REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] N 5
Poslovni broj: Us I-803/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja NG iz [adresa], Z 59, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Matija Škrinjarić, odvjetnik u Velikoj Gorici, Trg kralja Tomislava 41, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 8. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-560-01/25-01/4, URBROJ: 511-01-149-25-2 od 15. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-560-01/25-01/4, URBROJ: 511-01-149-25-2 od 15. travnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, KLASA: NK-563-01/24-01/16, URBROJ: 511-19-18-24-1211 od 19. studenog 2024., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika pričuvnog sastava Policijske uprave zagrebačke.
2. Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi Upravnom sudu u Zagrebu osporava zakonitost rješenja tuženika i navodi da iz dokaza koji su priloženi jasno proizlazi kako je tužitelj već od početka srpnja 1991. bio član Narodne zaštite teritorijalne obrane Velika Gorica te da je bio zapovjednik voda od 30 ljudi, da su bili stacionirani u zgradi osnovne škole u Gornjem Hruševcu te da mu je neposredno nadređeni bio ZG, kojemu je, usput budi rečeno, priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem istog ratnog puta na koji ovom žalbom ukazuje podnositelj žalbe. Tužitelj da je, nadalje bio u sastavu Narodne zaštite do 1. listopada 1991. kad je postao pripadnikom rezervnog sastava policije gdje mu je zapovjednik bio gospodin DG s pripadnicima aktivnog sastava policije. Prilikom služenja u rezervnom sastavu policije da je zadužio odoru hrvatskog policajca kao i automatsku pušku sa streljivom te da je obnašao dužnost pripadnika rezervnog sastava policije do dana 31. prosinca 1991. obavljajući sve zadaće na prvoj crti bojišnice. Za vrijeme služenja u rezervnom sastavu policije da je primao i naknadu plaće od Ministarstva unutarnjih poslova. Dana 31. prosinca 1991., nakon povlačenja aktivne policije s položaja iz Gornjeg Hruševca, da se razdužio i vratio na svoj posao u Vodovod Zagreb. Za služenje u Domovinskom ratu na način kako je to opisano u ranijim stavcima ove tužbe da je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata od 29. rujna 1995. iz čega da jasno proizlazi da je tužitelj bio hrvatski branitelj iz Domovinskog rata i to temeljem angažmana u Narodnoj zaštiti od 1. srpnja 1991. do 1. listopada 1991. i angažmana u rezervnom sastavu policije od 1. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Iako je u prvostupanjskom postupku svjedok ZG, kao neposredno nadređeni tužitelju u spornom razdoblju, iskazivao da je tužitelj zaista bio pripadnik pričuvnog sastava policije u periodu od 1. listopada 1991. do 31. prosinca 1991. te kao takav nesporno pripadnik Domovinskog rata u tom periodu, pobijanim rješenjem da uopće nije uzeto u obzir navedene svjedočenje niti je na bilo koji način uopće ocijenjeno bilo istinitim ili neistinitim te se stoga i u tom dijelu ukazuje na propust prilikom donošenja pobijanog rješenja. Također, prilikom predaje svojeg zahtjeva za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, da je predao uz isti i Izjavu gospodina DG, zapovjednika Posebne postrojbe policije koja je upućena na područje Pokupskog, koji u istoj izrijekom navodi, između ostalog, i tužitelja NG kao pripadnika pričuvnog sastava policije koji je educiran, opremljen i koji je za vrijeme svojeg djelovanja dobio i privremenu službenu iskaznicu s određenim ovlastima. Gospodin DG da u svojoj izjavi također navodi kako o angažmanu tužitelja, kao i ostalih pripadnika pričuvnog sastava policije u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske i u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske postoji opširna evidencija. Uz svoju Izjavu gospodin DG, kao zapovjednik Posebne postrojbe policije te kao zapovjednik i tužitelju u spornom razdoblju, da je dostavio i dokaze od kojih se posebno ističe Popis osoba za rezervni sastav policije Policijske uprave zagrebačke na kojem se popisu nalazi i tužitelj, kao i u ovoj žalbi predloženi svjedoci, a za jednog od kojih se prilaže i iskaznica članstva u sastavu Policijske postaje Velika Gorica (JG). Tužitelj ističe kako prvostupanjsko tijelo, a i drugostupanjsko tijelo prilikom donošenja pobijanog rješenja da niti jednom riječju ne spominju predmetnu Izjavu koja je po mišljenju tužitelja ključan dokaz za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo u pobijanom rješenju navodi kao razlog odbijanja priznavanja statusa tužitelju kako uvidom u raspoložive evidencije u Policijskoj postaji Velika Gorica nisu pronađeni podaci o angažiranju tužitelja u potpunosti zanemarujući sve priložene dokaze koje je uz svoj zahtjev dostavio tužitelj. Također, da je potpuno nejasno zašto je prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo izvršilo uvid isključivo u evidencijama Policijske postaje Velika Gorica s obzirom da je u sporno vrijeme predmetno područje bilo pod ingerencijom Policijske uprave zagrebačke čije evidencije nisu uopće pregledane. Iz svega dosad navedenog da jasno proizlazi kako je tuženik prilikom donošenja pobijanog Rješenja pogrešno primijenio materijalno pravo obzirom pobijano rješenje nije utemeljeno na zakonskim propisima Republike Hrvatske, niti propisima Europske unije, a svakako nije niti u skladu s praksom Upravnog suda u Zagrebu i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske na koju se poziva tuženik u pobijanom rješenju. Stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu uglavnom ponavlja navode iz obrazloženja osporavanog rješenja i navodi kako je iz izjave svjedoka ZG vidljivo da isti u bitnome potvrđuje navode tužitelja navodeći da je i sam bio pripadnik pričuvnog sastava policije u tom razdoblju dok se navodi o angažmanu tužitelja iz priložene izjave svjedoka DG ne mogu potvrditi pošto o istome ne postoje službeni materijalni dokazi u Policijskoj upravi zagrebačkoj dok iz izjave također nije vidljivo da je tužitelj sudjelovao u pružanju oružanog otpora agresoru i da je djelovao u izravnoj svezi s tim otporom u navedenom razdoblju. U odnosu na navod tužitelja da svjedok ZG za isto razdoblje ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik pričuvnog sastava policije, napominje da je uvidom u evidenciju hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju vodi ovo Ministarstvo utvrđeno da svjedok ZG nema priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u Ministarstvu unutarnjih poslova, zbog čega da se izjavi svjedoka ne može pokloniti vjera prilikom utvrđivanja činjenica u konkretnoj upravnoj stvari. Slijedom navedenog, uvidom u raspoloživu dokumentaciju da je utvrđeno da izjave svjedoka nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari s obzirom da svjedok ZG nema priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik Ministarstva unutarnjih poslova, dok iz izjave DG da ne proizlazi da je tužitelj sudjelovao u pružanju oružanog otpora agresoru ili da je djelovao u izravnoj vezi s tim otporom. Također, uvidom u cjelokupan spis predmeta, da je utvrđeno da ne postoji ni jedan materijalni dokaz koji bi potvrdio pripadnost tužitelja pričuvnom sastavu policije, odnosno tužitelj se u navedenom razdoblju ne vodi u evidencijama pripadnika pričuvnog sastava policije, u evidencijama o satnici, refundacije plaća zaduženju naoružanja, odore i dr. U odnosu na ostale tužbene navode, tuženik radi izbjegavanja ponavljanja ističe da u cijelosti ostaje kod iznesenoga u pobijanom rješenju i predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Tuženik ukazuje sudu da dio priložene dokumentacije (izvadak zapisnika Povjerenstva Ministarstva unutarnjih poslova) nosi oznaku tajnosti Ograničeno, te moli Sud da u skladu s tim i postupa.
4. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 1. rujna 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, tužitelja osobno i službene osobe tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.
5. Opunomoćenik tužitelja ustrajao je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te je predložio saslušanje svjedoka navedenih u tužbi, kao i samog tužitelja.
6. Službena osoba tuženika je ostala pri svim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja i odgovora na tužbu.
7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem su donesena osporavana rješenja tuženika, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora. Sud je odbio u sporu provesti predložene dokaze, ocijenivši te dokazne prijedloge suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata
10. Odredbom članka 3. stavak 1. točke a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj: 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23, dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga). Stavkom 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
11. Odredbom članka 179. stavak 1. točka a) ZHBDR-a propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.
12. Prvostupanjsko tijelo je utvrdio da u službenim evidencijama pričuvnog sastava Policijske uprave zagrebačke, tužitelju nije evidentirano vremensko razdoblje angažiranja i nema priznat status branitelja.
13. Tužitelj je saslušan na usmenoj raspravi održanoj 27. travnja 2024. u službenim prostorijama Policijske postaje Velika Gorica i tada je izjavio da je bio zaposlen u Vodovodu u Zagrebu, da se početkom srpnja 1991. osnovala Narodna zaštita teritorijalne obrane Velika Gorica gdje se i on prijavio kao dragovoljac, te da je bio zapovjednik voda od 30 ljudi odnosno po 10 ljudi u desetini i da su bili stacionirani u gradi osnovne škole Gornji Hruševac. Također je iskazao da mu je nadređeni zapovjednik bio ZG i da je u sastavu Narodne zaštite bio do 1. listopada 1991., a u to vrijeme da su obavljali zadaće čuvanja objekata, obiteljskih kuća, stražarili i dr., te da su povremeno vršili dežurstva i smjene na rijeci Kupi gdje je bila prva crta bojišnice, te da je agresor svakodnevno i tijekom noći pucao po njima iz vatrenog oružja. Nakon toga da je prešao u rezervni sastav policije gdje mu je nadređeni zapovjednik bio DG, da je zadužio odoru pričuvnog policajca, dugo naoružanje i puščano streljivo, te da su po zapovijedi vršili specijalne zadatke, kao što su bile špijunaže, straže, kontrole na punktovima i dr., te da je navedene zadaće obavljao do 31. prosinca 1991. i da je cijelo vrijeme bio izložen pucnjavi i granatiranju. Nakon toga da se vratio u svoju firmu Vodovod Zagreb gdje je radio kao zaštitar i da više nije bio angažiran u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
14. Saslušan je i svjedok ZG koji je izjavio da je bio prisutan za vrijeme uzimanja izjave od njegovog prijatelja NG i da potvrđuje sve njegove tvrdnje budući je i sam bio angažiran u Narodnoj zaštiti, a potom i u pričuvnom sastavu policije gdje je NG bio zapovjednik. Nakon što se NG razdužio iz pričuvnog sastava, da se on aktivirao u Hrvatsku vojsku, u 153. brigadu i navodi kako je NG bio sudionik Domovinskog rata u navedenim periodima.
15. Iz pismena Policijske postaje Velika Gorica od 27. travnja 2024. proizlazi da nema podataka o satnici tužitelja kao pripadnika pričuvnog sastava, da se isti ne vodi u evidencijama pričuvnog sastava, da tužitelj nije evidentiran u službenim evidencijama refundacije plaća pričuvnog sastava policije, da nije evidentiran u evidenciji reversa o zaduženju naoružanja, službene odore i druge opreme, odnosno da nema nikakvih podataka, dokumentacije niti saznanja o tužitelju kao pripadniku pričuvnog sastava policije.
16. Spisu priležu zapisnici o uzimanju izjava tužitelja i svjedoka, kao i zapisnici o usmenoj raspravi.
17. Prvostupanjskim rješenjem zahtjev tužitelja je odbijen uz obrazloženje da izvršenim detaljnim uvidom u sve raspoložive evidencije u Policijskoj postaji Velika Gorica, nisu pronađeni podaci o angažiranju tužitelja odnosno u sudjelovanju u Domovinskom ratu.
18. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocjeni ovog suda, osporavano rješenje tuženika, kao i prvostupanjskog tijela, je pravilno i zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.
19. Prema citiranim odredbama ZHBDR-a je za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata potrebno kumulativno ispuniti uvjete pripadnosti Oružanim snagama Republike Hrvatske te sudjelovati u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način opisan člankom 3. stavkom 2. ZHBDR-a.
20. Polazeći od svih prednjih utvrđenja (izjave svjedoka, službene evidencije) te citiranih odredbi ZHBDR-a proizlazi da tužitelj kroz sporno razdoblje (od 15. rujna 1990. do 1. travnja 1991.) nije sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik pričuvnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke.
21. Kako dakle iz prednjih utvrđenja proizlazi da tužitelj nije bio pripadnik postrojbi Ministarstva unutarnjih poslova to je jasno da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni kumulativni uvjeti iz gore citiranih odredbi ZHBDR-a da se istom prizna status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kroz traženo razdoblje.
22. Slijedom navedenog, ovaj sud osporavano rješenje cijeni pravilnim i zakonitim. U upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog propisa, pa je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
23. Tužitelj je zatražio naknadu troškova ovog spora. Međutim, kako tužitelj nije uspio u ovom sporu, to tužitelj sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a, a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor snosi u cijelosti troškove spora, ne pripada pravo na naknadu troškova ovog spora. Stoga je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora te odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Rijeci 8. rujna 2025.
Sutkinja
Danica Vučinić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja Matiji Škrinjarić, odvjetniku u Velikoj Gorici, Trg kralja Tomislava 41
- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33
