REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-9141/19-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

RJEŠENJE

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ana Ćurković Dražić, u pravnoj stvari tužitelja ES, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Maša Gluhinić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 08.rujna 2025. godine, istoga dana

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj ZAGREBAČKOJ BANCI d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, platiti tužitelju ES iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.532,00 EUR/19.077,39 kn (prema fiksnom tečaju 1 EUR = 7,53450 kn) sa zateznom kamatom po stopi od 15% tekućom od dospjeća svakog pojedinog iznosa do 31.12.2007. godine, od 01.01.2008. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14%, od 01.07.2011. godine do 30.07.2015 po stopi od od 12 %, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to na iznos od:

7,74 EUR / 58,39 kn od 16.11.2007. do isplate

7,61 EUR / 57,39 kn od 16.12.2007. do isplate

7,84 EUR / 59,12 kn od 16.01.2008. do isplate

7,80 EUR / 58,84 kn od 16.02.2008. do isplate

14,52 EUR / 109,43 kn od 16.03.2008. do isplate

14,40 EUR / 108,80 kn od 16.04.2008. do isplate

13,96 EUR / 105,24 kn od 16.05.2008. do isplate

14,14 EUR / 106,58 kn od 16.06.2008. do isplate

14,00 EUR / 105,53 kn od 16.07.2008. do isplate

13,97 EUR / 105,31 kn od 16.08.2008. do isplate

13,97 EUR / 105,27 kn od 16.09.2008. do isplate

14,50 EUR / 109,31 kn od 16.10.2008. do isplate

14,83 EUR / 111,76 kn od 16.11.2008. do isplate

14,36 EUR / 108,27 kn od 16.12.2008. do isplate

39,54 EUR / 297,97 kn od 16.01.2009. do isplate

40,07 EUR / 301,97 kn od 16.02.2009. do isplate

22,87 EUR / 172,35 kn od 16.03.2009. do isplate

26,82 EUR / 202,10 kn od 16.04.2009. do isplate

27,60 EUR / 208,02 kn od 16.05.2009. do isplate

20,81 EUR / 156,84 kn od 16.06.2009. do isplate

22,00 EUR / 165,76 kn od 16.07.2009. do isplate

19,49 EUR / 146,86 kn od 16.08.2009. do isplate

26,73 EUR / 201,41 kn od 16.09.2009. do isplate

18,68 EUR / 140,81 kn od 16.10.2009. do isplate

23,88 EUR / 179,97 kn od 16.11.2009. do isplate

23,05 EUR / 173,72 kn od 16.12.2009. do isplate

37,08 EUR / 279,43 kn od 16.01.2010. do isplate

46,09 EUR / 347,33 kn od 16.02.2010. do isplate

44,14 EUR / 332,63 kn od 16.03.2010. do isplate

53,09 EUR / 400,07 kn od 16.04.2010. do isplate

69,50 EUR / 523,67 kn od 16.05.2010. do isplate

71,98 EUR / 542,34 kn od 16.06.2010. do isplate

91,23 EUR / 687,40 kn od 16.07.2010. do isplate

90,58 EUR / 682,51 kn od 16.08.2010. do isplate

130,49 EUR / 983,20 kn od 16.09.2010. do isplate

107,24 EUR / 808,05 kn od 16.10.2010. do isplate

112,62 EUR / 848,55 kn od 16.11.2010. do isplate

136,35 EUR / 1.027,34 kn od 16.12.2010. do isplate

138,59 EUR / 1.044,28 kn od 16.01.2010. do isplate

129,63 EUR / 976,74 kn od 16.02.2010. do isplate

135,06 EUR / 1.017,63 kn od 16.03.2010. do isplate

135,34 EUR / 1.019,78 kn od 16.04.2010. do isplate

151,90 EUR / 1.144,53 kn od 16.05.2010. do isplate

187,09 EUR / 1.409,68 kn od 16.06.2010. do isplate

176,31 EUR / 1.328,42 kn od 05.07.2011. do isplate

II Nalaže se tuženoj ZAGREBAČKOJ BANCI d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, naknaditi tužitelju ES iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u iznosu od 2.065,76 € sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a sve u roku od 15 dana .

I riješio je:

Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 786,06 €.

Obrazloženje

1. Nije među strankama sporno da su 22.9.2005. sklopile Ugovor o namjenskom kreditu broj 7102866167, a temeljem kojeg je tuženik tužitelju isplatio kredit u iznosu kunske protuvrijednosti svote od 92.724,00 CHF prema srednjem tečaju HNB-a, a tužitelj se obvezao predmetni kredit vraćati tuženiku u kunskoj protuvrijednosti navedene svote u CHF kroz period od 20 godina uvećano za redovnu kamatu promjenjivu po Odluci tuženika. Tužitelj je kredit vratio u cijelosti 04.07.2011.

2. Nadalje tužitelj navodi da je tuženik u ugovor ugradio odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i to na osnovi jednostrane odluke tuženika, o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, pa je ista u vrijeme sklapanja ugovora bila protivna čl 81 i 82 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), a kasnije u tijeku izvršavanja ugovora čl 96 i 97 ZZP (NN 79/07, 125/07, 79/09), sa posljedicom ništetnosti takve odredbe – čl 102 ZZP odnosno ranije čl 87 ZZP. Takva kamata je i neodrediva protivno čl 269-272 ZOO što također uzrokuje ništetnost.

3. Nadalje navodi da je tuženik ugovorio s tužiteljem valutnu klauzulu u CHF, a o toj odredbi se također nije pojedinačno pregovaralo, također protivno čl 81 i 82 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), a kasnije u tijeku izvršavanja ugovora čl 96 i 97 ZZP (NN 79/07, 125/07, 79/09), sa posljedicom ništetnosti takve odredbe – čl 102 ZZP.

4. Tužitelj nadalje smatra kako je sud vezan utvrđenjem iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 (potvrđena presudom VTS Pž-7129/13) u kojoj je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10.09.03. do 31.12.08., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koja povreda traje i nadalje, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, bez da je pojedinačno pregovarao sa korisnicima kredita o kriterijima koji utječu na odluku tuženika o promjenjivoj kamatnoj stopi. Temeljem čl. 138a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/09, 79/09) citirana presuda obvezuje ostale sudove u postupcima u kojima potrošač osobno pokrene radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika, na taj način obvezuje i sud.

5. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je povukao dio zahtjeva za iznos od 5.922,61 kn, te podneskom od 19.08.2021. potražuje isplatu na ime promjenjive kamatne stope 5.579,45 kn i na ime rasta tečaja CHF 13.497,94 kn ukupno 19.077,39 kn, a podneskom od 03.05.23. taj zahtjev precizira u EUR na način da potražuje 2.532,00 EUR sa zateznim kamatama i troškom postupka, a po osnovi rasta tečaja CHF u odnosu na dan isplate kredita.

6. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava osnov i visinu , zahtjev iz tužbe osporava kao neuredan i neodređen. Tuženik osporava potrošačka svojstva ugovoru o kreditu koji je predmet spora te osporava tužitelju svojstvo potrošača u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača. Na tužitelju je teret dokaza o suprotnome, jer se potrošačka svojstva, a ni svrha ne presumiraju. Tužitelj se neosnovano poziva na presude iz sporova za kolektivnu zaštitu potrošača jer su utvrđenja iz tih presuda samo načelne prirode i odnose se na apstraktnog, prosječnog potrošača. Tužitelj nije dokazao svoj slučaj. Upravo suprotno, tužitelj je poduzetnik. Osnivač je i uprava u tvrtki INTELKOM d.o.o.

7. Što se tiče same valutne klauzule, korisnik kredita je upoznat s valutnim rizikom i to je jasno navedeno u članku 1. Ugovora. Valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba . Isto tako, nije sporan niti drugi bitan sastojak ugovora o kreditu, odnosno redovna kamata. Ugovorom je ugovorena početna kamata od 4,50%. Osnovna obveza korisnika kredita, sukladno članku 1021. ZOO, je platiti redovnu kamatu. Kamata određena ugovorom o kreditu je stoga zakonita i ne premašuje zakonom određene maksimalne iznose

8. Nadalje navodi da tuženik nije znao, niti je mogao znati za rast tečaja CHF. Taj tečaj je u odnosu na EUR bio dugo godina stabilan, a tečaj CHF štiti legitimno Švicarska narodna banka. Na strani tuženika dakle nije bilo znanja o budućem kretanju tečaja CHF. Tuženik u vrijeme zaključenja predmetnog kredita zasigurno nije znao niti je mogao znati da će doći do svjetske financijske krize i pritiska na CHF valutu u mjeri u kojoj Švicarska narodna banka neće uspjeti „obraniti“ tečaj CHF / EUR . Od banke se ne može očekivati da klijenta informira o nečemu o čemu ni sama nema saznanja, odnosno budućem smjeru kretanja tečaja. Tužitelj nema u vidu recentnu praksu Suda Europske Unije, gdje je u odluci E (C-186/16) navedeno: „Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se nepoštenost ugovorne odredbe treba ocijeniti s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, uzimajući u obzir sve okolnosti za koje je pružatelj usluga mogao znati u to vrijeme i koje su mogle utjecati na naknadno izvršenje spomenutog ugovora.

9. Stajalište Suda EU iz najnovije, fundamentalno značajne presude tog suda br. C-81/19 od 9. srpnja 2020.g., SC Banca Transilvania SA, br. ECLI:EU:C:2020:5321 potvrdilo je pravno shvaćanje tuženika, a u bitnome svodi se na sljedeće: kada ugovorna odredba odražava odredbu nacionalnog prava koja je dispozitivne naravi, ona je obuhvaćena isključenjem predviđenim u članku 1. stavku 2. Direktive 93/13, s posljedicom da je takva ugovorna odredba isključena od ocjene nepoštenosti. Nakon presude Suda EU br. C 81/19, otpalo prejudicijelno deklaratorno utvrđenje i kondemnatorni zahtjev za isplatu s osnove ugovorene valutne klauzule uslijed njene navodne nepoštenosti i ništetnosti.

10. Valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnim Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom.

 tome da je valutna klauzula dispozitivna odredba hrvatskog prava, po mišljenju tuženika, nema nikakve dvojbe. Stoga, isključena je kontrola nepoštenosti valutne klauzule iz konkretnog ugovora o kreditu kao ugovorne odredbe koja odražava dispozitivnu odredbu hrvatskoga prava, na osnovi čl. 1. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ i presude Suda EU br. C-81/19 od 9. srpnja 2020.g. Time otpadaju kako deklaratorni tužbeni zahtjevi za utvrđenje navodne ništetnosti valutne klauzule, tako i kondemnatorni zahtjev za isplatu s osnove navodno nepoštene i ništetne CHF valutne klauzule.

11. Tuženik je korisnika kredita informirao o (poznatim) parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Banka je za to imala točno određene smjernice kojih su se bankari koji rade na odobrenju kredita bili dužni pridržavati. Tužitelj nije ničime dokazao da je banka znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF.

12. Člankom 18 J). Ugovora o kreditu, navedeno je kako opći uvjeti čine sastavni dio ugovora o kreditu, dok je tužitelj potpisom ugovora potvrdio primitak istih. Tužitelj NIJE otklonio njihovu primjenu. U vrijeme sklapanja ugovora, na snazi su bili Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d. od 6. srpnja 1999. godine, a koji su se primjenjivali od 1. listopada 1999. (u daljnjem tekstu „OUP/1999“). Banka se obvezala kako će Odluku o kamatnim stopama, odnosno kamatnu stopu, mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta. Takva odredba bila je u skladu s Zakonom o zaštiti potrošača iz 2003. godine („Narodne novine“ br. 96/03 – u daljnjem tekstu ZZP/03), a koja je u istovjetnom tekstu zadržana i u Zakonu o zaštiti potrošača iz 2007. godine u čl. 97. alineji 11. („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13 – ZZP/07), te potom i u Zakonu o zaštiti potrošača iz 2014. godine u čl. 50. alineji 11. („Narodne novine“ br. 41/14)

13. Nadalje tuženik ističe prigovor zastare u pogledu iznosa dospjelih prije 14. lipnja 2014.g., ukazuje na to da zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala (VSRH Rev-421/92 od 26.6.1992. Izbor odluka 94/105, zatim VSRH Revr 1787/2012 od 6.2.2013.), a ističe protekom roka od 5 godina od dana svake pojedine uplate. Pitanje zastare i prekida zastarnih rokova u kontekstu zaštite prava potrošača prepoznato je na razini Europske unije, te je Europska komisija navedeno pitanje odlučila riješiti predlaganjem nove direktive, a u prijedlogu nema u vidu retroaktivnu primjenu pravila o prekidu zastare. S obzirom na činjenicu da je tužitelj postavio sumaran tužbeni zahtjev, čak kada bi i postavio neki novi i budući tužbeni zahtjev samo za isplatu navodne preplate s osnove načina promjene kamatne stope, taj bi zahtjev (sasvim izvjesno) bio obuhvaćen zastarom budući da bi bio postavljen pet godina nakon pravomoćnosti presude TSZ br. Zagreb br. P– 1401/12 (VTS RH br. Pž-7129/13), odnosno pet godina nakon 13. lipnja 2014.g. kada je navedena kolektivna presuda postala pravomoćna.

14. Također tuženik napominje da je tijekom važenja ugovornog odnosa u domaće pravo integrirana Direktiva 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, te Direktiva 2008/48 o ugovorima o potrošačkim kreditima koje sugeriraju koje odredbe mogu biti nepoštene, te koji razlozi mogu biti zadovoljeni da bi se pojedine ugovorne odredbe mogle jednostrano izmijeniti, a da time nisu automatski nepoštene. Također se dopušta da se u nacionalnom pravu te odredbe prilagode. Zakon o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09) koji je važio u vrijeme zaključenja ugovora prihvatio je rješenje iz citiranih direktiva. Tu se posebno napominje čl. 11 st. 2 citiranog Zakona prema kojem nije bilo nužno da potrošač bude informiran "ako je promjena kamatne stope vezana za promjenu referentne stope", i tako je rješenje postojalo sve do donošenja ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 112/12).

15. Tuženik smatra da tužbe u sporovima radi kolektivne zaštite potrošača nisu prekinule tijek zastarnog roka za navodnu tražbinu tužitelja; ako je tužba u kolektivnom sporu pred TS Zagreb br. P– 1401/12 (VTS RH br. Pž-7129/13) prekinula tijek zastarnog roka, zahtjev tužitelja je zastario u cijelosti, jer je presuda donijeta u navedenom kolektivnom sporu postala pravomoćna dana 13. lipnja 2014.

16. Tuženik osporava tijek zatražene zatezne kama te; tek nakon uspjeha kolektivne tužbe pred TS u Zagrebu i uspjeha iste pred VTSRH istaknuo svoj zahtjev i ukazao na nepoštenje predmetnih ugovornih odredaba, a do dana podnošenja ove tužbe tužitelj NIJE ukazivao na ništetnost tih ugovornih odredbi zbog njihovog navodnog nepoštenja, tuženik drži da ga se nikako ne može smatrati nepoštenim stjecateljem. Čak i da treba vratiti navodno stečeno bez osnove tužitelju (a to tuženik osporava), vraćanje sa zateznim kamatama ne bi smjelo uslijediti prije dana podnošenja tužbe .

17. Tuženik ističe da je tužitelj podneskom od 27.10.21. preinačio tužbeni zahtjev pa se tuženik protivi takvoj preinaci, također je i djelomično povukao tužbeni zahtjev, tuženik ističe da se povlačenju ne protivi ali predlaže da naslovni sud donese rješenje kojim utvrđuje da je tužba djelomično povučena uz naknadu razmjernog parničnog troška tuženiku pozivajući se na praksu VSRH Rev-1426/2010 te Rev- 885/2006. Potražuje trošak. Tuženik preinaci zahtjeva prigovara ističe prigovor zastare. Predlaže odbiti zahtjev uz naknadu troška.

18. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o namjenskom kreditu (list 5-9), izvadak iz zemljišne knjige ( list 10), prometi po kreditu (list 13-19), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu (list 20), proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja (list 115-124, 172-174), saslušao stalnog sudskog vještaka Petru Blašković (list 197), saslušao tužitelja (list 197-198), osobnog bankara AS kao svjedoka (list 208), te temeljem čl. 8 i 219 ZPP utvrdio da je tužbeni zahtjev preciziran u podnesku tužitelja od 03. svibnja 2023. osnovan.

19. Među strankama je sporna osnovanost zahtjeva, pitanje zastare, pitanje preinake tužbenog zahtjeva, pitanje da li se radi o potrošačkom ugovoru, te utjecaj domaće sudske prakse i nekih odluka Suda EU na konkretan spor.

20. Istaknuti prigovor zastare je neosnovan, obzirom da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare koja je ponovno počela teći tek od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom sporu (13. lipnja 2014.), tako da zastarni rok od 5 godina nije protekao do 12. lipnja 2019. kada je podnesena tužba (u odnosu na razliku u kamatnoj stopi) u ovom predmetu (čl. 241. i 225. ZOO). Pri tome nije odlučna činjenica da je tužitelj zahtjev precizirao nakon nalaza vještaka. U odnosu na nepoštenost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu CHF odluka TS Zagreb P-1401/12 je postala pravomoćna donošenjem odluke broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., s datumom donošenja te odluke. Kako je tužba je podnesena 12. lipnja 2019. za razliku u valuti, to je prigovor zastare i u tom dijelu neosnovan.

21. U odnosu na osnovanost potraživanja glede mijenjanja početne kamatne stope; čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zašiti potrošača (\"Narodne novine\" broj 96/2003 - dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

22. U postupku provedenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 utvrđeno je da tuženici u tom kolektivnom sporu, između kojih je i tuženik u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o promjenljivoj kamatnoj stopi, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope, da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, te da nije bila razumljiva, a niti poštena, a time kao takva ništetna.

23. Zakonom o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

24. Prema čl. 269 i 272 ZOO/05 ugovorna kamata sadržajno predstavlja naknadu koju se korisnik kredita obavezuje platiti za korištenje novčanih sredstava što mu ih banka stavlja na raspolaganje na određeno vremensko razdoblje, a na način i pod uvjetima utvrđenim ugovorom. Stoga kamata mora biti određena ili odrediva. Uz to vrijede i opća načela obveznog prava, kao i kod svakog obvezno pravnog odnosa, a to su načelo ravnopravnosti sudionika, dužnosti suradnje, jednake vrijednosti činidaba, načelo savjesnosti i poštenja.

25. Prema stavu VSRH zauzetom u odluci Revt-249/14 formulacija „promjenjiva kamatna stopa“ ne definira tu stopu određenom odnosno odredivom. Potrošač na taj način jedino znade stopu kamate prilikom ugovaranja, a nema mogućnost predvidjeti kako će se ona kretati za vrijeme trajanja ugovora, pa prosječnom potrošaču nije jasan pojam promjenjive kamatne stope. Odredba Ugovora kojim je ugovorena promjenljiva kamatna stopa sastavni dio standardnog ugovora o kreditu i ovisi isključivo o odluci tuženika i na koji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati nametnuta mu je obveza koju on objektivno nije mogao sagledati, time je takva odredba nerazumljiva, nepoštena i kao takva ništetna sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP.

26. Vještak financijske struke Petra Blašković u svom nalazu i mišljenju navodi da je ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 19.077,39 kn (Tabela 2, stupac '5') od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 5.579,45 kn te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 13.497,94 kn. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita ukupno iznosi 10.592,06 kn (Tabela 2 stupac '7').

27. Vještak Petra Blašković na ročištu kod ovog suda iskazuje vezano za podneske tuženika u kojem navodi da je vještak promijenio iznos inicijalno ugovorenog anuiteta od 956,95 CHF. Pojašnjava da nije došlo do pogrešnog obračuna već da je u ovom konkretnom kreditu tužitelj dana 29.12.2005. i 9.6.2006. izvršio jednokratne uplate kojima je prijevremeno otplaćen dio nedospjele glavnice također iz dokumenta promet po kreditu razvidno je da je inicijalno ugovoren broj anuiteta od 120 bio smanjen te je u konačnici u primjeni bila otplata od 68 anuiteta. S obzirom na navedeno bilo je potrebno izvršiti prilagodbu početnog otplatnog plana na način da je u konačnici primijenjeno 68 anuiteta za otplatu. Isto je bilo od utjecaja na iznos anuiteta. Stoga je po istoj metodologiji kao i banka i vještak izračunao anuitet u nalazu i mišljenju. Ostaje u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja.

28. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sud je ocijenio u cijelosti vjerodostojnim jer je sačinjen objektivno, stručno, razumljivo i u skladu s pravilima financijske znanosti i prakse. U odnosu na tvrdnje tuženika da bi trebalo uzeti u obzir da je tijekom otplate kredita tužitelj plaćao i anuitete po nižem tečaju, o tom pitanju VSRH u presudi pod brojem Rev-677/23 zauzima stav da nema postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba.

29. Tužitelj u svom iskazu navodi da je kredit tražio za kupnju stana 2005. godine. Klijent je ZABA-e godinama tako da nije tražio u drugim bankama ponude. Tužitelj je u banci pitao koliko može dobiti kredita, ponudili su mu iznos u CHF i on je to uzeo. Nije pitao da li postoje krediti u drugim valutama. Stan mu je bio potreban za stanovanje i dan danas tamo živi. Imao je osobnog bankara AS koja mu je i sad osobni bankar. Nije se previše raspitivao oko valute CHF jer je imao povoljnu priliku za kupnju stana te mu je trebao novac. Inače ima firmu pa zna što znači valutna klauzula, ali postoje službe financija koja se time bavi. Pročitao je ugovor prije nego što ga je potpisao ali površno, trebao mu je novac pa nije previše razmišljao. Nije uopće pričao sa bankaricom o tečaju CHF jer su mu trebali novci. Iskazuje da je suvlasnik kompanije Intelkom d.o.o. koja se bavi prodajom telekomunikacije opreme, sjedište društva je Zagrebačka cesta 145A. U istoj kompaniji je bio zaposlen i u vrijeme dizanja kredita. Prema tužiteljevom znanju i shvaćanju valutna klauzula znači da je iznos kuna vezan za tečaj valute. Malo se raspitivao o tečaju CHF, prijatelj mu je rekao da je to jedna od najstabilnijih valuta, nije se raspitivao putem službenih kanala. Ono što je u Ugovoru pročitao ako mu nešto nije bilo jasno pitao je osobnu bankaricu. Nije niti pokušavao pregovarati sa bankom oko odredbi ugovora jer zna da je to nemoguće.

30. Svjedok AS iskazuje da kod tuženika radi 30 godina, a kao osobni bankar oko 20 godina. 2005. je radila na poslovnici u [adresa]. Tužitelja poznaje, još uvijek mu je osobni bankar. Uopće se ne može sjetiti kokretnog ugovora, ali se sjeća da je tužitelj kupovao stan i da je vjerojatno radila na tom kreditnom poslu. U to vrijeme su u ponudi banke bili krediti u eur, chf i kunama, ali nije sigurna. Ne sjeća se razgovora sa tužiteljem, ali može generalno reći da je tuženik zadnji uveo kredite u CHF u svoju ponudu od svih drugih banaka, da su imali edukaciju o rizicima kredita u CHF odnosno da HNB ne štiti tu valutu. Ona je zaista tako i postupala te je klijente na to upozoravala, odnosno upozoravala sam da tečaj može rasti. Sjeća se da su ju neki klijenti poslušali. Nije nikoga nagovarala na bilo koju opciju. Nije znala kako će se tečaj CHF kretati niti je to bilo moguće znati. Klijenti su imali vremena detaljno pročitati ugovor ; nakon što banka odobri kredit klijent ima vremena 6 mjeseci iskoristiti taj kredit. Na informativnom razgovoru s klijentima objašnjavala je što znači valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, a klijenti i inače to pitaju. Upozoravala je klijente da bi rata mogla porasti, sve ovo govori općenito, jer tako razgovaram sa svim klijentima.

31. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se o odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, već se radilo o standardnom, unaprijed pripremljenom obrascu. Tužitelj sve da mu je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom Ugovoru ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom Ugovoru mijenja. Nadalje iz njegovog iskaza proizlazi svojstvo potrošača, budući je kreditom kupovao stan za osobne potrebe. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog Ugovora, čak i ako su Opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

32. Iz iskaza svjedoka AS ne proizlazi da bi tužitelja posebno upozoravala na pojedine odredbe ugovora, niti se konkretnog ugovora sjeća. Sjeća se načelno da je klijente upozoravala da im rata može rasti.

33. Predmetni Ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a jer se radi o Ugovoru unaprijed sastavljenom za veći broj Ugovora koje jedna ugovorna strana-sastavljač, nudi drugoj ugovornoj strani Ugovor po principu uzmi ili ostavi.

34. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

35. ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja a koje je načelo sadržano je u odredbi članka 12. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

36. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).

37. Prema odredbi članka 83. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

38. Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača propisano je: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. (3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

39. Neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, stoga je ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužitelju - potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja (članka 81. stavak 4. ZZP-a), nepošten stjecatelj.

40. Sud je mišljenja da je tuženik, ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u Ugovor formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl. - 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP/03), a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužitelju nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu.

41. Odredba o anuitetnoj otplati iako sama po sebi dopuštena ugovorna odredba, je upravo ta koja je dodatno omogućila tuženiku da jednostranim i nezakonitim povećanjem kamata nezakonito i protupravno povećava obvezu tužitelja kako kroz kamate tako i usporenjem otplate glavnice, a koja glavnica je i sama rasla zbog činjenice što je bila vezana uz valutu švicarski franak, a koji tečaj švicarskog franka se povećavao.

42. Jednostrano i samovoljno povećanje same kamatne stope i povećanje glavnice zbog povišenja tečaja švicarskog franka je dovelo do dvostrukog povećanja kamata s dva osnova, a takav ugovorni mehanizam je sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. ZZP/03 i čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP/07 ništetan, a ništetan je i prema odredbi čl. 322. ZOO-a te prema odredbama čl. 295. i 296. ZOO-a.

43. Time je sud utvrdio da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja čime je došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

44. Takav ugovorni mehanizam je sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. ZZP/03 i čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP/07 ništetan, a ništetan je i prema odredbi čl. 322. ZOO-a te prema odredbama čl. 295. i 296. ZOO-a.

45. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revt- 249/2014 od 9. travnja 2015., a ona odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2105, u dijelu vezanom za ugovaranje kamatne stope, utvrđeno je da je, između ostalih, i tuženica iz ovog spora povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica i korisnici kreditnih usluga nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, pa je time tuženica postupila suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.; dalje ZZP) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a nadalje protivno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) te odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18.; dalje ZOO) zbog čega je i naloženo tuženici da prekine s navedenim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe.

46. Osim navedenog materijalnog prava treba imati u vidu i presudu suda Europske unije Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi (spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98), kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi, bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama.

47. Stoga, kako odredbe čl. 502.c ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP, to navodi tuženice koji dovode u pitanje učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na konkretni slučaj nisu od utjecaja.

48. Na temelju navedenog sud je tužitelju dosudio zatražene iznose kako je izračunao vještak financijske struke, sa zateznom kamatom (nepošteno stjecanje) od dana plaćanja do isplate.

49. Tužitelj je uspio za zahtjevom sukladno čl. 154 st. 1 ZPP i čl. 155 ZPP, ima pravo na naknadu troška, sve prema OT (NN 138/23), sukladno VPS u iznosu od 2.532,00 EUR, sve po Tbr 7-9, 46, 52 i 54. Na taj način je tužitelju obračunato za sastav tužbe 100 b, podn.11.07.19. 25 bodova, podnesak 14.09.20. 100 b, roč 10.03.21. 100 b, podn. 18.03.21. 25 bodova, podn.19.08.21. 100 b, podn.27.10.21 25 bod, roč. 07.06.22. 100 b, podn.12.01.23. 100 b, podn.20.04.23. nije priznat jer nije bio potreban, kao niti podn. od 03.05.23., 13.06.23., podn.06.03.24. 25 bod, roč.06.03.24. 100 b, roč 11.02.25. 100 b, čemu je dodan pdv i trošak vještačenja 298,63 €, pristojba tužba 79,63€, ukupno 2.628,26 €.

50. Tuženik ima pravo na trošak za povučeni dio zahtjeva u iznosu od 786,06 €, temeljem čl 158 ZPP, također prema važećoj OT; za odgovor na tužbu 75 b, podn.07.08.20 18,75 bodova, podnesak od 03.11.20. nije priznat tuženiku jer se ponavljaju navodi iz odgovora na tužbu, roč 10.03.21 75 b, uz dodani pdv, ukupno 562,50 €.

51. Tužitelju je na taj način dosuđena razlika u trošku u iznosu od 2.065,76 € sa zateznom kamatom od dana donošenja odluke do isplate (čl 151 st 3 ZPP)

U Zagrebu 8.rujna 2025 godine

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.