1

93. Ovr-4214/2023-4

 

 

Republika Hrvatska    

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

 

93. Ovr-4214/2023-4

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R VA T S K E

 

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Općinski  sud  u Osijeku, po sucu Mateji Vukmir, u pravnoj stvari ovrhovoditelja B. K. d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici iz O. d. Z. i p. d.o.o. u O., protiv ovršenika D. Z. iz O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u O., radi odlučivanja o pravnim sredstvima ovršenika, 7. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

              Odbija se kao neosnovan ovršenikov prijedlog za odgodom prijenosa s novčanih sredstava ovršenika, odnosno, izravne naplate koju je kod Agencije 14. srpnja 2023. pokrenuo ovrhovoditelj na temelju zadužnice javnog bilježnika L. P. pod Ov-6551/05 od 16. veljače 2005.

 

 

Obrazloženje

 

 

              1. Ovršenik je ovome sudu 24. kolovoza 2023., sukladno čl. 210. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16,73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ), podnio prijedlog radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja i prijedlog za  odgodom prijenosa s novčanih sredstava ovršenika.

 

              2. U svom prijedlogu ovršenik je istaknuo da je 28. srpnja 2023. obaviješten da je ovrhovoditelj na izravnu naplatu podnio zadužnicu Ov-6551/05 od 12. veljače 2005., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja H-A. d.o.o., koji je prava iz ovršnih isprava prenio na ovrhovoditelja, u iznosu od 27.182,95 eura/ 204.809,94 kn. Ovršenik se protivi takvoj naplati pozivajući se na razloge iz čl. 50. st. 1. t. 3., 4., 7., 9. 10. i 11. OZ. Naime, ovršenik tvrdi da je pred ovim sudom pokrenuo postupak kojim osporava osnovu i visinu tražbine koju ovrhovoditelj ima prema njemu kao ovršeniku, a koja tražbina je osigurana predmetnom zadužnicom. Postupak je u tijeku i vodi se pod brojem P-68/2020. U postupku da je provedeno i financijsko-knjigovodstveno vještačenje u kojem je utvrđeno da stvarna visina tražbine ne odgovara visini tražbine koju ovrhovoditelj potražuje od ovršenika. Dakle, ovršenik  je istaknuo da je upitno postoji li tražbina koju ovrhovoditelj pokušava prisilno naplatiti, a ako i postoji, upitna je njezina visina. Slijedom  navedenog, ovršenik je predložio da se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenima. Nadalje, predložio je i da se odgodi provedba prijenosa zaplijenjenih sredstava, a radi vjerojatnosti da bi ovršenik provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu s obzirom na visinu ustegnute tražbine, te zbog činjenice da je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek, te se radi o javnobilježničkoj ovršnoj ispravi koja potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač. Ovršenik je u spis priložio zahtjev za izravnom naplatom, obavijest Agencije i financijsko-knjigovodstveni nalaz iz postupka P-68/2020, koji se vodi kod ovog suda.

 

              3. Prijedlog je dostavljen ovrhovoditelju na odgovor, a ovrhovoditelj se usprotivio prijedlozima. Istaknuo je da nisu ispunjeni uvjeti za odgodu iz odredbe čl. 65. OZ, koja se ovdje primjenjuje, jer ovršenik ne navodi nikakve okolnosti koje eventualno postoje na strani ovrhovoditelja, a koje bi opravdavale teško nadoknadivu štetu. Nadalje, ovrhovoditelj je istaknuo da se postupak P-68/2020 vodi radi proglašenja ovrhe na nekretnine ovršenika nedopuštenom, a u kojem ovršenik osporava visinu potraživanja uslijed nepravilnog obračunavanja uplata nakon raskida Ugovora o kreditu, ali ne i osnovu. U postupku da je provedeno vještačenje, a  da je sudski vještak nesporno utvrdio da su uplate ovršenika uredno evidentirane i proknjižene, ali da unatoč njima dugovanje nije namireno u cijelosti. Nadalje, ovršenik da ne uživa zaštitu s osnove Zakona o zaštiti potrošača te s osnova Zakona o potrošačkom kreditiranju jer je Ugovor o kreditu sklopljen između pravne osobe i ovršenika kao vlasnika ugostiteljskog obrta S., a odobren je za uređenje poslovnog objekta i nabavu opreme. Ovrhovoditelj je u spis priložio spomenuti Ugovor o kreditu.

 

              4. Na prijedlog za odgodom pljenidbe i prijenosa, sukladno čl. 210. st. 2. OZ na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ o odgodi ovrhe. Temeljem čl. 65. st. 1. OZ, sud može na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu te ako ispuni jedan od uvjeta iz čl. 65. st. 1. t. 1 – 10. OZ, tj. ako ovršenik ispuni subjektivne i objektivne uvjete iz čl. 65. st. 1. OZ.

 

              5. Iako je ovršenik podnio prijedlog radi proglašenja prijenosa i pljenidbe na temelju zadužnice nedopuštenima, a koji se smatra žalbom protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ, i time ispunio objektivni uvjet za odgodu, nije ispunjen subjektivni uvjet iz čl. 65. st. 1. OZ. Ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, štoviše, nije ni naveo u čemu bi se sastojala takva šteta, niti doveo u pitanje likvidnosti i solventnost ovrhovoditelja. Valja napomenuti da ni visok iznos tražbine ni činjenica da se glede visine tražbine vodi parnični postupak, koji nije pravomoćno okončan, ne podrazumijevaju ni na razini vjerojatnosti da bi provedbom izravne naplate na temelju predmetne zadužnice ovršenik trpio štetu, pogotovo kad je ovrhovoditelj pravna osoba, a ovršenik nije ni pokušao dokazati da ovrhovoditelj nije sposoban podmiriti svoje dugove u postupku protuovrhe ili postupku stjecanja bez osnove.

 

              6. Valja istaknuti da je sud izvršio uvid u parnični predmet ovog suda P-68/2020, koji je još u rješavanju, i utvrdio da u navedenoj parnici ovršenik iz ovog postupka zahtjeva proglašenje djelomično nedopuštene ovrhe koja se na nekretnini ovršenika (zk.ul …) vodi pod brojem Ovr-701/19, odnosno osporava visinu tražbine ovrhovoditelja koja proizlazi iz Ugovora o kreditu od 7. travnja 2005. Nije sporno da predmetna zadužnica osigurava tražbinu iz navedenog Ugovora o kreditu, kojeg su sklopili S. b. d.d. O. (banka) i S. ugostiteljski obrt vl. Z. D. (korisnik kredita i mjenični dužnik) 7. travnja 2005. Međutim, iz Ugovora o kreditu proizlazi da je kredit dodijeljen obrtu S. radi uređenja objekta (kavane) i nabavu opreme, odnosno, da Ugovor o kreditu nije sklopljen između banke (trgovca) i ovršenika kao fizičke osobe (potrošača), pa da u konkretnom slučaju nema primjene zakonskih odredaba kojima se propisuje zaštita osnovnih prava potrošača, odnosno, odgoda ovrhe radi preispitivanja eventualnih ništetnih odredbi ovršnih isprava.

 

              7. Budući da nisu kumulativno ispunjeni uvjeti iz čl. 65. st. 1. OZ, niti postoje drugi zakonski razlozi za odgodu ovrhe, riješeno je kao u izreci ovog rješenja, dok će o prijedlogu za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim sud odlučiti posebnim zaključkom, odnosno, o određenim će žalbenim razlozima odlučiti županijski sud.

 

U Osijeku 7. rujna 2023.

 

                            S u d a c

                            Mateja Vukmir, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana računajući od dana dostave ovjerenog prijepisa istog.

 

Dostaviti:

-                                  ovrhovoditelju po pun.

-                                   ovršeniku po pun.