Poslovni broj: 26 Gž Zk-283/2023-2

 

 

Poslovni broj: 26 Gž Zk-283/2023-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka kao predsjednika vijeća, Sanje Bađun kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Amalije Švegović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M., OIB: ..., iz P., kojeg zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko-upravni odjel, radi tužbe za ispravak, odlučujući o žalbi tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-867/2021-11 od 26. travnja 2023. u sjednici vijeća 7. rujna 2023.

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbija se žalba tuženice i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-867/2021-11 od 26. travnja 2023. pod toč. I. izreke.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Djelomično se odbija i djelomično prihvaća žalba tuženice, te se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-867/2021-11 od 26. travnja 2023. potvrđuje pod toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.270,59 EUR/17.107,74 kn[1] sa zateznom kamatom, te preinačuje u preostalom dijelu u iznosu od 132,72 EUR/1.000,00 kn1 i zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija.

 

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

III. Nepobijana presuda pod toč. II. izreke u dijelu odbijenog zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 186,61 EUR/1.406,01 kn ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

 

„I. Ispravlja se pogrešan upis određen rješenjem Općinskog suda u Zadru sadržanim u zapisniku broj Z-6428/2008/394 i Z-6461/2008/314, na način da se vlasnikom nekretnina oznake čest. zem. 1346 Z. p., oranica, površine 2684 m2 i čest. zem. 1577, P. livada, površine 1451 m2, sve upisane u zk. ul. 392 k.o. P., upisuje tužitelj M. M. pok. D., P. OIB: ..., za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena upisanog zk. vlasnika.

 

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknaditi trošak ovog postupka u iznosu od 2.403,31 eura/18.107,74 kuna, u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude, a koje se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se odbija kao neosnovan zahtjev za naknadom troška u iznosu od 186,61 eura/1.406,01 kuna.“

 

2. Navedenu presudu pod toč. I. i pod toč. II. izreke u dijelu kojim je tuženica obvezana naknaditi tužitelju trošak postupka, pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženica iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80'/22. 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti zahtjev tužitelja, odnosno podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

 

4. Žalba tuženice nije osnovana u dijelu pobijane presude kojim je odlučeno o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka.

 

5. Predmet postupka je zahtjev za ispravak pogrešnog upisa određenog rješenjem Općinskog suda u Zadru broj Z-6428/2008/394 i Z-6461/2008/314 na način da se na čest. zem. 1346 i 1577 upisanim u zk. ul. 392 k.o. upiše pravo vlasništva tužitelja uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice, a temelji se na činjeničnim tvrdnjama tužitelja da je temeljem dosjelosti, uključujući i posjed pravnih prednika, stekao pravo vlasništva.

 

6. Ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

 

-da je tuženica uknjižena vlasnicom predmetnih nekretnina u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga, da je u tom postupku tužitelj izjavio prigovor o kojem je odlučeno rješenjem Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu broj Z-2713/14 od 19. studenog 2015. na način da je tužitelj upućen ostvariti pravo tužbom za ispravak pa je neosnovan prigovor tuženice da tužitelj nije ovlašten podnijeti tužbu za ispravak;

 

-da su predmetne čest. zem. 1346 i 1577 upisane u zk. ul. 392 k.o. P. nastale od dijelova čest. zem. 394, 474 i 476/8 k.o. P.,;

 

-da iz rješenja o nasljeđivanju Kotarskog suda u Zadru iza pok. M. M. M. od 01. ožujka 1958. broj O-1096/56 (tužiteljevog djeda) proizlazi da ga je naslijedila supruga (tužiteljeva baka) L. M., sin D. M. (tužiteljev otac) i kći M. M., da je tužiteljevog oca D. M. naslijedila supruga N. M. i kći Z. M., da su u rješenju o nasljeđivanju od 4. rujna 1986. broj O-617/86 iza pok. D. M. kao ostavinska imovina obuhvaćene čest. zem. 394, 474 i 476/8, da je L. (L.) M. naslijedio tužitelj što proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju od 13. rujna 2002. broj O-373/98, a da je preostali dio predmetnih nekretnina tužitelj stekao od majke temeljem ugovora o darovanju od 26. rujna 2008.;

 

-da prema povijesti posjedovanja nadležnog ureda za katastar stare oznake nekretnina čest. zem. 474 i 476/8 su bile evidentirane kao posjed Općine P., da je prvom revizijom 1955. kao posjednica evidentirana L. M. na čest. zem. 474 u površini od 34220 m2, a potom drugom revizijom od 1986. u površni od 34150 m2 kao i na čest. zem. 476/8 u površini od 300 m2, dok su na čest. zem. 394 k.o. P. od 1883. evidentirane fizičke osobe prezimena M., pa tako i M. M., da bi revizijom 1955. bili evidentirani L. M. i M. N. koji je upis ostao i nakon druge revizije 1986. te je promijenjen 2003. temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti L. M. kada je posjednikom evidentiran tužitelj;

 

-da iz iskaza svjedoka M. M., B. J., Z. J. i M. Z. proizlazi da je tužitelj u posjedu nekretnina tzv. L. i M. d., da je svjedok M. M. izučavanjem povijesti mjesta P. došao do saznanja da su prednici tužitelja došli u P. unazad 180 godina, da je u to vrijeme zemlja u P. pripadala veleposjednicima te je podijeljena mještanima P. 1927. i 1928., da je predmetne nekretnine posjedovao tužiteljev pradjed M. M., djed M. koji se podijelio s braćom, tužiteljev otac D. i potom tužitelj na način da su nekretnine koristili kao pašnjak i oranicu, da su nekretnine označene na terenu na način da je jasno vidljiv posjed tužitelja, te da iz iskaza tužitelja proizlazi da je nekretnine naslijedio od bake L. M. i darovanjem od majke, da je posjed izvršavan na način da su tzv. L. i M. d. korištene kao livade za košnju i ispašu stoke i da su nekretnine omeđene tzv. vošom i žičanom ogradom;

 

-da je proveden uviđaj na licu mjesta s geodetskim vještakom T. Č. na kojem su identificirane predmetne nekretnine te je utvrđeno da su obje nekretnine ograđene,

 

na temelju čega utvrđuje da je tužitelj dokazao da je čest. zem. 1346 i 1577 stekao nasljeđivanjem i darovanjem pa je njegov posjed zakonit, pošten i istinit, a kako su nekretnine bile u posjedu i njegovih pravnih prednika koji je dokazan najkasnije od prve katastarske revizije 1955. kada je kao posjednica evidentirana tužiteljeva baka L. M., pa pozivom na čl. 388. st. 1. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., u daljnjem tekstu: ZV) prvostupanjski sud zaključuje da je stupanjem na snagu ZV-a (1. siječnja 1997.) tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću jer je do tog trenutka proteklo više od 40 godina tijekom kojih je osobno i preko pravnih prednika bio u poštenom posjedu nekretnina, ukazujući da se u vrijeme dosjelosti računa i razdoblje do 08. listopada 1991., slijedom čega je usvojio zahtjev tužitelja za ispravak pogrešnog upisa.

 

7. U žalbi tuženica navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a iz razloga što ovaj sud rješenjem broj Gž Zk-270/2021 postupak nije vratio u fazu prethodnog postupka radi čega tužitelj nije mogao predlagati nove dokaze. Stoga sud nije bio ovlašten uzeti u obzir dokaz koji je dostavio tužitelj, nego je trebao po službenoj dužnosti pribaviti spis na koji je ukazao drugostupanjski sud u ukidnoj odluci. Ponavlja da se iz dokumentacije u spisu ne vidi da li se prigovor koji je u postupku preoblikovanja izjavio tužitelj odnosi na čest. zem. 1346 i 1577 k.o. Poljica. Nadalje, navodi da nekretnine predstavljaju šumsko zemljište i da na njima tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva te se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/1998 od 12. siječnja 2000., smatrajući da je u razdoblju od 6. travnja 1941. do 12. siječnja 2000. na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske bio zastoj dosijedanja. Kako iz iskaza svjedoka ne proizlazi da je tužitelj posjedovao nekretnine najmanje od 6. travnja 1901. da bi primjenom pravnih pravila Općeg građanskog zakonika stekao pravo vlasništva temeljem dosjelosti, a niti su svjedoci obzirom na starosnu dob mogli imati saznanje o posjedu pravnih prednika tužitelja iz tog razdoblja, smatra da tužitelj nije dokazao da je upis prava tuženice nepravilan.

 

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženice i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a, a niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tuženica poziva u žalbenim navodima, obzirom presuda sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja i presuda nema nedostataka koji bi utjecali na njezinu zakonitost.

 

9. Točni su navodi tuženice da rješenjem od 15. travnja 2021. poslovni broj Gž Zk-270/2021-2, kojim je ovaj sud djelomično ukinuo raniju prvostupanjsku presudu od 19. veljače 2021. broj P-3440/2015, predmet nije vraćen prvostupanjskom sudu na novi prethodni postupak, nego u fazu glavne rasprave. Međutim, to ne znači da je tužitelj predložio „novi“ dokaz nakon zaključenja prethodnog postupka kada je u spis dostavio preslik dijela zemljišnoknjižnog predmeta Z-2713/14. Naime, tužitelj je već u tužbi predložio izvršiti uvid u navedeni zemljišnoknjižni predmet, radi utvrđenja da je podnio prigovor u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga, da prigovor nije usvojen i da je upućen svoje pravo ostvariti u parnici. Kako je tuženica osporavala da se prigovor tužitelja odnosio na čest. zem. 1346 i 1577 k.o. P., navodeći i da je zabilježba prigovora upisana (samo) na teret čest. zem. 1306 u zk. ul. 392 k.o. P. i na teret čest. zem. 90/4 upisane u zk. ul. 314. k.o. P. B., a da iz rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu broj Z-2713/14 od 19. studenog 2015. kojim je odbačen prigovor tužitelja i kojim je upućen svoje pravo ostvariti u parnici nije bilo evidentno u odnosu na koje čestice (upisane u zk. ul. 392 k.o. P.) je prigovor izjavljen, to je ovaj sud djelomično ukinuo prvostupanjsku presudu od 19. veljače 2021. broj P-3440/2015 i uputio prvostupanjski sud da izvrši uvid u cjelovite predmete broj Z-6428/2008/394, Z-6461/2008/314 i Z-2713/14 kao što je predlagao tužitelj.

 

9.1. Obzirom je tužitelj dostavio u spis prigovor koji je zaprimljen u predmetu Z-2713/14 19. veljače 2014., to u navedenoj procesnoj situaciji kada je taj dokaz predložen do zaključenja prethodnog postupka, tužitelj nije dostavio dokaz koji nije pravodobno predložen, kako navodi tuženica, pa je prvostupanjski sud taj dokaz bio ovlašten (i dužan) uzeti u obzir.

10. Prema čl. 197. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., 108/17.) zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku i osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati, što znači da je tužitelj u konkretnom slučaju ovlašten tužbom za ispravak zahtijevati ispravak pogrešnog upisa jer je izjavio prigovor u odnosu na predmetne nekretnine, kojemu zemljišnoknjižni sud nije udovoljio, pa i kada je zemljišnoknjižni sud prigovor odbacio kao što je u konkretnom slučaju odlučeno rješenjem broj Z-2713/14 od 19. studenog 2015.

 

11. Žalbenim navodima kojima tuženica osporava utvrđeno činjenično stanje i na njemu zasnovanu primjenu materijalnog prava nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude. Sve provedene dokaze prvostupanjski sud je analizirao i ocijenio kako to nalaže čl. 8. ZPP-a, te je u pogledu odlučnih činjenica za ocjenu osnovanosti zahtjeva iznio valjane, jasne i dostatne razloge koji imaju uporišta u sadržaju provedenih dokaza. Pritom je pravilno utvrdio da je tužitelj dokazao da se najkasnije od 1955. (kada je njegova baka L. M. evidentirana u podacima iz povijesti katastra) uključujući i posjed pravnih prednika nalazi u poštenom i istinitom posjedu čest. zem. 1346 i 1577 k.o. P., što je nedvojbeno potvrđeno iskazima svjedoka koji su o faktičnom posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika imali neposrednih saznanja (obzirom na životnu dob) i posrednih saznanja (iz pričanja bliskih osoba) opisujući jasno i određeno način i namjenu korištenja nekretnina, njihovu površinu i lokalne nazive (L. i M. d.), kao i stanjem nekretnina na licu mjesta koje su zatečene na uviđaju omeđene vošom i žičanom ogradom prema stvarnom uživanju, što je i prikazano na skici geodetskog vještaka, dok je izvanknjižni prijenos stečenog prava vlasništva u korist tužitelja dokazan rješenjima o nasljeđivanju i ugovorom o darovanju.

 

12. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 159. st. 4. u vezi st. 1. ZV-a zaključio da je tužitelj stekao pravo vlasništva temeljem dosjelosti računajući da je dosjelost počela teći najkasnije 1955. pa je na dan stupanja na snagu ZV-a 1. siječnja 1997. proteklo više od potrebitih 40 godina samostalnog i poštenog posjeda za stjecanje prava vlasništva tužitelja na nekretnini u društvenom vlasništvu.

 

13. Vezano uz žalbene navode tuženice da se na šumskom zemljištu nije moglo steći pravo vlasništva, valja istaći da su se ti žalbeni navodi odnosili na čest. zem. 90/4 upisane u zk. ul. 314. k.o. P. B. o kojoj je odlučeno ranijom prvostupanjskom presudom i protiv koje je tuženica isticala te žalbene razloge (koje sada bespredmetno ponavlja iako niti jedna od čestica nije šumsko zemljište), a na koje žalbene navode je ovaj sud odgovorio u presudi od 15. travnja 2021. broj Gž Zk-270/2021-2 pod toč. 9.2. obrazloženja.

 

14. Kako je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio o ispravku pogrešnog upisa u odnosu na čest. zem. 1346 i 1577 upisane u zk.ul. 392 k.o. P., to je ovaj sud odbio žalbu tuženice i potvrdio prvostupanjsku presudu pod toč. I. izreke temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

15. Ispitujući odluku o troškovima postupka u okviru žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je pravilno odmjerio troškove za poduzete radnje po odvjetniku i troškove sudskih pristojbi. Međutim, tužitelju nije nastao materijalni trošak za uviđaj i vještačenje u iznosu od 4.500,00 kn, nego u iznosu od 3.500,00 kn. Stoga je ovaj sud potvrdio toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka od 2.279,59 EUR/17.107,74 kn, dok je preinačio za iznos od 132,72 EUR/1.000,00 kn i zahtjev tužitelja u tom dijelu odbio primjenom čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a.

 

16. Obzirom tuženica nije uspjela sa žalbom u dijelu pobijane odluke o glavnoj stvari, ovaj sud je odbio zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

U Varaždinu 7. rujna 2023.