Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-53/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Domagoj Raguž kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv OC zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15,101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženog OC podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku pod poslovnim brojem K-224/2020-35 od 13. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog OC kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku optuženi OC proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisanog u članku 139. stavak 2. KZ/11, kaznenog djela-nametljivo ponašanje, opisanog u članku 140. stavak 1. i 2. KZ/11, te kaznenog djela-nedozvoljene uporabe osobnih podataka, opisanog u članku 146. stavak 1. KZ/11 te mu je na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju tri mjeseci, a na temelju članka 140. stavak 2. KZ/11 mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju tri mjeseci, te na temelju članka 146. stavak 1. KZ/11 mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju tri mjeseci nakon čega je optuženik na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci nakon čega mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna na koju je osuđen u trajanju osam mjeseci neće izvršiti ukoliko isti u vremenu provjeravanja dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećena GC je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 20.000,00 eura (dvadeset tisuća eura) / 150.690,00 kuna (sto pedeset tisuća šesto devedeset kuna) upućena u parnicu.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik je dužan u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 574,96 eura (petsto sedamdeset četiri eura i devedeset šest centi) / 4.332,04 kune (četiri tisuće tristo trideset dvije kune i četiri lipe), a koji se odnose na troškove za svjedoka u iznosu od 424,96 eura (četiristo dvadeset četiri eura i devedeset šest centi) / 3.201,86 kuna (tri tisuće dvjesto jednu kunu i osamnaest lipa) te iznos od 150 eura (sto pedeset eura) / 1.130,18 kuna (tisuću sto trideset kuna i osamnaest lipa) koji se odnosi na paušalnu svotu suda.

2. Protiv presude žalbu je podnio optuženi OC putem branitelja Zdravka Baburaka, odvjetnika u Zagrebu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni te predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

3. Žalba optuženog OC nije osnovana.

4. Optuženik se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te navodi da je osuđen na temelju proturječnog i neistinitog iskaza oštećene GC dok je iskaz nepristranog svjedoka VC neutemeljeno ocijenjen kao nevjerodostojan.

4.1. Nasuprot tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je sa sigurnošću utvrdio da je optuženik kritičnih zgoda počinio kaznena djela za koja je optužen, a za koje djela je kazneno odgovoran. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. Naime, razlozima žalbe nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja s obzirom da optuženik samo polemizira s razlozima presude, pokušavajući na svoj način prikazati rezultate izvedenih dokaza, sugerirajući zaključak da nije počinitelj predmetnih kaznenih djela. Međutim, razloge koje je prvostupanjski sud iznio u obrazloženju pobijane presude glede ocjene vjerodostojnosti i istinitosti posebno iskaza oštećene kao GC u svemu su pravilno ocjenjeni, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti.

4.2. Suprotno naprijed ukratko iznijetom žalbenom stavu ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvoga stupnja pravilno analizirao sve provedene dokaze, posebno je cijenio iskaze oštećene kao svjedoka GC te je suprotno žalbenim tvrdnjama okrivljenog OC, prvostupanjski sud činjenično stanje pravilno utvrdio kada je utvrdio da je okrivljeni OC počinio inkriminirana mu kaznena djela i to kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja, opisano u članku 139. stavak 2. KZ/11, kazneno djelo - nametljivo ponašanje, opisano u članku 140. stavak 1. i 2. KZ/11, te kazneno djelo - nedozvoljene uporabe osobnih podataka, opisano u članku 146. stavak 1. KZ/11, na način kako je to opisano u izreci pobijane presude, to se u radnjama istog stječu obilježja, kako subjektivna tako i objektivna, navedenog kaznenih djela, pa nije povrijeđen ni kazneni zakon.

4.3. Neosnovani su navodi iz žalbe optuženika da je iskaz oštećene kao svjedoka GC, nevjerodostojan. Žalitelj izlažući procjenu vjerodostojnosti iskaza svjedokinje zanemaruje integralni sadržaj iskaza svjedokinje, koja je ispitani u dokaznoj radnji ispitivanja svjedoka pred državnim odvjetništvom i potom na raspravi.

4.4. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio jasne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika. Optuženik ispušta iz vida sve dokaze u svojoj ukupnosti, a kada se isti analiziraju u međusobnoj povezanosti, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud, proizlazi zaključak da je počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Naime, u bitnome, optuženik poriče počinjenje kaznenih djela i tvrdi da on prema oštećenoj nije bio nasilan, da su se znali posvađati te da oštećena njemu nije nikad dala do znanja da ne želi komunicirati s njim, priznaje da je KC poslao nage fotografije oštećene ali je to učinio iz ljubomore. Pravilno prvostupanjski sud ocjenjujući iskaz optuženika i svjedoka VC, njihove iskaza ne prihvaća jer su dan iz razloga da optuženik ne bude osuđen, a i suprotno proizlazi iz iskaza oštećene kao svjedoka GC čiji je iskaz prihvatio kao vjerodostojan.

4.5. U kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbi okrivljenika, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti okrivljenika za inkriminirano mu kazneno djelo prijetnje.

4.6. Nakon pozorne ocjene obrane optuženog koji poriče počinjenje kaznenih djela, te iskaza oštećene kao svjedoka GC, te dinamike njihovog odnosa, svađi i prepirki, analizirajući svaki dokaz posebno i u međusobnoj vezi, suprotno žalbenom navodu, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da je optuženi OC počinio kaznena djela pobliže opisana u izreci presude. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i zaključio da su izgovorene riječi oštećenoj bile objektivno podobne i prikladne da kod oštećene izazovu osjećaj straha i ugroženosti o čemu je iskazivala oštećenica.

4.7. Ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika, u kojoj navodi da je oštećenica pristala na to da joj šalje poruke, jer je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva obrana usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti, a iz razloga što oštećenica, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nema razloga teretiti okrivljenika već iskazuje na osnovi činjenica koje su se dogodile, te je očito da je obrana okrivljenika usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti kada navodi da je smatrao da oštećenica želi da joj šalje poruke.

4.8. U odnosu na kazneno djelo nedozvoljene uporabe osobnih podataka, sa sigurnošću je utvrđeno da je eksplicitne fotografije oštećene GC pribavio te poslao osobama koje oboje poznaje te ti podaci koji se tiču isključivo privatnog i osobnog života oštećenice, ne bi dospjeli u javnost da ih optuženik nije, i to bez njenog znanja i odobrenja, poslao drugim osobama.

4.9. Stoga nije osnovana žalba optuženog zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja a ovaj drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu članka 470. stavak 2. ZKP/08 činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupanja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Prvostupanjski sud glede odlučnih činjenica u obrazloženju pobijane presude dao je jasne, potpune i argumentirane razloge koje prihvaća ovaj drugostupanjski sud.

4.10. Na navode žalbe u kojoj se, u bitnome preocjenjuju provedeni dokazi od strane prvostupanjskog suda, te u velikom dijelu opisuje radnja događanja i situacije kako ih je opisao u svojoj obrani okrivljenik, valja reći da se radi o preocjeni provedenih dokaza na subjektivan način, a koje tvrdnje ničim nisu potkrijepljene i dokazane. Prvostupanjski sud je detaljno obrazložio zašto ne vjeruje obrani okrivljenika i svjedoka VC, te zašto prihvaća iskaz oštećene oštećene kao svjedoka GC, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

4.11. Suprotno navedenim tvrdnjama prvostupanjski sud je pravilno analizirao sve provedene dokaze, posebno je cijenio iskaze svih svjedoka ispitanih u dokaznom postupku, te samu obranu okrivljenika, te je suprotno žalbenim tvrdnjama okrivljenog OC, prvostupanjski sud činjenično stanje pravilno utvrdio kada je utvrdio da je okrivljeni OC počinio inkriminirana mu kaznena djela i to kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja, opisano u članku 139. stavak 2. KZ/11, kazneno djelo- nametljivo ponašanje, opisano u članku 140. stavak 1. i 2. KZ/11, te kazneno djelo- nedozvoljene uporabe osobnih podataka, opisano u članku 146. stavak 1. KZ/11, na način kako je to opisano u izreci pobijane presude, to se u radnjama istog stječu obilježja, kako subjektivna tako i objektivna, navedenih kaznenih djela, pa nije povrijeđen ni kazneni zakon.

5. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni, međutim, navedenu žalbenu osnovu ne obrazlaže, odnosno ne navodi razloge zašto smatra da kazna na koju je osuđen po prvostupanjskom sudu po svojoj vrsti i mjeri nije primjerena njegovoj kaznenoj odgovornosti za inkriminirano mu kazneno djelo.

5.1. Nije u pravu okrivljenik niti kada se žali zbog odluke o kazni.

5.2. Prilikom izbora vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika, pa mu je kao olakotno cijenio njegove osobne i obiteljske prilike, dok je kao otegotne okolnosti prvostupanjski sud cijenio njegovu upornost prilikom činjenja kaznenih djela. Ispitujući pobijanu presudu glede odluke o kazni ovaj drugostupanjski sud je mišljenja da su utvrđene okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne po prvostupanjskom sudu pravilno vrednovane. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu čl. 47. KZ/11 utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja.

5.3. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve bitne okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude blaža ili stroža, pa uzimajući u obzir sve navedeno u ovdje konkretnom slučaju, a vodeći računa o težini počinjenog djela, okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, kao i o svrsi kažnjavanja, ovaj drugostupanjski sud smatra da je jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen optuženi primjerena težini počinjenih djela, okolnostima pod kojima su djela počinjeno, ličnostima optuženika i upravo istoj će se optimalno djelovati na optuženika da ubuduće ne čine kaznena djela, kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Izrečena kazna izrazit će dostatnu društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela.

5.4. Stoga je upravo primjerena kazna uvjetna osuda sa jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci i rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine te će se i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ostvariti sve svrhe kažnjavanja predviđene u članku 41. KZ/11 i utjecati kako na optuženika, tako i na druge da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.

6. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Dubrovnik, 8. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Pero Miloglav