1

Poslovni broj: 27 Gž-598/2022-2

Poslovni broj: 27 Gž-598/2022-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. D. iz P. D., OIB: ..., zastupane po punomoćnici M. M., odvjetnici u Z., protiv tuženika G. o. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici po zaposlenju dipl. pravnici I. L., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2970/2019-36 od 12. siječnja 2021., na sjednici vijeća 7. rujna 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2970/2019-36 od 12. siječnja 2021.:

 

- potvrđuje u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici štetu u iznosu od 45.136,00 kn sa zateznim kamatama na iznos od 10.500,00 kn od 12. kolovoza 2019. do isplate, a na iznos od 34.636,00 kn od 12. ožujka 2021. do isplate,

 

- potvrđuje u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo tužiteljici isplatiti zatezne kamate na iznos od 20.000,00 kn od 12. kolovoza 2019. do 21. siječnja 2020.,

 

- potvrđuje u točkama II. i III. izreke,

 

- preinačuje u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici zatezne kamate na iznos od 34.636,00 kn od 12. kolovoza 2019. do 11. ožujka 2021. na način da su u tom dijelu zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na

ime naknade štete iznos od 45.136,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od 12. kolovoza 2019., kao i zatezne kamate na iznos od 20.000,00 kn za razdoblje od 12. kolovoza 2019. do 21. siječnja 2020. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 13.217,50 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od 12. siječnja 2022. do isplate, dok je pod točkom III. izreke odbijen zahtjev tuženika na naknadu parničnog troška.

 

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te pobija i odluku o trošku, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu.

 

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana u odnosu na glavnu stvar, dok je djelomično osnovana u odnosu na tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice.

 

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, a koju je štetu pretrpjela u prometnoj nesreći dana 7. svibnja 2018. u kojoj je sudjelovala kao putnica u vozilu registarskih oznaka ..., a koju je svojom krivnjom prouzročio D. N. upravljajući teretnim vozilom registarske oznake ..., a u kojoj prometnoj nesreći je tužiteljica zadobila teške tjelesne ozljede.

 

6. Prvostupanjski sud, nakon što je konstatirao da među strankama nije sporno:

- nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika,

- da je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio tužiteljici dio štete u iznosu od 20.000,00 kn,

- da je tuženik neposredno nakon podnošenja tužbe isplatio tužiteljici i daljnji iznos od 20.000,00 kn,

- da su tužiteljici pomoć i njegu pružali ukućani te da je cijena sata tuđe pomoći i njege 18,00 kn/h,

 

te analizom i ocjenom nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, a koja vještačenja su provedena na okolnosti sporne visine zahtjeva, temeljem kojih utvrđuje:

 

- da iz nalaza dr. B. Š. proizlazi da je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nesreći zadobila prijelom čašice lijevog kuka, prijelom desne palčane kosti iznad ručnog zgloba, s pomakom ulomka, istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu, natučenje prsnog koša i natučenje lijevog ručnog zgloba, radi kojih je liječena u bolnici 10 dana, te joj je učinjena repozicija (namještanje ulomaka) i imobilizacija desne podlaktice, a koje povrede su u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem, zbog kojih ozljeda je trpjela fizičke bolove i strah u trajanju opisanom u točki 12. obrazloženja prvostupanjske presude, te su joj zaostale trajne posljedice opisane u istoj točki obrazloženja prvostupanjske presude koje joj otežavaju svakodnevno funkcioniranje i uzrok su realnog smanjenja životne aktivnosti zbog povrede tjelesnog zdravlja 25%,

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od 8 sati dnevno 2 tjedna (preporučeno strogo mirovanje u krevetu bez ustajanja), u opsegu 6 sati dnevno 2 tjedna, u opsegu 4 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 6 tjedana za pomoć kod održavanja osobne higijene u prvoj fazi liječenja, za pomoć kod ustajanja iz kreveta i hodanja uz pomoć pomagala, za vođenje na kontrolne preglede, za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl.,

- da iz nalaza dr. B. V., psihijatra, proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju, osim tjelesnih povreda, preživjela i psihotraumu, te trpjela primarni strah i sekundarni strah u trajanju opisanom u točki 14. obrazloženja prvostupanjske presude, kao i da tužiteljica zbog psihičkih smetnji iz kruga poremećaja prilagodbe i anksioznodepresivnog poremećaja u svakodnevnom životu i radu ulaže pojačane napore u omjeru od 5% trajno,

- da su vještaci u usmenoj dopuni nalaza i mišljenja na ročištu 7. prosinca 2021. objedinili ocjene umanjenja životne aktivnosti i ocjene straha, te dali ocjenu o ukupnom umanjenju životne aktivnosti tužiteljice od 28%,

 

zaključuje da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. ZOO-a). Prvostupanjski sud je, rukovodeći se kriterijima sadržanim u odredbi čl. 1100. ZOO-a, te prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje te usmene dopune nalaza i mišljenja liječničkog vještaka, utvrdio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu po osnovu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 78.080,00 kn cijeneći kao kvalifikatorne okolnosti fizičke bolove, pretrpljeni strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti te vodeći računa o dugotrajnosti liječenja. Prvostupanjski sud je, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o potrebi pomoći tužiteljici, utvrdio tužiteljici pravo na naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 7.056,00 kn temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a. Obzirom da je tuženik nesporno isplatio tužiteljici iznos od 40.000,00 kn, prvostupanjski sud je za taj iznos umanjio iznos utvrđene pripadajuće naknade neimovinske i imovinske štete, te je tužiteljici dosudio iznos od 45.136,00 kn, kao i zateznu kamatu na nesporno plaćeni iznos od 20.000,00 kn prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 12. ožujka 2021. (raspravnim rješenjem od 7. prosinca 2021. dopustio je preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva izvršenu u navedenom podnesku sukladno čl. 190. st. 2. ZPP-a zaključivši da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka već tek nakon provedenih vještačenja).

 

7. Tuženik u žalbi prvenstveno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka, koju obrazlaže tvrdnjom da je tužiteljica, nakon provedenog vještačenja i obavijesti o promjeni Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske te zaključenja prethodnog postupka, preinačila tužbeni zahtjev potražujući iznos od 45.136,00 kn, koju preinaku je sud dopustio iako joj se tuženik protivio obzirom da se promjena Orijentacijskih kriterija ne može tumačiti kao situacija u kojoj tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti svoj zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, a niti se takva preinaka može tražiti kao iznimka prema čl. 299. st. 2. ZPP-a. Obzirom da je tužiteljica protivno zakonu preinačila svoj tužbeni zahtjev, a prvostupanjski sud svoju odluku o dopuštenju preinake nije obrazložio, ostvarena je bitna povreda jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.  

 

8. Ispitujući pobijanu presudu, u okviru istaknutog žalbenog razloga tuženika, ovaj sud utvrđuje da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se njezina pravilnost ne bi mogla ispitati jer je prvostupanjski sud u obrazloženju iznio navode o odlučnim činjenicama, ocjenu dokaza o spornim činjenicama obrazložio je jasnim, logičnim i uvjerljivim razlozima koji su u skladu sa sadržajem provedenog dokaznog postupka i naveo je odredbe materijalnog prava koje je primijenio (po čl. 338. st. 4. ZPP) te je dostatnim razlozima obrazložio razloge zbog kojih je dopustio preinaku, pa stoga nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlaže tuženik u svojoj žalbi, a niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. i čl. 191. ZPP-a, kada je dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u podnesku tužiteljice od 12. ožujka 2021. s prvotno postavljenog u iznosu od 10.500,00 kn na 45.136,00 kn.

 

9.1. Naime, tuženik ispušta iz vida da je čl.190. st. 2. ZPP-a propisano da iznimno od odredbe stavka 1. tog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Dakle, tužiteljica je imala mogućnost preinačiti tužbu povišenjem zahtjeva za isplatu i nakon zaključenja glavne rasprave ako bez svoje krivnje nije mogla povisiti zahtjev do zaključenja prethodnog postupka. Protivno žalbenim navodima tuženika, promjena Orijentacijskih kriterija za dosudu neimovinske štete predstavlja okolnost na koju tužiteljica nije mogla utjecati i koja se ne može pripisati njezinoj krivnji, a od utjecaja je na visinu naknade na koju ima pravo i na konačno rješenje odnosa između stranaka, pa je stoga prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a dopustio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva na iznos od 45.136,00 kn podneskom od 12. ožujka 2021. 

 

10. Međutim, prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo glede tijeka zatezne kamate na preinačeni dio zahtjeva, a na koju primjenu materijalnog prava ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. Naime, tužiteljica je podneskom od 7. veljače 2020. smanjila zahtjev na iznos od 10.500,00 kn s prvotnog zahtjeva u iznosu od 30.500,00 kn, da bi nakon provedenih vještačenja podneskom od 12. ožujka 2021. povisila zahtjev na iznos od 45.136,00 kn s utuženog iznosa od 10.500,00 kn, a koju preinaku je prvostupanjski sud dopustio raspravnim rješenjem od 7. prosinca 2021.

 

10.1. Pravilnom primjenom odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014), a kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz st. 1. tog članka, tj. isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana, te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tuženik je u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 34.636,00 kn od trenutka kada je isti postavljen (podneskom od 12. ožujka 2021.) jer ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva, a što je sukladno i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev-1133/2021-2 od 4. prosinca 2021.

 

11. Slijedom iznijetoga, valjalo je žalbu tuženika djelomično odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP- a potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici štetu u iznosu od 45.136,00 kn sa zateznim kamatama na iznos od 10.500,00 kn od 12. kolovoza 2019. do isplate, a na iznos od 34.636,00 kn od 12. ožujka 2021. do isplate i u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužiteljici isplatiti zatezne kamate na iznos od 20.000,00 kn od 12. kolovoza 2019. do 21. siječnja 2020., te u točkama II. i III. izreke, primjenjujući pri tom u odnosu na odluku o trošku postupka (točka II. i III. izreke) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer tuženik u žalbi sadržajno uopće nije pobijao odluku o troškovima, a u žalbenom postupku je tuženik uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu sporednog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, dok je žalbu tuženika djelomično valjalo prihvatiti kao osnovanu te primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici zatezne kamate na iznos od 34.636,00 kn od 12. kolovoza 2019. do 11. ožujka 2021. i u tom dijelu odbiti zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

 

U Varaždinu 7. rujna 2023.

 

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća

                                                                                                                  Sanja Bađun v.r.