Poslovni broj: Pn-1276/2023-51

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Mladenu Čaržavcu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika DOMA ZA STARIJE I NEMOĆNE OSOBE REMETE, OIB: 25122551958 iz Zagreba, Remete 44/a, zastupan po punomoćniku Alanu Muraju, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 08. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, istoga dana,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku DOM ZA STARIJE I NEMOĆNE OSOBE REMETE, OIB: 25122551958 iz Zagreba, Remete 44/a, isplatiti tužiteljici TP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade štete ukupan iznos od 1.317,28 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.07.2015. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice s osnova naruženja u svoti od 995,42 €.

III. Nalaže se tuženiku DOM ZA STARIJE I NEMOĆNE OSOBE REMETE, OIB: 25122551958 iz Zagreba, Remete 44/a, naknaditi tužiteljici TP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 1.108,22 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 08. rujna 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužba u ovom predmetu podnesena je po pravnom predniku tužiteljice, pokojnom suprugu AP koji je u tijeku ovog postupka preminuo, a nasljednica tražbine naknade štete prema sporazumu nasljednika i prema odredbi čl. 1103. ZOO-a je ovdje tužiteljica TP.

2.

U tužbi podnesenoj dana 27.07.2015. navedeno je da je pokojni AP pao dana 11. kolovoza 2013. na glavu u vrtu u krugu Doma za starije i nemoćne osobe Remete. Zbog pada niz strminu vrta, pokojni AP zadobio je ozljede na području glave, zbog čega se isti morao liječiti.

3.

U tužbi se navodi da je pokojni AP bio osoba lišene poslovne sposobnosti, te je imao skrbnicu u osobi supruge TP i navodi se kako je Dom prilikom zaprimanja istoga bio detaljno obaviješten o činjenici da pokojni boluje od Alzheimerove bolesti, te da mu je potrebna posebna briga.

4.

U ovom štetnom događaju pok. ŽP zadobio je tjelesne ozljede, koje su dovele do povrede prava osobnosti iz čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 - dalje: ZOO), pa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu:

- pretrpljene tjelesne boli iznos od 461,88 €,

- za pretrpljeni strah iznos od 842,13 €,

- za duševne boli zbog naruženja iznos od 995,42 €,

- za tuđu pomoć i njegu iznos od 13,27 €,

čime s osnova neimovinske i imovinske štete ukupno potražuje iznos glavnice od 2.312,70 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe tj. od 27.07.2015. pa do isplate uz naknadu troškova postupka s kamatom.

5.

U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, te osporava odgovornost, osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

6.

Predlaže da sud tužiteljicu odbije s tužbenim zahtjevom jer je pokojni AP svojom krivnjom pao u vrtu i ozlijedio se.

7.

U dijelu postupka svoje miješanje na strani tuženika prijavila je Croatia osiguranje d.d., ali je Croatia osiguranje d.d. navela da je naknadno utvrdila da je prijavila svoje miješanje u ovu parnicu na strani tuženika temeljem police osiguranja od odgovornosti broj: 041724003774 koja polica pokriva štete prema trećim osobama i prema djelatnicima tuženika, ali nije pokrivena profesionalna odgovornost djelatnika tuženika. Obzirom da se u konkretnom slučaju radi o sporu između tuženika i njegovog štićenika kao tužitelja koji se ne smatra trećom osobom, to se umješač u nedostatku pravnog interesa povukao iz ove parnice.

8.

U dokaznom postupku sud je pročitao medicinsku dokumentaciju o ozljedama i liječenju (list 6-7 spisa), pročitan je Ugovor o međusobnim pravima i obvezama – smještaju pokojnog AP u Dom za starije i nemoćne (list 8-10), pročitano je rješenje CSS Zagreb od 19.07.2011. temeljem kojeg rješenja je ŽP AP u potpunosti lišen poslovne sposobnosti i stavljen pod skrbništvo (list 11-12 spisa), pročitano je rješenje o nasljeđivanju iza pok. CP broj O-7/16; UPP/OS 5/16-10 (list 59-61), provedeno je liječničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Jošku Filipušiću (list 101-102 spisa), te su saslušani svjedoci KP, TPP (list 116-120), te tužiteljica kao stranka (list 120-122).

9.

Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

10.

Među strankama je neprijeporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, a sporna je odgovornost, osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

11.

Radi utvrđivanja prijepornih činjenica sud je saslušao svjedoke i tužiteljicu.

12.

Svjedokinja KP iskazala je da je bila zaposlena kao medicinska sestra tijekom 2013. kod tuženika. Poznato joj je da je tada bio smješten pok. AP i da je on tada stradao. Znade da je pokojni bolovao od teške demencije. Osobno nije vidjela niti je nazočila štetnom događaju, ali je čula da se isti dogodio i vidjela je taj podatak u Dnevniku službe. Sjeća se da je pokojni toga dana trebao biti otpušten sa smještaja iz Doma, time da on nije tamo bio dugotrajno smješten već samo jedno kraće vrijeme. Svjedokinja navodi da je taj vrt u krugu Doma u naravi šetnica, da on ima ravnu popločenu stazu i pored toga travnjak i ne bi rekla da on ima strmine. Svjedokinji je poznato da je pokojni bolovao od Alzheimerove demencije, što je teži oblik demencije. Pacijenti sa takvom bolešću su u pravilu agresivne osobe što jest jedna od posljedica bolesti. Osim toga isti je bio i inkontinentna osoba i nosio je pelene za odrasle.

13.

U Domu za starije i nemoćne osobe se vodi briga o štićenicima ali ne na taj način da bi bio jedan štićenik i jedan medicinski djelatnik jer je to nemoguća situacija i u takvoj situaciji je onda potrebno držati pacijenta ili zatvorenog ili humano sputanog.

14.

Navodi da pokojni AP nije bio vezivan jer on ima dvojicu sinova i oni su liječnici i protivili su se mogućnosti vezivanja oca.

15.

Svjedok TPP iskazao je da se štetni događaj dogodio 2013. i da je tada bio osnivač Doma za starije i nemoćne osobe Remete. Poslije više nije bio odgovorna osoba jer je osnivačka prava prenio na drugu osobu. Navodi da je inače AP bio smješten u Domu u Istri u kojem Domu se smještaju starije osobe s dijagnozom Alzheimerove bolesti. AP je trebao biti smješten kod tuženika svega mjesec dana i to u razdoblju jer se u Zagrebu nalazio zbog potrebe dodatnih pregleda i kontrola. Prilikom smještaja supruzi pokojnog je priopćeno da će se voditi nadzor nad pokojnim ali da nije moguće da bi se vodio kontinuirani nadzor tijekom 24 sata. Poznato mu je da je AP pao u vrtu u krugu Doma, da se ozlijedio i da je imao vidljivu ranu na glavi. Svjedok potvrđuje da se on nalazio u Domu kada je pokojni pao ali nije osobno vidio taj pad, niti se tada nalazio u vrtu. Toga dana kada je isti pao trebao je biti otpušten na kućnu njegu i sjeća se da ga je toga dana preuzela obitelj. Inače u posjete mu je dolazila njegova supruga TP. Svjedok opisuje da dvorište i vrt Doma izgleda tako da je oko Doma zabetonirana staza, potom se ide na travnjak, a taj vrt dalje ima utabanu stazu na nizbrdici koja vodi do ograde koja se nalazi u donjem dijelu dvorišta, te je pokojni pao na toj nizbrdici. Pri tome dio Zagreba Remete je inače na brijegu odnosno na uzbrdici i nizbrdici. Nije mu poznato koliko je pokojni AP ležao tamo pored ograde koja zapravo predstavlja kraj parcele dvorišta.

16.

Tužiteljica saslušana kao stranka TP iskazala je da je njezin suprug ŽP bolovao od Alzheimerove bolesti. Inače je bio smješten u Domu u Puli za osobe koje boluju od Alzheimerove bolesti i bio je tamo smješten privremeno. Bilo je neophodno da njezin suprug napusti Pulu na rok od 30 dana jer se potom trebao vratiti na trajni smještaj u Pulu jer se za tih 30 dana čekalo da se njemu oslobodi mjesto za trajni smještaj. Za vrijeme dok je njezin suprug boravio u [adresa] ona je tražila Dom koji bi uzeo njezinog supruga na smještaj i odabrala je Dom Remete jer je imala direktnu autobusnu liniju koja vozi do Remeta.

17.

Prilikom dogovora oko smještaja djelatnicima Doma je naglasila da se radi o osobi koja boluje od Alzheimerove bolesti, da mu je potrebna 24-satna njega, da se radi o pokretnoj osobi koja nije agresivna i koja je fizički zdrava. Navodi da su njoj u Domu obećali nadzor 24 sata nad njezinim suprugom, a pri tome oni nisu tražili nikakav dodatan iznos novca, a što bi ona svakako platila jer joj uopće nije bio bitan novac da plati bilo koji iznos koji bi Dom tražio.

18.

Svakog dana je posjećivala svoga supruga u Domu, dolazila bi autobusom i s njime provodila vrijeme do večere kada je odlazila kući. Pri tome su se stalno šetali po vrtu jer se njezin suprug stalno htio kretati i zaista je on želio ići u taj donji dio vrta. Ona je vidjela da je tu nizbrdica i strmina i dok je bila s njim, svaki puta bi mu zabranila da se spušta niz tu nizbrdicu, ali on je pao kada ona nije bila pored njega. Sam štetni događaj se dogodio u nedjelju, dva dana prije nego što je trebao izaći sa smještaja kod tuženika. Sjeća se da mu je došla u posjetu i nije ga našla. Krenula se raspitivati kod zaposlenih gdje bi on mogao biti, na što su se oni počeli osvrtati i tražiti ga, a ona se onda dosjetila da treba otići u vrt. Krenula je prema tom dijelu gdje je kraj dvorišta i gdje je ta nizbrdica i vidjela ga je kako je pao potrbuške idući prema toj ogradi i da mu je glava krvarila. Sjeća se da je još prije toga pada tehničaru rekla da trebaju staviti na to mjesto neku zapreku koja bi njenom mužu onemogućila da krene prema toj nizbrdici ali se tehničar uopće nije osvrnuo na te njene riječi. Kada je našla muža kako leži u dvorištu uz ogradu krvare glave iz Doma su pozvali Hitnu pomoć, ona je zajedno sa Hitnom pomoći otišla u bolnicu na Rebro gdje je njezin suprug obrađen i gdje su mu zašili ranu na čelo. Drugi dan je došao njihov sin po AP i odvezao ga na smještaj u Pulu. U Puli su brigu oko njezinog pokojnog supruga preuzeli njihov sin i unuci koji su svi liječnici u Puli.

19.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice saslušane kao stranke jer je iskaz logičan i uvjerljiv kao i iskaze svjedokinje KP i TPP, jer su oni kazivali po svom vlastitom sjećanju i po onome što su posredno znali o tome kako je stradao AP, s tim da nitko osobno nije vidio pad AP, niti kako se on kretao. Ono što su suglasno potvrdili svjedoci, a to je da u sastavnom dijelu vrta Doma postoji popločana staza za šetnju ali i završetak te staze koji je također popločan i koji predstavlja nizbrdicu i strminu.

20.

Tim iskazima sud je sa sigurnošću utvrdio nastanak štetnog događaja. Ugovorom o smještaju AP u Dom za starije i nemoćne osobe Remete od 15.07.2013. u čl. 1. ugovorena je i usluga 24-satne medicinske skrbi i njege.

21.

Imajući u vidu da je pokojni AP bio sam u vrtu, da je sam se skotrljao na nizbrdici, pao niz tu nizbrdicu, udario glavom i završio na dnu vrta tik uz ogradu, jasno svjedoči da tuženik nije ispoštovao čl. 1. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama, jer da su skrb i nadzor postojali, tada se ne bi moglo dogoditi da tužiteljica dođe u posjetu suprugu, da se raspituje gdje bi on mogao biti, da nitko od djelatnika ne zna gdje bi AP mogao biti i da ga onda sama supruga pronalazi krvavog na dnu vrtu tik uz ogradu. Time je jasno utvrđena odgovornost tuženika kao i postojanje pravnorelevantne uzročne veze između pada AP i posljedica koje je pretrpio i koje su verificirane u liječničkoj dokumentaciji.

22.

S obzirom na to da je Dom za starije i nemoćne osobe trebao vidjeti nadzor nad pokojnim NP koji je bio lišen poslovne sposobnosti zbog teške demencije, te je preuzeo temeljem Ugovora o smještaju AP u Dom brigu o zdravlju i sigurnosti pokojnog, a zbog očite nepažnje odnosno propusta ta briga nije vođena, pa je došlo do pada pokojnog i njegovog ozljeđivanja tuženik tužiteljici za štetu odgovara po kriteriju krivnje koja je propisana u odredbama čl. 1045. i 1049. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu ZOO). Stoga onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan je tu štetu naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema odredbi čl. 1045. st. 2. ZOO-a prihvaćeno je načelo presumirane krivnje. Stoga je teret dokaza bio na tuženiku da dokaže da je poduzeo sve da se ne dogodi štetni događaj, a kako to tuženik nije uspio dokazati, valjalo je utvrditi njegovu odgovornost za naknadu štete.

23.

Radi utvrđivanja visine tražbine tužitelja sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem.

24.

Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. Joška Filipušića, specijalista kirurga proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ranu, razderotinu čela, te da je nakon nesreće oštećenom inicijalna medicinska pomoć ukazana na Klinici za kirurgiju KBC Rebro, učinjena je kompletna obrada, te su šivane dvije rane veličine svaka po 3 cm. Njegovo liječenje je trajalo oko 10 dana. Oštećeni AP je preminuo u tijeku ovog postupka dana 19.11.2015., tako da je vještački nalaz sačinjen na podacima iz raspoložive medicinske dokumentacije.

25.

Zbog zadobivenih ozljeda pokojni je trpio jake bolove u trajanju od 2 dana, srednje jake bolove kroz 4 dana, dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 10 dana.

26.

Pretrpio je primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta, potom je bio prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 2 dana, srednji 3 dana i manji 14 dana.

27.

Kod pokojnog nije došlo do smanjenja životnih aktivnosti.

28.

Za vrijeme liječenja kod kuće bila mu je potrebna pomoć druge osobe 1 sat dnevno kroz 5 dana, dok je imao šavove.

29.

Kod pokojnog je nastalo naruženje manjeg stupnja uvijek uočljivo trećima s obzirom na veličinu i lokalizaciju (2x po 3cm na čelu) uz napomenu da procjena naruženja nije zatražena niti u tužbi, niti je određena od strane suda.

30.

Kako nalaz i mišljenje vještaka nije nejasan, nepotpun ili proturječan sam sa sobom ili s utvrđenim okolnostima, a ne postoji niti osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, te nije bilo primjedaba na nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je dan stručno i nepristrano.

31.

Time je sud u cijelosti utvrdio osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

32.

Nakon što je tužiteljica uskladila svoj zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka, tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva s obzirom da se istim zahtijevalo i naknada za duševne boli za naruženje u iznosu od 995,42 € i kako tužitelj inicijalno nije zatražio naknadu štete zbog naruženja, a i protekao je rok od 3 godine u kojem se takav zahtjev mogao staviti, tuženik se protivi zahtjevu za naruženje zbog činjenice što se radi o preinaci tužbenog zahtjeva i zbog činjenice što je nastupila zastara tužbenog zahtjeva.

33.

Tuženik nadalje navodi da je u tijeku postupka tužitelj povisivao odnosno snižavao svoj tužbeni zahtjev, pa s obzirom da je njegov konačni tužbeni zahtjev niži u odnosu na inicijalni tužbeni zahtjev, tuženik se ne protivi sniženju tužbenog zahtjeva ali traži naknadu troškova postupka za sniženi tužbeni zahtjev jer se takvo sniženje smatra djelomičnim povlačenjem tužbe.

34.

Tužitelj je nakon provedenog liječničkog vještačenja snizio svoj tužbeni zahtjev i uskladio ga s nalazom i mišljenjem vještaka. Tuženik je naveo da se takvo sniženje tužbenog zahtjeva ima smatrati djelomičnim povlačenjem tužbe kojemu djelomičnom povlačenju tužbe se tuženik protivi.

35.

Sniženje tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja je u cijelosti dopušteno jer tužitelj ima pravo disponirati sa svojim tužbenim zahtjevom, a tužitelj svoju tužbu nije preinačio ako je smanjio tužbeni zahtjev kako to propisuje odredba čl. 191. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst) 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22; dalje u tekstu ZPP).

36.

Ovaj sud smatra da se usklađenje tužbenog zahtjeva s utvrđenjem vještaka, a nakon zaključenja prethodnog postupka ni na koji način ne može smatrati povlačenjem tužbe iz razloga što je povlačenje tužbe regulirano u zasebnoj odredbi čl. 193. ZPP-a i ta odredba misli na situaciju kada tužitelj doista povlači svoju tužbu u cijelosti, a što utječe na identitet spora i što utječe na tužbeni zahtjev u kvantitativnom i kvalitativnom smislu, dočim usklađivanje tužbenog zahtjeva s nalazom vještaka se po mišljenju ovog suda ne može smatrati povlačenjem tužbe.

37.

Ovaj prvostupanjski sud se poziva na pravna shvaćanja izražena u presudama VSRH Rev-662/08 od 08.04.2009. i u rješenju VSRH broj Revt-64/15-2 od 29. studenog 2016.g. gdje je Vrhovni sud dao jasan odgovor na postavljeno pravno pitanje: "Je li tužitelj ( u predmetima naknade štete) ovlašten (nakon provedenog vještačenja) smanjiti tužbeni zahtjev, predstavlja li smanjenje tužbenog zahtjeva povkačenje tužbe na način da bi za to trebao tuženikov pristanak u smislu odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a kao i raspravlja li i odlučuje li u tom slučaju sud o tom (konačno postavljenom tužbenom zahtjevu) ili odlučuje o onom tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi, odnosno je li pravno stajalište drugostupanjskog suda u pobijanoj drugostupanjskoj presudi protivno zauzeto pravnom stajalištu Revizijskog suda iz presude Rev-662/08 od 08.04.2009."

38.

Vrhovni sud RH je u rješenju Revt-64/15 dao jasan odgovor o navedenom pravnom pitanju zauzeo shvaćanje da kod smanjenja tužbenog zahtjeva, a koje se u smislu odredbe čl. 191. st. 3. ZPP-a ne smatra preinakom tužbe kojem bi se tužena mogla protiviti, a niti se radi o povlačenju tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koju se traži pristanak, sud nije ovlašten raspravljati, a niti odlučivati o dijelu tužbenog zahtjeva za koji je smanjen tužbeni zahtjev.

39.

Time ovaj prvostupanjski sud nema ovlasti zaključiti da je tužitelj povukao dio tužbe i odlučivati o povučenom dijelu.

40.

Sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a prilikom odmjeravanja ukupne visine pravične novčane naknade (satisfakcije), sud se rukovodio jačinom i trajanjem pretrpljenih tjelesnih boli, duševnih boli i straha izazvanih trajnim narušenjem zdravlja.

41.

Prema ocjeni ovog suda svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu. Stoga, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju u kojem ovaj sud odlučuje, potrebno je procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju, da je svaki od navedenih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

42.

Cijeneći u okviru i na način predviđen čl. 1100. st. 2. ZOO-a, intenzitet i trajanje bolova koje je trpio pokojni AP, sud je pokojnom dosudio zatraženi iznos od 461,88 €. Pri tome je sud imao u vidu i ostale okolnosti značajne za visinu ove nematerijalne štete, kao što su karakter ozljeda, tijek liječenja i sve ostale neugodnosti vezane uz liječenje.

43.

S obzirom da je utvrđeno da je pokojni u štetnom događaju pretrpio strah, sud je tužiteljici dosudio zatraženi iznos od 842,13 €. Pri tome je sud imao u vidu i ostale okolnosti značajne za visinu ove nematerijalne štete, kao što su karakter ozljeda, tijek liječenja i sve ostale neugodnosti vezane uz liječenje.

44.

Temeljem čl. 1095. st. 1 ZOO-a, tko drugom nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge troškove u svezi s time.

45.

Pokojnom je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 5 sati.

46.

Sud je tužiteljici za ovaj vid štete dosudio 2,65 € za jedan sat tuđe pomoći i njege, a koja cijena je primjerena cijenama tuđe pomoći i njege u Zagrebu u vrijeme kada je tužiteljici tuđa pomoć i njega pružana, a i u vrijeme presuđenja.

47.

Radi toga sud je tužiteljici za potrebnih 5 sati tuđe pomoći i njege dosudio zatraženi iznos od 13,27 €. Pri tome je sud imao u vidu i ostale okolnosti značajne za visinu ove nematerijalne štete, kao što su karakter ozljeda, tijek liječenja i sve ostale neugodnosti vezane uz liječenje.

48.

U odnosu na nastalo naruženje tužiteljica je zatražila svotu od 995,42 €, a koji zahtjev je prvi puta postavljen u podnesku od 31.12.2024. Sam štetni događaj se dogodio dana 11.08.2013. Odredbom čl. 230. st. 1. ZOO-a je propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za 3 godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. U svakom slučaju tražbina zastarijeva za 5 godina od kad je šteta nastala.

49.

S obzirom na ovu odredbu čl. 230. st. 1. i 2. ZOO-a zahtjev tužiteljice za naknadu za duševne boli zbog naruženja je u zastari radi čega je u cijelosti osnovan istaknuti prigovor tuženika da je nastupila zastara te tražbine.

50.

Radi toga sud je odbio zahtjev tužiteljice kojim je tražila naknadu za duševne boli zbog naruženja u svoti od 995,42 €.

51.

Ovdje još valja navesti da tražbina naknade neimovinske štete prelazi na nasljednika samo ako je oštećenik podnio pisani zahtjev ili tužbu.

52.

Kako je u konkretnom slučaju pokojni AP podnio tužbu za naknadu neimovinske štete, tužiteljica je tu istu neimovinsku štetu naslijedila temeljem odredbe čl. 1105. ZOO-a, a u pogledu nasljeđivanja imovinske štete se primjenjuju odredbe Zakona o nasljeđivanju, koji se odnose na nasljeđivanje imovinskih prava, jer se imovinska prava u svakom slučaju nasljeđuju.

53.

Time je sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice s osnova neimovinske i imovinske štete u visini glavnice od 1.317,28 €, a odbio ju je s iznosom od 995,42 € na ime naruženja koje nije utuženo unutar zastarnog roka.

54.

Na dosuđeni iznos glavnice sud je tužiteljici dosudio kamatu tekuću od 27.07.2015. jer je to datum podnošenja tužbe, a što je sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a koja odredba propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva podnošenjem pisanog zahtjeva ili tužbe.

55.

Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZPP-a, te na odredbi čl. 1103. ZOO-a.

56.

Parnični trošak će se odrediti primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.

57.

Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, troška sastava 3 podneska (02.10.2025., 03.12.2024., 30.04.2025.), svako po 100 bodova, troška zastupanja na 3 ročišta (10.01.2016., 10.06.2025. i 08.09.2025.), svako po 100 bodova, a sve prema Tbr 7/1, Tbr 8/1, Tbr 9/1 i Tbr 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 2,00 € prema Tbr. 54. Odvjetničke tarife.

58.

Zbrojeno parnični trošak tužiteljice iznosi 700 bodova / 1.400,00 €.

59.

Ovom iznosu pribrojen je trošak 25% PDV-a u iznosu od 350,00 €, troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 73,00 € koja je i plaćena, troška pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 73,00 € temeljem Zakona o sudskim pristojbama, čime zbrojeno parnični trošak tužiteljice iznosi 1.896,00 €.

60.

Razmjerno uspjehu tužiteljice u sporu od 57% sud je utvrdio osnovanim parnični trošak u iznosu od 1.080,72 €, a kojem iznosu valja pribrojiti plaćeni predujam za vještačenje koji predujam valja dosuditi u cijelosti jer je isti bio neophodan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari pa ukupno osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice iznosi 1.430,72 €.

61.

Imajući u vidu da je tuženik uspio u sporu u omjeru od 43% te da je zatražio pripadajući parnični trošak na ročištu od 10.06.2025., sud je tuženiku dosudio trošak sastava 1 podneska od 18.04.2025. u iznosu od 100 bodova i troška zastupanja na 2 ročišta (10.06.2025. i 08.09.2025.), svako po 100 bodova, a sve prema Tbr 8/1, 9/1 i Tbr 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 2,00 € prema Tbr. 54. Odvjetničke tarife.

62.

Zbrojeno parnični trošak tuženika iznosi 300 bodova / 600,00 €.

63.

Ovom iznosu pribrojen je trošak 25% PDV-a u iznosu od 150,00 € pa zbrojeno parnični trošak tuženika iznosi 750,00 €. Razmjerno uspjehu tuženika u ovom sporu u omjeru od 43% sud je tuženiku utvrdio osnovanim parnični trošak od 322,50 €.

64.

Sukladno odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst) 25/13, 89/14, 70/19, i 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu ZPP) sud je od pripadajućeg iznosa tužitelju u svoti od 1.430,72 € oduzeo iznos od 322,50 €, te je slijedom toga dobiven iznos od 1.108,22 € radi čega je na ime pripadajućeg parničnog troška tužiteljici temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a sud dosudio pripadajući parnični trošak u svoti od 1.108,22 €.

65.

Sud je tužiteljici dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

66.

Radi navedenog odlučeno je kao u točkama I. - III. izreke.

U Zagrebu, 08. rujna 2025. godine

Sutkinja

Jesenka Jurić Šojat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka pisano putem ovog suda na Županijski sud.

Dostaviti:

- pun. tužitelja

- pun tuženika