1                        Poslovni broj: 26 Gž-383/2022-3                            

 

Poslovni broj: 26 Gž-383/2022-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka kao predsjednika vijeća, Sanje Bađun kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Amalije Švegović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. K. iz Z., OIB:..., koju zastupa punomoćnik A. C., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. u. z. o., Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica Ž. H., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-1961/18-45 od 27. siječnja 2022., na sjednici vijeća dana 7. rujna 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Djelomično se odbija žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-1961/18-45 od 27. siječnja 2022. pod toč. I. izreke.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Djelomično se odbacuje žalba tužiteljice u odnosu na toč. II. izreke prvostupanjske presude kao nedopuštena.

 

II. Nepobijano rješenje kojim je utvrđeno djelomično povlačenje tužbe za iznos od 41.740,00 kn sa zateznom kamatom ostaje neizmijenjeno.

 

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja pod toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 28.260,00 kn sa zateznom kamatom od 1. srpnja 2017. do isplate, dok je pod toč. II. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška. Nepobijanim rješenjem kao sastavnim dijelom prvostupanjske presude utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu kojim tužiteljica traži da joj tuženik isplati iznos od 41.740,00 kn sa zateznom kamatom od 1. srpnja 2017. do isplate.

 

2. Pravodobno izjavljenom žalbom tužiteljica pobija navedenu presudu u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda ili podredno istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tužiteljice djelomično je neosnovana i djelomično je nedopuštena.

 

5. Prema činjeničnim navodima iz tužbe predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 65.000,00 kn i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 5.000,00 kn sa zateznom kamatom od 1. srpnja 2017. do isplate, koja šteta je tužiteljici nastala u štetnom događaju 23. lipnja 2016. kada je upravljajući biciklom u Z. naletjela na naglo otvorena stražnja vrata nepoznatog (taxi) vozila, te je uslijed naleta pala s bicikla i zadobila prijelom gornjeg dijela desne palčane kosti, prijelom glavice desne palčane kosti i prijelom u području desnog lakta. Podneskom od 27. svibnja 2021. tužiteljica je smanjila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 27.000,00 kn i na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 1.260,00 kn sa zateznom kamatom od 1. srpnja 2017. do isplate.

 

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio svoju pasivnu legitimaciju, štetni događaj, dinamiku štetnog događaja kao i visinu tužbenog zahtjeva, ističući da je samo hipotetička mogućnost da je predmetni štetni događaj prouzročen uporabom nepoznatog vozila i na kojoj se ne može temeljiti utvrđenje suda o postojanju te činjenice, a kako je tužiteljica bila u mogućnosti komunicirati s vozačicom vozila  i utvrditi registracijsku oznaku vozila kojim joj je navodno prouzročena šteta, to tvrdi da se ne radi niti o nepoznatom vozilu kako je definirano čl. 3. st. 1. toč. 13. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

 

7. Po provedenom dokaznom postupku u kojem je izvršen uvid u svu dokumentaciju, te je saslušana tužiteljica i provedeno medicinsko vještačenje po sudskom vještaku prof.dr.sc. Ž. R. i prometno vještačenje po vještaku I. B., dipl.ing., prvostupanjski sud je zaključio da tužiteljica nije dokazala da joj je šteta nastala od nepoznatog vozila. To iz razloga što je tužiteljica bila pri svijesti nakon pada s bicikla, te joj nije bilo potrebno pružiti hitnu liječničku pomoć, kao i da je neposredno nakon pada razgovarala s vozačicom taxi vozila i putnicom koja je otvorila stražnja desna vrata vozila, pa je tom prilikom mogla i zatražiti podatke relevantne za utvrđivanje osobe štetnika i osiguravatelja tog vozila. Kako iz navedenih razloga tužiteljica nije dokazala da nije bila u mogućnosti identificirati taxi vozilo i osiguratelja vozila, to je prvostupanjski sud prihvatio osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika i odbio zahtjev pod toč. I izreke presude.

 

8. Prvostupanjski sud je pod toč. II. izreke odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova jer nije postavio zahtjev sukladno čl. 164. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP).

8.1. Tužiteljica žalbom pobija u cijelosti prvostupanjsku presudu, što znači da pobija i toč. II. izreke kojom je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova, a za što nema pravni interes, pa je stoga ovaj sud temeljem odredbe čl. 367. st. 1. u vezi s čl. 358. st. 3. ZPP u tom dijelu toč. I. izreke ovog rješenja odbacio žalbu tužiteljice kao nedopuštenu.

 

9. Pobijajući prvostupanjsku presudu tužiteljica ukazuje na počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, tvrdeći da su razlozi presude proturječni sami sebi u dijelu gdje sud navodi da je tužiteljica u trenutku štetnog događaja bila ozlijeđena, da je trpjela jaki primarni strah i jaku fizičku bol, dok je istovremeno, prema stajalištu suda, morala imati takav stupanj koncentracije na nastanak građansko pravnog odnosa između nje i tuženika koji zahtijeva skupljanje informacije o počinitelju i vozilu. Istodobno navodi da su razlozi presude proturječni i sadržaju izvedenih dokaza, a osobito su u proturječnosti s provedenim medicinskim i prometnim vještačenjem, radi kojih nedostataka se presuda uopće ne može ispitati.

 

10. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje spisa u okviru gore iznesenog žalbenog razloga, ovaj sud je utvrdio da ista nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati njezina zakonitost. Presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, time da su izneseni razlozi potpuno jasni i određeni, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava (nalazu i mišljenju prometnog i medicinskog vještaka na koji upire tužiteljica) i samog sadržaja tih isprava, te u odnosu na zaključak na temelju kojeg je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim zahtjev tužiteljice. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tužiteljica, a niti bilo koja druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku.

 

11. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja u zakonito i pravilno provedenom postupku analizirao i ocijenio sve provedene dokaze kako to nalaže čl. 8. ZPP-a, te je iznio valjane i dostatne razloge o svim relevantnim činjenicama za ocjenu osnovanosti zahtjeva i na koje je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužiteljice ocijenio neosnovanim.

 

12. Tužiteljica temelji zahtjev na činjeničnoj tvrdnji da je štetu pretrpjela  od nepoznatog vozila i da je tuženik odgovoran za naknadu štete.

 

13. Prema čl. 30. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., u daljnjem tekstu: ZOOP) oštećena fizička osoba kojoj je šteta nanesena uporabom nepoznatog vozila može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje.

14. Odredbom čl. 3. st. 1. toč. 13. ZOOP definirano je nepoznato vozilo kao vozilo iz toč. 9. tog članka (svako motorno vozilo namijenjeno za promet na kopnu koje se kreće snagom vlastita motora, ali se ne kreće po tračnicama, i svako priključno vozilo, priključeno ili ne, koje podliježe obvezi registracije te po propisima o registraciji mora imati prometnu dozvolu) koje nije bilo moguće identificirati, kao ni njegova odgovornog osiguratelja.

 

15. Dakle, da bi tuženik bio odgovoran za naknadu štete potrebno je da je šteta nastala uporabom nepoznatog vozila koje nije bilo moguće identificirati, kao ni njegova odgovornog osiguratelja.

 

16. Prema stanju u spisu i to Posebnog izvješća Policijske uprave zagrebačke, I. postaje prometne policije Zagreb od 14. listopada 2016. proizlazi da očevid nije bio obavljen jer o štetnom događaju nitko nije obavijestio policiju, da su svi sudionici napustili mjesto događaja i da međusobno nisu razmijenili osobne podatke, da je tužiteljica naknadno istog dana zatražila liječničku pomoć, da je Policijska uprava zagrebačka po zaprimanju bolničke prijave provela izvide u okviru kojih nije utvrdila postojanje materijalnih tragova na mjestu događaja i oštećenja na biciklu, da je prikupila obavijesti od tužiteljice i dostavila Izvješće Općinskom državnom odvjetništvu na daljnje postupanje.

 

17. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da vozačica taxi vozila nije napustila mjesto prometne nezgode, nego da su vozačica i putnica izašle iz vozila nakon nezgode i tužiteljici ponudile pomoć koju je ona odbila, da je tužiteljica razgovarala s vozačicom 1-2 minute ali nisu razmijenili nikakve podatke i da se nakon toga biciklom odvezla na posao do Maksimirske ulice, da se sjeća da se radilo o Zagrebačkom taxi vozilu i da iste nije pokušala kontaktirati nakon što su joj utvrđene ozljede.

 

18. Dakle, tužiteljica je neposredno nakon štetnog događaja komunicirala s vozačicom vozila i putnicom u vozilu, pa je i prema ocijeni ovoga suda prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tužiteljica imala mogućnost identificirati vozilo. Tužiteljica je imala mogućnost utvrditi podatak o registarskoj oznaci vozila, a time i osiguratelja vozila, kao i identificirati vozačicu vozila, odnosno tužiteljica je imala mogućnost s vozačicom vozila razmijeniti osobne podatke, kao i zatražiti policijsku intervenciju.

 

18.1. Tužiteljica u iskazu (kao niti u tužbi) ne tvrdi da radi ozljede nije bila u mogućnosti poduzeti radnje u vezi identificiranja vozila i štetnika, pa kako je komunicirala s vozačicom taxi vozila i putnicom i od njih odbila pomoć, a da se nakon toga odvezla na posao i liječničku pomoć zatražila nekoliko sati kasnije, to s pravom prvostupanjski sud nije prihvatio njezine naknadne tvrdnje da zbog jakih bolova i pretrpljenog straha (koji su nalazom vještaka utvrđeni) nije bila u stanju identificirati predmetno vozilo i vozačicu.

 

19. Odredba čl. 175. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., u daljnjem tekstu: ZSPC) propisuje dužnosti sudionika u prometnoj nezgodi u kojoj je netko ozlijeđen, između ostalih dužnosti, ostati na mjestu nezgode, obavijestiti policiju i sačekati dolazak ovlaštene osobe koja obavlja očevid. Osim toga čl. 177. st. 1. ZSPC propisuje da vozač koji je vozilom sudjelovao u prometnoj nesreći u kojoj ima poginulih ili ozlijeđenih osoba, a i druga osoba koja je neposredno sudjelovala u takvoj nesreći, imaju pravo tražiti osobne podatke i adresu od osoba koje su bile prisutne kad se nesreća dogodila. Nadalje, čl. 38. st. 1. ZOOP propisuje da u slučaju prometne nesreće sudionici moraju ispuniti i potpisati te međusobno razmijeniti Europsko izvješće o nesreći; uredno ispunjeno Europsko izvješće o nesreći može se koristiti kao odštetni zahtjev po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti, odnosno kao izjava o okolnostima načina nastanka štetnog događaja.

 

20. Kako je tužiteljica objektivno bila u mogućnosti obavijestiti policiju o nastanku prometne nezgode, kao i razmijeniti podatke o vozilu štetnika i na taj način identificirati vozilo i osiguratelja, a da nije poduzela niti jednu radnju u pravcu identifikacije vozila, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev jer nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 30. ZOOP za naknadu štete nanesene uporabom nepoznatog vozila. Identično pravno stajalište u činjenično podudarnim predmetima izraženo je i u odluci Županijskog suda u Zagrebu od 15. rujna 2015. broj Gž-6235/15-2, Županijskog suda u Velikoj Gorici od 10. svibnja 2016. broj Gž-1391/14-2, Županijskog suda u Puli-Pola od 27. veljače 2018. broj Gž-798/17-2.

 

21. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tužiteljice i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio toč. I. izreke prvostupanjske presude.

 

22. Nepobijano rješenje kojim je utvrđeno djelomično povlačenje tužbe za iznos od 41.740,00 kn sa zateznom kamatom ostaje neizmijenjeno.

 

23. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom, to je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

U Varaždinu 7. rujna 2023.

 

                                                                                                  Predsjednik vijeća

 

Milko Sambolek v.r.