti uspjele u sporu. Visina troška je odmjerena sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, budući da tužiteljice zastupa punomoćnik odvjetnik. Tako je tužiteljicama valjalo priznati trošak, sastava tužbe od dana 21.06.2023.g.(Tbr.7), sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 106,18 eura, zastupanje na ročištima od dana 13.03.20204.g, 24.04.2024.,g 25.06.2024., .12.11.20204.,g, 29.05.2025. ,g.02.09,2025, (Tbr.9), sastav podneska od dana 15.02.2024.g, 26.03.2024.g., 12.06.2024.g, ( Tbr.8). Sve navedeno sukladno vrijednosti boda u iznosu od 2,00 eura ukupno iznosi 1.980,00, uvećano za PDV ukupno iznosi 2.475,00 eura, uvećano za pristojbu na presudu ukupno iznosi 2.518,18 eura. Budući da punomoćnik u predmetnom postupku zastupa više osoba, to je tužiteljicama valjalo priznati i trošak sukladno Tbr 40. Tužiteljicama nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u traženom iznosu od 53,09 eura, budući da u spisu nema dokaza o uplati istog, te također nije priznat trošak zastupanja na ročištu od dana 25.06.2025.g., budući da se to ročište nije održalo.

U Starom Gradu, 8. rujna 2025.

Sudac

Marija Pavlinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud pisanim podneskom u 3 primjerka.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl.353.st.2.ZPP-a).

DNA: - tužiteljima po punomoćiku

-tuženicima ad 1- ad 5 osobno, tuženicima ad 6- ad 8 po punomoćniku,

tuženiku ad 9 osobno, tuženiku ad 10. po punomoćniku (kći)