Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-11/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sudcu dr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužiteljice ELD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku, Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr- 1149/2022-23 od 14. studenoga 2024., dana 8. rujna 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr- 1149/2022-23 od 14. studenoga 2024., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je u točki I. izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom bruto iznosa od 568,98 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Također, prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je u točki II. izreke naložio tužiteljici da s ovog osnova isplati tuženici iznos od 500,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.
2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela žalbu i to zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koji su žalbeni razlozi predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Žaliteljica predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, odnosno podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu tužiteljice.
4. Žalba tužiteljice je osnovana.
5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće između one koje joj je tuženica kao poslodavac isplatila i one za koju tužiteljica smatra da joj pripada, a koja razlika iznosi 568,98 eura bruto. Konkretno tužiteljica je zaposlena kod tuženice u Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu te obavljala poslove državno odvjetničkog zapisničara za građansko – upravne predmete u Stalnoj službi u Samoboru. Tužiteljica smatra kako joj se vrijeme provedeno u tzv. pasivnom dežurstvu treba priznati kao prekovremeni rad i za njega isplatiti plaću, konkretno bruto iznos od 568,98 eura.
6. Kako se tužiteljica u žalbi poziva na žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prije svega je za reći kako u sporu male vrijednosti kakav je ovaj, na što upućuju odredbe članka 458 st. 1. i 460. ZPP-a, presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a), i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (odredbe članka 467 st. 1. i 2. ZPP-a). Dakle, drugostupanjski sud u konkretnom slučaju ne ispituje je li prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje budući u sporu male vrijednosti žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena u smislu označene odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a.
7. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi u bitnome navodi kako se vrijeme provedeno u pasivnom dežurstvu ne može smatrati radnim vremenom, odnosno prekovremenim radom. U prilog tome poziva se na odluke drugostupanjskih sudova, pri čemu ne navodi o kojim bi se to županijskim sudovima radilo, ne navodi niti dijelom sadržaj tih odluka, već samo njihove poslovne brojeve. Stoga pravilnost pozivanja prvostupanjskog suda na te odluke nije moguće ispitati, jer se ne može zaključiti o kojim se to odlukama radi. Pored toga za primijetiti je kako i u ostalom dijelu obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud propušta navesti i valjano obrazložiti iz kojih je to razloga tužbeni zahtjev neosnovan, osim što navodi kako se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odluke „Europskog suda“ na koje se poziva tužiteljica, a što je također nedostatno za valjano obrazloženje (riječ je zapravo o odlukama Suda Europske unije).
8. Slijedom navedenog za zaključiti je kako je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se tužiteljica opisno poziva u žalbi, jer prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Stoga je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.
9. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud prije svega otkloniti uočenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka, te će potom nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221 a ZPP-a, odredbi članka 135. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23.) uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i parničnom trošku. Na kraju je za reći kako se čini svrsishodnim da prvostupanjski sud u ponovljenom postupku, a radi donošenja zakonite odluke, razmotri sadržaj članka 1. stavka 3. i članka 2. točke 1. i 2. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o određenim vidovima organizacije radnog vremena, te članka 2. stavka 2. Direktive 89/391/EEZ o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu, te eventualnu odluku Suda Europske unije u predmetu C - 373/24.
U Splitu 8. rujna 2025.
Sudac:
Dr. sc. Ivan Tironi
